ponedjeljak, listopada 19, 2009

Entitetski nacionalizam

Nedavno je u Washingtonu održana rasprava o državama tzv. zapadnog Balkana, a najveći broj sudionika u tim raspravama isticao je Bosnu i Hercegovinu kao državu s najvećim potencijalom da u skoro vrijeme izazove nestabilnost u području. Riječ je doista o državi sastavljenoj od tri konstitutivna naroda, a podijeljenoj na dva entiteta, čiju su konstrukciju, nakon završetka rata, uglavnom izradile Sjedinjene Države. Američki model ustrojstva vlasti u BiH potpisan u Daytonu višestranim međunarodnim ugovorom, sustavno je razgrađivan nakon 2000. godine, a na toj razgradnji poglavito su radile pojedine države Europske unije i visoki međunarodni predstavnici, koji su za potrebe vlastitih nacionalnih probitaka vladali zemljom. U toj dekonstrukciji rastrojena su čak i daytonska prava hrvatskoga naroda, a obveza muslimansko-bošnjačke strane da iz sustava svoje ratne islamističke državice prijeđe u funkcioniranje daytonskoga entiteta s Hrvatima preusmjerena je u silno jačanje bošnjačkoga unitarizma.

Ispadanje Hrvata iz političkoga odlučivanja na razini Federacije, omogućilo je bošnjačkoj strani, da se nakon uspostave mehanizma preglasavanja u federalnom parlamentu, više usredotoči na penetraciju u Republiku Srpsku, što je potaknulo sve predstavnike srpske politike na očuvanje daytonskoga okvira i zaštitu vlastitoga entiteta. Tako je u BiH procvjetao entitetski nacionalizam – onaj muslimansko-bošnjački osvajačkoga tipa i reakcija na bošnjačka posezanja prema Republici Srpskoj – obrambeni nacionalizam srpskoga naroda u BiH. To je u međunarodnim odnosima, a kao rezultat takva preslagivanja na unutarbosanskohercegovačkoj političkoj pozornici, u prvi plan gurnulo bošnjačko-srpske oprjeke što je muslimanskoj strani otvorilo dovoljno manevarskoga prostora da se šutke obračuna s Hrvatima te zajedničku Federaciju doista pretvori u europsku inačicu islamističke džamahirije.

BiHOčite primjere kršenja ljudskih, nacionalnih i daytonskih prava na koje ne reagiraju čak ni profesionalne međunarodne udruge za zaštitu ljudskih prava moguće je svakodnevno pratiti na području Federacije, a najsvježiji primjer je prisilno zajedničko školovanje u gradu Stocu, gdje je hrvatska većina iz dana u dan izložena vandalskim napadajima na vlastite svetinje. Tako su upravo ovih dana bošnjačko-muslimanski učenici iz prostora hrvatske škole izbacili iz nje križ te slomili. U izjavi za novine ravnatelj stolačke Srednje škole Ivo Raguž, kazao je kako su učenici bošnjačke škole počeli dolaziti na nastavu i prije 12 sati, iako prema dogovoru njima nastava počinje u 13.30. Pa iako je uputio dopis kolegi koji vodi bošnjačku školu da ne će dopustiti ulazak drugoj smjeni prije 13.30. od njega je, kako kaže dobio prijetnje da će biti problema.

Očito se u slučaju izbacivanja i lomljenja križa, koji naravno ne moraju poštovati muslimanski učenici, ne radi samo o vandalskom činu, nego bi prije moglo biti riječi o provedbi ratne islamističke politike, kojom se potiskivanjem Hrvata te osvajanjem Stolca i dalje pokušava dolinom Neretve, odnosno s njezine istočne strane prodrijeti u zaleđe Jadranskoga mora. Tvrdnje ravnatelja Raguža kako su bošnjački učenici u nekoliko navrata kamenovali zbornicu i hrvatsku zastavu, a prije nekoliko dana čak i njega gađali kamenjem pokazuje kako je riječ o sustavnoj politici što potvrđuje i izjava bošnjačkoga ravnatelja Kasima Korjenice, koji je Ragužu zbog poštivanja dogovora priprijetio kako „bi moglo biti posljedica zbog njegove odluke“.

Dodatnu nesigurnost hrvatskom narodu pojačava golema tolerancija međunarodnih upravitelja prema djelovanju muslimanske obavještajne službe, a informacije koje su ovih dana procurile u medije pokazuju kako se zahvaljujući obavještajcima, istraga protiv počinitelja masovnih zločina nad Hrvatima sustavno krivo usmjeravala. Tako su dvojica policijskih dužnosnika osumnjičena za ratne zločine nad Hrvatima na području Konjica, Jablanice i Prozora, a prvi čovjek regionalnog centra SIPA-e u Mostaru Rašid Palić, tijekom rata radio je kao policijski istražitelj koji je zarobljene Hrvate tjelesno i psihički zlostavljao, o čemu postoje iskazi bivših hrvatskih zatočenika logora u Jablanici.

Policijski istražitelj, a danas načelnik Ahmet Hodžić, prema navodima zlostavljanih hrvatskih zatočenika, prisiljavao je zatočene Hrvate da pod prijetnjama potpišu izjave o njihovu sudjelovanju u ratnim zločinima te zlodjelima protiv Bošnjaka tijekom rata na području triju općina sjeverne Hercegovine. Neki drugi podatci svjedoče kako je Rašid Palić bio angažiran i pri sigurnosnoj službi unutar 44. brdske brigade muslimanske Armije BiH te da se i njegov sadašnji pomoćnik sumnjiči da je na području Prozora počinio zločin nad Hrvatima tijekom rata 1993. godine. Dok su se Hrvati morali odreći Herceg-Bosne muslimanska je strana, kao što pokazuju spomenuti slučajevi, svih petnaestak godina nastavila provoditi svoju ratnu politiku. Zato je za BiH najbolje da se ustavnim promjenama, nakon srpske i muslimanske, napokon uredi i hrvatska republika. Američki analitičar Marko Prelec nedavno je to sažeo konstatacijom kako će rješenje biti u modernizaciji Daytonskog sporazuma.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo