Položaj Hrvata u glavnome gradu BiH, kao i u cijeloj Federaciji BiH, te državi posebice sa stajališta demografije i gospodarskog položaja, postao je temom kojom su se počeli baviti i znanstvenici.
Krizna 2008. godina
Tako je mr. Borislav Brozek, ekonomski stručnjak iz Sarajeva, inače izvrstan poznavatelj statistike, u posljednjem broju časopisa poznatijeg kao “Radovi” Hrvatskog društva za znanost i umjetnost objavio članak koji tretira problematiku Hrvata u Sarajevu u dužem razdoblju od 1878. do 2008. godine, s naglaskom na usporedbu razdoblja posljednjeg popisa stanovništva te poraća od 1997. do 2008. godine. Nedvojbeni zaključak je da se demografsko stanje Hrvata rapidno pogoršava, naročito od posljednjeg popisa od 1991. godine. U radu je autor naveo veliki broj vrlo zanimljivih statističkih podataka, kao i neke izračune, dakako one matematičke koji se odnose na postotak.
Inače, profesor Brozek je detaljno prikazao kako Hrvati u FBiH žive u zajednici s Bošnjacima te je dao usporedbu ova dva nacionalna entiteta u demografskim obilježjima. Navedeni pokazatelji i relacije su iznenađujuće i otkrivaju da je položaj Hrvata dostigao najnižu razinu u posljednjih 77 godina, o kojima postoje podaci.
Zašto su Hrvati Sarajeva u uzmicanju, a ne poduzimaju pravne mjere za opstanak, zašto se osjećaju nemoćno i zašto misle da zbog 3 posto u strukturi stanovništva grada ne mogu bitno promijeniti položaj, kakva je stvar, kakav je stvarni profil Hrvata u Sarajevu, pojedinačno i u raznim udrugama te zašto je mali udio mladih Hrvata u političkom vodstvu i gospodarstvu i uopće u Sarajevu, samo su dio pitanja na koje je Brozek pokušao dati obrazloženje.
Prema njegovim riječima, odgovor može biti u obliku prikaza stanja Hrvata u Sarajevu u 2008. godini. U tom kontekstu Brozek ističe kako je 1991. godine u Sarajevu živjelo tri puta manje Hrvata nego što je to slučaj u Federaciji BiH. U 2008. godini u Sarajevu je sedam puta manje Hrvata nego u FBiH. Međutim, mr. Borislav Brozek ističe da je potrebno sustavno istraživanje ovog problema, a još više strategija poboljšanja položaja Hrvata u Sarajevu i ne samo u njemu nego i šire na području entiteta i države.
Kako su Hrvati nestali
Uzorak koji je Brozek predstavio iz 2000. godine, prema njegovim riječima, može biti poučan. Naime, 2000. godine u Sarajevu su živjela čak 26.373 Hrvata, od ukupno 2,287.624 stanovnika Federacije, od kojih su 500.102 Hrvata. Te 2000. godine, koja se čini prekretnica u promjeni položaja Hrvata, u Federaciji BiH Hrvati su sudjelovali u ukupnom stanovništvu sa 21,9 posto, a u Sarajevskoj županiji Hrvati su participirali sa 6,8 posto. Konačno, 2008. godine sudjelovanje Hrvata u broju stanovništva je više nego prepolovljeno i iznosi 3,1 posto.
Brozek otkriva kako i na koji način su Hrvati curili iz Sarajeva od 1991. do 1999. godine. Naime, prema njegovu izračunu, za osam godina u Sarajevu su se “istopila” 9354 Hrvata na način da su pojedini umrli, a ostali doživjeli mehanički odljev.
Budućnost upitna
Prema njegovu izračunu, 1169 Hrvata godišnje je napuštalo Sarajevo, 97 mjesečno ili tri Hrvata dnevno su odlazila iz Sarajeva od 1991. do 1999. godine. U sljedećih devet godina, dakle do 2008. godine, broj Hrvata se dalje smanjivao, i to za 11.756 ili 1306 godišnje, 109 mjesečno ili četiri dnevno. Istodobno je populacija Bošnjaka rasla, i to 7196 godišnje ili 660 mjesečno i 20 dnevno. Prema urađenoj aproksimaciji, broj Bošnjaka od 1999. do 2008. godine rastao je godišnje za 5612 ili mjesečno za 468 i dnevno za 16.
Zanimljivi su i podaci za Sarajevo koji se odnose na 1981. godinu. Naime, Hrvati su te godine sudjelovali u stanovništvu sa 17,3 posto, a u bivšem SK sa 12,6 posto, što znači da su u minusu za 27 posto u političkoj poziciji. Kod tadašnjih muslimana također se bilježi minus od 19 posto, a Srbi su u plusu 42 posto. Nadalje, Brozek konstatira da je sudjelovanje Hrvata od 1991. do 2008. godine opadalo po stopi od 0,206 posto te iznosi tvrdnju kako će se 2025. godine broj Hrvata svesti na 0,6 posto. Drugim riječima, svaki stoti stanovnik Sarajeva tada bi bio Hrvat. Ovaj podatak se odnosi na prognozirani broj stanovnika u županiji koji bi, prema izračunu Brozeka, 2025. godine iznosio 620.000. (Večernji list)
utorak, travnja 28, 2009
subota, travnja 25, 2009
Hoće li Čović završiti kao Jelavić?
SARAJEVO – Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović mogao bi postati državni rekorder po broju optužnica i kaznenih prijava koje su od 2001. do danas podignute protiv njega. Državni sud jučer je potvrdio optužnicu protiv Dragana Čovića i Edhema Bičakčića za aferu stanovi tešku više od tri milijuna maraka u vrijeme dok su bili na funkcijama dopremijera i premijera Federacije. Uz ovo, protiv Čovića još uvijek nije okončan postupak za zlouporabu položaja koju je počinio kao federalni ministar financija u slučaju Lijanović. Sud BiH se u ovom slučaju proglasio nenadležnim i prebacio ga na sarajevsko Županijsko tužiteljstvo.
Uz sve to, u Županijskom tužiteljstvu Mostar protiv Čovića se vode još tri istrage za kriminalna djela i to u slučajevima Eronet, Soki i Mondo. Postavlja se pitanje hoće li sadašnji prvi čovjek HDZ-a BiH završiti kao i njegov prethodnik Ante Jelavić, koji je pred presudom za navodni kriminal pobjegao u Hrvatsku gdje je razvio privatni biznis.
Uskoro saslušanje
Kad je u pitanju posljednja optužnica - bivši premijer Vlade FBiH Edhem Bičakčić i tadašnji ministar financija Dragan Čović, uskoro će se pred sucem za prethodno saslušanje Suda BiH izjasniti o krivnji. Optužnica Državnog tužiteljstva ih tereti da su od 1999. do 2001. zlouporabili položaj ili ovlasti tako što su iz sredstava proračuna izdvojili nešto više od 3,5 milijuna maraka za rješavanje stambenih pitanja zaposlenika u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Bičakčić i Čović su, kao što smo već objavili, prekoračenjem svojih službenih ovlasti donijeli odluke koje su obuhvatile rješavanje stambenog pitanja i adaptaciju stanova za 64 političara, kao i vojna funkcionara, tako što su postupali suprotno odredbama Zakona o Vladi FBiH i Poslovniku o njezinom poslovanju. Ipak, spomenutim zakonom i pravilnikom je određeno da Vlada svoje odluke donosi na javnim sjednicama i to većinom glasova prisutnih članova. Međutim, Bičakčić i Čović su donijeli i potpisali navedene odluke, a da se o njima uopće nije raspravljalo na sjednicama Vlade. Na osnovi tih odluka donesena su sredstva za kupovinu i adaptaciju 64 stana. Na ovaj način su Bičakčić i Čović kao službene osobe Vlade FBiH, prekoračili granice svoje službene ovlasti, te drugima pribavili imovinsku korist u iznosu od 3,6 milijuna maraka, za koliko su također, oštetili federalni proračun.
Stanovi braći Ljubić
Na osnovi ugovora o kupoprodaji stana u Ulici Ismeta Mujezinovića između Vladine službe kao kupca, te Marije i Matka Topalović kao prodavača, Služba je platila kupoprodajnu cijenu od 190.000 maraka na račun u Gospodarskoj banci, te potom 19.000 maraka na ime poreza na promet troškova postupka. Vlada je na taj način nabavila stan, koji je na trajno korištenje dodijeljen Boži Ljubiću, dok mu je i omogućena korist veća od 187.000 maraka. Na ovakav način pribavljena je imovinska korist Fuadu Kasumoviću, u iznosu većem od 65.000 maraka, a ovaj iznos je isplaćen na ime adaptacije stana u sarajevskoj Ulici Jovana Bjelića. Na sličan način je Stjepanu Kljujiću pribavljeno 13.114 maraka na ime djelomičnog završetka gradnje stana u Tešanjskoj ulici u Sarajevu, zatim saniranje stana Mirzi Hajriću u Ulici branitelja Sarajeva u iznosu od 40.000 maraka, potom Mirsadu Ćemanu više od 10.000 maraka također, za adaptaciju stana, te Miri Bradari više od 52.000 maraka za izvođenje građevinsko-zanatskih radova na objektu u Ulici francuske revolucije. Halidu Genjcu je potom, ovakvim Bičakčićevim i Čovićevim odlukama, pribavljeno 44.000 maraka za saniranje stana u Sarajevu, Mehmedu Ceri za istu namjenu skoro 37.000 maraka, te potom Fikretu Jašareviću 31.000 maraka, također, za adaptaciju stana. Ukupan iznos od 186.000 maraka je uplaćen Atifu Dudakoviću na ime kupovine stana i garaže u Ulici Maria Mikulića, dok je na ime avansa Huseinu Živalju uplaćeno 55.000 maraka. Također, Mariofilu Ljubiću je na ime ugovora o kupoprodaji stana u sarajevskoj Ulici Rizaha Štetića omogućeno pribavljanje imovinske koristi veće od 189.000 maraka, a Sakibu Mahmuljinu je uplaćeno ukupno 265.146 maraka na ime kupovine kuće s dvorištem u Ulici Mehmeda Handžića. Ova optužnica obuhvatila je i kupovinu stana sadašnjeg premijera Vlade FBiH Nedžada Brankovića, a Bičakčić i Čović su mu svojim odlukama pribavili korist nešto veću od 245.000 maraka. Ivi Andriću Lužanskom je financirana izgradnja stambeno-poslovnog objekta u Tuzli, a Bičakčić i Čović su mu, kako se navodi u optužnici, omogućili pribavljanje 109.000 maraka. I tu nije kraj, ali mi donosimo popis imena i iznosa koji su dodijeljeni a koji stoje u optužnici među kojima je i nekoliko NN osoba.
Uz sve to, u Županijskom tužiteljstvu Mostar protiv Čovića se vode još tri istrage za kriminalna djela i to u slučajevima Eronet, Soki i Mondo. Postavlja se pitanje hoće li sadašnji prvi čovjek HDZ-a BiH završiti kao i njegov prethodnik Ante Jelavić, koji je pred presudom za navodni kriminal pobjegao u Hrvatsku gdje je razvio privatni biznis.
Uskoro saslušanje
Kad je u pitanju posljednja optužnica - bivši premijer Vlade FBiH Edhem Bičakčić i tadašnji ministar financija Dragan Čović, uskoro će se pred sucem za prethodno saslušanje Suda BiH izjasniti o krivnji. Optužnica Državnog tužiteljstva ih tereti da su od 1999. do 2001. zlouporabili položaj ili ovlasti tako što su iz sredstava proračuna izdvojili nešto više od 3,5 milijuna maraka za rješavanje stambenih pitanja zaposlenika u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Bičakčić i Čović su, kao što smo već objavili, prekoračenjem svojih službenih ovlasti donijeli odluke koje su obuhvatile rješavanje stambenog pitanja i adaptaciju stanova za 64 političara, kao i vojna funkcionara, tako što su postupali suprotno odredbama Zakona o Vladi FBiH i Poslovniku o njezinom poslovanju. Ipak, spomenutim zakonom i pravilnikom je određeno da Vlada svoje odluke donosi na javnim sjednicama i to većinom glasova prisutnih članova. Međutim, Bičakčić i Čović su donijeli i potpisali navedene odluke, a da se o njima uopće nije raspravljalo na sjednicama Vlade. Na osnovi tih odluka donesena su sredstva za kupovinu i adaptaciju 64 stana. Na ovaj način su Bičakčić i Čović kao službene osobe Vlade FBiH, prekoračili granice svoje službene ovlasti, te drugima pribavili imovinsku korist u iznosu od 3,6 milijuna maraka, za koliko su također, oštetili federalni proračun.
Stanovi braći Ljubić
Na osnovi ugovora o kupoprodaji stana u Ulici Ismeta Mujezinovića između Vladine službe kao kupca, te Marije i Matka Topalović kao prodavača, Služba je platila kupoprodajnu cijenu od 190.000 maraka na račun u Gospodarskoj banci, te potom 19.000 maraka na ime poreza na promet troškova postupka. Vlada je na taj način nabavila stan, koji je na trajno korištenje dodijeljen Boži Ljubiću, dok mu je i omogućena korist veća od 187.000 maraka. Na ovakav način pribavljena je imovinska korist Fuadu Kasumoviću, u iznosu većem od 65.000 maraka, a ovaj iznos je isplaćen na ime adaptacije stana u sarajevskoj Ulici Jovana Bjelića. Na sličan način je Stjepanu Kljujiću pribavljeno 13.114 maraka na ime djelomičnog završetka gradnje stana u Tešanjskoj ulici u Sarajevu, zatim saniranje stana Mirzi Hajriću u Ulici branitelja Sarajeva u iznosu od 40.000 maraka, potom Mirsadu Ćemanu više od 10.000 maraka također, za adaptaciju stana, te Miri Bradari više od 52.000 maraka za izvođenje građevinsko-zanatskih radova na objektu u Ulici francuske revolucije. Halidu Genjcu je potom, ovakvim Bičakčićevim i Čovićevim odlukama, pribavljeno 44.000 maraka za saniranje stana u Sarajevu, Mehmedu Ceri za istu namjenu skoro 37.000 maraka, te potom Fikretu Jašareviću 31.000 maraka, također, za adaptaciju stana. Ukupan iznos od 186.000 maraka je uplaćen Atifu Dudakoviću na ime kupovine stana i garaže u Ulici Maria Mikulića, dok je na ime avansa Huseinu Živalju uplaćeno 55.000 maraka. Također, Mariofilu Ljubiću je na ime ugovora o kupoprodaji stana u sarajevskoj Ulici Rizaha Štetića omogućeno pribavljanje imovinske koristi veće od 189.000 maraka, a Sakibu Mahmuljinu je uplaćeno ukupno 265.146 maraka na ime kupovine kuće s dvorištem u Ulici Mehmeda Handžića. Ova optužnica obuhvatila je i kupovinu stana sadašnjeg premijera Vlade FBiH Nedžada Brankovića, a Bičakčić i Čović su mu svojim odlukama pribavili korist nešto veću od 245.000 maraka. Ivi Andriću Lužanskom je financirana izgradnja stambeno-poslovnog objekta u Tuzli, a Bičakčić i Čović su mu, kako se navodi u optužnici, omogućili pribavljanje 109.000 maraka. I tu nije kraj, ali mi donosimo popis imena i iznosa koji su dodijeljeni a koji stoje u optužnici među kojima je i nekoliko NN osoba.
