U banjolučkom naselju Petrićevac 7. listopada 1992. u svojoj kući ubijen je Miroslav Malić. Nedugo zatim, 1. studenoga 1992., također u vlastitoj kući, u banjolučkom naselju Barlovac, napadnut je i mučen Jozo Anušić. Mjesec dana kasnije, preminuo je od posljedica zadobivenih ozljeda.
Krajem iste godine, prve ratne u BiH, 15. prosinca, u obiteljskoj kući u Banjoj Luci, u naselju Petrićevac, ubijeni su Borka i Marko Jerković. Prema podatcima koje je prikupila Banjolučka biskupija, na području grada Banja Luka, od kolovoza 1991. do prosinca 1995. ubijeno je sedamdeset građana hrvatske nacionalnosti.
Ubijeno 420 civila
Iz istog izvora Justice Report saznaje da su se tijekom rata, na širem području općine Banja Luka, osim ubojstava događali i drugi zločini protiv civila Hrvata: prijetnje, otpuštanja s posla, protjerivanja iz kuća i stanova, upućivanje na radnu obvezu, rušenje katoličkih crkava i samostana i progon stanovništva...
Okružno tužiteljstvo u Banjoj Luci do sada je za zločine nad nesrpskim stanovništvom počinjene na cijelom teritoriju 14 općina podiglo ukupno šest optužnica. Civilne vlasti u tom gradu s početka devedesetih nisu reagirale na molbe vjerskih dužnosnika da im pomognu i zaštite hrvatske civile. Banjolučki biskup Franjo Komarica u izjavi za Justice Report podsjeća da je na području te biskupije tijekom rata ubijeno 420 civila.
“Neshvatljivo je da je tako veliki broj civila ubijen u svojim kućama, da je 95 posto katolika protjerano, a da se, nažalost, već jedanaest godina to prešućuje. Onda se samo možemo zapitati kuda ide ovaj grad, ova regija”, kaže Komarica. I u Okružnom tužiteljstvu u Banjoj Luci kažu da im je poznato da je oko 500 civila nesrpske nacionalnosti ubijeno tijekom rata, ali i da nema istraga.
Pisma biskupa Komarice
Zamjenik okružnog tužitelja u ovom gradu otkriva da istrage nisu vođene, i teško da će biti, jer je “netko 1999. naredio da se unište svi predmeti ubojstava vođeni po NN počinitelju”. Tko je izdao naredbu da se ti dokumenti unište, i je li ona ispoštovana, nismo uspjeli otkriti.
Biskup Komarica, unatoč pritiscima koji su vršeni na njega, nije želio ostaviti svoje župljane, koji su svakodnevno u biskupiju stizali s vijestima o ubojstvima i fizičkim napadima. Nemoćan da ih zaštiti, Komarica je uputio, počevši od svibnja 1992., desetke pisama predstavnicima lokalnih vlasti, čelnicima RS-a, predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i mnogobrojnim međunarodnim dužnosnicima, upozoravajući ih na teror koji su pripadnici vojske i policije RS-a vršili nad hrvatskim stanovništvom.
U pismu upućenog tadašnjem gradonačelniku Banje Luke Predragu Radiću, spominje napad na župnika i župni pastoralni centar Budžak. Kako je rekao biskup Komarica, ni župnik ni časne sestre nisu ubijeni, mada on vjeruje da je to bio cilj napada.
“Ovo obraćanje shvatite kao izraz moje duboke zabrinutosti, žaljenja i prosvjeda što je ponovo došlo do oružanog napada na katoličkog župnika i župni pastoralni centar”, navodi se u pismu koje je biskup dao na uvid Justice Reportu. Biskup u pismu moli gradonačelnika da “poduzme odgovarajuće akcije kako bi se onemogućili vinovnici ovih nemilih ekscesa”, te da pokuša smiriti rastuće tenzije. Radić nije odgovorio biskupu.
Pisma Župljaninu i Popoviću
Na pisma nije reagirala ni policija, ostajući nijema na biskupova pisana upozorenja. Komarica piše i načelniku Centra službe sigurnosti (CSS) Stojanu Župljaninu, današnjem haaškom bjeguncu.
“Vama bi moralo biti poznato i da na teritoriju pod Vašom kompetencijom naoružane uniformirane osobe provode strahovite pljačke u selima nastanjenim katoličkim stanovništvom, koje se nema čime braniti”, upozoravao je biskup. Biskup upozorava i na napade na Caritas i osoblje humanitarne organizacije.
Suočen s činjenicom da lokalne vlasti ne mogu ili ne žele poduzeti mjere kako bi spriječile nasilje i ubojstva Hrvata, biskup pomoć traži i od predstavnika vlasti RS-a te piše današnjem ombudsmanu za ljudska prava, tada potpredsjedniku Vlade RS-a dr. Vitomiru Popoviću. Ni on nije odgovorio biskupu. Nakon 14 godina, Popović je za Justice Report potvrdio da je primao pisma od biskupa, kao i da je znao da su ih dobivali drugi dužnosnici RS-a. “No ja, kao potpredsjednik Vlade, nisam imao pod kontrolom ni vojsku ni policiju i nisam mogao ništa učiniti da spriječim napade na Hrvate”, rekao je Popović.
Ubojice i danas slobodno šeću
Osvrćući se na ratno razdoblje, Dušan S., koji je tijekom 1994. i 1995. obavljao dužnost istražnog suca na Osnovnom sudu u Banjoj Luci, kaže da najveću odgovornost “što ubojice i danas slobodno hodaju” snose vojne suce koji su izrekli niz oslobađajućih presuda. Gojko Vasić, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a RS-a, kazao je da je ovo ministarstvo tijekom 2006. i 2007. pokrenulo istražne radnje za 180 ratnih zločina. Prema njegovim riječima, CJS Banja Luka je tijekom rata provodio istražne radnje o prijavljenim ubojstvima. Vasić kaže da CJS posjeduje svu dokumentaciju koja je nakon okončanih istraga dostavljana nadležnim tužiteljstvima.
6.4.2007.
Pincom.info
