Povod za najnovije političko-medijske atake kreatori sarajevske javne misli pronašli su u stradanju Vedrana Puljića. Pri tome su po već uhodanoj matrici pokušavali huligane pretvoriti u žrtve a žrtve u razbojničku družinu. Naravno na sebe su istodobno preuzeli ulogu suca i tužitelja.
Nedvojbeno, sam čin ubojstva ne može se pravdati. Međutim, taj nesretni čin posljedica je jedne vrlo opasne igre čiji su uzroci daleko od Širokog Brijega i Širokobriježana. A upravo o tim uzrocima sarajevski mediji, političari, kao i pripadnici «Hordi zla» ne žele otvoreno govoriti.
Pogibija Vedrana Puljića na sve se načine pokušava iskoristiti kao povod za nova politička razračunavanja sa dijelom BiH koji ne diše, niti će kada disati, onako kako «službeno» Sarajevo želi. Stoga, sasvim se opravdano otvara pitanje je li čitava ova situacija inscenirana kako bi bio ostvaren određeni politički cilj?!
Sarajevski političari i mediji su, čim se doznalo za atak sarajevskih huligana na Široki Brijeg, samouvjereno lansirali tezu kako se navijačkim neredima ne trebaju davati «međunacionalne konotacije». Ovu su tezu, na žalost, nepromišljeno prihvatili i neki utjecajni hrvatski političari čime su se zapleli u paukovu mrežu koju su im njihove sarajevske kolege vješto postavile.
Međutim, dostupni video zapisi pokazuju kako «Kebina zlatna dječica» nisu niti imala namjeru bodriti klub s Koševa. Odmah po izlasku iz autobusa i osobnih automobila, od kojih su neki bili bez registarskih pločica, krenuli su u obračun s policijom, građanima i materijalnim dobrima. Dostupne video snimke pokazuju kako pripadnici «Hordi zla» iz osobnih vozila vade metalne šipke, lance, palice, letve i ostale vrste hladnog naoružanja. Što je samo po sebi vrlo čvrst dokaz da je napad sarajevskih huligana na Široki Brijeg bio pomno planiran i pripremljen.
Do okršaja sa domaćim navijačima nije ni moglo doći jer su se oni već nalazili na tribinama stadiona Pecara. Dakle, u ovom se slučaju ne može uopće govoriti o navijačkim neredima niti sukobima međusobno suprotstavljenih navijačkih skupina. Riječ je naime o sukobu razularenih huligana sa snagama reda i građanima koji su branili svoje domove. Naravno, zakon je u ovom slučaju jasan i nedvojben.
Nakon što su uspjeli rastjerati malobrojne policajce koji su pokrivali prostor oko stadiona i ovladati prilaznom cestom ova je masa huligana, rušeći sve pred sobom, krenula prema samom središtu Širokog Brijega. Upadi u obiteljske domove, napadi na službene osobe, razbijanje izloga, maltretiranje slučajnih prolaznika, te posebice ranjavanje Željka Zadre rezultiralo je samoorganiziranjem građana te nasilnim izoliranjem huligana u prostoru oko stadiona Pecara. Istina, tom prigodom ugašen je jedan ljudski život i neka istraga utvrdi na kome leži odgovornost.
Na nama je da na ovu temu promišljamo. Stoga, promišljam; - Što bi se dogodilo da su razulareni huligani uspjeli prodrijeti u samo središte grada !? Koliki bi ljudski životi u tom slučaju bili ugroženi !?
Ovi neredi moraju zabrinuti svakog dobronamjernog pojedinca. Međutim, ono što se nakon njih događalo u dijelu BIH koji sebe naziva «patriotskim i multietničkim» pojava je koja mora biti predmetom zanimanja ozbiljnih institucija. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da sredstva javnog priopćavanja i dužnosnici nekih političkih stranaka dočekaju razularene «Horde zla» u Sarajevu kao nekakve heroje koji se nakon pravedne bitke vraćaju domovima.
Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ti isti huligani, nakon što su demolirali jedan mirni gradić, kreću i u blokiranje svog rodnog grada, svojih domova, svojih najbližih te svojih vlastitih života. Napose je neshvatljivo i neprihvatljivo da ti mladići koji sebe nazivaju Horde zla diktiraju političke uvjete. Posebice je paradoksalno i zabrinjavajuće da im se pri tome priključuje dio njihovih sunarodnjaka te napose nositelji političkih mandata.
Ovim činom svekolikoj je javnosti otvoreno obznanjeno kako je riječ o političkim igrama s unaprijed određenim ciljevima. U istom tom kontekstu treba promatrati i pojavljivanje Mirsada Kebe u Širokom Brijegu, gdje se u pratnji vođe huligana upustio u pregovore o razmjeni zarobljenika, kako su neki analitičari ironično nazvali Kebin pritisak na vlast ZHŽ-e i pravosudna tijela.
Zar je moguće da se u jednoj državi koja stremi ulasku u EU i NATO događaju ovakvi ispadi političara. Zar oni kojima su puna usta multietničke i europske BIH na ovakav način suspendiraju ustav jedne županije, vrše pritisak na pravosuđe, tijela lokalne uprave, policiju, na čitav jedan narod?!
Primjer dopredsjednika Federacije Mirsada Kebe, na žalost, pokazuje da je i te kako moguće?!
Zbog čega je gospodinu Mirsadu Kebi bilo stalo da se pritvoreni huligani oslobode?
Je li se gospodin Kebo pobojao da pritvorenici ne propjevaju o tome tko im je financirao izlet u Široki Brijeg ili su on osobno i nomenklatura kojoj pripada obični taoci ove huliganske skupine ?
Kako vrijeme odmiče sve je više zagovornika teze da su neredi u Širokom Brijegu unaprijed osmišljeni. Naime, održan je butmirski summit, a ciljevi bošnjačkog političkog vrha potpuno jasni. Bošnjačko političko vodstvo želi pod svaku cijenu i dalji opstanak Ureda Visokog predstavnika. Isto tako priželjkuju i snažniji angažman administracije američkih demokrata na ovim prostorima. Iz prostog razloga što im je još za Clintonovog mandata obećana građanska država.
Međutim, kako pravdati ove zahtjeve ako stanje nije alarmantno. Stoga je bilo potrebno inscenirati sukob, iskoristiti medije pod vlastitim nadzorom te pokušati homogenizirati unutarnje potencijale koje su zbog unutar-bošnjačkih političko-interesnih razračunavanja dobrano podijeljeni.
Čini se da ovaj perfidni pokušaj nije uspio u temeljnom naumu kreatora ove sumanute ideje. Međutim, uspio je u nečem drugom. Mnogi su nakon ovoga shvatili istinitost teze da suživot i institucije BIH najviše ruše oni koji se iz dna duše u njih zaklinju. Medijske spekulacije i potezi određenih sarajevskih političara su to još jedanput pokazale.
Ivan Zlopaša l abcportal.info