Pišu: H. Rovčanin, N. Dedić/ dnevni-list.ba
JOZO LEUTAR - Utvrđene činjenice
| Subota, 25 Travanj 2009 18:13 |
 Budući da je slučaj ubojstva Joze Leutara u ovom vremenu kiselih krastavaca, kiselih života i kiselih ljudi postao ispolitiziran slučaj koji raznorazni "ljudi" bez imalo respekta prema obitelji dotičnog uzimaju u usta kako im prohtije sa ovim ili onim politikantskim i jednokratnim namjerama donosimo kronologiju utvrđenih činjenica o tragičnoj smrti ovog čovjeka. Tek da se ne zaboravi. Cave tibi a silente aqua et muto cane. (Čuvaj se tihe vode i psa koji ne laje) NAPAD NA JOZU LEUTARA I. Utvrđene činjenice: Dana 16. ožujka 1999. u Sarajevu, u Alipašinoj ulici (150-200 metara od Veleposlanstva SAD), u jutarnjim satima (07,45-07,52 sati), eksplodirala je eksplozivna naprava u motornom vozilu WW Golf A-3, registracijskih oznaka 345-E-390, vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova FBiH. U vozilu su se nalazili zamjenik ministra FMUP-a Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i djelatnik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo. Tom prilikom je Jozo Leutar zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih je 28.03.1999. godine preminuo (dana 29.03.1999. godine po nalogu istražnog suca Županijskog suda, u državnoj bolnici Sarajevo izvršena je obdukcija tijela Joze Leutara. Prilikom vršenja obdukcije bili su prisutni dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, ispred IPTF-a g. Bob Grand i g. Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar županijskog MUP-a Sarajevo Emir Tarić i operativni djelatnik FMUP-a Slađenko Čerkez. Prema usmenoj izjavi gore spomenutih doktora, smrt je nastupila uslijed teške povrede mozga (traumatskog šoka), dok su suputnici prošli s lakšim tjelesnim ozljedama. Na zahtjev Federalne Vlade statički dio uviđaja izvršili su pripadnici američkog FBI (jedan pripadnik FBI je došao iz Beča isti dan kad se dogodila eksplozija, dok su ostali došli dan poslije). U sklopu istrage su bili uključeni: istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O'Conel ). Dana 19. ožujka 1999. u zgradi Veleposlanstva SAD u Sarajevu, pripadnici FBI izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja, te su tom prigodom potvrdili slijedeće: * od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra, * na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na licu mjesta utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi, * eksploziv je postavljen na način da je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču), * vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi, * razina na kojoj je bio postavljen eksploziv je u razini koljena suvozača, eksploziv su postavili profesionalci, * najvjerojatnije se radi o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije. Djelatnici FBI izuzeli su odjeću Joze Leutara kako bi provjerili postoje li tragovi koji bi pomogli pri rasvjetljavanju nejasnih detalja. Utvrđeno je da je u napadu rabljena vrsta eksploziva “HEXOGEN”. Dana 16.04. 1999. godine prilikom kontrole m/v WW Passat GL, registracijskih oznaka 314-M-594, uhićeni su Mounir Hanouf, Muhamed Ebu Gazali i Murat Bas, poznati u javnosti kao "Igmanska grupa". Kod istih je pronađeno više predmeta koji ukazuju na organiziranost i povezanost s pojedincima, koji su osumnjičeni i optuženi za mnoge terorističke akte te ubojstvo policajca u Travniku, a što je vidljivo iz slijedećeg: * dana 12.07. 1999. od strane protudiverzijske zaštite FMUP-a izvršeno je vještačenje pronađenih predmeta prilikom pretresa stana i drugih prostorija Muhameda Ebu Gazalija (jedan iz tzv. Igmanske grupe), u kući vl. Hamdije Džihana u Hrasnici (Gazali je koristio prostorije u kući). Utvrđeno je da elektronski sklopovi i komponente mogu poslužiti za izradu terorističkih naprava; * elektronski sklopovi, uređaji za kodiranje signala i elektronski sklop, prijemnik sa dekoderom i sijalicom za indikaciju su identični sa sklopovima pronađenim prilikom pretresa m/v reg. ozn. 314-M-594, dana 16.04.1999. godine na Igmanu; * ručni radio uređaj “Yeasu FT-26” ima na 3 kanalu memoriranu frekvenciju 140,010 MHz, koja je identična radnoj frekvenciji sklopa prijemnika sa dekoderom pronađenog prilikom pretresa m/v reg. ozn. 314-M-594, dana 16.04.1999. godine na Igmanu; * elektronski sklopovi-prijemnici, hibridno kolo FX 4070 i trimer potenciometri od 20 kilooma identični su tragovima pronađenim prilikom pretresa stana korisnika Hanoufa Mounira, dana 30.04.1999. godine u ulici Sarajevska 77A, Zenica; * ručni satovi marke “Casio” na kojima su ispod poklopca izvedena po dva provodnika, su po tipu i načinu izvršenja dodatnih radova identični ručnom satu pronađenom prilikom pretresa stana Murisa Ljubunčića, dana 26.09.1998. godine i 19.10.1998. godine u ulici ZAVNOBiH-a br.155, Zenica, na kojem su vidljivi tragovi lemljenja provodnika na kontaktima za signal alarma; * ručna radio stanica “Yeasu FT-26” bez broja, na kanalu “U” ima memoriranu frekvenciju 150,000MHz, koja je identična memoriranoj frekvenciji ručne radio stanice “Motorola GP 300”, serijskog broja 133TTW7378 na kanalu 7, pronađene prilikom pretresa kuće Envera Delića iz Vinca, u ulici Mahale bb, Jajce, dana 26.09.1998. godine; * Muhamed Ebu Gazali je na graničnom prijelazu u zračnoj luci Sarajevo ušao u BiH, dana 15.03.1999. godine, a teroristički akt od čijih je posljedica podlegao Jozo Leutar dogodio se 16.03.1999. godine; * teroristički čin na Jozu Leutara izveden je protupješačkom minom s usmjerenim djelovanjem, a ovakvim sredstvima je 1997. i 1998. godine u više navrata na području Sarajeva napadano i oštećeno više vjerskih objekata RKC, kao i sjedište HDZ BiH Sarajevo; FMUP je nakon vještačenja dao slijedeće mišljenje: Na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na mjestu događaja utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi, postavljenoj ispod automobila, na prednjem veznom limu - nosaču motora, a pored ispušne cijevi. Vjerojatno je riječ o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije. U eksplozivnom dijelu improvizirane naprave smješten je veći broj čeličnih kuglica promjera 5,5 mm (iste kuglice korištene su u proizvodnji protupješačke rasprskavajuće mine usmjerenog djelovanja - MRUD, smještenih u tijelu mine, ulivene u plastičnu masu, ispred eksplozivnog punjenja). Komadi lima upućeni na kriminalističko - tehničko vještačenje najvjerojatnije potiču od alkalne baterije od 1,5 V, tip “Varta”. Komad žice duljine oko 28 mm i promjera oko 0,6 mm najvjerojatnije potiče od provodnika “električne detonatorske kapisle”; MUP FBiH je, u sklopu istrage o ubojstvu Joze Leutara uhitila grupu osoba, za koje se tvrdi kako su povezane s terorističkim grupacijama u svijetu. Prema, za sada, dostupnim navodima, uhićeni su: * Saleh Nedal, * Mounir Hanouf, * Muhamed Ebu Gazali, * Murat Bas, * Khalil Jarray i * Huseyn Engin. KOMENTAR : Od samog početka poduzimanja istražnih radnji pojavili su se problemi različitih razina koji su išli čak i do opstrukcija koje su činili bošnjački predstavnici u istražnim timovima. Npr. istražni sudac Šukrija Šljivo je pokušao sa mjesta događaja udaljiti inspektore krim. policije FMUP-a, Ivu Šaku i Ivana Treznera. Inspektori su ostali nakon intervencije pripadnika IPTF-a Harolda i reakcije djelatnice VP SAD Janice Elmore; Po konstataciji krim. inspektora FMUP-a Ive Šake, noć uoči eksplozije u Sarajevu je padala jaka kiša, a znakovito je da se svaka teroristička akcija u srednjoj Bosni također dogodila nakon olujnog vremena; Jednostranost u radu na istrazi ubojstva Joze Leutara ispoljena je i u slučaju uhićenja tzv. Igmanske grupe (Mounir Hanouf, Muhamed Ebu Gazali i Murat Bas), o čemu su članovi istražnog tima iz reda hrvatskog naroda tek naknadno upoznati; Na sastanku održanom 02.06.1999. godine u FMUP-u, g. Luka Glibo je zatražio da i hrvatski predstavnici imaju pristup svim podacima, odnosno da im se prezentiraju i podaci o radu s Igmanskom grupom te sa Saleh Nedalom uhićenim 12.04.1999. godine u Bugojnu. II. Neprovjereni podaci: * Izvjesni “Talha” (vjerojatno se radi o Asimu Ramulju zv. Talha, ili o Mehrezu Amdouniju zv. Abu Talha, osoba s Interpolove tjeralice, uhićen s BH putovnicom u Istambulskoj zračnoj luci “Ataturk”), je među razvojačenim pripadnicima ABiH pokušavao naći osobu koja bi za određenu novčanu nadoknadu postavila eksplozivnu napravu negdje na području Sarajeva. * Među djelatnicima AID-a je kružila informacija kako je nalogodavac atentata na Jozu Leutara, bivši ministar obrane FBiH - Hasan Čengić * U sarajevskom kriminalnom miljeu je kružila informacija kako su za atentat odgovorni AID i izvjesni Ćelo (Ismet Bajramović ili Ramiz Delalić) i Kralj (nepoznat identitet) – svi pripadnici kriminalnog miljea u Sarajevu. * Pisana i telefonska anonimna dojava u kojoj se navodi da je stanoviti Marko Nedić povezan s ubojstvom Joze Leutara. FMUP je radio na provjeri ovih saznanja. Izvršena je identifikacija ove osobe, te je utvrđeno da je 15/16.03.1999. boravio u hotelu “Bosna” u Sarajevu. * Prilikom telefonskog razgovora Anđelko Živković (rođen 1950. u BiH, povezan s krijumčarenjem oružja i drugim kriminalnim radnjama) u razgovoru s izvjesnim Dragom navodi za Jozu Leutara “On je prva liga, međutim izgleda da su ga naši skinuli. Mislim da je imao problema s Tutinim ljudima, o čemu se pričalo po Zagrebu”. Na kraju je komentirao da niti Muslimani niti Srbi nisu mogli doći do Leutarovog vozila (informacija SZUP RH). III. Dezinformacije: Tijekom poduzimanja istražnih radnji pojavio se čitav niz dezinformacija kao što su: * veza Leutara sa slučajem “RENNER” (Jozo Perić zv. Tukeša), * veza Leutara sa uhićenjem Mladena Naletilića zv. Tuta, Vinka Martinovića zv. Štela i nekih dr. osoba (Žarko Andrić zv. Žuti - srednja Bosna), * veza Leutara sa poduzećem “Kristal” iz Čapljine i slično. Kao moguća dezinformacija navedena je i izjava Faika Lušije, pomoćnika ministra UP-a FBiH, koji je rekao da je par dana prije terorističkog akta razgovarao s Leutarom, koji mu je tom prilikom rekao kako u Srednjoj Bosni treba uhititi 10-tak Hrvata, pripadnika bandi koji zagorčavaju život Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima. U plasiranju dezinformacija korišteni su muslimansko-bošnjački mediji. Navodimo neke od naslova: Šuškovi puleni uzvratili udarac?, Sudije trebaju pratiti tisak, Možda limuzine kriju tajnu, Neugodni svjedoci? (Večernje novine, 20. i 21. 03. 1999.); Uhapšeni nemaju veze s atentatom, Jelavić uticao na proces istrage (Dnevni avaz, 20.03.1999.); Bošnjački vrh nikad nije bio umješan u terorizam (Dnevni avaz, 20.03.1999.); Dosje: Sarajevski atentat - smrt Federaciji (Slobodna Bosna, 20.03.1999.). Zanimljiv je i dopis koji je Jozo Leutar uputio 11.11.1997. tadašnjem komesaru IPTF-a Manfredu Seitneru, u kojem piše o jednostranom i neprofesionalnom odnosu policije prema mudžahedinima, a koji tisak BiH potencira kao mogući motiv za ubojstvo Joze Leutara. KOMENTAR: Plasiranim dezinformacijama željelo se i još uvijek se želi usmjeriti istragu u krivom smjeru. Akcije dezinformiranja i ometanja istrage su nastavljene. Najprije je muslimanska elita koncentrirana oko SDA, u suradnji s nekadašnjim američkim generalom i predstavnikom UN-a u BiH Jacquesom Kleinom montirala politički proces protiv šestorice Hrvata. Sve optužbe zasnovane su na izjavi višestrukog silovatelja, duševno bolesnog kriminalca Merima Galijaševića. Kada je taj postupak propao, napravljena je nova konstrukcija. Prema izjavi Marija Miličevića Baje-opet kriminalca, koju je on navodno prenio još jednom istaknutom članu podzemlja Anti Prkačinu (kockaru i neformalnom generalu Armije BiH), iza atentata stoje Ante Jelavić i Stanko Sopta (opet) Baja. Očito se radi o još jednoj konstrukciji čiji motivi nisu samo prikrivanje istrage nego i pokušaj ucjene i iznuđivanje novca. Kada Jelavić nije reagirao na optužbe, Miličević je organizirao otmicu, te ga je u prtljažniku automobila provezao do rame (BiH) odakle je ovaj pobjegao i vratio se u Zagreb. Miličević i njegov sin su u zatvoru. Još nema ozbiljnih pokušaja da se otkriju i procesuiraju ubojice Joze Leutara. IV. Saznanja o osobama: Saleh Nedal - Abu Hašim, sin Mahmouda i Zehre dj. Muhamed, rođ. 01.03.1970.godine u mjestu Taiz, Jemen, državljanin BiH, s prebivalištem u Bugojnu, Udurlije bb. Prema neprovjerenim podacima u Bosnu je došao tijekom 1994. godine kao pripadnik humanitarne organizacije “Islamski Balkanski Centar”. Od rujna 1995. godine državljanin je BiH. Koristio se putovnicom BiH, br. BH 540929 i putovnicom Jemena, br. 0581247. Pripadnik je terorističke organizacije “GIA”, koja djeluje u Alžiru, Italiji i Francuskoj, te je zet Asima Ramulja zv. Talha. Dana 16.03.1996. Saleh je uhićen od strane MUP-a RH, prilikom čega je obavljen informativni razgovor nakon kojeg je pušten. Osoba se spominje vezano uz istragu eksplozije auto-bombe u Mostaru. Sredinom studenog 1997. otvorena je nova istraga na kantonalnom sudu u Zenici, vezano za grupu terorista koju je vodio Abu Hamza. Naime, u grupi je bio Saleh Nedal i 5 Bošnjaka. Osumnjičeni su za planiranje, pripremanje i izvođenje terorističkih akcija, miniranja, napade i ubojstva počinjenih u periodu od lipnja do sredine studenog 1997. Saleh Nedal je u međuvremenu osuđen zbog prikrivanja Abu Hamze. Navodno je zajedno sa Latif Ben Bussetom skrivao Hamzu u vikendici Ibre Kokića iz Travnika. Prikupljene su informacije o tijeku sudske istrage o podmetanju eksplozivnih naprava u kuće Hrvata, povratnika u županiju srednja Bosna. Zbog postojanja sumnje da su počinili navedena krivična djela, u FMUP Travnik, privedeni su i ispitani u vremenu od 25. do 27. rujna 1998. godine Muris Ljubunčić, Edin Mrkonja, Enes Kokić, Enver Delić i Hidajet Begović. Sva su petorica osumnjičenih povezani s odredom “El Mudžahedin” i “AIO” (Aktivna islamska omladina). U prikupljenim informacijama spominje se i Saleh Nedal. Tijekom 1998. uhićen je od strane talijanskih karabinjera u suradnji s FMUP-om, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu Khalilu. Dana 12.04.1999. godine uhićen je u Bugojnu. Dana 08.06.1999. operativni djelatnici FMUP-a BiH obavili su informativni razgovor sa predmetnim u KPD Zenica uz prisustvo odvjetnice Azijade Mujkić iz Zenice. (Saleh Nedal je prvi put uhićen u Bosni i Hercegovini 18. studenog 1997., u jednoj širokoj policijskoj operaciji koja je tragala za počiniteljima napada na katoličke objekte i hrvatske povratnike u srednjoj Bosni, te podmetnuta auto-bomba u Mostaru. Kao vođa terorističke grupe, za koju su federalni policajci i federalni tužilac sumnjali da je počinila najveći broj kriminalnih i terorističkih akcija u srednjoj Bosni, u svim izvještajima je navođen Karray Kamel bin Ali - Abu Hamza iz Guče Gore kod Travnika. Ali, tužitelji u Zenici i Sarajevu su vrlo brzo odustali od optužnice za terorizam u Središnjoj Bosni. Saleh Nedal i grupa Bošnjaka, protiv kojih je zbog toga bila započeta istraga pod ovom sumnjom, konačno su optuženi samo zbog nezakonitog držanja oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali, zvani Abu Hamza, postao je jedan od najpoznatijih bjegunaca u Bosni, a Saleh Nedal je osuđen u dva sudska procesa u Zenici zbog povezanosti s ovim Tunižaninom. U prvoj presudi općinskog suda u Zenici, od 8. 1. 1998. osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog krivičnog djela “pomaganja počinitelju poslije izvršenog krivičnog djela”. Ovu presudu Nedal sada izdržava u zeničkoj kaznionici. Krivac zbog kojeg su tada kažnjeni Nedal i Tunižanin Latif Ben Busset bio je, naravno, Abu Hamza. Latif Ben Busset, zvani Salahudin, i Saleh Nedal su presudom Općinskog suda u Zenici proglašeni krivim što su “u periodu od kolovoza do prosinca 1997. na području općina Zenica, Travnik i Jajce, pružali pomoć okrivljenom Karrayu Kamelu Bin Aliju - Abu Hamzi, iako su znali da je za njim raspisana potjernica po naredbi bivšeg Višeg suda u Zenici zbog krivičnog djela ubistva Hišama Diaba”. Prema opisu iz presude, Salahudin i Hašim su Abu Hamzu, nakon ubistva Hišama Diaba 17. 1. 1997., ispred Islamskog balkanskog centra u Zenici (bivše kino “Metalurg”), prevezli u “golfu” travničke registracije iz Zenice do sela Kokići, općina Jajce, i sklonili ga u vikendicu, “donoseći mu u dva navrata veće količine hrane”. U međuvremenu, Abu Hamza je, prema neslužbenim informacijama iz policijskih i sudskih izvora, uhićen u Njemačkoj, i federalne vlasti pripremaju dokumentaciju kojom će zatražiti od njemačkih vlasti njegovo izručenje. Očekuje se kako će suđenje Abu Hamzi, zbog ubistva Hišama Diaba bude, nakon izručenja iz Njemačke, biti održano u Zenici. Federalne policijske i sudske vlasti nisu do sada službeno potvrdile kako traže izručenje Abu Hamze. Ukoliko dođe do suđenja Abu Hamzi u Zenici, ovaj slučaj će ponovo privući veliku pažnju lokalne i međunarodne javnosti. Upravo je Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza bio u središtu optužbe da je grupa od šest Bošnjaka, uz Saleha Nedala, nabavljala oružje, municiju i eksplozivna sredstva za “Džihad u jednoj trećoj zemlji”. U Zeničkom kantonalnom sudu, 16. 