Posljednji lokalni izbori u BiH pokazali su kako u mnogim sredinama Hrvata ubrzano nestaje, pa će ih, ne dobiju li svoju administrativno-teritorijalnu jedinicu ili entitet, posve nestati.
Razumijem što su Milorad Dodik i Haris Silajdžić veoma nezadovoljni. To je u bosanskim prilikama sasvim uobičajeno...” To su riječi europskog predstavnika u još jednim neuspješnim pregovorima o budućnosti Bosne i Hercegovine, švedskog ministra vanjskih poslova Carla Bildta, izgovorene u pauzi sastanka u Butmiru. Dodik i Silajdžić, Srbin i Bošnjak? A gdje je treći, gdje je Hrvat? Nema ga, Bildt ga ne spominje. Cijelom jednom narodu daje do znanja da mu je svejedno je li ili nije zadovoljan, jer je taj narod nevažan.
Tako Bildt “voli” Hrvate od “Oluje”, koju je kao ondašnji mirovni posrednik Europske unije za bivšu Jugoslaviju žestoko osudio te tražio intervenciju UN-a i NATO-a ne bi li spasio SAO Krajinu. A Biljanu je Plavšić na svjedočenju u Haagu prikazao kao sveticu. Hrvati su mu pak uzvratili tako što su mu pronašli kuću na najčarobnijem mjestu na Jadranu.
Netko reče da je američko-europski prijedlog novoga, centralističkog ustroja BiH za Hrvate gori od Daytonskog sporazuma, koji ih je strpao u Federaciju gdje nemaju ni svoje suverenosti, ni svoje državne institucije, gdje ne raspolažu svojim novcem, gdje nemaju svoju nacionalnu televiziju ni druga jamstva nacionalnog opstanka. Ako itko taj prijedlog spriječi, bit će to predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je na kraju dvodnevnih razgovora rekao kako se nada da u Butmir više nikad neće doći, premda je najavljen nastavak sastanka za idući tjedan.
On je i u ovoj prilici našao načina da impresionira pregovarače – prvog je dana rekao da ne može ostati do kraja, jer hita u Beograd gdje se ima sastati s ruskim predsjednikom Medvedovom!
Tako Srbi u BiH, nipošto ne pristajući na centralizaciju i majorizaciju, igraju s otvorenim kartama potpore na koju računaju, Bošnjaci ne kriju da žele biti stožerna nacija, glavna politička snaga i dominantni kriterij u BiH, a Hrvati su posve marginalizirani. Ako je već očito da budućnost Bosne i Hercegovine ne kroje tri njezina naroda nego tzv. međunarodna zajednica, posve je nejasno zašto politika u Hrvatskoj, otkad traju drame oko ustavnih promjena, ne čini ništa za Hrvate u toj državi.
U posljednje vrijeme dvije, tri rečenice predsjednika SDP-a Zorana Milanovića u Saboru bile su sve što je iz Hrvatske za njih učinjeno. Stjepan Mesić paradira po UN-u i drugdje u svijetu s planetarnim temama, nesuzdržano se izjašnjava i o Kosovu, ali u obranu hrvatskih interesa u BiH nikad nije rekao ni riječi, pa je tamo popularniji među Bošnjacima nego među Hrvatima.
Ništa ne čini ni Jadranka Kosor, kao što nije činio ni njezin prethodnik Ivo Sanader. Je li moguće da Bildt svojim prezirom prema Hrvatima u BiH izražava doista europska stajališta? Jesu li to i stajališta Njemačke, na primjer, jesu li to i stajališta svekolike katoličke Europe, pa i Vatikana?
Posljednji lokalni izbori u BiH pokazali su kako u mnogim sredinama Hrvata ubrzano nestaje, pa će ih, ne dobiju li svoju administrativno-teritorijalnu jedinicu ili entitet, posve nestati. I dogodit će se ono što predviđaju neki hrvatski analitičari iz mostarskog časopisa “Status”, koji tvrde da jedino Hrvati mogu spasiti BiH. Ako je oni ne spase, ako se nastave iseljavati i ako postanu manjina, BiH će se podijeliti na dvije države, srpsku i bošnjačku, koje će biti ili samostalne ili labavo povezane.
Ako neki papa za koje desetljeće bude posjetio Hrvatsku, neće moći, kao Ivan Pavao Drugi, planirati i posjet Bosni i Hercegovini. Tu kolijevku osebujnih kršćanskih tradicija, u čijem je glavnom gradu Sarajevu na početku 20. stoljeća bilo gotovo pola katolika, podijelit će između sebe Muhamed i sveti Sava.
