BiH: Primamljiva rješenja i gorke pilule

Američko-europska inicijativa za prevladavanje krize u zemlji. Naziru se obrisi ključnih prijedloga američko-europske inicijative za prevladavanje krize u BiH koji će biti ponuđeni političkim liderima

James Steinberg, zamjenik američkog državnog tajnika i Carl Bildt, šef diplomacije Švedske, zemlje koja predsjeda EU-om trebali bi se u utorak 20. listopada ponovno sastati s čelnicima bosanskohercegovačkih političkih stranaka. To će biti nastavak procesa koji je započet 9. listopada u EUFOR-ovoj vojnoj bazi u Butmiru pored Sarajeva, na sastanku koji su Steinberg, Bilt i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn imali s predstavnicima pet vladajućih i dviju oporbenih stranaka iz BiH
Oni su tada su političarima BiH ostavili rok do 20. listopada da pokušaju pronaći rješenja koja bi vodila promjeni Daytonskog ustava BiH i deblokiranju puta BiH prema EU-u i NATO-u.
Prethodno su Steinberg i Bildt uputili pismo građanima BiH u kojem su pojasnili ciljeve svoje inicijative, naglasivši da je riječ o nastavku onoga što su svojim posjetom Sarajevu u svibnju ove godine započeli potpredsjednik SAD-a Joseph Biden, i visoki predstavnik EU-a Javier Solana.
»Godina je na izmaku i sad je vrijeme za akciju. Došli smo u Sarajevo da bismo pokušali naći izlaz iz političke pat-pozicije koja stoji na putu mirnoj i prosperitetnoj budućnost Bosne i Hercegovine.
Trebamo se suočiti s ključnim pitanjima, a to su: ispunjenje pet ciljeva i dva uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira kako bi došlo do zatvaranja Ureda visokog predstavnika i njegove transformacije u Ured specijalnog predstavnika EU-a i provođenje ustavnih reformi kako bi se poboljšala funkcionalnost i efikasnost struktura vlasti«, naveli su Steinberg i Bildt.
»Naše nastojanje se temelji na tri osnovna načela: suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH koji su svetinja; Daytonskom sporazumu koji je osnova reformi te potrebi za funkcionalnijim vlastima na državnoj razini koje su u stanju donositi odluke dovoljno učinkovito da bi ispunile svoje postojeće obaveze. Ovi principi trebaju biti prioritet u prvoj fazi ustavnih reformi. Ali je to samo dio onoga što će biti potrebno. Proces europskih integracija neizbježno će pred državu, entitete i druge razine vlasti postavljati nove obveze i time zahtijevati dodatne i dublje reforme.«
»Mi nemamo iluzija. Neće biti lako postići dogovor o potrebnim reformama. Izbori koji će se održati u listopadu 2010. godine već utječu na ponašanje političkih lidera. Koliko god su očite prednosti kratkovidnih političkih mjera, nadamo se da će lideri BiH dobro odvagati i strašne dugoročne posljedice svog nedjelovanja. Druge zemlje u regiji punom se brzinom kreću ka budućnosti u NATO-u i EU-u. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina zaostane iza svih tih zemalja ako se odmah ne poduzmu određeni koraci«, naveli su u svom pismu Steinberg i Bildt, zaključivši kako SAD i EU ostaju spremni pomoći liderima BiH u izgradnji svjetlije euroatlantske budućnosti.
Doista, potvrdilo se da su Steinberg i Bildt itekako bili u pravu kada su naveli da neće biti lako postići dogovor. Stoga su praktično odmah nakon prvog sastanka »butmirske inicijative« američki i europski službenici započeli seriju iscrpnih razgovora s političkim liderima u BiH nastojeći im predočiti bit onoga što predstavlja američko-europska inicijativa za prevladavanje krize.
Pomoćnik zamjenika američkoga državnog tajnika Stuart Jones, ravnatelj Tajništva Vijeća EU za zapadni Balkan, istočnu Europu i Središnju Aziju Zoltan Martinusz, američki veleposlanik u BiH Charles English, švedski veleposlanik u BiH Bosse Hedberg i šef izaslanstva Europske komisije u BiH Dimitris Kuorkoulas započeli su ovog tjedna seriju razgovora s političkim liderima o za sve prihvatljivom modelu reformi u ovoj zemlji.
Iako se s konkretnim rješenjima iz paketa reformi koji će 20. kolovoza biti ponuđen zasad ne izlazi u javnost, ipak se doznaje što bi mogle biti ključne točke američko-europskog plana za BiH. Sam koncept je otprilike takav da se političkim predstavnicima svakog od tri konstitutivna naroda ponude neka vrlo primamljiva rješenja, uz istodobno gutanje nekih »gorkih pilula«. Paket će, navodno, biti ponuđen po načelu »uzmi ili ostavi«, uz nagradu za kooperativnost u obliku ubrzanog puta BiH ka članstvu u EU i NATO te sankcije za one koji eventualno odbiju kompromis.
