nedjelja, listopada 31, 1999

Hrvati u Sarajevu diskriminirani pri zapošljavanju

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - U Federaciji BiH, javnost je, barem u onom dijelu zemlje gdje su muslimani u većini, dosad bila bombardirana izvješćima po kojima se selekcija uposlenika na temelju nacionalne pripadnosti događa uglavnom na hrvatskim područjima. Posebno su isticani primjeri hercegovačkih tvrtki kakve su mostarski Aluminij ili Sokol. Relativno se malo zna o drastičnim primjerima kršenja prava radnika na područjima koja kontrolira Izetbegovićeva SDA. Javno su spominjani primjeri iz više takvih područja gdje su, uz etničku, zabilježeni čak i slučajevi diskriminacije na temelju političkog uvjerenja, posebno na zapadu i sjeveru zemlje. Kakva je situacija u Sarajevu, glavnom gradu, gospodarskom središtu zemlje i mjestu koje bi trebalo biti primjerom svima ostalima. »Etnička diskriminacija pri otpuštanju i primanju na posao vrlo je izražena u Sarajevu«, tvrdi Vencel Lasić, tajnik županijskog HDZ-a. Iznosi i konkretne podatke: samo do kraja 1996. godine smijenjeno je ili zamijenjeno čak 58 najviših gospodarskih i drugih dužnosnika (direktora, načelnika i sl.). Na Sarajevskom sveučilištu odnosno na 23 fakulteta, visokih i viših škola samo je jedan dekan Hrvat, a od ukupno 93 osnovne i srednje škole, samo sedam Hrvata su ravnatelji.

Postotak uposlenosti Hrvata u tijelima uprave i ministarstvima na području županije također je daleko ispod njihovog udjela u broju stanovnika. Riječ je o 0,1 do pet posto!? Više stotina ljudi obratilo se lokalnom HDZ-u tražeći pomoć pri ponovnom primanju na posao. Ništa bolja situacija nije niti u tvrtkama, posebice onima u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države. Bošnjaci službenici kažu da su nebošnjacima »vrata otvorena«, no u praksi stvari stoje sasvim drukčije. Lokalna birokracija već se izvještila u pronalaženju pravnih smicalica iza kojih se krije stvarna diskriminacija. »Elektroprivreda BiH sa sjedištem u Sarajevu najveće je hrvatsko poduzeće u zemlji, tu ima najviše uposlenih Hrvata. Čak je i zamjenik direktora Hrvat«, demantiraju federalni premijer Edhem Bičakčić i čelnik toga javnog poduzeća Meho Obradović optužbe po kojima navodno Misija OESS-a u BiH i UNCHR raspolažu podacima da se u najprofitabilnijem bošnjačkom javnom poduzeću eklatantno provodi diskriminacija pri zapošljavanju.

No, Vjesnik raspolaže podacima o najmanje dva primjera koja govore kako to nije točno. Hrvatica P.S. dobila je otkaz obrazložen netočnim činjeničnim stanjem, no ipak se nije vratila na posao. S druge strane, posao je dobio kandidat bošnjačke nacionalnosti, usprkos tomu što su za isto mjesto bili zainteresirani kandidati sa boljim profesionalnim kvalifikacijama. Ljudi ipak nerado javno govore o ovakvim slučajevima, ne želeći se zamjeriti, nadajući se da će se ipak vratiti na svoja radna mjesta. Savjetnik predsjedatelja Predsjedništva BiH za gospodarstvo i financije Velimir Lovrić tvrdi da je jedini pravi način provedba učinkovitih gospodarskih i socijalnih reformi tržišnog tipa koje će po svojoj naravi ublažiti ovaj problem.

Izvor: Vjesnik

petak, kolovoza 20, 1999

Ibrahim Dedić oštetio Narodnu banku BiH za 1,5 milijuna DEM?

Bankari se terete da su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara Promdei banci iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka

Piše: Alenko Zornija

Gdje su završili novci Narodne banke BiH?

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Sudski rasplet jedne od najvećih financijskih afera u poratnoj Bosni i Hercegovini, sporne transakcije novca Narodne banke BiH na račun Promdei banke u Zagrebu, bit će izuzetno zanimljiv. Nakon što je 9. kolovoza županijski tužitelj u Sarajevu Mustafa Bisić izvijestio javnost o podizanju optužnice protiv bivših guvernera i viceguvernera Narodne banke Kasima Omičevića i Envera Backovića, te Zuhdije Fetahovića, izvršnog direktora Sektora za devizne poslove ove nekad središnje novčarske institucije tadašnje Republike BiH, javno se oglasila i obrana.

Odvjetnici Senka Nožica i Branko Marić upozorili su da su u dosadašnjem tijeku postupka protiv Omićevića, Backovića i Fetahovića učinjena flagrantna krštenja osnovnih načela zakonitosti na štetu njihovih branjenika. »Cijeli postupak odvijao se pod snažnim pritiskom na tužiteljstvo. Federalni tužitelj kao i kantonalni tužitelji bili su prozivani i pozivani na odgovornost pod prijetnjom smjenjivanja od potpredsjednika Federacije BiH Ejupa Ganića«, tvrde Nožica i Marić. Oni optužuju Županijsko tužiteljstvo da je javnost obavijestilo o podignutoj optužnici prije nego što je ona pravno stupila na snagu, te da je u konkretnom postupku, mimo zakona, preuzelo ulogu i tijela gonjenja i tijela suđenja, te učinilo i druge teške povrede zakona o kaznenom postupku.

Bankari se terete za to što su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara kod Promdei banke dd iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka koje imaju najveći međunarodni bonitet. Kako je priopćilo tužiteljstvo, ove transakcije omogućile su nedavno ubijenom vlasniku Promdei banke Ibrahimu Dediću stjecanje imovinske koristi od oko 1,5 milijuna DEM a na štetu Narodne banke BiH. Tužitelj se poziva na članke 385. i 386.

Kaznenoga zakona koji se odnose na zloporabu službenoga položaja, i ukoliko budu proglašeni krivim, Omićević, Backović i Fetahović mogli bi dobiti zatvorske kazne u trajanju od najmanje tri godine. Cijela afera započela je, zapravo, u procesu likvidacije Narodne banke BiH koja je mjesto središnje novčarske institucije u zemlji prepustila »daytonskoj« Centralnoj banci BiH.

Međunarodna revizija pokazala je golemi manjak koji je već u startu mogao ugroziti dogovoreno načelo »currency boarda«, odnosno potpuno pokrivenost domaće valute deviznim pričuvama. Dug je uglavnom nastao zahvaljujući nevraćenom kreditu (oko 37 milijuna DEM) koji je bivša Republika BiH uzela od Narodne banke, a iskorišten je za pokrivanje proračunskih rupa te, tvrdilo se, kupovinu socijalnog mira pred izbore 1996. i osiguranje pobjede SDA Alije Izetbegovića na tada održanim prvim poratnim općim izborima!

Tadašnji likvidator Narodne banke William Duddley pokrenuo je i tužbu protiv Promdei banke tražeći naplatu 13 milijuna DEM koje do danas nisu vraćene. Ibrahim Dedić nije, doduše, nikada sporio postojanje duga, ali je sa svoje strane optuživao Deutsche bank AG Frankfurt koju je, navodno, i tužio sudu. Bosanski bankari, pak, pravdali su se da je novac prebačen u Promdei banku zbog ponuđenih viših kamata i, navodno, sukladno logici bankarskog poslovanja.

Izvor: Vjesnik