4. 1998., izrečena je presuda šestorici Bošnjaka-Muslimana: Hasibu Kovaču, Nihadu Kokiću, Evelu Manjušaku, Nihadu Kurtiću, Edinju Mrkonji i Hajrudinu Seferu, Salehu Nedalu zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih sredstava. Osuđeni su na jednu (Sefer, Kokić, Manjušak), dvije (Mrkonja) i tri (Kovač, Kurtić, Nedal) godine zatvora. Ova presuda još nije pravosnažna, jer se tek očekuje ishod slučaja pred Vrhovnim sudom FBiH. U tom cilju su se sastali u gradu Bolonji u Italiji Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza, Saleh Nedal i Nihad Kurtić (rođen 29.06.1970. u Travniku-BiH, nositelj putovnice BiH i RH, uhićen u Bolonji 26.09.1997.) u lipnju 1997. Dogovorili su se da Nihad Kurtić angažira više drugih osoba sposobnih za pronalazak, sakupljanje, preuzimanje i držanje oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza je predao Kurtiću “golf” italijanskih reg. ozn. BO D 54921. Kurtić je “golfa” dovezao u BiH i registrirao ga na svoje ime u Travniku. Kada je Saleh Nedal stigao na ovo područje početkom lipnja 1997., Kurtić mu je predao vozilo. Saleh Nedal je iz Bolonje donio 10 000 DM, dobivenih od Abu Hamze za kupovinu oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Kurtić je angažirao i Edina Mrkonju za kupovinu i nabavku oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Sredinom kolovoza 1997. u Travnik je stigao i Abu Hamza, te je ovaj plan dodatno razrađen, zapisano je u presudi kantonalnog suda u Zenici. (BH DANI, “Čuva Bosna svoje teroriste” Esad Hećimović br. 122., od 1.10.1999.). Asim Ramulj zv. Talha, rođen 11.11.1971. u Novom Travniku, s mjestom prebivališta u Zenici. Ekstremni islamista, vodio je operacije usmjerene protiv Hrvata u okolini Bugojna. Za vrijeme rata živio je u Zenici, te je bio pripadnik 7. muslimanske brigade. Pripadnik je “AIO” i član užeg vodstva organizacije. Navodno je odgovoran za više terorističkih djela, a pretpostavlja se da je i osobno postavljao eksplozivne naprave. Brat mu je djelatna vojna osoba u VF BiH, te se nalazi u Travniku. Mounir Hanouf, rođen 11.12.1970. u mjestu Jilel, Alžir, državljanin BiH. Uhićen je 25.09.1994. od strane HVO-a Žepče, s još 4 osobe, pripadnika odreda “El mudžahedin”. Dana 16.04.1999. uhićen je na Igmanu, s osobnom iskaznicom BiH br. 4481/95., koja je izdana od strane SJB Zenica. Muhamed Ebu Gazali Postoji mogućnost da se radi o osobi Mohamed Zitouni, poznat kao Abu Ghazi. Vjerojatno je postao državljanin BiH, jer se prema neprovjerenim podacima oženio u Bosni, te uzeo prezime supruge Perenda. Boravio je u RH kao djelatnik humanitarne organizacije “Al Haramain”. Pripadnik je odreda “El mudžahedin” u BiH. Dana 16.04.1999. uhićen je na Igmanu, s osobnom iskaznicom BiH br.5691/96., koja je izdana os strane SJB Tešanj. Za istim je raspisana tjeralica Interpola. Murat Bas Posjeduje putovnicu Republike Turske br. 31.1928011.98. Ranjen je iz vatrenog oružja, prilikom uhićenja 16.04.1999. na Igmanu te je prebačen u bolnicu Koševo gdje je zadržan na liječenju. Za istim je raspisana Interpolova tjeralica. Khalil Jarray zv. Abu Hamza, sin Ahmeda Mohameda i Shadliya Tijali Mealij, rođena 08.02.1969. u mjestu Sfax u Tunisu. Talijanski karabinjeri iz jedinice Giuseppe Garibaldi su u suradnji s policijom FBiH, dana 06.06.1999. u Hadžićima uhitili Jarraya, po mišljenju nekih, koji poznaju teroristički milje BiH, apsolutno “najkrupnija zvjerka” iz nimalo bezazlenog terorističkog podzemlja BiH. Talijanska policija smatra da je Jarray jedan od vođa GIA-e sa sjedištem u Bolonji, gdje se nalazi logistička baza za aktivnosti GIA-e u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Taj je ogranak GIA-e otkriven u rujnu 1997. Tijekom 1998. uhićen je i Saleh Nedal, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu. Prema neprovjerenim podacima Khalil Jarray bi mogao biti Abu Hamza. Navodno je Abu Hamza ranjen u desnu potkoljenicu i liječio se u Fojnici, a uhićeni Jarray ima istu prostrijelnu ranu. Mehrez Amdouni zv. Abu Talha Jedan je od bliskih suradnika Osame Bin Ladena, vođe organizacije “Al-Qaida” (Al-Qa’edah (baza)). Amdounijeva ratna biografija u BiH počinje 1994. godine kada se pod imenom Abu Talha borio kao pripadnik postrojbe “El mudžahedin”. Nakon rata nastanio se u selu Pohare, blizu Zenice. BiH je napustio sredinom 1998. godine te otišao u Italiju, gdje je uhićen u Bolonji, u kojoj se nalazi logistička baza za aktivnosti GIA-e u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Nakon bijega iz Italije, izvjesni period proveo je krijući se u Sarajevu. Uhićen je, temeljem Intepolove tjeralice, u Istambulskoj zračnoj luci “Ataturk”, a prepoznat je po nedostatku jednog prsta na ruci. Huseyn Engin, sin Mustafe, rođen 26.10.1970., JMBG 2610970173528, u mjestu Sanliurfa, Turska, Turčin, državljanin Turske i BiH, po zanimanju metalostrugar (bez završene škole), oženjen, otac jednog djeteta, s prebivalištem u Sarajevu-Stari Grad na adresi Obala Isa-bega Ishakovića br. 8, pripadnik A BiH od 15.06.1992. do 20.06.1995. postrojba “El mudžahedin”. Uhićen je 01.04.1999. od strane PU Kiseljak, kod kojeg su prilikom pretresa u vikendici pronađene veće količine streljiva, eksploziva i dr. eksplozivnih naprava. poskok.info |
Hrvata neće nestati iz Bosne
SARAJEVO - Novi provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, počinje djelovati u godini kada franjevci obilježavaju 800 godina od osnutka svoga reda i više od 7 stoljeća djelovanja u BiH. Položivši zakletvu pred Kapitulom Frnjevačkog reda, ovaj čovjek koji je do sada djelovao u Đakovici na Kosovu i u Albaniji, obvezao se da će u trogodišnjem mandatu vjerno služiti redu sv. Franje Asiškog. Za Dnevni list kaže da je u Franjevačka provincija Bosna Srebrena napravila puno dobrih stvari dok su je vodili njegovi predhodnici i da će on nastaviti na isti način raditi ljubeći svoje i poštujući druge. Hoće li Vaše iskustvo koje se stekli radom u Đakovici na Kosovu i u Albaniji pomoći Vašem radu u Provinciji Bosne Srebrene?
- Radom na Kosovu i u Albaniji nisam se pripremao za ovaj posao, međutim, to je jedno veliko iskustvo tim više što sam i na Kosovu, a posebno u Albaniji radio s ljudima različitih mentaliteta, s ljudima koji su posve drukčije gledali na stvarnost nego mi. U Albaniji sam imao jednu ulogu koordiniranja albanske Franjevačke provincije koja je bila skoro ugušena. Bilo je ostalo samo deset starih franjevaca iz preostale jake Franjevačke provincije i na neki način sam tu stjecao neka iskustva u vođenju provincije iako ne na izravan način. Mislim da mi je najviša pomoć za ovu novu službu koju obnašam to što sam, dok sam radio u Đakovici, u zadnje tri godine bio vjećnik Provincije Bosne Srebrene. Posao vjećnika mi je pomogao utoliko što sam iz bližeg upoznao probleme ove provincije.
Koja će biti Vaša glavna zadaća dok ste provincijal?
- Glavna zadaća svakog provincijala jest da koordinira rad braće franjevaca, dakle raspodjela svećenika franjevaca po župama gdje rade i po odgojnim ustanovama zatim povezivanje svih tih ustanova i povezivanje svih franjevaca. To je na prvom mjestu. Sve ostalo je manje važno. Promjene službi i osoblja moraju se događati i to nisu neke temeljne promjene. Mnogo toga je urađeno i urađeno je jako dobro i ide se dalje. Tamo gdje postoje problemi traže se izlazi uvijek u suradnj s ostalom braćom i općom Crkvom.
Što mislite o radu fra Petra Anđelovića i fra Mije Džolana?
- I fra Petar Anđelović i fra Mijo Džolan su imali vrlo važnu ulogu u Franjevačnoj provinciji Bosne Srebrene. Obojica su je vodili po devet godina. Fra Petar u ratu, a fra Mijo u miru i mogu reći da su svaki na svoj način hrvatskom narodu u BiH, pa mogu reći i šire, više nego što je to uspjela politika, doprinijeli da se BiH očuva kao cjelovita država i da ne bude okrnjena barem što se tiče vanjskih aspekata. Njihov rad je bio vrlo plodonosan i vrlo cijenjen, a mi ćemo ga nastaviti.
Što mislite o trenutačnom položaju katolika u Bosni. Hoće li nestati ili se asimilirati?
- S te strane Bosnu ne poznajem koliko bih je trebao poznavati. Svi ljudi imaju svoje poteškoće i svatko misli da je njegov problem veći nego što jest. Mi franjevci smo ljudi nade, ljudi vjere, ljudi koji znaju da povijest ne vodi čovjeka nego Bog, vrlo često i preko kriza i preko poteškoća. Preko onoga što nam izgleda kao zlo i nepoželjno Bog čini da iz krize uvijek izađemo jači i zbog toga ja nemam nekoga straha da bi Hravata katolika moglo nestati iz Bosne. Mislim da je veći problem u nama nego izvan nas jer ako jedan narod ima vjere i pouzdanja u Boga, ima čvrst oslonac na moralnim principima kršćanstva, a to su ljubiti bližnjeg kao samoga sebe, ljubiti svoje, poštivati tuđe, živjeti bratski sa svima, takav čovjek može živjeti svugdje i svugdje se osjećati dobro bez obzira što je negdje malo bolje negdje malo lošije, ali čovjek voli svoju domovinu makar u njoj bilo teško i živjeti. Zato se ja ne bojim da će Hrvata katolika nestati s ovih prostora.
Čini se da su u svijetu pa i kod nas izokrenute vrijednosti. Hoće li ova ekonomska kriza doprinijeti i krizi morala u društvu?
- Prema mom mišljenju ekonomska kriza ne uzrokuje moralnu ili duhovnu, nego upravo suprotno, duhovna kriza uzrokuje ekonomsku krizu. Da su ljudi pošteno upravljali novcem, da nisu podlegli lakomosti i želji da se na brzinu obogate ne bi došlo do ove svjetske ekonomske krize. Netko je zloupotrijebio tuđu lakomost, lakovjernost, tuđu želju da se preko noći obogati i to je uzrokovalo krizu. Vrlo često kad je čovjek egzistencijalno ugrožen, kad je u nevoljama onda se sjeti da postoji Bog, a u dobru često zaboravi da ima Boga. Ova ekonomska kriza samo može pomoći duhovnom rastu ljudi ukoliko zbilja želimo vidjeti koji su uzroci krize. Zbog toga prvi posao svakoga svećenika, a posebno nas u Franjevačkoj provinciji, počevši od provincijala pa do zadnjeg fratra jest da ojača krščansku svijest, prije svega u sebi živeći evanđelje, a onda svojim življenjem i svojim svjedočanstvom ojačat tu istu svijest u našem narodu. I kad se naš narod osloni na Boga i na moralne vrijednosti utemeljene na Božijim zapovijedima onda nas krize neće pogoditi kao kad nemamoduhovnog uporišta, a još nam se izmakne i materijalno.
Pretpostavljam da ćete nastviti rad na međureligijskom dijalogu?
- Naš princip je kao što sam rekao ljubiti svoje, a poštivati tuđe. Svakog čovjeka volimo i poštujemo ne na štetu bilo komu, ni sebi ni drugome. Nikad se nećemo pomiriti s time da ističemo jednu stranu na štetu druge i da vrednujemo bilo sebe bilo drugog na nečiju štetu. Ako smo otvoreni prema svima mislim da će se naći modaliteti dijaloga sa svima. Nismo mi politička organizacija, mi smo vjerska zajednica. Razumije se da je svaki čovjek, budući da je društveno biće na neki način i političko biće, ali prvi naš posao je utemeljen na vjerskom. Ono što radimo može biti obojeno na neki način i politički, ali nikako nesmije biti protiv kršćanskih načela bratskog suživota sa svima.
- Radom na Kosovu i u Albaniji nisam se pripremao za ovaj posao, međutim, to je jedno veliko iskustvo tim više što sam i na Kosovu, a posebno u Albaniji radio s ljudima različitih mentaliteta, s ljudima koji su posve drukčije gledali na stvarnost nego mi. U Albaniji sam imao jednu ulogu koordiniranja albanske Franjevačke provincije koja je bila skoro ugušena. Bilo je ostalo samo deset starih franjevaca iz preostale jake Franjevačke provincije i na neki način sam tu stjecao neka iskustva u vođenju provincije iako ne na izravan način. Mislim da mi je najviša pomoć za ovu novu službu koju obnašam to što sam, dok sam radio u Đakovici, u zadnje tri godine bio vjećnik Provincije Bosne Srebrene. Posao vjećnika mi je pomogao utoliko što sam iz bližeg upoznao probleme ove provincije.
Koja će biti Vaša glavna zadaća dok ste provincijal?
- Glavna zadaća svakog provincijala jest da koordinira rad braće franjevaca, dakle raspodjela svećenika franjevaca po župama gdje rade i po odgojnim ustanovama zatim povezivanje svih tih ustanova i povezivanje svih franjevaca. To je na prvom mjestu. Sve ostalo je manje važno. Promjene službi i osoblja moraju se događati i to nisu neke temeljne promjene. Mnogo toga je urađeno i urađeno je jako dobro i ide se dalje. Tamo gdje postoje problemi traže se izlazi uvijek u suradnj s ostalom braćom i općom Crkvom.
Što mislite o radu fra Petra Anđelovića i fra Mije Džolana?
- I fra Petar Anđelović i fra Mijo Džolan su imali vrlo važnu ulogu u Franjevačnoj provinciji Bosne Srebrene. Obojica su je vodili po devet godina. Fra Petar u ratu, a fra Mijo u miru i mogu reći da su svaki na svoj način hrvatskom narodu u BiH, pa mogu reći i šire, više nego što je to uspjela politika, doprinijeli da se BiH očuva kao cjelovita država i da ne bude okrnjena barem što se tiče vanjskih aspekata. Njihov rad je bio vrlo plodonosan i vrlo cijenjen, a mi ćemo ga nastaviti.
Što mislite o trenutačnom položaju katolika u Bosni. Hoće li nestati ili se asimilirati?
- S te strane Bosnu ne poznajem koliko bih je trebao poznavati. Svi ljudi imaju svoje poteškoće i svatko misli da je njegov problem veći nego što jest. Mi franjevci smo ljudi nade, ljudi vjere, ljudi koji znaju da povijest ne vodi čovjeka nego Bog, vrlo često i preko kriza i preko poteškoća. Preko onoga što nam izgleda kao zlo i nepoželjno Bog čini da iz krize uvijek izađemo jači i zbog toga ja nemam nekoga straha da bi Hravata katolika moglo nestati iz Bosne. Mislim da je veći problem u nama nego izvan nas jer ako jedan narod ima vjere i pouzdanja u Boga, ima čvrst oslonac na moralnim principima kršćanstva, a to su ljubiti bližnjeg kao samoga sebe, ljubiti svoje, poštivati tuđe, živjeti bratski sa svima, takav čovjek može živjeti svugdje i svugdje se osjećati dobro bez obzira što je negdje malo bolje negdje malo lošije, ali čovjek voli svoju domovinu makar u njoj bilo teško i živjeti. Zato se ja ne bojim da će Hrvata katolika nestati s ovih prostora.
Čini se da su u svijetu pa i kod nas izokrenute vrijednosti. Hoće li ova ekonomska kriza doprinijeti i krizi morala u društvu?
- Prema mom mišljenju ekonomska kriza ne uzrokuje moralnu ili duhovnu, nego upravo suprotno, duhovna kriza uzrokuje ekonomsku krizu. Da su ljudi pošteno upravljali novcem, da nisu podlegli lakomosti i želji da se na brzinu obogate ne bi došlo do ove svjetske ekonomske krize. Netko je zloupotrijebio tuđu lakomost, lakovjernost, tuđu želju da se preko noći obogati i to je uzrokovalo krizu. Vrlo često kad je čovjek egzistencijalno ugrožen, kad je u nevoljama onda se sjeti da postoji Bog, a u dobru često zaboravi da ima Boga. Ova ekonomska kriza samo može pomoći duhovnom rastu ljudi ukoliko zbilja želimo vidjeti koji su uzroci krize. Zbog toga prvi posao svakoga svećenika, a posebno nas u Franjevačkoj provinciji, počevši od provincijala pa do zadnjeg fratra jest da ojača krščansku svijest, prije svega u sebi živeći evanđelje, a onda svojim življenjem i svojim svjedočanstvom ojačat tu istu svijest u našem narodu. I kad se naš narod osloni na Boga i na moralne vrijednosti utemeljene na Božijim zapovijedima onda nas krize neće pogoditi kao kad nemamoduhovnog uporišta, a još nam se izmakne i materijalno.
Pretpostavljam da ćete nastviti rad na međureligijskom dijalogu?
- Naš princip je kao što sam rekao ljubiti svoje, a poštivati tuđe. Svakog čovjeka volimo i poštujemo ne na štetu bilo komu, ni sebi ni drugome. Nikad se nećemo pomiriti s time da ističemo jednu stranu na štetu druge i da vrednujemo bilo sebe bilo drugog na nečiju štetu. Ako smo otvoreni prema svima mislim da će se naći modaliteti dijaloga sa svima. Nismo mi politička organizacija, mi smo vjerska zajednica. Razumije se da je svaki čovjek, budući da je društveno biće na neki način i političko biće, ali prvi naš posao je utemeljen na vjerskom. Ono što radimo može biti obojeno na neki način i politički, ali nikako nesmije biti protiv kršćanskih načela bratskog suživota sa svima.
Piše: Mirela Zrno / dnevni-list.ba
petak, travnja 24, 2009
Stvaranje bošnjačke države?
Može li se stvoriti posebna bošnjačka država? To pitanje se aktualizira nakon nedavnog istupa vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH reisu-l-uleme Mustafe Cerića u kojem on zamjera bošnjačkoj inteligenciji što “nisu uložili dovoljno truda da razviju nacionalnu sastavnicu kod Bošnjaka koja bi proizvela i potrebu za nacionalnom državom Bošnjaka”.