Za Bošnjake su tako zasigurno prihvatljiva rješenja iz paketa koja bi trebala voditi jačanju državnih institucija BiH, kako bi službeno Sarajevo postala »jedna adresa« s kojom bi Bruxelles mogao pregovarati o članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. Naime, bile bi precizno definirane ovlasti države BiH prilikom pregovaranja o članstvu u EU-u i NATO-u.
Nadalje bi bio formiran Vrhovni sud BiH koji zemlja sada nema. Ovlasti državnog Predsjedništva bile bi svedene na ceremonijalnu razinu, a BiH bi, umjesto sadašnjeg tročlanog »kolektivnog šefa« države imala jednog predsjednika i dvojicu potpredsjednika.
Istodobno, bila bi ojačana zakonodavna uloga državnog parlamenta, koji bi umjesto sadašnjih 42, imao najmanje 60 zastupnika. Naposljetku, Vijeća ministara bi dobilo jedno novo ministarstvo i postalo prava državna vlada.
Glavni grad Sarajevo bio bi ujedinjen i imao bi zajedničku administraciju pod koju bi došla i rubna područja grada koja se sada nalaze u Republici Srpskoj.
Bosanskim Srbima kao »mamac« su ponuđena također neka vrlo vrijedna rješenja, barem iz kuta gledanja sadašnjeg vodstva RS. Prije svega, riječ je o potpunoj ustavno-pravnoj legalizaciji postojeće dvoentitetske podjele BiH, dakle svojevrsnom »cementiranju« same Republike Srpske. Nadalje, već do kraja godine bio bi zatvoren postojeći Ured visokoga predstavnika (OHR) s izvršnim ovlastima, što je također jedan od političkih ciljeva Vlade RS na čelu s premijerom Miloradom Dodikom. Nadalje, sporno pitanje milijunski vrijedne državne imovine bilo bi riješeno tako da državi pripadne samo ono što koriste institucije BiH, dok bi većina te imovine pripala entitetima, uključujući i Republiku Srpsku.
Ustupak vlastima u Banjoj Luci je i odustajanje od promjene mehanizma entitetskog glasovanja u državnom parlamentu, premda se čak i neki utjecajni krugovi u RS-u slažu da je taj mehanizam vrlo često korišten za blokade rada državnih tijela i zapravo je predstavljao etničko, a ne entitetsko glasovanje.
Hrvati u BiH su, čini se, i ovaj put dobili najmanje. Od rješenja koja će se sigurno svidjeti političarima iz reda hrvatskog naroda to su prijedlog da Mostar bude proglašen glavnim gradom Federacije BiH, pri čemu bi se sva ministarstva na razini ovog entiteta u punom kapacitetu preselila u najveći hercegovački grad. Drugi za Hrvate prihvatljiv prijedlog je jačanje zakonodavne uloge Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, sve ostalo je daleko ispod minimuma ustavnih promjena koje su sve vodeće stranke s hrvatskim predznakom u BiH definirale u tzv. Kreševskoj deklaraciji.
U komentaru utjecajnog internetskog portala Pincom.info loša pozicija Hrvata u ovim pregovorima opisana je na sljedeći način: »Rješenja koja su liderima BiH usmeno ponuđena, ako bi u Parlamentu BiH, u formi ustavnih amandmana bila prihvaćena, značila bi legalizaciju postojeće dvoentitetske BiH, odnosno legalizaciju Republike Srpske s postojećim teritorijem i s neznatno manjim nadležnostima. Bosna i Hercegovina bi tako dobila Ustav, koji bi zamijenio aneks 4 Daytonskog sporazuma … Teritorijalno administrativni ustroj BiH ostao bi nedirnut. Umjesto treće federalne jedinice, ili ravnopravnog statusa u BiH, Hrvatima je ponuđeno da glavni grad Federacije, umjesto Sarajeva bude Mostar, te RTV kanal na hrvatskom jeziku, u okviru javnog RTV servisa BiH.
Nakon što je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića upoznao s onim što su, kao »kompromisno rješenje« europski i američki diplomati ponudili u Butmiru stranačkim liderima, kardinal je iz Marije Bistrice, uputio dramatičan apel Hrvatskoj da ne dopusti »da se Hrvate BiH Daytonom 2 žive zakopa«.
Diplomatski izvori u Sarajevu odbacuju tvrdnje o kojima je pisao tisak da između Europljana i Amerikanaca ima ozbiljnih podjela o ovim prijedlozima, i tvrde da je ključno da se dogovore lideri u BiH, nakon čega bi EU i SAD pomogli da se dogovoreno provede u djelo.
Među ostalim, kao neka vrsta nagrade, BiH bi bio ponuđen ubrzani prijem u NATO, ukidanje viza za ulazak u zemlje EU od 1. srpnja 2010, te ubrzano stjecanje statusa formalnog kandidata za prijem u EU.

Alenko Zornija/ vjesnik.hr