Piše: Ivica Šimunović
A hrvatskih stranaka k o mekih krušaka i svaka ima svoju viziju ustava , no , uglavnom te vizije nemaju veze s realnošću. Dok se Bošnjaci i Srbi krajnje uporno , ali i pragmatično bore za svaku poziciju , neki Hrvati , s prapotopskim idejama kao što je ona o kantonizaciji BiH , kao da su pali s Marsa.
Travanjski paket ustavnih promjena je pao jer su protiv njega glasovali stranka Harisa Silajdžića i HDZ 1990. Pa se rigidni i radikalni Silajdžić pokazao kao najbolji hrvatski partner , jer bi usvojeni travanjski paket bio katastrofa za Hrvate . I to govori kako je u politici sve moguće i kako pametan političar ne treba isključiti niti jednu soluciju.
U Butmirskim pregovorima, međutim, to je realna činjenica , za Hrvate je Milorad Dodik bolji partner i od Tihića i od Silajdžića. Jednostavno , on Hrvatima može dati potporu za sve njihove zahtjeve , jer niti jedan( osim zahtjeva da hrvatska područja u Posavini budu u sastavu hrvatske federalne jedinice) nije u koliziji s Dodikovim interesima.
S druge strane sve do jedan hrvatski zahtjev odbija se kao od zida , od onoga što je glavna ambicija Bošnjaka , a to je unitarizacija . I opet , Hrvati su skloniji ustavnom šušuru što im ga nudi Sulejman Tihić , nego postizanju nečega konkretnog u dogovoru s toliko napadanim , ali i te kako moćnim Dodikom. A poslije Butmira , takve prigode vjerojatno više neće ni biti, piše Pincom.