Načelno govoreći, Cerićevo zauzimanje za “nacionalnu državu Bošnjaka” ne može se apriori smatrati nelegitimnim. Ako su tako brojni narodi stekli države, onda se ni bošnjačkom ne treba oduzimati pravo na takve zamisli.
Dalekosežne posljedice
Cerićeva ideja o “nacionalnoj državi Bošnjaka” bila bi oslobođena paradoksa kada bi je zastupao dosljedno. Ali to nije slučaj. On o “nacionalnoj državi Bošnjaka” govori u Sarajevu na sjednici Skupštine Udruženja ilmije Islamske zajednice (IZ) u BiH, a samo dan nakon toga odlazi u Zagreb i u razgovoru s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem veliča “multinacionalnu, multireligijsku i multikulturnu državu” Bosnu
i Hercegovinu. No, bez obzira na demonstraciju paradoksa, ostaje činjenica da Cerić javno iznosi ideju o “nacionalnoj državi Bošnjaka”, što potencijalno može imati dalekosežne posljedice na mehaniku zbivanja u ovom dijelu Europe. Država je teritorijalna tvorevina, ali Cerić nije, barem za sada, spominjao teritorij koji bi obuhvaćala “nacionalna država Bošnjaka”. Ako se eventualno za “nacionalnu državu Bošnjaka” želi prisvojiti cijela BiH, onda će to značiti rađanje nepopustljivog otpora Hrvata i Srba, te novog kruga politički razornih konflikata i vjerojatno konačno odumiranje BiH.
Gdje je Sandžak
U radikalnijim procjenama ne treba isključiti ni mogućnost rađanja ambicije da se u “nacionalnu državu Bošnjaka” uvrsti i Sandžak. Takve prosudbe nisu lišene povoda jer Glavni odbor SDA je u studenom 2007., uz ostalo, zaključio da je “vodstvo Islamske zajednice i duhovno središte muslimana Bošnjaka Sandžaka u Sarajevu”. A u Wikipediji se navodi da su “Bošnjaci južnoslavenski narod koji u glavnom živi u BiH i Sandžaku”. Hipotetički govoreći, povezivanjem većinskih bošnjačkih područja u BiH i Sandžaka u “nacionalnu državu Bošnjaka” značilo bi teritorijalno preslagivanje, to jest promjenu sadašnjih državnih granica. U međunarodnoj zajednici nema znakova da bi se takvo što u sadašnjim okolnostima moglo odobriti. U teorijskoj domeni je i mogućnost stvaranja “nacionalne države Bošnjaka“ na većinskim bošnjačkim područjima BiH, što bi značilo ustoličavanje bošnjačkog entiteta. Ali u praksi je takav projekt teško ostvariv jer nema signala da bi Bošnjaci pristali na postojanje triju entiteta. Gledajući iz sadašnje vremenske perspektive, stvaranju “nacionalne države Bošnjaka” ne naziru se šanse.
Izjava izvučena iz konteksta
Glasnogovornik Rijaseta IZ-a u BiH Ekrem Tucaković kaže da je izjava reisa Cerića izvučena iz konteksta: “Na toj skupštini uopće nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nacionalnoj državi, državi Bošnjaka, nego se govorilo o poziciji IZ-a.”
Podizanje tenzija
SDP je zatražio od IZ-a objašnjenje je li izjava o potrebi stvaranja nacionalne države Bošnjaka privatan stav reisa Cerića ili službeno mišljenje cijelog IZ-a u BiH. Glasnogovornik SDP-a Damir Mašić izjavio je da još uvijek čekaju odgovor. U SNSD-u smatraju da iza izjave Mustafe ef. Cerića stoji želja za stvaranjem unitarne države u kojoj bi o svim važnijim pitanjima odlučivali isključivo Bošnjaci. U HDZ-u navode da ovakve izjave samo doprinose podizanju nacionalnih tenzija, te da je zabrinjavajuće što dolaze od najviših vjerskih vođa. (Piše: Pejo Gašparević l DL)
Načelno govoreći, Cerićevo zauzimanje za “nacionalnu državu Bošnjaka” ne može se apriori smatrati nelegitimnim. Ako su tako brojni narodi stekli države, onda se ni bošnjačkom ne treba oduzimati pravo na takve zamisli.
Dalekosežne posljedice
Cerićeva ideja o “nacionalnoj državi Bošnjaka” bila bi oslobođena paradoksa kada bi je zastupao dosljedno. Ali to nije slučaj. On o “nacionalnoj državi Bošnjaka” govori u Sarajevu na sjednici Skupštine Udruženja ilmije Islamske zajednice (IZ) u BiH, a samo dan nakon toga odlazi u Zagreb i u razgovoru s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem veliča “multinacionalnu, multireligijsku i multikulturnu državu” Bosnu
i Hercegovinu. No, bez obzira na demonstraciju paradoksa, ostaje činjenica da Cerić javno iznosi ideju o “nacionalnoj državi Bošnjaka”, što potencijalno može imati dalekosežne posljedice na mehaniku zbivanja u ovom dijelu Europe. Država je teritorijalna tvorevina, ali Cerić nije, barem za sada, spominjao teritorij koji bi obuhvaćala “nacionalna država Bošnjaka”. Ako se eventualno za “nacionalnu državu Bošnjaka” želi prisvojiti cijela BiH, onda će to značiti rađanje nepopustljivog otpora Hrvata i Srba, te novog kruga politički razornih konflikata i vjerojatno konačno odumiranje BiH.
Gdje je Sandžak
U radikalnijim procjenama ne treba isključiti ni mogućnost rađanja ambicije da se u “nacionalnu državu Bošnjaka” uvrsti i Sandžak. Takve prosudbe nisu lišene povoda jer Glavni odbor SDA je u studenom 2007., uz ostalo, zaključio da je “vodstvo Islamske zajednice i duhovno središte muslimana Bošnjaka Sandžaka u Sarajevu”. A u Wikipediji se navodi da su “Bošnjaci južnoslavenski narod koji u glavnom živi u BiH i Sandžaku”. Hipotetički govoreći, povezivanjem većinskih bošnjačkih područja u BiH i Sandžaka u “nacionalnu državu Bošnjaka” značilo bi teritorijalno preslagivanje, to jest promjenu sadašnjih državnih granica. U međunarodnoj zajednici nema znakova da bi se takvo što u sadašnjim okolnostima moglo odobriti. U teorijskoj domeni je i mogućnost stvaranja “nacionalne države Bošnjaka“ na većinskim bošnjačkim područjima BiH, što bi značilo ustoličavanje bošnjačkog entiteta. Ali u praksi je takav projekt teško ostvariv jer nema signala da bi Bošnjaci pristali na postojanje triju entiteta. Gledajući iz sadašnje vremenske perspektive, stvaranju “nacionalne države Bošnjaka” ne naziru se šanse.
Izjava izvučena iz konteksta
Glasnogovornik Rijaseta IZ-a u BiH Ekrem Tucaković kaže da je izjava reisa Cerića izvučena iz konteksta: “Na toj skupštini uopće nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nacionalnoj državi, državi Bošnjaka, nego se govorilo o poziciji IZ-a.”
Podizanje tenzija
SDP je zatražio od IZ-a objašnjenje je li izjava o potrebi stvaranja nacionalne države Bošnjaka privatan stav reisa Cerića ili službeno mišljenje cijelog IZ-a u BiH. Glasnogovornik SDP-a Damir Mašić izjavio je da još uvijek čekaju odgovor. U SNSD-u smatraju da iza izjave Mustafe ef. Cerića stoji želja za stvaranjem unitarne države u kojoj bi o svim važnijim pitanjima odlučivali isključivo Bošnjaci. U HDZ-u navode da ovakve izjave samo doprinose podizanju nacionalnih tenzija, te da je zabrinjavajuće što dolaze od najviših vjerskih vođa. (Piše: Pejo Gašparević l DL)
Manijaci zapalili hrvatsku zastavu
| Petak, 24 Travanj 2009 | |
| Gazi, gazi ustaše orilo se u srijedu večer na stadionu Grbavica za vrijeme utakmice Željezničar - Zrinjski. Na početku drugog poluvremena Željini navijači Manijaci (?), zapalili su hrvatsku zastavu. Sve to događalo se nekoliko metara od redara na stadionu i policajaca za koje je ovo ‘pojedinačni incident’. - Policija će prvo provjeriti vjerodostojnost snimke, a potom će se pokrenuti rad na identifikaciji i pronalasku osoba koje su zapalile zastavu, kazali su iz iz MUP-a Sarajevske županije. Provjera autentičnosti Dok policija provjerava autentičnost snimke, već stižu isprike od navijača i Uprave NK Željezničar. Danas nakon utakmice sastalo se i predsjedništvo Željezničara, koje osuđuje ovakav čin kojemu, kako kažu nije mjesto na stadionu. - Žao nam je što se dogodio incident, koji ruši ugled Željezničara, i koji je narušio ovu utakmicu i sjajnu atmosferu na stadionu, kažu iz predsjedništva ovog kluba. U opisu ove utakmice na službenim web stranicama Željezničara stoji kako je utakmica bila u sjeni sjajne brazilske atmosfere na tribinama. Ovaj incident, nije iznimka, nego pravilo kada je Sarajevo u pitanju i opet ga se pokušava nazvati incidentom pojedinca. Udruženje navijača FK Željezničar - TM 1987. osuđuje paljenje hrvatske zastave tijekom utakmice. - Ne želimo dozvoliti da se istinski navijači Željezničara dovode u vezu s primitivcima koji su pod plaštom navijača kluba pokušali okaljati klub i navijačku grupu The Maniacs - TM 1987., poručuju iz udruženja i u ime svih i pravih navijača sarajevskog kluba ispričavaju se svim pripadnicima hrvatskoga naroda koje je povrijedio ovaj gnusni čin. Ovo nije prvi put da je zapaljena hrvatska zastava u glavnom gradu BiH, a atmosfera na prijateljskoj utakmici između nogometnih reprezentacija BiH i Hrvatske bila je slična ovoj. Incidenti i ranije ‘‘Gazi, gazi, ustaše’’ i slične ‘‘pjesme’’ su se skandirale od od prvog do posljednjeg sučeva zvižduka. A nakon što su se prije tri godine pojavile Muhamedove karikature, u Sarajevu su s hrvatskom još zapaljene i zastave, Norveške i Danske. (večernji list) |
Optužnica potvrđena: Donosimo popis osoba koji su nezakonito dobile novac
SARAJEVO - Sud Bosne i Hercegovine (BiH) je danas potvrdio optužnicu protiv Edhema Bičakčića, nekadašnjeg premijera Federacije BiH i Dragana Čovića, njegovog nekadašnjeg zamjenika i ministra fianacija, zato što su, kako se navodi u optužnici, mimo pravila donijeli dvije odluke o izdvajanju 7,8 milijuna KM iz proračuna FBiH za kupovinu ili renoviranje 64 stanova i kuća za djelatnike u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, među njima i trenutni premijer FBiH Nedžad Branković.
Suprotno zakonu, ove odluke nisu bile predmet rasprava na sjednicama Vlade, niti ih je Vlada izglasala, navodi se u optužnici.
Prva odluka je donesena 1999. godine i odnosila se na sumu od 3,2 milijuna KM. Ali ova odluka nije bila jedina. Sljedeće godine ovaj dvojac donio je sličnu odluku samo što je ovaj put iz proračuna Vlade izdvojeno 4,6 milijuna KM za iste namjene.
Orginalna odluka uništena
Ni ova druga odluka nije bila predmetom rasprave na sjednicama niti je Vlada imala priliku izjasniti se o njoj. Tijekom istrage Tužiteljstvo BiH je došlo u posjed samo kopija spomenutih odluka jer originali odluka nisu mogli biti pronađeni nigdje u institucijama. Bičakčić je istražiteljima potvrdio postojanje tih odluka, te da ih je on kao premijer potpisao. Međutim, prema navodima optužnice, optuženi su bili svjesni svog nezakonitog postupanja prilikom donošenja tih odluka, te su ih pokušali prikriti.
"Činjenica da nikada nisu pronađeni originali ovih odluka … nedvojbeno ukazuje da su nakon donošenja i potpisivanja navedenih odluka, te nakon njihove provedbe, odnosno izvršenja plaćanja po istim, optuženi ili osobe po njihovom nalogu navedene odluke su uništili", stoji u optužnici.
Na kraju optužnice tužitelj Peter Korneck predlaže da se osumničeni Edhem Bičakčić i Dragan Čavić obavežu na isplatu iznosa od 3.671.398,76 KM što predstavlja iznos za koji su oštećeni porezni obveznici.
Korist pribavljena za 65 osoba
Nekadašnjem generalu Sakibu Mahmuljinu, prema navodima optužnice, omogućeno je pribavljanje koristi u iznosu od 265.146 KM za kupovinu nekretnine u Sarajevu.
Još jednom generalu, Atifu Dudakoviću, omogućeno je pribavljanje koristi u iznosu od 186.142 KM kupovinom nekretnina. Enveru Kresi, nekadašnjem direktoru Elektroprivrede BiH omogućeno je pribavljanje koristi u iznos od 165.553 KM kupovinom stana u Sarajevu.
Ministru prometa i komunikacija BiH Boži Ljubiću omogućeno je pribavljanje koristi u iznosu od 187.949 KM kupovinom stana u Sarajevu.
Ivi Andriću Lužanskom, nekadašnjem zastupniku u parlamentu FBiH omogućeno je pribavljanje koristi u iznosu 109.214 KM kupovinom stana u Tuzli.
Amoru Maševiću, direktoru Instituta za traženje nestalih BiH također je omogućena korist u iznosu 57.731 KM.
U optužnici se navode i imena osoba koja su iskoristila "priliku" da se udome, te iznos koristi koji su na taj način ostvarili.
Iznos koristi (KM)
Rusmir Konjicija 14,163.00
Ata Saračević 16,084.00
NN 5,101.00
Nafija Valjevac 7,084.04
Melika Salihbeg Bosnawi 21,519.70
Nijaz Šabanović 18,545.00
NN 15,708.22
Mesud i Razija Ajanović 14,917.66
Enisa Zec 12,151.50
Meho Fočo 6,359.00
NN 11,551.00
Fuad Kasumović 65,497.15
Ahmed Smajić 38,236.00
Stjepan Kljujić 13,114.00
Mirza Hajrić 40,000.00
Mirsad Ćeman 10,088.15
Miroslav Arapović 16,683.76
Muris Bukva 25,999.02
Fatima Repčić 46,321.00
Elmir Bračković 39,983.00
Asim Omanić 20,000.00
Mirsad Sirbubalo 81,227.00
Sabit Osmanagić 13,150.00
Mira Bradara 52,352.00
Avdo Kurto 24,000.00
NN 39,765.88
Asima Bešlagić 20,900.00
NN 28,050.00
NN 38,901.00
NN ; 35,055.00
NN 38,255.00
NN 40,000.00
Mirsad Jahić 25,000.00
Ranko Krneta 27,473.05
Meho Bašić 26,530.00
NN 24,000.00
Elmira Šahinagić 19,936.73
Ljubomir Cvijanović 34,800.00
Halid Genjac 44,400.00
NN 27,000.00
Mehmed Cero 36,842.00
Alija Muminović 62,935.77
NN 23,131.40
Fikret Jašarević 31,612.70
Atif Dudaković 186,142.00
Husein Živalj 55,660.00
Mediha Bašić 176,608.00
En ver Kreso 165,553.00
Mariofil Ljubić 189,380.00
Mehmed Alijagić 168,086.00
Sakib Mahmuljin 265,146.00
Božo Ljubić 187,949.00
Nedžad Branković 245,703.00
Ivo Andrić Lužanski 109,214.00
Adnan Bešlagić 91,378.00
Valerija Galić 117,850.00
Halil Brzina 130,000.00
Sena Uzunović 95,720.00
Stipo Vujević 41,396.00
Amor Mašović 57,731.00
Azra Gradinčić 52,848.00
Mladen Štambuk 12,257.00
Nikola Antunović 104,149.00
Zoran Ćorić 120,435.00
24.4.2009.
Pincom.info /cin.ba
četvrtak, travnja 23, 2009
Stvaranje bošnjačke države?
Može li se stvoriti posebna bošnjačka država? To pitanje se aktualizira nakon nedavnog istupa vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH reisu-l-uleme Mustafe Cerića u kojem on zamjera bošnjačkoj inteligenciji što “nisu uložili dovoljno truda da razviju nacionalnu sastavnicu kod Bošnjaka koja bi proizvela i potrebu za nacionalnom državom Bošnjaka”. Načelno govoreći, Cerićevo zauzimanje za “nacionalnu državu Bošnjaka” ne može se apriori smatrati nelegitimnim. Ako su tako brojni narodi stekli države, onda se ni bošnjačkom ne treba oduzimati pravo na takve zamisli.
Dalekosežne posljedice
Cerićeva ideja o “nacionalnoj državi Bošnjaka” bila bi oslobođena paradoksa kada bi je zastupao dosljedno. Ali to nije slučaj. On o “nacionalnoj državi Bošnjaka” govori u Sarajevu na sjednici Skupštine Udruženja ilmije Islamske zajednice (IZ) u BiH, a samo dan nakon toga odlazi u Zagreb i u razgovoru s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem veliča “multinacionalnu, multireligijsku i multikulturnu državu” Bosnu
i Hercegovinu. No, bez obzira na demonstraciju paradoksa, ostaje činjenica da Cerić javno iznosi ideju o “nacionalnoj državi Bošnjaka”, što potencijalno može imati dalekosežne posljedice na mehaniku zbivanja u ovom dijelu Europe. Država je teritorijalna tvorevina, ali Cerić nije, barem za sada, spominjao teritorij koji bi obuhvaćala “nacionalna država Bošnjaka”. Ako se eventualno za “nacionalnu državu Bošnjaka” želi prisvojiti cijela BiH, onda će to značiti rađanje nepopustljivog otpora Hrvata i Srba, te novog kruga politički razornih konflikata i vjerojatno konačno odumiranje BiH.
Gdje je Sandžak
U radikalnijim procjenama ne treba isključiti ni mogućnost rađanja ambicije da se u “nacionalnu državu Bošnjaka” uvrsti i Sandžak. Takve prosudbe nisu lišene povoda jer Glavni odbor SDA je u studenom 2007., uz ostalo, zaključio da je “vodstvo Islamske zajednice i duhovno središte muslimana Bošnjaka Sandžaka u Sarajevu”. A u Wikipediji se navodi da su “Bošnjaci južnoslavenski narod koji u glavnom živi u BiH i Sandžaku”. Hipotetički govoreći, povezivanjem većinskih bošnjačkih područja u BiH i Sandžaka u “nacionalnu državu Bošnjaka” značilo bi teritorijalno preslagivanje, to jest promjenu sadašnjih državnih granica. U međunarodnoj zajednici nema znakova da bi se takvo što u sadašnjim okolnostima moglo odobriti. U teorijskoj domeni je i mogućnost stvaranja “nacionalne države Bošnjaka“ na većinskim bošnjačkim područjima BiH, što bi značilo ustoličavanje bošnjačkog entiteta. Ali u praksi je takav projekt teško ostvariv jer nema signala da bi Bošnjaci pristali na postojanje triju entiteta. Gledajući iz sadašnje vremenske perspektive, stvaranju “nacionalne države Bošnjaka” ne naziru se šanse.
Izjava izvučena iz konteksta
Glasnogovornik Rijaseta IZ-a u BiH Ekrem Tucaković kaže da je izjava reisa Cerića izvučena iz konteksta: “Na toj skupštini uopće nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nacionalnoj državi, državi Bošnjaka, nego se govorilo o poziciji IZ-a.”
Podizanje tenzija
SDP je zatražio od IZ-a objašnjenje je li izjava o potrebi stvaranja nacionalne države Bošnjaka privatan stav reisa Cerića ili službeno mišljenje cijelog IZ-a u BiH. Glasnogovornik SDP-a Damir Mašić izjavio je da još uvijek čekaju odgovor. U SNSD-u smatraju da iza izjave Mustafe ef. Cerića stoji želja za stvaranjem unitarne države u kojoj bi o svim važnijim pitanjima odlučivali isključivo Bošnjaci. U HDZ-u navode da ovakve izjave samo doprinose podizanju nacionalnih tenzija, te da je zabrinjavajuće što dolaze od najviših vjerskih vođa.
Dalekosežne posljedice
Cerićeva ideja o “nacionalnoj državi Bošnjaka” bila bi oslobođena paradoksa kada bi je zastupao dosljedno. Ali to nije slučaj. On o “nacionalnoj državi Bošnjaka” govori u Sarajevu na sjednici Skupštine Udruženja ilmije Islamske zajednice (IZ) u BiH, a samo dan nakon toga odlazi u Zagreb i u razgovoru s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem veliča “multinacionalnu, multireligijsku i multikulturnu državu” Bosnu
i Hercegovinu. No, bez obzira na demonstraciju paradoksa, ostaje činjenica da Cerić javno iznosi ideju o “nacionalnoj državi Bošnjaka”, što potencijalno može imati dalekosežne posljedice na mehaniku zbivanja u ovom dijelu Europe. Država je teritorijalna tvorevina, ali Cerić nije, barem za sada, spominjao teritorij koji bi obuhvaćala “nacionalna država Bošnjaka”. Ako se eventualno za “nacionalnu državu Bošnjaka” želi prisvojiti cijela BiH, onda će to značiti rađanje nepopustljivog otpora Hrvata i Srba, te novog kruga politički razornih konflikata i vjerojatno konačno odumiranje BiH.
Gdje je Sandžak
U radikalnijim procjenama ne treba isključiti ni mogućnost rađanja ambicije da se u “nacionalnu državu Bošnjaka” uvrsti i Sandžak. Takve prosudbe nisu lišene povoda jer Glavni odbor SDA je u studenom 2007., uz ostalo, zaključio da je “vodstvo Islamske zajednice i duhovno središte muslimana Bošnjaka Sandžaka u Sarajevu”. A u Wikipediji se navodi da su “Bošnjaci južnoslavenski narod koji u glavnom živi u BiH i Sandžaku”. Hipotetički govoreći, povezivanjem većinskih bošnjačkih područja u BiH i Sandžaka u “nacionalnu državu Bošnjaka” značilo bi teritorijalno preslagivanje, to jest promjenu sadašnjih državnih granica. U međunarodnoj zajednici nema znakova da bi se takvo što u sadašnjim okolnostima moglo odobriti. U teorijskoj domeni je i mogućnost stvaranja “nacionalne države Bošnjaka“ na većinskim bošnjačkim područjima BiH, što bi značilo ustoličavanje bošnjačkog entiteta. Ali u praksi je takav projekt teško ostvariv jer nema signala da bi Bošnjaci pristali na postojanje triju entiteta. Gledajući iz sadašnje vremenske perspektive, stvaranju “nacionalne države Bošnjaka” ne naziru se šanse.
Izjava izvučena iz konteksta
Glasnogovornik Rijaseta IZ-a u BiH Ekrem Tucaković kaže da je izjava reisa Cerića izvučena iz konteksta: “Na toj skupštini uopće nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nacionalnoj državi, državi Bošnjaka, nego se govorilo o poziciji IZ-a.”
Podizanje tenzija
SDP je zatražio od IZ-a objašnjenje je li izjava o potrebi stvaranja nacionalne države Bošnjaka privatan stav reisa Cerića ili službeno mišljenje cijelog IZ-a u BiH. Glasnogovornik SDP-a Damir Mašić izjavio je da još uvijek čekaju odgovor. U SNSD-u smatraju da iza izjave Mustafe ef. Cerića stoji želja za stvaranjem unitarne države u kojoj bi o svim važnijim pitanjima odlučivali isključivo Bošnjaci. U HDZ-u navode da ovakve izjave samo doprinose podizanju nacionalnih tenzija, te da je zabrinjavajuće što dolaze od najviših vjerskih vođa.
Piše: Pejo Gašparević / dnevni-list.ba
Zapalili hrvatsku zastavu i vikali: "Gazi, gazi ustaše"
SARAJEVO - Snimatelji mostarskog portala Otvoreno.ba snimili su kako su šestorica navijača zapalili hrvatsku zastavu na utakmici FK Željezničar protiv HŠK Zrinjski, odigranoj u srijedu navečer u Sarajevu.
Bakljom su u drugom poluvremenu zapalili zastavu nedaleko od redara, koji nisu ništa poduzeli. Osim toga, čulo se i skandiranje "Gazi, gazi ustaše".
23.4.2009.
Pincom.info
utorak, travnja 21, 2009
Reakcije: Cerić ruši BiH
SARAJEVO - Politički savjet ACIPS-a (POLIS) smatra da je izjava reisa Mustafe ef. Cerića o potrebi za stvaranjem nacionalne države Bošnjaka zloporaba pozicije vjerskog autoriteta za postavljanje političkih ciljeva.
Cerićeva izjava predstavlja izlazak iz okvira duhovnog i vjerskog djelovanja i znači izravno učešće u političkom životu BiH. Političkim djelovanjem Cerić krši osnove sekularizma i laicizma u našoj državi i otežava nam dalju integraciju u obitelj demokratskih nacija, navodi u priopćenju ACIPS.
Reis Mustafa Cerić je nedavno zamjerio bošnjačkoj inteligenciji da nisu dovoljno uložili truda da razvijaju nacionalnu komponentu kod Bošnjaka, koja bi proizvela i potrebu za stvaranjem "nacionalne države Bošnjaka".
Pored rušenja sekularizma u političkom životu BiH, sami ciljevi koje Cerić postavlja bošnjačkom narodu su po mišljenju ACIPS-a, potpuno suprotni duhu i tradiciji naše države kao multietničkom i višekonfesionalnom društvu.
I pored činjenice da današnje ustavno uređenje Bosne i Hercegovine ne omogućava potpuno poštivanje svih prava građana i građanki zbog diskrimintornih zakona, POLIS smatra da nitko nema pravo odustati od neminovnog vraćanja jednakopravnosti svih na svakom pedlju naše zemlje.
Nacionalna država Bošnjaka ne može biti odgovor na sadašnje diskriminatorne norme koje sprječavaju BIH da bude punopravna članica Europske uniije kao demokratske zajednice pojedinaca i naroda. Konačno, stvaranje nacionalne države Bošnjaka je nemoguće ostvariti demokratskim sredstvima i poziv za ovakvo političko djelovanje je ujedno i poziv na novu nestablinost. Ukoliko Mustafa Cerić smatra da bi ovo trebalo biti cilj bošnjačkog naroda, jedini način na koji bi u sekularnom društvu mogao sudjelovati u njegovom ispunjavanju je tako što će prestati obavljati vjersku funkciju i otvoreno ući u političku arenu, stoji u priopćenju ACIPS-a.
Iza izjave reis-ul-uleme Mustafe Cerića o potrebi stvaranja "nacionalne države Bošnjaka" krije se želja za stvaranjem unitarne BiH, u kojoj bi o svim važnijim pitanjima odlučivali Bošnjaci, dok bi Srbi i Hrvati bili diskriminirani i marginalizirani.Izjavio je ovo izaslanik SNSD-a u Domu naroda Parlamenta BiH Zoran Koprivica.
Koprivica je rekao da je krajnji cilj ovakvih radikalnih istupa rušenje daytonske BiH i stvaranje centralizirane, unitarne BiH, u kojoj bi Bošnjaci bili dominantan narod.
Naglasio je da je Cerićev istup, zapravo, poziv na rušenje BiH.
- Ovakve izjave su štetne, jer koče europski put BiH i produbljuju nacionalnu i vjersku netrpeljivost. Nitko ne bi smio ovako razmišljati, a posebno to ne bi trebao biti stav vjerskih vođa - kazao je Koprivica.
I predsjednik Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Josip Perić ocijenio je da posljednji istup reisa Mustafe Cerića doprinosi podizanju nacionalnih tenzija.
- BiH je specifična zemlja, opterećena nacionalnim i vjerskim problemima, a ovakve izjave samo dodatno potpiruju mržnju i nacionalnu netrpeljivost - rekao je Perić.
Josip Perić je kazao da je zabrinjavajuće da ovakve izjave dolaze od najviših vjerskih vođa.
Nažalost, reis Mustafa Cerić već duže vrijeme je poznat po neprimjerenim istupima, a svi dobro znamo šta je njihov cilj - naveo je Perić.
21.4.2009.
Osuđeni za zločine u Grabovici još na slobodi
SARAJEVO - Udruženje stradalnika "Grabovica 93" traži od vlasti BiH da Nihada Vlahovljaka, Seada Karagića i Harisa Rajkića, bivše pripadnike Armije RBiH osuđene na po 13 godina zatvora zbog ratnog zločina u selu Grabovica, odmah upute na izdržavanje kazne.
"Svakom normalnom čovjeku je nezamislivo da se odgovorni za ratne zločine slobodno šetaju. Zamislite kako je tek obiteljima žrtava, stoga od suda i vlasti očekujemo da ih odmah upute na izdržavanje kazne. Nastavit ćemo istrajavati na pravdi za sve nevine žrtve i očekujemo da odgovorni budu kažnjeni a presuda provedena", rekao je Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika "Grabovica 93".
Presude kojim su Vlahovljak, Karagić i Rajkić proglašeni krivim za ratne zločine i osuđeni na po 13 godina zatvora postale su pravosnažne prije više od sedam mjeseci ali zbog prenapučenih zatvora još nisu upućeni na izdražavanje kazne.
"Oni moraju biti upućeni na izdržavanje kazne u zatvor zatvorenog tipa. Jedini takav zatvor u FBiH je u Zenici i u njemu nema mjesta. U zeničkom zatvoru ima mjesta za 1.500 zatvorenika a tamo se nalazi oko 1.800 osuđenika za najteža krivična djela koji služe višegodišnje zatvorske kazne. Iako se radi o specifičnom slučaju jer je riječ o osuđenim za ratne zločine jednostavno trenutno nemamo mogućnosti da ih pošaljemo na odsluženje kazne", rekao je Nezavisnim novinama Entoni Šeperić, glasnogovornik Ministarstva pravde FBiH.
Dodao je kako će u narednih mjesec dana prenamjenom i dogradnjom zatvora u Tuzli, Orašju i Zenici biti osiguran prostor za smještaj oko 220 osuđenika za teška krivična djela.
"To neće riješiti problem jer u FBiH oko 1.200 osuđenih čeka na odlazak u zatvor. Problem će biti riješen tek kada izgradimo zatvor zatvorenog tipa u Mostaru. Gradanja će početi vrlo brzo ali neće biti završena u jednoj godini", istakao je Šeperić.
Županijski sud u Mostaru u ljeto 2007. godine osudio je Nihada Vlahovljaka, bivšeg zapovijednika voda 9. motorizirane brigade Armije RBiH, i vojnike Seada Karagića i Harisa Rajkića na po 13 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u selu Grabovica kod Mostara 1993. godine. Njih trojica osuđeni su za smrt tri člana obitelji Zadro - Ivana, Matije i Mladena, ubijenih 9. rujna 1993. godine u dvorištu obiteljske kuće.
Presudu Županijskog suda u Mostaru u rujnu prošle godine potvrdio je Vrhovni sud FBiH.
21.4.2009.
Pincom.info
ponedjeljak, travnja 20, 2009
Teroristi se u Sarajevu osjećaju sigurno
BEČ - Austrijski tjednik „News“ objavio je za vikend intervju sa Sarajlijom Nihadom C., pokajnikom iz terorističke organizacije Al-Qaida.
On živi u Sarajevu pod drugim identitetom i kako je rekao osjeća se sasvim sigurno. Naglasio je kako surađuje s obavještajnim službama u BiH, a glavni je svjedok na suđenju teroristima u Austriji.
Austrijski list za Nihada C. Kaže kako ima jake veze u vrhu Al Qaide i kako je obučio 300 terorista u Europi koji se sada nalaze u Španjolskoj, Maroku i Alžiru. On surađuje i sa obavještajnim službama Austrije, posebno Saveznom službom za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma.
Ovaj Sarajlija je za „News“ kazao kako je vođa ćelije Al Qaide Abdurahman Husein živ i kako nisu točne prošlotjedne austrijske tvrdnje kako je on ubijen u jednom američkom raketnom napadu na talibane u Afganistanu.
20.4.2009.
Pincom.info
Jelavić: Prkačin je bivši KOS-ovac
ZAGREB - Bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, koji je nedavno kidnapovan u centru Zagreba, izjavio je da ne zna motive njegove otmice i da su smiješne medijske spekulacije da su to neriješena dugovanja ili "slučaj Leutar".
Jelavić tvrdi da su mu nepoznati stvarni motivi otmičara, jer, kako je rekao, nikome nije ostao dužan, niti je tko od njega tražio novac, a o "slučaju Leutar" nema nikakvih saznanja, pogotovo onih koja bi nekog mogla ugroziti.
Gostujući u programu Hrvatske televizije, Jelavić je rekao da ga u vezu s atentatom na Jozu Leutara dovode samo Ante Prkačin i Baja Milićević, bivši KOS-ovci, čije bi, kako je rekao, motive trebalo ispitati.
Jelavić je odbacio svaku pomisao da Hrvati stoje iza ubojstva Leutara, naglašavajući da je on bio profesionalac, koji je mogao više zabrinuti neke bošnjačke krugove.
Govoreći o sudskom procesu u BiH, čije je pravosuđe za njim raspisalo potjernicu, Jelavić je rekao da ne želi biti žrtva montiranih sudskih procesa i da je na raspolaganju hrvatskim sudovima.
Jelavić je u BiH osuđen na 10 godina zatvora za utaju, a presuda je ukinuta i zatraženo je novo suđenje.
Prema njegovim riječima, prvi sudski proces protiv njega je bio montiran, a kao primjer naveo je da je sudski vještak u njegovu slučaju bio bivši savjetnik Alije Izetbegovića.
Jelavić je izrazio žaljenje što je ušao u politiku, koju je opisao kao "baru u kojoj je previše krokodila", a u kojoj se on našao, kako je rekao, neiskusan i naivan.
Govoreći o stanju u BiH, Jelavić je rekao da je ono gore nego ranije, te da je posebno u teškom položaju hrvatski narod koji je, kako je naveo, postao nacionalna manjina.
Prema njegovim riječima, HDZ nije radio na podjeli BiH, a rat Hrvata i Bošnjaka je pod svaku cijenu trebalo izbjeći.
- Posljedica tog rata su dva nepravedna sporazuma - Washingtonski i Daytonski, smatra Jelavić.
20.4.2009.
Pincom.info
subota, travnja 18, 2009
Bošnjacima dva milijuna, Hrvatima niti marke
MOSTAR – Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH u dvije godine nije dobila niti jednu marku od federalnih vlasti, dok je Savez logoraša BiH u istom razdoblju dobio oko dva milijuna maraka. Hrvatski logoraši više puta su tražili odgovore od hrvatskih dužnosnika u federalnoj vlasti, ali bez uspjeha. “Ogorčeni smo na ovakvu situaciju, iako bi oba udruženja trebala biti ravnopravna, očito to nije slučaj”, rekao je Mirko Zelenika, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.
Odgovornost političara
On nam je potvrdi kako je imao sastanke s federalnim ministrom financija Vjekoslavom Bevandom i federalnim ministrom rada i socijalne skrbi Pericom Jelečevićem, dok se predsjednica Federacije Borjana Krišto nije ni željela sastati s logorašima.
“Na tim sastancima nitko nam nije mogao reći zbog čega je ovakva segregacija. Prema njihovom ponašanju, moglo bi se zaključiti kako nije niti bilo hrvatskih logoraša”, kaže ogorčeni Zelenika. Upravo zbog toga, logoraši za teško stanje najodgovornije vide vodeće hrvatske političare.
