Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka, uskraćivanje prava na hrvatsku federalnu jedinicu jednako je potpori etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet. Predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv postaji, na svom je rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad hrvatskim narodom. Privatni posjet bosanskom pašaluku bivšega diplomata Richarda Holbrooka, inače tvorca buldožer diplomacije, kojom su Sjedinjene Države, uz pomoć hrvatskih vojničkih pobjeda, riješile pitanje balkanskih ratova, iskorišten je kao višeslojna vanjskopolitička poruka za američke predsjedničke izbore.
Tako je bivši bagerist nekadašnje državne tajnice Madeline Albright, javno se založivši za nejedankopravnost cijeloga jednog naroda u multinacionalnoj državi, poručio milijunskoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u SAD-u, da na slijedećim predsjedničkim izborima, umjesto demokratskom kandidatu, svoje glasove dadnu republikancu. Optuživši hercegbosanske Hrvate za separatizam, a predbacivši predsjedniku Franji Tuđmanu, kako je zbog oslobođenja okupiranih teritorija svoje zemlje, dobio sve što je želio, Holbrook se očito stavio na stranu onih koji se još uvijek nikako ne mogu pomiriti s porazom politike srbijanskoga vožda Slobodana Miloševića.
Kako je njegov posjet Sarajevu uslijedio odmah nakon posjeta predsjednika Busha Zagrebu i njegove potpore Hrvatskoj, Holbrookove poruke nisu samo oprječne službenoj politici Washingtona, nego su svojevrsna manifestacija naddržavnih središta moći, koja u Ujedinjenim narodima gledaju novu svjetsku vladu, a u ustroju Europske unije, svoj pokus za uspostavu svjetskoga totalitarnog poretka. Osim privatnih želja, sarajevskim nastupom Holbrook je napokon raskrinkao i mit o podjeli Bosne i Hercegovine, čiji protagonisti još do jučer bijahu, u europskim i muslimanskim medijima, uglavnom Hrvati. Podsjetivši kako Alija Izetbegović nije samo pristao na podjelu zemlje, nego i na naziv srpskoga entiteta još prije Daytonskoga sporazuma, Holbrook je neizravno priznao kako su muslimanski političari, umjesto strategije i borbe za cjelovitu BiH, vodili krvavi rat protiv hrvatskoga naroda, kako bi nadoknadili izgubljena područja u ratu protiv Srba.
Nažalost, zasluga je trećejanuarskih vlasti u Hrvatskoj što je muslimanska agresija na hrvatska područja u BiH, pretvorena u legalizaciju etničkoga čišćenja, koje su kasnije nastavili i me`unarodni upravitelji Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown. U tom ratno-političkom komplotu protiv vlastitoga naroda sudjelovali su i neki političari iz hrvatskih stranaka, kao što su neke izmanipulirane skupine protjeranih Hrvata vodile zdušno kampanju protiv nositelja ideje o hrvatskoj jednakopravnosti u BiH. Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka županijskoga novca za potrebe financiranja razvojačenih muslimanskih ratnika, uskraćivanje prava na vlastitu federalnu jedinicu jednako je potpori otvorenom etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet.
Zato je s punim pravom predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv-postaji, na svom rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad cijelim hrvatskim narodom. Kako je unatoč mješovitoj publici u spomenutoj tv emisiji, Pločkinićeva ideja o hrvatskom entitetu dobila gotovo dvotrećinsku potporu glasova, valja zaključiti, kako se, za razliku od svojih političara, najveći dio muslimanskoga naroda ne protivi hrvatskoj jednakopravnosti i njegovim ustrajnim težnjama za uspostavu vlastite federalne jedinice.Tako je potvrđena poznata istina kako onaj tko voli svoj narod, poštuje i cijeni tuđi, za razliku od mnogih političara koji se šepure kao predstavnici nadnacionalnih tijela pa zato preziru najprije svoj, a onda i sve druge narode. Pred hrvatskim političkim čimbenicima u Bosni i Hercegovini je dugotrajna borba, a samo ustrajnost u borbi za istinsku jednakopravnost i vlastitu federalnu jedinicu može na kraju donijeti plodove.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
