SARAJEVO- Paket ustavnih promjena koji su predložili SAD i EU doživio je potpuni debakl. Djelomično zbog odbijanja srpskih i bošnjačkih čelnika da prihvate rješenja koja im, barem tako tvrde, ne idu na ruku te dijelom zbog činjenice da su hrvatski političari jasno kazali ne prijedlogu koji ni na koji način ne bi jamčio ravnopravnost jedinom Ustavom ugroženom narodu - Hrvatima.
Prijedlog ustavnih reformi predviđao je tek izmjene u državnoj vlasti, i to kroz povećanje broja zastupnika u Zastupničkom domu na 87, utvrđivanje triju novih ministarstva u Vijeću ministara, uvođenje institucije predsjednika s dva zamjenika, te potpuno reduciranje uloge državnog Doma naroda. Hrvatski pregovarači, predsjednici dva HDZ-a, Dragan Čović i Božo Ljubić, po prvi put su jasno dali do znanja međunarodnoj zajednici kako ova rješenja ni na koji način ne poboljšavaju poziciju hrvatskog naroda, čak što više, dodatno je pogoršavaju zbog činjenice da Dom naroda gubi svoju zakonodavnu dužnost. Iako bi ostao mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, on je u konačnici prepušten sudbini Ustavnog suda BiH, koji je do sada više puta igrao u korist Bošnjaka.
Novo okupljanje Hrvata
Katastrofalno ja zamišljen i izbor u Zastupnički dom državnog Parlamenta, u kojem nema bilo kakvih kvota koje bi jamčile određeni broja zastupnika iz svakog od naroda, što bi u dovelo do situacije da bi među 87 novih zastupnika u Parlamentu više od 50 posto bili Bošnjaci. Oni bi nakon toga, predloženim rješenjem, birali i izaslanike u Dom naroda, te bi se moglo dogoditi da među Hrvatima u Domu naroda ima i onih koje su zapravo izabrali Bošnjaci. Ovakva nakaradna rješenja zbližila su stranke s hrvatskim predznakom, tako da se već spominje i mogućnost novog sastanka stranaka potpisnica Kreševske deklaracije, pa čak i Hrvatskog narodnog sabora. Ipak, izvori našeg lista otkrivaju kako i među bošnjačkim čelnicima sazrijeva mišljenje kako bi Hrvati trebali imati ravnopravnost u glasovanju.
Teritorijalni preustroj
Ipak više od svega čudi ponašanje međunarodne zajednice koja u svom prijedlogu ni na koji način nije uzela u obzir interese Hrvata te je pokušala na štetu tog naroda napraviti dogovor Srba i Bošnjaka. U idućim je danim moguće očekivati niz konzultacija među pojedinim strankama, pogotovo iz reda hrvatskog naroda, no jedno je jasno, nema odustajanja od zahtjeva da se u paket ustavnih amandmana uvrste rješenja koja će Hrvatima jamčiti jednakopravnost. U suprotnom, paketa ne može ni biti. Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić je istaknuo da će hrvatski pregovarači nastaviti raditi na jednakopravnoj državi i uspostavljanju institucija kojih trenutačno nema, te da će učiniti sve da se uklone blokade. “Ovo nije bio paket ‘uzmi ili ostavi’, ovo je paket na kojem treba raditi u idućim tjednima, pa i mjesecima”, kaže Ljubić, koji je priznao kako sadašnji paket zaista ide na štetu hrvatskog naroda. On je za naš list potvrdio kako je predstavnicima međunarodne zajednice uručio zahtjeve koji se odnose na omogućavanje ravnopravnosti u odlučivanju, odnosno jednakopravne pozicije Hrvata. Dokument je, prema njegovim saznanjima, preveden te očekuje da će biti uvažen prilikom iduće runde razgovora. Druga stvar koja mu daje nadu da će hrvatski zahtjevi biti uvaženi je i izjava Johna Kerryja, predsjednika Odbora za vanjsku politiku američkog Kongresa, koji je jasno kazao kako procesi u BiH vode prema državi dvaju unitarnih entiteta, što za Hrvate nije prihvatljivo, pa ja čak i opasno.
Stoga očekuje da proces koji je započeo završi uspostavom pravedne države u kojoj će svi biti u ravnopravnoj poziciji, što sada nije slučaj.
“Ne želim davati katastrofične prognoze. Stvari su takve da je hrvatska pozicija predstavljena na odgovarajući način te ako je svima stalo do ravnopravnosti, onda se hrvatski zahtjevi moraju uvažiti”, poručio je Ljubić.
Nema odustajanja
“Neke će se stvari preciznije definirati. Naši su stavovi jasni i od njih nema odustajanja, jer se radi o nacionalnom pravu”, pojasnio je glasnogovornik HDZ-a 1990. Veso Vegar. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović misli kako bi bilo dobro potpisati deklaraciju o ustavnim promjenama koja će definirati jasnu dinamiku ovog procesa te da BiH treba drukčije ustavno uređenje, koje je ponuđeno još u Prudu, s četiri teritorijalne jedinice. “Tražimo rješenja i možemo ih naći do 18.studenoga. Deklaracija će nam kazati koji su nam koraci nužni da bismo postali normalna europska država”, kaže Čović. Hoće li nanovo probuđena svijest hrvatskih čelnika zaista rezultirati konkretnim uspjehom, ostaje za vidjeti, no jedno je jasno, jedinstvena platforma te puna potpora svih hrvatskih institucija, ali i službenog Zagreba, idući je zadatak. Lobiranje bošnjačkih i srpskih političara već duže vrijeme postiže uspjeh, a posljednji je upravo ponuđeni butmirski paket. Hoće li Hrvati postiži nešto slično, pitanje je na koje javnost još nema odgovor.
