Kako otkrivaju izvori mostarskog lista, sve terorističke prijetnje u našoj zemlji posljednjih mjeseci dovode se u vezu s glavnim vođom mladih islamista, egipatskim Imadom el Misriom koji je još 2001. izručen iz naše zemlje Egiptu.
Nakon što je Dnevni list objavio informaciju da je crkva sv. Jakova u Međugorju moguća meta terorističkog napada, list danas otkriva nove detalje o pripremi spomenutog napada.
Kako se doznaje iz izvora bliskih obavještajnim službama, sredinom listopada u središnjoj Bosni uhićena je osoba pod prezimenom Bešlić za koju se sumnja da je planirala kamionom punim eksploziva doći u Međugorje i izvršiti teroristički čin. Domaće obavještajne službe dobile su informaciju da spomenuta osoba planira teretno vozilo napunjeno eksplozivom dovesti do Međugorja s područja središnje Bosne. Nakon iscrpne provjere tih informacija, uslijedilo je uhićenje Bešlića. Na taj način su obavještajci, zahvaljujući radu s inozemnim službama na lociranju i razotkrivanju pojedinaca povezanih s Al-Qaidom, uspješno neutralizirali njihove namjere. Kako se doznaje, dio pojedinaca koji su umiješani u planiranje napada odabran je iz mudžahedinskih postrojbi koje su se tijekom prethodnog rata borile u našoj zemlji.
Crkva pod prismotrom policije
Naime, pripadnici MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije su tijekom proteklog vikenda, kako smo jučer objavili, po dobivenoj dojavi o mogućem napadu pregledali crkvu sv. Jakova u Međugorju, ali nisu pronašli eksploziv. Otada se danonoćno čuva, a kako doznaje Dnevni list, međugorska crkva i danas se nalazi pod prismotrom policije. Kako otkrivaju izvori mostarskog lista, sve terorističke prijetnje u našoj zemlji posljednjih mjeseci dovode se u vezu s glavnim vođom mladih islamista, egipatskim Imadom el Misriom koji je još 2001. izručen iz naše zemlje Egiptu. El Misri je inače bio oženjen Bošnjakinjom s kojom je živio u Bočinji, nekoć je bio pripadnik zloglasnog odreda El Mudžahid te je bio jedan od čelnika islamske vehabijske organizacije. U BiH je vodio 40-dnevnu medresu, vjersku poduku za primanje u mudžahedinsku brigadu. Njegova je predavanja tada slušalo čak 2.000 Bošnjaka.
“Onima koji su poznavali Imadov rad za vrijeme rata izgledalo je nemoguće da će od mladića stvoriti takve osobe koje će preuzeti odgovornost za svoje, ali i tuđe živote”, opisuje se djelovanje El Misrija u letcima koji se dijele diljem BiH i distribuiraju preko Interneta. Za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica zbog napada u Egiptu u kojem je poginulo 58 turista. Vjeruje se da on i dalje djeluje preko svojih sljedbenika kojih ima i u našoj zemlji.
Vehabijske organizacije
Prema mišljenju mnogih analitičara, Hrvati su postali meta napada koje planiraju vehabije u našoj zemlji. Naime, iako je Imad el Misri izručen Egiptu, to nije zaustavilo djelovanje radikala u BiH. Situacija je pogoršana i zbog izručenja državljana afroazijskog podrijetla iz naše zemlje. Prema procjenama hrvatskih obavještajnih službi, napadi su usmjereni na Hrvate jer islamisti Federaciju smatraju za svoj prostor, dok se Republika Srpska još uvijek opire širenju vehabijskih organizacija na tom području. Analitičari procjenjuju da su terorističke aktivnosti u BiH svedene na minimum, no takve aktivnosti sve više preuzimaju nove snage, takozvane vehabije iz BiH.
Napad planiran četiri puta?
U ovoj godini je navodno napad na vjerske objekte u Hercegovini planiran četiri puta. Tako je 18. srpnja ove godine postojala informacija da se planira napad na križ na brdu Hum iznad Mostara. Zatim je 10. listopada napadnuta džamija u Jasenici kada je još uvijek nepoznata osoba ispalila projektil na džamiju. Nakon toga policija MUP-a HNŽ-a dobila je dojavu o mogućem napadu na brdo Hum iznad Mostara, te posljednje informacije o uhićenu jedne osobe pod prezimenom Bešlić na području središnje Bosne za koju se sumnja da je planirala spomenuti napad na Međugorje.