Neizvjesna sudbina
Zelenika napominje kako ova udruga broji više desetaka tisuća Hrvata koji su bili žrtve u brojnim logorima diljem BiH, te nisu zaslužili maćehinski odnosu prema njima. “U posljednjim kontaktima s federalnim vlastima oni su stalno isticali kako nema novca. Čini se kako je teška ekonomska i financijska situacija na sceni, ali samo za hrvatski narod”, kategoričan je Zelenika.
Odgovornost političara
On nam je potvrdi kako je imao sastanke s federalnim ministrom financija Vjekoslavom Bevandom i federalnim ministrom rada i socijalne skrbi Pericom Jelečevićem, dok se predsjednica Federacije Borjana Krišto nije ni željela sastati s logorašima.
“Na tim sastancima nitko nam nije mogao reći zbog čega je ovakva segregacija. Prema njihovom ponašanju, moglo bi se zaključiti kako nije niti bilo hrvatskih logoraša”, kaže ogorčeni Zelenika. Upravo zbog toga, logoraši za teško stanje najodgovornije vide vodeće hrvatske političare.
Neizvjesna sudbina
Zelenika napominje kako ova udruga broji više desetaka tisuća Hrvata koji su bili žrtve u brojnim logorima diljem BiH, te nisu zaslužili maćehinski odnosu prema njima. “U posljednjim kontaktima s federalnim vlastima oni su stalno isticali kako nema novca. Čini se kako je teška ekonomska i financijska situacija na sceni, ali samo za hrvatski narod”, kategoričan je Zelenika.
Piše: Dragan Bradvica/ dnevni-list.ba
English: BiH nikad neće biti unitarna država
BANJA LUKA - BiH nikada neće biti unitarna država i uvijek će morati da ima decentrilizarne funkcije na ovaj ili onaj način", izjavio je američki veleposlanik u BiH Charles English. On je za RTRS rekao da Amerika još podržava Daytonski sporazum i smatra da ustavna reforma u BiH treba biti bazirana na daytonskom Ustavu.
"Podržavamo još Daytonski sporazum i vjerujemo da ustavna reforma treba biti bazirana na daytonskom Ustavu, da se odvija korak po korak i u osnovi treba da se pozabavi nekim fundamentalnim pitanjima među kojima su metodi donošenja odluka u BiH", istakao je English.
Dodao je da BiH mora postati funkcionalna i efikasna država i zato SAD jako podržava promjenu Ustava u BiH.
18.4.2009.
Pincom.info
petak, travnja 17, 2009
Cerić kod Mesića: Sarajevo je većinski bošnjački grad
ZAGREB - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio je danas u svom uredu reis-ul-ulemu Mustafu ef. Cerića, vrhovnog poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je ovih dana u posjetu Islamskoj zajednici u Hrvatskoj.
Predsjednik Mesić je za BiH više je od prijatelja, on tumači tu zemlju na jedini mogući način, kao državu koja ima svoje granice i posebna je po tome što je najmultinacionalnija i najmultikulturalnija zemlja nakon raspada bivše Jugoslavije, rekao je ef. Cerić novinarima nakon susreta.
Test koji BiH sada prolazi, sličan je onome što Europa prolazi u iskušenju s EU, i kao što Europa treba pomoć kroz transatlantske asocijacije, tako i Bosna treba prijatelje da preživi svoj multikulturni i multinacionalni okvir, dodao je.
Ef. Cerić drži da bi BiH, Hrvatska i bošnjačka zajednica u Hrvatskoj trebale još više razvijati bosansko-hrvatske odnose na kulturnom, političkom i vjerskom području.
Raduje nas što Islamska zajednica u Hrvatskoj pronosi riječi dijaloga i širi ozračje suživota i tolerancije, osobito u vrijeme intenzivne debate između islama i "zapada", ustvrdio je.
Izvijestio je i da su s Mesićem razgovarali o mogućnosti da Hrvatski sabor usvoji rezoluciju Europskog parlamenta o proglašenju 11. srpnja Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Komentirajući izjavu kardinala Vinka Puljića o lošem položaju katolika u Sarajevu, ef. Cerić je rekao da mu je žao što se kardinal tako osjeća, no nikada mu se nije na takav način požalio.
"Mi u BiH možemo mnogima poslužiti za primjer u međureligijskoj toleranciji", istaknuo je, dodavši kako Sarajevo jest većinski bošnjačko, ali zbog prognanika kojima još nije omogućeno da se vrate u svoje domove.
U postratnom oporavku Bosna je primjer da nije bilo niti jednog incidenta osvete unatoč genocidu nad bosanskim muslimanima, što nam daje za pravo da nam nitko ne može držati lekcije o moralu, suživotu i toleranciji u Bosni, rekao je.
Na novinarski upit o nagađanjima da će se kandidirati na predsjedničkim izborima u BiH, ef. Cerić je rekao da nema političkih ambicija. Upitan što misli o ocjeni pojedinih imama da je Ivo Andrić bio "četnički ideolog", rekao je da će takve prosudbe o njegovoj uloziu odnosu na BiH ostaviti stručnjacima.
Uz ef. Cerića bili su muftija Šefko ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH i muftija Muamer ef. Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji.
17.4.2009.
Pincom.info/ Hina
četvrtak, travnja 16, 2009
Ukida se zabrana o uvozu starijih vozila
SARAJEVO - Odluka o starosnoj granici uvezenih polovnih automobila mogla bi biti ukinuta do rujna ove godine. Tu odluku je prije devet godina usvojilo Vijeće ministara i po njoj je zabranjen uvoz putničkih vozila starijih od sedam godina, odnosno teretnih vozila i autobusa starijih od deset godina. Međutim, ukidanje starosne granice ne znači da se mogu uvesti stariji automobili s obzirom da moraju biti zadovoljeni ekološki standardi.
Euro 3 standard
Prema riječima ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladena Zirojevića,
zabrana o uvozu starijih vozila će biti ukinuta, ali će isto tako uvezeni automobili morati biti tehnički ispravni. Prema Zirojevićevim riječima, nužno je da se ovo pitanje riješi na identičan način kao što su to uradile i zemlje u okruženju. Tako će u BiH Zakon o ograničenju uvoza vozila starijih od sedam, odnosno 10 godina, zamijeniti Euro 3 standard. To zapravo znači da naši građani ni ubuduće neće moći uvoziti automobile neograničene starosti jer su se prvi automobili s Euro 3 motorima pojavili tek krajem 1998., a obveza zadovoljavanja Euro 3 standarda za vozila prodana u EU-u važi od početka 2001. Ipak, mnogi se ne slažu s ukidanjem starosnog ograničenja jer sumnjaju da će se poštovati mjere i da će vozila na našim cestama biti ispravnija.
Najčešći model Golf 2
Istraživanje koje je proveo GfK BH prije mjesec dana govori da je trenutačno na bh. prometnicama najčešći model i dalje Golf 2, što će se sigurno održati još dosta vremena ako imamo u vidu da ovaj model ima impresivni udio od čak 19 posto, što znači da je praktički svaki peti automobil na našim cestama inačica Golfa koja se prestala proizvoditi još 1992. Ako bi se promatrao Golf kao model bez obzira na godinu proizvodnje, dolazi se do podatka da gotovo trećina svih automobila u BiH neki od modela Golfa.
Euro 3 standard
Prema riječima ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladena Zirojevića,
zabrana o uvozu starijih vozila će biti ukinuta, ali će isto tako uvezeni automobili morati biti tehnički ispravni. Prema Zirojevićevim riječima, nužno je da se ovo pitanje riješi na identičan način kao što su to uradile i zemlje u okruženju. Tako će u BiH Zakon o ograničenju uvoza vozila starijih od sedam, odnosno 10 godina, zamijeniti Euro 3 standard. To zapravo znači da naši građani ni ubuduće neće moći uvoziti automobile neograničene starosti jer su se prvi automobili s Euro 3 motorima pojavili tek krajem 1998., a obveza zadovoljavanja Euro 3 standarda za vozila prodana u EU-u važi od početka 2001. Ipak, mnogi se ne slažu s ukidanjem starosnog ograničenja jer sumnjaju da će se poštovati mjere i da će vozila na našim cestama biti ispravnija.
Najčešći model Golf 2
Istraživanje koje je proveo GfK BH prije mjesec dana govori da je trenutačno na bh. prometnicama najčešći model i dalje Golf 2, što će se sigurno održati još dosta vremena ako imamo u vidu da ovaj model ima impresivni udio od čak 19 posto, što znači da je praktički svaki peti automobil na našim cestama inačica Golfa koja se prestala proizvoditi još 1992. Ako bi se promatrao Golf kao model bez obzira na godinu proizvodnje, dolazi se do podatka da gotovo trećina svih automobila u BiH neki od modela Golfa.
Piše: Tanja Čalić/dnevni-list.ba
srijeda, travnja 15, 2009
Skandalozno: Četvorica Hrvata osuđena bez uvida u dokaze
SARAJEVO - Četvorica Hrvata Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević osuđeni su na dugotrajne zatvorske kazne, (ukupno 80 godina), a da Sud BiH uopće nije razmotrio dokaze, te iskaze svjedoka tužiteljstva i obrane. Ovo proizilazi iz odgovora predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso na podnesak pritvorenika Draga Šunjića u kojem stoji:
U vezi s vašim podneskom od 22.3.2009 i od 29.3 2009., kojim ste iznijeli prigovor na ponašanje suca ovog suda Gluhajić Staniše u predmetu x-KR-05/149, te istakli da prvostupanjska presuda u ovom predmetu još uvijek nije izrađena u pismenoj formi, obaviještavam vas da su u konkretnom predmetu optužene 4 osobe, kojima je stavljeno na teret 60 radnji izvršenja za krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172 stav 1. KZ BiH. U predmetu je saslušano 85 svjedoka,4 vještaka, te u sudski spis uvedeno 347 materijalnih dokaza, što predstavlja obimnu činjeničnu građu.Kako je sud dužan savijesno ocijeniti svaki dokaz, kako pojedinačno, tako i u vezi sa ostalim dokazima, pismena presuda još uvijek nije izrađena u zakonom predviđenom roku iz naprijed navedenih opravdanih razloga. U potpisu predsjednica Suda Meddžida Kreso.
Podsjetimo Dragan Šunjić osuđen je na 21 godinu zatvora, bez da su- što ovim dopisom predsjednica Suda neizravno priznaje- savjesno ocijenjeni dokazi protiv Šunjića i ostale trojice osuđenika.
Na ovaj slučaj upozorila je i nevladina organizacija Croatia Libertas koja ističe kako posjeduje materijalne dokaze kako „Sudom BiH manipulira paralelna i paraobavještajna, ilegalna i nezakonita bošnjačka tajna služba AID (Agencija za istraživanje i dokumentiranje) koja ilegalno snima procese po ugovorima sa sudom" što, kako ističu, samo potvrđuje njihove sumnje kako je Sud BiH pod utjecajem bošnjačkog političkog kruga.
-Nacionalna struktura Suda BiH je poražavajuća te nema pariteta, konsenzusa i rotacije i kreće se od preko 90% u korist Bošnjaka. Ocjenjujemo rad ovoga suda popuno lošim te ističemo kako se radi o koncentraciji pravosuđa u rukama samo jednog naroda što je protuustavno, navodi Croatia Libertas.
Na djelu su, po mišljenju CL-a, kršenja temeljnih ljudskih prava pritvorenika Suda BiH nad kojima se primjenjuje retroaktivni zakon, ne dozvoljavaju se zakonom predviđene procedure, ne postoji presumpcija nevinosti što rezultira izricanjem drakonskih kazni isključivo za Hrvate i Srbe koji su do sada ukupno dobili nešto manje od 3.000 godina zatvora, dok u pritvoru Suda BiH nema niti jednog jedinog Bošnjaka osumnjičenog za ratne zločine.
-Indikativno je i da se osumnjičeni bošnjački ratni zločinci nalaze na visokim državnim funkcijama protiv kojih postoje svjedoci i dokazi, ali ih Tužiteljstvo BiH odbija procesuirati što ocjenjujemo skandaloznim, ističe u priopćenju Croatia Libertas.
Najavljuju kako će ukoliko se nastavi ovakav odnos prema pritvorenicima, organizirati masovne prosvjede pred Sudom BiH zajedno sa svim nevladinim organizacijama u BiH te građanski neposluh.
15.4.2009.
R. I. / Pincom.info
ponedjeljak, travnja 13, 2009
Katolici u BiH neće nestati kao domoroci
SARAJEVO - Kriza kroz koju svijet danas prolazi ponovo nas podsjeća na istinske vrijednosti te na potrebu jačanja vjere bez koje nema ni čovjeka za kojega se žrtvovao Krist, temeljna je poruka što ju je u svojoj propovjedi na uskrsnoj misi u Sarajevu izrekao vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Kriza je riječ koja dominira posljednjih mjeseci a ona je zapravo proizvod kulture u kojoj je sve bilo svedeno na posjedovanje, uživanje i trošenje pri čemu su jači bili oni koji su iskorištavali slabije potičući ujedno agresivnost, kazao je kardinal Puljić vjerničkom mnoštvu u sarajevskoj prvostolnici katedrali Srca Isusova.
Kritizirao je pri tom pojave bezdušne eksploatacije radnike kojima poslodavci ne daju čak ni plaću i ucjenjuju ih prijetnjama otkazom.
Takav svijet, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup, može biti samo onaj u kojemu nema Boga a ako je to slučaj onda je i čovjek istinski ugrožen.
"Čovjek današnjice pravi je odrpanac jer živi bez Boga", kazao je kardinal Puljić dodajući kako je istinsko bogatstvo zapravo sresti uskrsloga Krista i naučiti se davanju drugome.
Puljić je kazao i to kako su vjerujući kršćani kao i križ kao njihov simbol danas često napadani tek stoga što istinski vjeruju.
Unatoč tome, poručio je vrhbosanski nadbiskup, katolici neće dopustiti da ih se unižava i napada baš kao što ni svoju vjeru neće zlorabiti napadajući drugoga.
Pozvao je da se priznaju realnosti i različitosti među ljudima u Bosni i Hercegovini kao njihovo bogatstvo ali je istodobno upozorio kako katolici neće dopustiti da iz nje nestanu "poput nekih domorodaca samo da bi država napredovala".
13.4.2009.Hina/Pincom.info
Hrvatski i katolički identitet u BiH su ugroženi
SARAJEVO - Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u uskrsnom intervjuu za Dnevni list izražava bojazan da se katolicima i biskupima u BiH u posljednje vrijeme šalje određena poruka.
Kardinal ističe da svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine.
U ovakvim prigodama se samo po sebi nametne pitanje katoličkog identiteta u BiH. I vi ste biskupi u nekoliko navrata izražavali svoj strah zbog “nasrtaja” na taj identitet. Postoje li uistinu razlozi za tako velike strahove za identitet katolika u BiH?
- Vrlo je važno definirati određeni identitet, bilo osobe bilo, kako se u posljednje vrijeme često kaže, kolektiviteta odnosno jedne zajednice - vjerske ili nacionalne. Ovih dana uputio sam Uskrsnu poruku u kojoj sam progovorio o našem katoličkom identitetu utemeljenom na vjeri u raspetog i uskrslog Krista. Slavlje mise nedjeljom je najjači izvor i uvir našeg identiteta. Osim Euharistije, to su i naši vanjski znakovi: križ kao znak i sadržaj, naša pobožnost Majci Božjoj i povezanost sa Svetom Stolicom. Ukoliko nije moguće jasno i slobodno živjeti u jednakopravnosti, onda se može govoriti o “ugroženosti” identiteta. Međutim, uz naš identitet katolika postoji i duboka povijesna ukorijenjenost u hrvatski identitet. Za jedan identitet narodnog bića ključni su jezik te kulturna i povijesna baština. Uz to se odmah povezuje i ljudsko dostojanstvo i građanska prava, odnosno jednakopravno i suvereno s drugima. Sve to je uvezano.
Nažalost, u razdoblju između Božića i Uskrsa dvije su katedrale bile meta pljački. I crkve su bile pljačkane. Otvoreno ste izrazili sumnju u lopovluk i više ste skloni tvrdnji kako se radi o smišljenim pritiscima i lošim porukama Vama i biskupu Komarici?
- Budući da su se provale dogodile u slijedu u dva dana, teško je bilo povjerovati da se radi samo o lopovluku pa tako se kod mnogih, a i kod mene, odmah pojavila sumnja u drukčiju pozadinu. U obje katedrale je znakovito da se više radi o oskvrnuću nego li o nekoj posebnoj krađi. Ne može se oteti dojmu da je riječ o nečem orkestriranom s ciljem da se nama katolicima, a posebno nama dvojici biskupa, pošalje određena poruka. Dok ne dobijemo povjerenje u učinkovitost službe sigurnosti i sudstva, bit ćemo opterećeni ovim sumnjama.
U jednom razdoblju nakon rata Crkva je zabilježila značajniji povratak Hrvata u Sarajevo. Sa žaljenjem ste prije nekoliko dana priznali kako oni ponovno napuštaju glavni grad BiH. Dodatno boli poražavajuća činjenica kako odlaze hrvatske obitelji i iz Središnje Bosne. Kako zaustaviti tu kalvariju ?
- To pitanje bi trebalo postaviti onima koji nose vlast i odgovornost, a ne nama predstavnicima Crkve jer mi nemamo mehanizme pomoći ljudima. Jedino što možemo jest da ih hrabrimo u nadi i budemo uz njih dok se bore za svoja prava. Ponajčešće nam je biti glasnogovornici tih koji su uskraćeni u svojim pravima. Ponosan sam na brojne svećenike, redovnike i redovnice koji hrabre ljude i dijele s njima njihovu svakodnevicu. S tugom u srcu moram reći da bi svi zajedno trebali i morali puno više učiniti na planu crkvenog i narodnog jedinstva u Bosni i Hercegovini, jedinstva koje nije jednoumlje nego zajedništvo na planu dobra, te nadići neke sitne interese i biti osobe širine i otvorenosti, osobe koje vole Boga, Crkvu, svoj narod i ovu zemlju, ali i osobe koje su otvorene za suradnju s drugima i koji vole ovu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i sve narode i sve ljude, i sve gradove i sva sela u njoj sa svim različitostima. Trebali bi se radovati jedni s drugima umjesto što se često veselimo nesreći drugoga. Na kraju, pitam se, zašto je međunarodna zajednica tako inertna kada su u pitanju Hrvati koji su najvećim dijelom katolici?
