LIVNO - Gospodin Stjepan Jurkić, inicijator peticije za bh. hrvatski TV kanal, uputio je u srijedu 28. listopada Otvoreno pismo hrvatskim strankama potpisnicama Kreševske deklaracije. Pincom.info prvi objavljuje sadržaj ovog vrlo zanimljivog dokumenta:
Nakon proteklih neuspješnih pregovora u Butmiru evidentna je činjenica da domaći akteri i međunarodni medijatori ne znaju i neće identificirati ni otkloniti uzroke neravnopravnosti između triju konstitutivnih naroda u daytonskoj BiH. Stoga se neće ni dogovoriti o miroljubivim načelima uspostave neophodne ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda ni o jednakopravnom institucionalnom ustroju multinacionalne BiH.
Elementarna pravna činjenica
Tim povodom je napokon neminovno konstatirati elementarnu pravnu činjenicu: Jedini uzrok svih oblika neravnopravnosti između triju konstitutivnih naroda u daytonskoj BiH je očigledno prisilno nametnuta nejednakopravna, asimetrična i diskriminirajuća institucionalna primjena prava triju konstitutivnih naroda na samoodređenje u dvoinstitucionalno i dvoentitetski ustrojenoj tronacionalnoj BiH.
Stoga je istim povodom neophodno i legitimno da upravo EU i države supotpisnice i sukreatori prinudno nametnutog daytonskog Ustava napokon na institucionalni ustroj tronacionalne BiH i sva tri konstitutivna naroda dosljedno, jednakopravno i simetrično primijene jedino legitimno i obvezujuće međunarodno pravno načelo UN o ravnopravnosti i samoodređenju (samoopredjeljenju) naroda.
Barem iz razloga jer je pravo naroda na samoodređenje uspješno institucionalno primijenjeno u stabilnim multinacionalnim državama EU, Europe i svijeta.
Naime, suprotno u BiH proširenim unitarističkim i utopističkim obmanama o "odcjepljenju", UN su pravo naroda na samoodređenje ustanovili isključivo u cilju razvijanja ravnopravnosti i mirnih i prijateljskih odnosa među narodima (članak 1. i članak 55. Povelje UN), kao i održanju teritorijalne cjelovitosti upravo onih država koje se dosljedno ponašaju u skladu s načelom ravnopravnosti i samoodređenja naroda (Deklaracija o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom UN (1970.)).
Štoviše, glede prava i obveza BiH i država supotpisnica prinudno nametnutog daytonskog Ustava BiH u navedenoj Deklaraciji striktno je utvrđeno: „Svaka država je dužna da, zajedničkom ili pojedinačnom akcijom, promiče oživotvorenje načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda u skladu s odredbama Povelje UN, …“.
Ustavnopravna argumentacija
Povrh svega, u istoj Deklaraciji je decidirano utvrđeno da svaki narod kojemu je prinudno uskraćeno ostvarivanje prava naroda na samoodređenje ima pravo tražiti i dobiti podršku od UN i država članica UN u nastojanjima i borbi za ostvarivanje ravnopravnosti i prava na samoodređenje!
Upravo stoga je pravo naroda na samoodređenje kao obvezujuća pravna norma egzaktno utvrđeno u odredbama članka 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (UN, 1966.) i članka 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (UN, 1966.), a koje je morala ratificirati i BiH.
Dapače, upravo iz navedenih razloga pravo naroda na samoodređenje je putem oba navedena Pakta inkorporirano u Preambulu daytonskog Ustava BiH kao temeljno polazište uspostave i ustroja BiH, ali također i putem Povelje UN u Preambulu Ustava Federacije BiH.
Međutim, temeljni razlog i ustavnopravna osnova za obvezatnu i jednakopravnu institucionalnu primjenu i provedbu prava naroda na samoodređenje u BiH zapravo je činjenica da su to pravo i članci 1. i 2. oba navedena Pakta, putem odredbi članka II/4., članka II/7., članka III/3.b) važećeg daytonskog Ustava BiH i članka II.A.2. važećeg Ustava Federacije BiH, višestruko i izričito ugrađeni u ustavnopravni sustav i BiH i Federacije BiH kao obvezujuće i pravosnažne ustavne odredbe. I to bez alternative.
Tim više jer je striktnim i identičnim ustavnim odredbama članka X/2. Ustava BiH i članka VIII. 2. Ustava Federacije BiH imperativno određeno da to pravo ni u kojem slučaju ne može biti ni umanjeno ni ukinuto čak ni ustavnim amandmanima.
Prema tome, kao legitimirani potpisnici Kreševske deklaracije i pregovarači ispred deinstitucionaliziranog, dekonstituiranog, diskriminiranog, preglasavanog i ugnjetavanoga hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH, dr. Dragan Čović i dr. Božo Ljubić imaju na raspolaganju neosporivu i legitimnu ustavnopravnu argumentaciju za ostvarivanje stvarne i institucionalne ravnopravnosti hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH.
Međutim, u svakom slučaju ostaje činjenica da su Hrvati u BiH glede ustavnog i institucionalnog (pre)ustroja BiH pred presudnom odlukom prije svega o samima sebi: Ili dragovoljno samouništenje u BiH ili dragovoljno samoodređenje u BiH!
29.10.2009.
Pincom.info