Antiterorističke akcije
Posljednjih mjeseci domaće sigurnosne službe provele su niz uspješnih antiterorističkih akcija. Serija uhićenja je započela još prošle godine kada je u Sarajevu uhićeno više osoba koje se dovode u vezu s planiranjem terorističkih napada na veleposlanstva zapadnih zemalja. Zatim je dobrom suradnjom naših i stranih službi krajem rujna u Kansas Cityju u SAD-u uhićeno nekoliko osoba zbog izdavanja ilegalnih vozačkih dozvola za kamione koji prevoze opasan teret.
Provjera informacija – nema dokaza
Državni ministar sigurnosti Bariša Čolak je za Dnevni list rekao da su obavještajne službe dobile dojave da su vjerski objekti u Hercegovini u opasnosti te je policija iz tog razloga poduzela dodatne mjere sigurnosti. Napomenuo je da sigurnosne agencije još uvijek rade na provjeri vjerodostojnosti tih informacija istaknuvši da još uvijek nisu pronađeni nikakvi dokazi koji bi potvrdili informacije o napadima. Također je dodao da nitko nije uhićen. Provjerava se i zašto je informacija plasirana u javnost. “Policija je djelovala profesionalno i nije smjela čekati da se informacija provjeri”, kazao je Čolak.
27.10.2006.
Pincom.info
petak, listopada 27, 2006
srijeda, listopada 11, 2006
Europski samozaborav
Je li suvremena Turska promijenila osvajački mentalitet ili je u njezinoj politici i dalje prisutan ekspanzionistički poriv prema Zapadu
Nakon niza prijetnji islamskih ekstremista upućenih papi Benediktu XVI., čini se da je razboritije odgoditi njegov posjet Turskoj koji je planiran u studenome ove godine. Ne treba biti prorok da bi se zaključilo kako bi papin život u toj zemlji koja je kandidat za Europsku uniju, ozbiljno bio ugrožen. Teško je povjerovati da oni muslimanski vođe koji prijete Papi ne razlikuju Benedikta od Busha. Vjerojatnije je da ih ne žele razlikovati i da im je cilj raspirivati mržnju muslimanskih masa prema kršćanima. Bolje je da se Europa što prije suoči s činjenicom da njihovi protuzapadni bojni pokliči nisu političke naravi, nego poziv na vjerski i kulturalni sraz civilizacija. U Turskoj se čak pojavio i roman o ubojstvu Pape, fikcija koju bi neki, čini se, rado preveli u stvarnost. Navodno je veliki hit. Očito golica maštu masa u zemlji koja se ne može pohvaliti prevelikom tolerancijom, ali to ne smeta briselske birokrate da s njom pregovaraju o ulasku u EU.
Turski genocid nad Hrvatima više nitko ni ne spominje
U takvom kontekstu, ozbiljno je pitanje ima li smisla Papin posjet Turskoj. Tko može spriječiti nekog fanatika koji je naumio ubiti Papu da to ne provede i u djelo, posebno u ozračju koje je protupapinsko i protukatoličko? Skandalozno je i to, već samo po sebi, da se jednom luđaku i teroristu kao što je Ali Agca dopušta da komunicira iz zatvora s javnošću, da raspiruje tenzije, i šalje tobože dobronamjerna upozorenja Papi da ne dolazi jer da će sigurno biti ubijen. Je li Ali Agca u Turskoj svojevrsna medijska zvijezda i turski heroj? Čini se da iz turske politike i odnosa prema Vatikanu izbija mentalitet povijesnog rivaliteta i kompleksa da je zapravo Rim bio nekoć glavna brana turskom ekspanzionizmu prema Beču i Zapadu. Katolici blagdanom Gospe od Ružarija 7. listopada praktički komemoriraju povijesni događaj koji je u temelju vjerskog: pobjedu nad nadmoćnom Turskom armadom kod Lepanta 1571. godine. Vjera je ostavila spomen u čudesni zagovor bl. Djevice Marije. Da nije bilo toga, ne bi bilo danas ni Europske unije. Ali današnji europski samozaborav graniči ponekad s neshvatljivom duhovnom zakržljalošću i neprijateljstvom prema memoriranju vlastite prošlosti. Je li suvremena Turska promijenila osvajački mentalitet ili je u njezinoj politici i dalje prisutan rivalitet i ekspanzionistički poriv prema Zapadu? Ne treba imati iluzija. Europa će imati velikih problema s turskom samodopadnošću i arogancijom, jer njezina povijest i memorija ne samo da se razlikuju od europske, nego je njoj izravno suprotstavljena.