Je su li točne informacije o osnivanju sveučilišta u Sarajevu na hrvatskome jeziku i podržavate li takvu ideju?
- Kada je u pitanju hrvatsko sveučilište, onda bi trebalo pitati hrvatske strukture vlasti u BiH jer su one za to nadležne. Ako se zanimate za katoličko sveučilište, onda je za to nadležna Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, odnosno mjesni biskup uz suglasnost Biskupske konferencije BiH. Katoličko sveučilište je moj san još od početka vršenja nadbiskupske službe, ali je još samo u sferi sna. Hoće li ikada doći do realizacije, ne mogu reći. Želje i htijenje postoje, ali često nije lako uskladiti želje i htijenje s mogućnostima.
U svemu su ipak lijepe vijesti o dobivanju dozvole za gradnju crkve na Grbavici u Sarajevu i za spomenik Svetome ocu Papi?
- Napokon, nakon devet godina dana je suglasnost za izgradnju župne crkve na Grbavici. Sada je valja realizirati sa svim potrebnim procedurama. Prvo treba Općina omogućiti da to zemljište postane crkveno vlasništvo jer se tek onda može graditi. Također valja dobiti i građevinsku dozvolu itd.. Htio bih što prije zakopati temelje te crkve i započeti gradnju. Spomenik sluzi Božjem papi Ivanu Pavlu II. nije samo crkvena akcija nego je uvezani projekt u kojem sudjeluju: Vrhbosanska nadbiskupija, HKD Napredak, općine Stari Grad, Grad Sarajevo i još neke druge strukture. Iako su svi izrazili svoju verbalnu suglasnost, nije lako uvezati toliki broj nadležnosti. Sada predstoji da se suglasnost pokaže na djelu.
Katolici dijele tešku materijalnu situaciju u BiH izazvanu posljedicama svjetske ekonomske krize. Osjeća li se siromaštvo kroz djelatnost karitativnih organizacija u BiH i je li Caritas spreman izdržati taj svojevrsni pritisak očajnih ljudi?
- Crkva sa svojim strukturama i svojom djelatnošću dijeli sudbinu naroda. Tako je i s ovom krizom koju su skrivili bankari, a koju će političari okajavati dok će narod trpjeti. Siromaštvo je stvarnost, ali ne smijemo gubiti nadu nego valja nam prihvatiti izazove života i biti solidaran te se nositi sa svagdanjim životom. Nažalost, društvene strukture općina županija i entiteta još nisu jednako uključile u svoj proračun crkvenu socijalnu djelatnost. Posebno trebaju priznati karitativnu službu jer upravo Caritas čini mnoge stvari koje je država dužna raditi.
Na političkoj pozornici se od Božića nije ništa konkretno dogodilo. Prema tome, ni položaj Hrvata u BiH se nije značajnije popravio. U jednom trenutku se nakon Prudskoga dogovora iznova produbio jal i nesloga među hrvatskim političkim strankama. Osjećate li i dalje tu hrvatsku političku nemoć i vlastite slabosti?
- Nažalost, teško uspijevamo 'vući kola u istom pravcu'. Nekada je to iz naše slabosti, a ponekad iz nečijih računica. Ne smijemo klonuti duhom. Valja uporno tražiti načina da ostvarimo jednaka prava. To nam nitko neće pokloniti, ako mi ne budemo istinski zauzeti. Duboko sam svjestan svih problema i svih nedaća koje nas pritišću. Ipak, imam dojam da smo slijepi na puno toga dobroga što imamo i što nam je na dohvat ruke. Zar nam itko brani činiti dobro, Bogu se moliti i izgrađivati sve pozitivne vrijednosti posebno u nekim krajevima ove zemlje? Zar se uistinu baš tako teško živi ako pogledamo slavlja gotovo u svakoj prigodi od krštenja, pričesti, krizme, ženidbe…? Koliko ih to danas hoda pješice i koliko ih nema auto, mobitel…? Tko se to danas ne može odjenuti pored tolikih velikih prodajnih centara i tako velikog izbora uistinu jeftine robe o čemu smo prije rata znali samo od onih koji su išli u inozemstvo? Nisu li oni siromašni pored nas siromašni i zato što su ih najbliži napustili tražeći lagodniji život ili su i pokazatelj naše nebrige? Nisu li se i u naše čisto katoličke sredine uvukle mnoge nemoralne stvari od krađe, alkohola, droge…? Nisu li mnoge invalidne osobe, mnogi branitelji uskraćeni i zato što veliki dio onoga što njima pripada uzimaju oni koji na to nemaju pravo i koji su raznim prevarama do toga došli? Smijemo i trebamo se žaliti na ono što ne možemo i što su nam drugi uskratili, ali nas to ne oslobađa odgovornosti da učinimo svatko na svom mjestu sve što možemo i što smo dužni učiniti.
Zašto se Katolička crkva u BiH i Vi osobno niste očitovali oko navodnog dogovora iz Pruda, a kasnije i iz Banje Luke, koji su išli u smjeru teritorijalnog preustroja BiH?
- Nije se lako izjašnjavati o nečemu što nije jasno. Jasno je da i predstavnici Crkve podržavaju razgovore i pregovore jer je bolje razgovarati i tražiti dogovor nego oružjem stvar rješavati. Trebalo bi u javnosti spustiti ton mržnje, a uvažavati da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i svaki narod treba imati jednaka prava. Također za svakog vrijedi ona evanđeoska da ne činiš drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi. Trebao bi svaki politički partner uvažavati da, ono što traži za sebe, to uvaži i za drugoga. Ne može se svoja sloboda i svoja prava graditi gazeći drugoga.
U BiH je za novog visokoga predstavnika došao austrijanac Valentin Inzko. Gajite li optimizam oko uspjeha njegove misije?
- Kao osobu i čovjeka vrlo cijenim gospodina Valentina Inzka jer ga poznajem iz vremena dok je bio austrijski veleposlanik u BiH te dok je djelovao u strukturama EU-a. Imam jedno ljudsko poštovanje prema njemu i povjerenje u njegove dobre namjere i zdrava načela. Međutim, svaki visoki predstavnik radi po mandatu. Pitanje je samo koji je zadatak dobio? Ovdje bih veći naglasak stavio na to što ćemo mi domaći učiniti jer tada će on biti od pomoći. On ne može rješavati stvari umjesto nas nego nam može samo pomoći. Zašto težište rješenja staviti na nekoga drugoga? Mi sami u svim strukturama moramo poštenije pristupiti rješavanju BiH.
Mora se ovim povodom progovoriti i o duhovnom, vjerskom i moralnom trenutku. Poruka u povodu Uskrsa?
- Nažalost, svaki put u razgovoru s novinarima pred velike blagdane uglavnom su pitanja vezana uz politiku. Moje poslanje je usredotočeno prije svega na duhovno, vjersko i moralno. Vrlo sam zabrinut stanjem morala u javnosti jer nas zapljuskuju vijesti o tolikoj agresivnosti u obitelji, na ulici, u školi… Nemoral na svim stranama uzima sve više maha što nije čudno ako se ima u vidu da se on, kroz agresivne reklame u filmovima, nameće kao javno mnijenje. Kada se zla dogode, onda se čudimo kako je to moguće? Slaveći Uskrs valjalo bi doživljavati jedno uskrsnuće iz tog beznađa, iz urušenog javnog morala; uskrsnuće dostojanstva i prava svakog čovjeka. Neka procvjeta radost života kao proljetna poruka Uskrsa. Svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine. Svim katolicima želim sretan Uskrs u želji da ih obasja radosna vjera u uskrslog Krista i bude trajno uporište naše nade.
Kardinal ističe da svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine.
U ovakvim prigodama se samo po sebi nametne pitanje katoličkog identiteta u BiH. I vi ste biskupi u nekoliko navrata izražavali svoj strah zbog “nasrtaja” na taj identitet. Postoje li uistinu razlozi za tako velike strahove za identitet katolika u BiH?
- Vrlo je važno definirati određeni identitet, bilo osobe bilo, kako se u posljednje vrijeme često kaže, kolektiviteta odnosno jedne zajednice - vjerske ili nacionalne. Ovih dana uputio sam Uskrsnu poruku u kojoj sam progovorio o našem katoličkom identitetu utemeljenom na vjeri u raspetog i uskrslog Krista. Slavlje mise nedjeljom je najjači izvor i uvir našeg identiteta. Osim Euharistije, to su i naši vanjski znakovi: križ kao znak i sadržaj, naša pobožnost Majci Božjoj i povezanost sa Svetom Stolicom. Ukoliko nije moguće jasno i slobodno živjeti u jednakopravnosti, onda se može govoriti o “ugroženosti” identiteta. Međutim, uz naš identitet katolika postoji i duboka povijesna ukorijenjenost u hrvatski identitet. Za jedan identitet narodnog bića ključni su jezik te kulturna i povijesna baština. Uz to se odmah povezuje i ljudsko dostojanstvo i građanska prava, odnosno jednakopravno i suvereno s drugima. Sve to je uvezano.
Nažalost, u razdoblju između Božića i Uskrsa dvije su katedrale bile meta pljački. I crkve su bile pljačkane. Otvoreno ste izrazili sumnju u lopovluk i više ste skloni tvrdnji kako se radi o smišljenim pritiscima i lošim porukama Vama i biskupu Komarici?
- Budući da su se provale dogodile u slijedu u dva dana, teško je bilo povjerovati da se radi samo o lopovluku pa tako se kod mnogih, a i kod mene, odmah pojavila sumnja u drukčiju pozadinu. U obje katedrale je znakovito da se više radi o oskvrnuću nego li o nekoj posebnoj krađi. Ne može se oteti dojmu da je riječ o nečem orkestriranom s ciljem da se nama katolicima, a posebno nama dvojici biskupa, pošalje određena poruka. Dok ne dobijemo povjerenje u učinkovitost službe sigurnosti i sudstva, bit ćemo opterećeni ovim sumnjama.
U jednom razdoblju nakon rata Crkva je zabilježila značajniji povratak Hrvata u Sarajevo. Sa žaljenjem ste prije nekoliko dana priznali kako oni ponovno napuštaju glavni grad BiH. Dodatno boli poražavajuća činjenica kako odlaze hrvatske obitelji i iz Središnje Bosne. Kako zaustaviti tu kalvariju ?
- To pitanje bi trebalo postaviti onima koji nose vlast i odgovornost, a ne nama predstavnicima Crkve jer mi nemamo mehanizme pomoći ljudima. Jedino što možemo jest da ih hrabrimo u nadi i budemo uz njih dok se bore za svoja prava. Ponajčešće nam je biti glasnogovornici tih koji su uskraćeni u svojim pravima. Ponosan sam na brojne svećenike, redovnike i redovnice koji hrabre ljude i dijele s njima njihovu svakodnevicu. S tugom u srcu moram reći da bi svi zajedno trebali i morali puno više učiniti na planu crkvenog i narodnog jedinstva u Bosni i Hercegovini, jedinstva koje nije jednoumlje nego zajedništvo na planu dobra, te nadići neke sitne interese i biti osobe širine i otvorenosti, osobe koje vole Boga, Crkvu, svoj narod i ovu zemlju, ali i osobe koje su otvorene za suradnju s drugima i koji vole ovu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i sve narode i sve ljude, i sve gradove i sva sela u njoj sa svim različitostima. Trebali bi se radovati jedni s drugima umjesto što se često veselimo nesreći drugoga. Na kraju, pitam se, zašto je međunarodna zajednica tako inertna kada su u pitanju Hrvati koji su najvećim dijelom katolici?
Je su li točne informacije o osnivanju sveučilišta u Sarajevu na hrvatskome jeziku i podržavate li takvu ideju?
- Kada je u pitanju hrvatsko sveučilište, onda bi trebalo pitati hrvatske strukture vlasti u BiH jer su one za to nadležne. Ako se zanimate za katoličko sveučilište, onda je za to nadležna Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, odnosno mjesni biskup uz suglasnost Biskupske konferencije BiH. Katoličko sveučilište je moj san još od početka vršenja nadbiskupske službe, ali je još samo u sferi sna. Hoće li ikada doći do realizacije, ne mogu reći. Želje i htijenje postoje, ali često nije lako uskladiti želje i htijenje s mogućnostima.
U svemu su ipak lijepe vijesti o dobivanju dozvole za gradnju crkve na Grbavici u Sarajevu i za spomenik Svetome ocu Papi?
- Napokon, nakon devet godina dana je suglasnost za izgradnju župne crkve na Grbavici. Sada je valja realizirati sa svim potrebnim procedurama. Prvo treba Općina omogućiti da to zemljište postane crkveno vlasništvo jer se tek onda može graditi. Također valja dobiti i građevinsku dozvolu itd.. Htio bih što prije zakopati temelje te crkve i započeti gradnju. Spomenik sluzi Božjem papi Ivanu Pavlu II. nije samo crkvena akcija nego je uvezani projekt u kojem sudjeluju: Vrhbosanska nadbiskupija, HKD Napredak, općine Stari Grad, Grad Sarajevo i još neke druge strukture. Iako su svi izrazili svoju verbalnu suglasnost, nije lako uvezati toliki broj nadležnosti. Sada predstoji da se suglasnost pokaže na djelu.
Katolici dijele tešku materijalnu situaciju u BiH izazvanu posljedicama svjetske ekonomske krize. Osjeća li se siromaštvo kroz djelatnost karitativnih organizacija u BiH i je li Caritas spreman izdržati taj svojevrsni pritisak očajnih ljudi?
- Crkva sa svojim strukturama i svojom djelatnošću dijeli sudbinu naroda. Tako je i s ovom krizom koju su skrivili bankari, a koju će političari okajavati dok će narod trpjeti. Siromaštvo je stvarnost, ali ne smijemo gubiti nadu nego valja nam prihvatiti izazove života i biti solidaran te se nositi sa svagdanjim životom. Nažalost, društvene strukture općina županija i entiteta još nisu jednako uključile u svoj proračun crkvenu socijalnu djelatnost. Posebno trebaju priznati karitativnu službu jer upravo Caritas čini mnoge stvari koje je država dužna raditi.
Na političkoj pozornici se od Božića nije ništa konkretno dogodilo. Prema tome, ni položaj Hrvata u BiH se nije značajnije popravio. U jednom trenutku se nakon Prudskoga dogovora iznova produbio jal i nesloga među hrvatskim političkim strankama. Osjećate li i dalje tu hrvatsku političku nemoć i vlastite slabosti?
- Nažalost, teško uspijevamo 'vući kola u istom pravcu'. Nekada je to iz naše slabosti, a ponekad iz nečijih računica. Ne smijemo klonuti duhom. Valja uporno tražiti načina da ostvarimo jednaka prava. To nam nitko neće pokloniti, ako mi ne budemo istinski zauzeti. Duboko sam svjestan svih problema i svih nedaća koje nas pritišću. Ipak, imam dojam da smo slijepi na puno toga dobroga što imamo i što nam je na dohvat ruke. Zar nam itko brani činiti dobro, Bogu se moliti i izgrađivati sve pozitivne vrijednosti posebno u nekim krajevima ove zemlje? Zar se uistinu baš tako teško živi ako pogledamo slavlja gotovo u svakoj prigodi od krštenja, pričesti, krizme, ženidbe…? Koliko ih to danas hoda pješice i koliko ih nema auto, mobitel…? Tko se to danas ne može odjenuti pored tolikih velikih prodajnih centara i tako velikog izbora uistinu jeftine robe o čemu smo prije rata znali samo od onih koji su išli u inozemstvo? Nisu li oni siromašni pored nas siromašni i zato što su ih najbliži napustili tražeći lagodniji život ili su i pokazatelj naše nebrige? Nisu li se i u naše čisto katoličke sredine uvukle mnoge nemoralne stvari od krađe, alkohola, droge…? Nisu li mnoge invalidne osobe, mnogi branitelji uskraćeni i zato što veliki dio onoga što njima pripada uzimaju oni koji na to nemaju pravo i koji su raznim prevarama do toga došli? Smijemo i trebamo se žaliti na ono što ne možemo i što su nam drugi uskratili, ali nas to ne oslobađa odgovornosti da učinimo svatko na svom mjestu sve što možemo i što smo dužni učiniti.
Zašto se Katolička crkva u BiH i Vi osobno niste očitovali oko navodnog dogovora iz Pruda, a kasnije i iz Banje Luke, koji su išli u smjeru teritorijalnog preustroja BiH?
- Nije se lako izjašnjavati o nečemu što nije jasno. Jasno je da i predstavnici Crkve podržavaju razgovore i pregovore jer je bolje razgovarati i tražiti dogovor nego oružjem stvar rješavati. Trebalo bi u javnosti spustiti ton mržnje, a uvažavati da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i svaki narod treba imati jednaka prava. Također za svakog vrijedi ona evanđeoska da ne činiš drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi. Trebao bi svaki politički partner uvažavati da, ono što traži za sebe, to uvaži i za drugoga. Ne može se svoja sloboda i svoja prava graditi gazeći drugoga.
U BiH je za novog visokoga predstavnika došao austrijanac Valentin Inzko. Gajite li optimizam oko uspjeha njegove misije?
- Kao osobu i čovjeka vrlo cijenim gospodina Valentina Inzka jer ga poznajem iz vremena dok je bio austrijski veleposlanik u BiH te dok je djelovao u strukturama EU-a. Imam jedno ljudsko poštovanje prema njemu i povjerenje u njegove dobre namjere i zdrava načela. Međutim, svaki visoki predstavnik radi po mandatu. Pitanje je samo koji je zadatak dobio? Ovdje bih veći naglasak stavio na to što ćemo mi domaći učiniti jer tada će on biti od pomoći. On ne može rješavati stvari umjesto nas nego nam može samo pomoći. Zašto težište rješenja staviti na nekoga drugoga? Mi sami u svim strukturama moramo poštenije pristupiti rješavanju BiH.
