U pozadini svake unitarističke politike stoji želja za dominacijom i nepriznavanjem razlika, a u emotivnom smislu obično se očituje kao mržnja prema drukčijoj skupini, koja u radikalnim okolnostima vodi do uništenja i progona slabije zajednice. Cijela povijest Bosne i Hercegovine, od njezine osmanske okupacije, obilježena je takvom politikom pa je upravo klasičan primjer spomenute definicije. U nekoliko stoljeća s područja današnje BiH izbrisano je s lica zemlje gotovo cjelokupno starosjedilačko hrvatsko pučanstvo. Sličan se proces u BiH nastavio i tijekom obiju jugoslavenskih država, a nasilnim ukidanjem autonomije daytonskim županijama omogućilo je muslimanskoj strani da dovrši proces što su ga započele Osmanlije.
Da je muslimanskobošnjačkoj strani doista bilo stalo do zajedničke države s Hrvatima, njihova bi se politička elita listom usprotivila nekadašnjim odlukama austrijskoga paše Wolfganga Petritscha i Britanca Paddyja Ashdowna, koje su im omogućile da unutar federacijskoga parlamenta nadglasavaju Hrvate, a zahvaljujući nametnutom izbornom zakonu da umjesto njih biraju i njihova predsjedničkoga kandidata. Najapsurdnija strana te politike očitovala se u statutu grada Mostara, gdje manjinski Muslimani Bošnjaci, bez obzira na rezultate izbora podjednako dijele vlast s većinskim Hrvatima. Na takvu jednakopravnost nisu pristajali ni podanici u bivšim kolonijama pa se iz muslimanskobošnjačkoga odobravanja te protuhrvatske politike nekih me`unarodnih upravitelja nije skrivala samo mržnja nego ratna politika Alije Izetbegovića, koja se i danas očituje u silnom nastojanju nekih političkih krugova da nakon Federacije unitariziraju cijelu zemlju. Zato je doista u pravu hrvatski zastupnik u federacijskom parlamentu Petar Milić kad tvrdi da se u Federaciji provodi institucionalni terorizam nad Hrvatima.
Naime, od 98 zastupnika u federalnom parlamentu samo je 16 hrvatskih, a u Vladi pak Hrvati nemaju nikakva prava. Izetbegović je, kako navodi Milić, uz pomoć Ustavnoga suda sastavljena od po dvojice predstavnika Hrvata, Srba i Muslimana te dvojice stranaca, unatoč protimbi Hrvata i Srba, uz inozemnu pomoć unitarizirao Federaciju pretvorivši je u muslimanski entitet. Za razliku od Federacije u kojoj Hrvati kao konstitutivni narod nemaju nikakva prava, u većinski hrvatskom Mostaru gdje Hrvati imaju 19, a Muslimani 16 vijećnika, zbog nepriznavanja matematičkih veličina većina ne može izabrati svoga gradonačelnika. U takvim okolnostima još je poraznije stanje na financijskom području. Nedavno je jedan dnevni list objavio kako prema procjenama gospodarstvenih stručnjaka hrvatski udio na prihodovnoj strani federalnog proračuna koji je za 2008. iznosio 1,757 milijardi KM doseže 40 posto tog iznosa, dok na rashodovnoj strani Hrvati dobivaju tek oko petine iz tog proračuna. Ako se federacijskom proračunu pridodaju proračuni deset županija koji iznose oko 2 milijarde maraka dobije se iznos od 3,757 milijardi. Zbroj sadašnjih proračunskih prihoda županija s hrvatskom većinom i hrvatski udio u federalnom proračunu iznosi oko 1,1 milijarde KM pa se, kako navodi list, lako dade zaključiti da Hrvati time što nemaju svoju federalnu jedinicu godišnje ostaju bez oko 350 milijuna KM. Za 13 godina boravka u Federaciji samo su na području financija izgubili oko 4,5 milijardi maraka.
Višegodišnja zabrana uporabe hrvatskoga jezika i nemogućnost otvaranja televizijskoga kanala na vlastitom jeziku otvorila je proces za sve agresivniju asimilaciju ili tihi nestanak što potvr`uju i najsvježiji podatci vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića koji je nedavno podsjetio kako je samo u posljednje dvije godine iz Sarajeva odselilo 500 hrvatskih obitelji. Takvu militantnu politiku posebno vodi poglavar Islamske zajednice Mustafa Cerić, koji pruža potporu vehabitima - pristašama radikalnoga islamističkog pokreta, od čijih pripadnika stižu prijetnje i samom kardinalu Puljiću. U pokušaju da brojčano nadmaše Hrvate u Mostaru Cerić umjesto bogomolje u središtu Mostara želi izgraditi velebni Islamski centar koji će svojom veličinom natkriliti sve okolne zgrade. Time se ne bi promijenio samo izgled hercegovačke prijestolnice, nego i stvorili preduvjeti da Cerić, uz pomoć radikalnih islamističkih skupina, nakon Sarajeva sad i iz Mostara protjera Hrvate. Upravo zbog navedenih razloga, valja poduprijeti nastojanja federalista Tihića, Dodika i Čovića na ustroju četiriju federalnih jedinica, koje će omogućiti jednakopravnost Srbima, Muslimanima i Hrvatima, a što bi jedino moglo i zajamčiti život Bosni i Hercegovini.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