Turska ni dan danas ne želi priznati strahovit genocid kojeg je izvršila nad kršćanskim armenskim stanovništvom u 20. stoljeću, a o višestoljetnom genocidu nad Hrvatima, nitko se i ne usuđuje više javno govoriti, jer se boji da će biti napadan i ismijan u samoj europskoj i hrvatskoj sredini! Hrvatska nije valjda sama od sebe krvarila nekoliko stoljeća pred turskim naletima, osvajanjima i pustošenjima. Ta povijesna činjenica se nepravedno zapostavlja u interesu suvremene politike globalopolisa u kojemu uvijek naizgled pobjeđuju moćniji i agresivniji.
Kad bi se htjelo poštovati kriterije koje sam Zapad proklamira kao najvlastitije vrednote, onda Turska u pogledu ljudskih prava ne bi mogla ni sanjati o pristupnim pregovorima s EU! Kao što se u svijetu prešućuje latentni progon kršćana u Kini, tako se u Europi prešućuje i činjenica da kršćani nemaju prava i slobode u Turskoj kakve imaju većinska vjera i stanovništvo. U Turskoj je još moguće, i ima takvih slučajeva, da kršćani, ukoliko otvoreno ispovjedaju svoju vjeru, mogu završiti u zatvoru. O reciprocitetu u Turskoj nema niti govora. Dok se džamije grade po čitavoj Europi, koliko se crkava izgradilo u Turskoj? Pitanje reciprociteta naglasio je i papa Benedikt, međutim, problem je tko će sa zapadne strane provoditi dosljedan reciprocitet. Ako vlade zapadnih zemalja nisu za to zainteresirane, onda aksiom reciprociteta ostaje puka teorija.
Dva Turčina su otela turski zrakoplov iznad Grčke, navodno, da bi izrazila svoje protivljenje Papinu dolasku u Tursku. Dok s jedne strane, netolerancija i mržnja poprimaju razne, i bizarne i zlokobne oblike, dotle zapadna raskršćanjena Europa ostaje hladna i ravnodušna prema Papi koji je profinjeni Europejac, i koji nastoji duhovno, moralno i intelektualno oživjeti razmišljanja o njezinim stvarnim ishodištima. Papa je svjestan da Europa u duhovnom stanju u kakvom jest, ne može izdržati pred naletom muslimanskog vitalizma, i da bi kroz nekoliko desetljeća poput sjeverne Afrike koja je nekad bila kršćanska, mogla postati islamska. Kad se sve razgoli, ostaje na djelu gruba stvarnost o sučeljavanju dva svijeta, koja je još daleko od bilo kakve dijalektike. / Zoran Vukman, Hrvatsko slovo
Nakon niza prijetnji islamskih ekstremista upućenih papi Benediktu XVI., čini se da je razboritije odgoditi njegov posjet Turskoj koji je planiran u studenome ove godine. Ne treba biti prorok da bi se zaključilo kako bi papin život u toj zemlji koja je kandidat za Europsku uniju, ozbiljno bio ugrožen. Teško je povjerovati da oni muslimanski vođe koji prijete Papi ne razlikuju Benedikta od Busha. Vjerojatnije je da ih ne žele razlikovati i da im je cilj raspirivati mržnju muslimanskih masa prema kršćanima. Bolje je da se Europa što prije suoči s činjenicom da njihovi protuzapadni bojni pokliči nisu političke naravi, nego poziv na vjerski i kulturalni sraz civilizacija. U Turskoj se čak pojavio i roman o ubojstvu Pape, fikcija koju bi neki, čini se, rado preveli u stvarnost. Navodno je veliki hit. Očito golica maštu masa u zemlji koja se ne može pohvaliti prevelikom tolerancijom, ali to ne smeta briselske birokrate da s njom pregovaraju o ulasku u EU.