Mora se ovim povodom progovoriti i o duhovnom, vjerskom i moralnom trenutku. Poruka u povodu Uskrsa?
- Nažalost, svaki put u razgovoru s novinarima pred velike blagdane uglavnom su pitanja vezana uz politiku. Moje poslanje je usredotočeno prije svega na duhovno, vjersko i moralno. Vrlo sam zabrinut stanjem morala u javnosti jer nas zapljuskuju vijesti o tolikoj agresivnosti u obitelji, na ulici, u školi… Nemoral na svim stranama uzima sve više maha što nije čudno ako se ima u vidu da se on, kroz agresivne reklame u filmovima, nameće kao javno mnijenje. Kada se zla dogode, onda se čudimo kako je to moguće? Slaveći Uskrs valjalo bi doživljavati jedno uskrsnuće iz tog beznađa, iz urušenog javnog morala; uskrsnuće dostojanstva i prava svakog čovjeka. Neka procvjeta radost života kao proljetna poruka Uskrsa. Svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine. Svim katolicima želim sretan Uskrs u želji da ih obasja radosna vjera u uskrslog Krista i bude trajno uporište naše nade.
Razgovarao: Antun Mrkonjić/dnevni-list.ba
subota, travnja 11, 2009
TAJNE IGRE: EU želi spriječiti odlučniju akciju Amerikanaca u BiH?!
SARAJEVO - Ministri vanjskih poslova Češke, Francuske i Švedske, Karel Schwarzenberg, Bernard Kouchner i Carl Bildt, boravili su ovoga tjedna u Bosni i Hercegovini, i to je svakako bio događaj tjedna u našoj zemlji.
Predstavnici «EU trojke» izrazili su tijekom posjeta BiH zabrinutost sporošću reformi u BiH i zaostajanjem Bosne i Hercegovine na putu europskih integracija, te su pozvali bh. političke lidere na kompromis, da bi se ubrzale reforme u BiH na putu ka europskim integracijama. Uz nuđenje «prijateljske ruke» pomoći, ocijenjeno je da naša zemlja počinje zaostati za susjedima i da je EU zastrašena sadašnjom situacijom u BiH i želi da se proces približavanja zemalja Zapadnog Balkana, a posebno u BiH, znatno ubrza.
Ovo je, politički korektnim rječnikom prepričano, sažetak iznenadnog posjeta Schwarzenberga, Kouchnera i Bildta Bosni i Hercegovini.
No, postoje i sasvim različita tumačenja ovog događaja, pa čak i otvorene sumnje da Europska unija želi, kao i 1992. godine, spriječiti intenzivniji angažman Sjedinjenih Američkih Država i nove administracije predsjednika Baracka Obame na rješavanju problema u BiH. Više političkih i diplomatskih izvora s kojima je kontaktirao Pincom.info, uključujući i neke od najviše pozicioniranih hrvatskih i bošnjačkih dužnosnika upravo na ovaj način tumače posjet «EU trojke». Naravno, javno o tome ne žele govoriti niti se zamjerati utjecajnim krugovima u Uniji, posebno jer će nakon eventualne tranzicije OHR-a u Ured posebnoga predstavnika EU (EUSR) Bruxelles možda preuzeti ključnu ulogu za nadziranje situacije u BiH.
Povratak u 1992. godinu
- Ako ćemo govoriti pošteno, Bosna i Hercegovina «uživa» u povratku u 1992. godinu. Srećom, zasad samo u političkom, a ne u ratnom smislu. Kad se pojave jasni glasovi da netko ima mudrosti i hrabrosti nešto poduzeti za spas BiH, onda se kao po pravilu u Sarajevu skupe oni što iskažu zabrinutost za zdravlje BiH, ali propišu istu terapiju koja već nije izliječila bolest. Bolesnik jest, ali živ je i neka još troši davno propisani Dayton, kazao je jedan od naših sugovornika.
On podsjeća kako je prije 17 godina u Sarajevo sletio Francois Mitterrand, tadašnji predsjednik Francuske, i to upravo u trenutku kad se očekivala snažnija akcija međunarodne zajednice na zaustavljanju rata i sprječavanju srpske agresije. Njegovog dolazak na sarajevski aerodrom i izjave su to relativizirale i BiH se gušila u ratu još više
od tri godine..
- Sada se opet ponavlja vrlo slična priča. Naime, sada je samo šira ekipa stigla, ali s istim porukama i s istom zadaćom – spriječiti da se donesu radikalnije odluke za BiH i da BiH postane država, jer to ona sad nije. Ona je protektorat po mjeri samo nekih i na štetu svih. Naravno, ta šteta je za neke i katastrofalna. Ulogu ovomilenijskog Mitterranda preuzeli su diplomati Europske unije. Oni su prije dva dana u Sarajevu prezentirali konstantu europske politike - bezidejnost, neodlučnost i običnu demagogiju. Umjesto konkretnih prijedloga iza kojih će stajati akcija, pa ako treba i sankcije za «neposlušne». Ne, oni su nudili mrkvu u vidu daleke nade budućnost BiH u Europskoj uniji, pozivali na dogovor i kompromis među domaćim političarima – nastavlja sugovornik Pincom.info.
Neki od naših izvora posebno su kritizirali izjavu švedskog ministra vanjskih poslova Carla Bildta, po kojoj se protekli rat u BiH «više vodio iz straha nego zbog mržnje».
- Ovim je samo ponovio tezu velikosrpskih tvoraca laži da je strah uzrok rata i da nisu postojali nikakvi realni uzroci, motivi i aspiracije pokretača rata. Svi su bili isti! Time ova teza narode na Balkanu svodi na iracionalne skupove jedinki koji se, eto, s vremena na vrijeme iz straha se pokolju – nastavlja sugovornik.
- Zato ne čudi i izjava Carla Bildta «da BiH u budućnosti vidi kao jedinstvenu zemlju s dva entiteta i velikim stupnjem decentralizacije. Osnovna struktura Ustava BiH nije možda perfektna, ali ona će ostati dugi period vremena»... Valja, naime, očuvati plijen onih koji su u ratu iz straha etnički očistili prostor i zatim ga dobili na poklon od moćnika među koje se slobodno može uvrstiti i sam Carl Bild. Dakle, na mjestu «zločina» ministar buduće zemlje predsjedateljice Europske unije opravdava teški grijeh međunarodne zajednice, navodi jedan od sugovornika našeg portala.
No, Bernard Kouchner je bio još izravniji.
- Situacija u BiH je danas daleko od one iz 1995. godine. Uvjeren sam da je dijalog između Bosanaca i Hercegovaca jedini put napretka za BiH... Međunarodna zajednica daje svoj doprinos ovom dijalogu, bez potrebe za organiziranjem nove međunarodne konferencije.
Zbacivanje «luđačke košulje»
Dakle, upozoravaju naši izvori, opet ista poruka: Dijalog je jedini put napretka, a zaboravite međunarodnu konferenciju! No, na dijalog se pozivalo i prije rata i u ratu, ali nije donio nikakva rezultata osim rata. No, što bi bilo da je pri kraju rata devedesetih godina administracija SAD također vodila takvu politiku?! Bi li bilo rata i do danas? Vjerojatno, premda daleko od ratnih crta koje su iscrtane oslobodilačkim akcija HV i HVO i Armije BiH i priznate Daytonskim sporazumom.
Zaključak sugovornika Pincom.info je da je stara politika u ovom slučaju, a koju personaliziraju Kuchner i Bildt, ponovno je na sceni i nastoji održati status quo u BiH te spriječiti održavanje međunarodnog skupa na kojem bi bile donesene odluke o BiH i za BiH, a koje bi značile zbacivanje «luđačke košulje», kako je Daytonski sporazum još poodavno nazvao Wolfgang Petritsch.. Ovo je samo potvrda da su europski čuvari Daytona, konkretnije Republike Srpske (RS), shvatili da se bliži dan kad bi se autor tog Daytona, dakle Sjedinjene Države, mogle ozbiljnije uključiti u rješavanje teške krize u BiH, da ne bi bila ugrožena i jedina vrijednost Daytona – mir.
Naše izvore stoga ne iznenađuje vijest da su članovi «prudske trojke», lideri SNSD-a, HDZ-a BiH i SDA dobili poziv za razgovor s ministrima inostranih poslova Češke, Francuske i Švedske o rješavanju političke krize u BiH, a razgovori će, najverojatnije, biti održani u Parizu:
«Prudski (ne)sporazum je čedo upravo ovih snaga, snaga koje bi učinile sve promjene koje bi zadržale postojeće stanje u BiH. I prije je bilo putovanja u Pariz, a bit će ih još ubrzo za prudske glumce. Luđačku košulju treba zadržati što dulje kako neki to najavljuju i priželjkuju».
11.4.2009.
A. Zornija/Pincom.info
Više od 22.000 Hrvata prijavilo povratak
Iako je od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH prošlo gotovo 13 godina, još uvijek je teško konkretnim brojevima iskazati koliko je izbjeglih i raseljenih osoba iznašlo trajna rješenja kroz povratak.
Premda su u procesu povratka ostvareni rezultati, ne postoje točne evidencije o broju neintegriranih povratnika u ranija mjesta prebivališta.
Kada je u pitanju povratak Hrvata na svoja ognjišta, na cijelom prostoru BiH, iz baze podataka kojom raspolaže Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i povjerljivih dokumenata do kojih smo došli razvidno je da se Hrvati žele vratiti svojim domovima, što zorno govori da su sve priče o nepostojanju želje i htijenja za povratkom samo spekulacije i pravdanje za neučinjeno na planu povratka.
Strategija spasa
Naime, u ovom trenutku više od 20.000 Hrvata iskazalo je svoju želju za povratkom. To im ovaj put jamči i revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII. - Držim kako je trenutačni pregled evidentiranih prijava za povratak ključ rješenja povrataka Hrvata u BiH. Naime, u bazi podataka trenutačno imamo više od 22.000 imena Hrvata koji se žele vratiti u BiH. Problem izbjeglih i raseljenih osoba jedno je od strateških pitanja u BiH.
Dok se taj problem ne riješi do kraja, konkretno dok sve političke opcije ne kažu da je na to pitanje stavljena točka, nećemo ozbiljnije krenuti u krupnije političke procese, kazao je Slavko Marin, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice u BiH. Da bi se shvatio problem povratka Hrvata, potrebno je naglasiti neke pokazatelje. Naime, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je imala oko 2,2 milijuna izbjeglih, što je više od polovine od oko 4,3 milijuna stanovnika registriranih popisom iz 1991. Procjenjuje se da izvan BiH trenutačno boravi više od 400.000 osoba, od oko 1,2 milijuna državljana koji su napustili BiH od 1992. do 1995. godine i koji su zabilježeni kao izbjeglice, piše Večernjak.
Najveći broj njih je integriran u zemljama prihvata. U tom kontekstu važno je naglasiti da su ovaj put na razini države BiH utvrđeni točni principi prema kojima se vrši raspodjela financijskih sredstava što ovaj put predstavlja jamstvo da se proces povratka neće odvijati na štetu Hrvata, kako je to često dosad bilo. Principi raspodjele financijskih sredstava utvrđeni su na razini države na način da Hrvatima pripada od 17 do 20 posto sredstava, Srbima od 38 do 40 posto te Bošnjacima od 40 do 44 posto. Podsjetimo, u oba entiteta ti principi nisu nikada bili usklađeni, a raspodjela novca najčešće se vršila na štetu Hrvata, pa je to bio i jedna od uzroka lošijeg povratka Hrvata.
Najviše želi u RS
S druge strane, važno je naglasiti da svi oni koji se žele vratiti mogu se još uvijek registrirati u svojoj matičnoj općini. Inače, iz pregleda evidentiranih prijava za povratak, kojima raspolaže Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u Federaciju BiH trenutačno se želi vratiti 8898 Hrvata ili njih 11 posto. U Republiku Srpsku povratak želi 12.255 Hrvata, odnosno 17 posto, a u Distrikt Brčko žele se vratiti 1003 Hrvata.
Dakle, u ovom trenutku, a prema pregledu evidentiranih prijava, više od 22.000 Hrvata želi se vratiti svojim domovima u BiH. Kada je u pitanju Federacija BiH, zanimljivo je istaknuti podatak prema kojemu je 45.000 Srba evidentirano za povratak u veći bh. entitet. Radi preispitivanja i jačanja napora na provedbi Aneksa VII, Ministarstvo za ljudska prva i izbjeglice BiH i UNHCR, uz konzultacije s ostalim akterima, inicirali su reviziju strategije BiH za provedbu Aneksa VII Daytonskog sporazuma.
Aktivnosti na izradi revidirane strategije dosad su prošle kroz sve značajne faze i slijedi najvažnija, a to je skora rasprava u Parlamentarnoj skupštini BiH. Usvajajući prijedlog revidirane strategije, Vijeće ministara BiH zadužilo je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice da u roku od tri mjeseca od dana usvajanja ovog dokumenta načini plan održiva završetka procesa povratka, koji će, u suštinskom smislu, biti programiran na razdoblje od 2009. do 2014. godine, zajedno s procjenom sredstava za njegovo provođenje prema usvojenim načelima na cijelom prostoru BiH.
Financijska sredstva
Važan zaključak donijelo je Vijeće ministara BiH, prema kojemu je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zaduženo u roku od tri mjeseca od dana usvajanja strategije načiniti plan kompenzacije, pravičnu naknadu i realiziranje ostalih prava iz Aneksa VII Daytonskog sporazuma. Najvažniji čimbenik u cijeloj priči vezanoj uz završetak procesa povratka jesu financijska sredstva.
Naime, zaključak da se osigura 400 milijuna KM kreditnih sredstava za potrebe financiranja procesa povratka jamčio bi uspješnu realizaciju strategije do predviđene 2014. godine. Važno je podsjetiti na činjenicu da se u posljednjih četiri do pet godina u proces povratka u BiH ulaže oko 130 milijuna KM na godišnjoj razini, ali se odnos ulaganja države i donatora značajno promijenio. Danas proračunska sredstva na svim razinama u procesu povratka sudjeluju s oko 72 posto u odnosu na 28 posto donatorskih sredstava.
11.4.2009.
Pincom.info
petak, travnja 10, 2009
U Banjoj Luci manje katolika nego 1996.
BANJA LUKA - Banjolučki biskup Franjo Komarica čestitao je jučer Uskrs svim rimokatolicima s područja njegove biskupije, izbjeglim i prognanim, kao i kršćanima koji ovaj praznik slave po starom kalendaru. “Ako Krist nije uskrsnuo, onda mi u njegovoj osobi susrećemo samo jednog čovjeka, koji je dijelio našu ljudsku sudbinu sve do njezine strašne smrti. Isus samo kao učitelj istine, kao simbol čovjekoljublja, a ne i kao uskrsli, nije nešto izuzetno, izvanredno. Mi želimo i trebamo živoga, a ne mrtvoga Isusa”, naglasio je Komarica.
Kristovo uskrsnuće
On napominje da se, iako za Kristovo uskrsnuće ne postoje nikakva službena dokumenta, to dogodilo! “Uskrsli se Krist pojavio i među uplašenim apostolima i pred zbunjenim ženama i u društvu beznadnih bjegunaca u Emaus. Nastavio se ukazivati i drugima, kako svjedoči apostol Pavao”, kazao je biskup. U Kristovu uskrsnuću Bog je potvrdio istinitost svega onoga što je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni smjer i program, ali kako naglašava biskup Komarica, u Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjeg, umrlog i uskrslog radi nas ljudi i radi naše vječne sreće, mi ljudi nikada u potpunosti nećemo na zemlji moći shvatiti, što i nije najvažnije. Najvažnije je da se mi njega čvrsto držimo, i dopustimo mu te da nas on svojim Duhom zahvati i privine skroz k sebi u neizmjernu, usrećujuću stvarnost svoga uskrsnuća.
Proces povratka
Govoreći o povratku katolika na područje banjalučke biskupije, Komarica je istaknuo da je ovaj proces po svemu izostao, te da je nužan veći angažman političke garniture u RS-u, ali i cijeloj BiH. Biskup Komarica je konstatirao da je na ovim prostorima trenutačno manje katolika nego 1996., što je ocijenio nedopustivim za sve političke garniture Republike Srpske, BiH i međunarodne zajednice. Banjolučki biskup je naglasio da je u procesu povratka posebno izostala materijalna pomoć za obnovu kuća i infrastrukture povratnika.
Kristovo uskrsnuće
On napominje da se, iako za Kristovo uskrsnuće ne postoje nikakva službena dokumenta, to dogodilo! “Uskrsli se Krist pojavio i među uplašenim apostolima i pred zbunjenim ženama i u društvu beznadnih bjegunaca u Emaus. Nastavio se ukazivati i drugima, kako svjedoči apostol Pavao”, kazao je biskup. U Kristovu uskrsnuću Bog je potvrdio istinitost svega onoga što je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni smjer i program, ali kako naglašava biskup Komarica, u Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjeg, umrlog i uskrslog radi nas ljudi i radi naše vječne sreće, mi ljudi nikada u potpunosti nećemo na zemlji moći shvatiti, što i nije najvažnije. Najvažnije je da se mi njega čvrsto držimo, i dopustimo mu te da nas on svojim Duhom zahvati i privine skroz k sebi u neizmjernu, usrećujuću stvarnost svoga uskrsnuća.
Proces povratka
Govoreći o povratku katolika na područje banjalučke biskupije, Komarica je istaknuo da je ovaj proces po svemu izostao, te da je nužan veći angažman političke garniture u RS-u, ali i cijeloj BiH. Biskup Komarica je konstatirao da je na ovim prostorima trenutačno manje katolika nego 1996., što je ocijenio nedopustivim za sve političke garniture Republike Srpske, BiH i međunarodne zajednice. Banjolučki biskup je naglasio da je u procesu povratka posebno izostala materijalna pomoć za obnovu kuća i infrastrukture povratnika.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)