Turski genocid nad Hrvatima više nitko ni ne spominje
U takvom kontekstu, ozbiljno je pitanje ima li smisla Papin posjet Turskoj. Tko može spriječiti nekog fanatika koji je naumio ubiti Papu da to ne provede i u djelo, posebno u ozračju koje je protupapinsko i protukatoličko? Skandalozno je i to, već samo po sebi, da se jednom luđaku i teroristu kao što je Ali Agca dopušta da komunicira iz zatvora s javnošću, da raspiruje tenzije, i šalje tobože dobronamjerna upozorenja Papi da ne dolazi jer da će sigurno biti ubijen. Je li Ali Agca u Turskoj svojevrsna medijska zvijezda i turski heroj? Čini se da iz turske politike i odnosa prema Vatikanu izbija mentalitet povijesnog rivaliteta i kompleksa da je zapravo Rim bio nekoć glavna brana turskom ekspanzionizmu prema Beču i Zapadu. Katolici blagdanom Gospe od Ružarija 7. listopada praktički komemoriraju povijesni događaj koji je u temelju vjerskog: pobjedu nad nadmoćnom Turskom armadom kod Lepanta 1571. godine. Vjera je ostavila spomen u čudesni zagovor bl. Djevice Marije. Da nije bilo toga, ne bi bilo danas ni Europske unije. Ali današnji europski samozaborav graniči ponekad s neshvatljivom duhovnom zakržljalošću i neprijateljstvom prema memoriranju vlastite prošlosti. Je li suvremena Turska promijenila osvajački mentalitet ili je u njezinoj politici i dalje prisutan rivalitet i ekspanzionistički poriv prema Zapadu? Ne treba imati iluzija. Europa će imati velikih problema s turskom samodopadnošću i arogancijom, jer njezina povijest i memorija ne samo da se razlikuju od europske, nego je njoj izravno suprotstavljena.
Turska ni dan danas ne želi priznati strahovit genocid kojeg je izvršila nad kršćanskim armenskim stanovništvom u 20. stoljeću, a o višestoljetnom genocidu nad Hrvatima, nitko se i ne usuđuje više javno govoriti, jer se boji da će biti napadan i ismijan u samoj europskoj i hrvatskoj sredini! Hrvatska nije valjda sama od sebe krvarila nekoliko stoljeća pred turskim naletima, osvajanjima i pustošenjima. Ta povijesna činjenica se nepravedno zapostavlja u interesu suvremene politike globalopolisa u kojemu uvijek naizgled pobjeđuju moćniji i agresivniji.
Kad bi se htjelo poštovati kriterije koje sam Zapad proklamira kao najvlastitije vrednote, onda Turska u pogledu ljudskih prava ne bi mogla ni sanjati o pristupnim pregovorima s EU! Kao što se u svijetu prešućuje latentni progon kršćana u Kini, tako se u Europi prešućuje i činjenica da kršćani nemaju prava i slobode u Turskoj kakve imaju većinska vjera i stanovništvo. U Turskoj je još moguće, i ima takvih slučajeva, da kršćani, ukoliko otvoreno ispovjedaju svoju vjeru, mogu završiti u zatvoru. O reciprocitetu u Turskoj nema niti govora. Dok se džamije grade po čitavoj Europi, koliko se crkava izgradilo u Turskoj? Pitanje reciprociteta naglasio je i papa Benedikt, međutim, problem je tko će sa zapadne strane provoditi dosljedan reciprocitet. Ako vlade zapadnih zemalja nisu za to zainteresirane, onda aksiom reciprociteta ostaje puka teorija.
Dva Turčina su otela turski zrakoplov iznad Grčke, navodno, da bi izrazila svoje protivljenje Papinu dolasku u Tursku. Dok s jedne strane, netolerancija i mržnja poprimaju razne, i bizarne i zlokobne oblike, dotle zapadna raskršćanjena Europa ostaje hladna i ravnodušna prema Papi koji je profinjeni Europejac, i koji nastoji duhovno, moralno i intelektualno oživjeti razmišljanja o njezinim stvarnim ishodištima. Papa je svjestan da Europa u duhovnom stanju u kakvom jest, ne može izdržati pred naletom muslimanskog vitalizma, i da bi kroz nekoliko desetljeća poput sjeverne Afrike koja je nekad bila kršćanska, mogla postati islamska. Kad se sve razgoli, ostaje na djelu gruba stvarnost o sučeljavanju dva svijeta, koja je još daleko od bilo kakve dijalektike. / Zoran Vukman, Hrvatsko slovo
Pretplati se na:
Postovi (Atom)