Postoji li narod na svijetu koji ne želi svoju državu, koji ne želi jezik zvati svojim imenom, koji ne želi znati koliko ima pripadnika i koji slavi svoje okupatore!? Postoji! A znate i o kome je riječ: o našim dragim susjedima Bošnjacima.
Bošnjaci ne žele imati državu bošnjačkog naroda, oni je žele dijeliti. Ne sa jednim, nego sa čak dva naroda! Na stranu što ti narodi to ne žele...
Bošnjaci ne žele zvati svoj jezik bošnjačkim. Praksa je u svijetu da se jezici zovu imenima naroda koji ih govore. Ipak, Bošnjaci su svom jeziku odlučili dati ime po regiji države Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci ne žele znati koliko ih ima. Ne žele popis, ili ako žele, onda ne žele da se na njemu izjašnjavaju kao Bošnjaci.
Bošnjaci najsretnijim periodom svoje povijesti smatraju okupatorsku Osmansku imperiju. Istu onu imperiju koja je napuštanjem Bosne i Hercegovine ostavila 97% nepismenog stanovništva. Zbog par mostova, džamija i kupatila, Bošnjaci ne mogu prežaliti feudalni ustroj zemlje.
Zašto Bošnjaci nemaju izgrađenu potrebu za vlastitom državom, za vlastitom zastavom, za jezikom? Zašto ih je strah vlastitog broja, identiteta i povijesti? Na čemu se temelji ova nacija u nastajanju?
U normalnim vremenima ne bi se trebalo baviti Bošnjacima, ali obzirom da su sebi uzeli za pravo odlučivati o političkim pravima Srba i Hrvata u BiH, red je da se malo pozabavimo mi njima.
Negiranje drugih je jedino što drži Bošnjake kompaktnim kao naciju. Ne žele svoju državu, ali isto tako ne žele ni da je drugi imaju. Republika Srpska je prihvatljiva samo ako nije srpska. Treći entitet nije dopustiv jer bi bio «njihov». Nek je sve zajedničko, tj. ničije. Bošnjaci se unaprijed odriču vlastite države i istovremeno žele da to učin i drugi. Ali i Srbi i Hrvati navikli su imati svoje države, bar entitete, i to će ostati njihova trajna težnja, koliko god Bošnjaci tome smetali. Graditi BiH kao zajednicu tri naroda bez dobrovoljnog pristanka druge dvije članice dovodi upravo do situacije u kojoj je BiH danas. Ne treba je posebno objašnjavati.
Da li zbog Islama, ili komunizma, ali Bošnjaci nikad nisu bili na Ti sa realnošću. Vizije Bosne i Hercegovine kakvu Bošnjaci vide nisu ozbiljnije od osbnovnoškolskih maštarija. Ni u jednoj od tih, uglavnom unitarističkih maštarija, nisu shvatili da će Srbi rušiti BiH onoliko dugo koliko im bude trebalo da je sruše. Floskula kako smo se u Jugoslaviji «svi fino slagali» pokazuje da Bošnjaci nisu ni primjetili da je Jugoslavija od prvog dana bila samo drugo ime za Srbiju. «fino slaganje» bilo je rezultat jasnog odnosa snaga u korist Srba, pa neslaganje i nije bilo opcija.
U svojim državotvornim maštarijama Bošnjaci nisu predvidjeli ni što će s Hrvatima. Valjda misle da će se svi pretvoriti u Željka Komšića ili iseliti u Hrvatsku. Možda i hoće, ali će prije toga dati punu podršku Srbima u ranije spomenutim aktivnostima.
U svakom slučaju, jedan graditelj na dva rušitelja nema mnogo izgleda. Misterija ostaje, zašto Bošnjaci ne žele svoju državu!?
Misterija se preljeva i na jezik. Bošnjaci su svom jeziku dali ime «bosanski». Našli su nekoliko povijesnih podataka gdje se naziv «bosanski» koristio i to postvili za temelj vijekovnog bosanskog jezika. Bezobrazno zanemarivši Hercegovinu, Bošnjaci su nazivom «bosanski» prejudicirali da tim jezikom govore svi bosanci. Istisnuti standardizirane jezike srpski i hrvatski može poći za rukom jedino fizičkom eliminacijom nositelja tih jezika. Bosanski jezik ostao je tako utočište jedino Bošnjaka.
S književnošću se nije napravila ova greška. Tako postoji bošnjačka književnost (puna ljudi koji sebe nikad nisu nazivali Bošnjacima) ali ne postoji bošnjački jezik. Tako je jedini narod bez svog jezika dobio svoju književnost bez svojih pisaca. Još je nekoliko problema s kojima se bosanski jezik ima pozabaviti, od toga koji je prvi roman napisan na bosanskom jeziku, do toga koliko «varijanti strana svijeta» ima bosanski jezik. Uobičajeno je za bosanki da hrvatski jezik nazivaju «zapadnom» varijantom a srpski jezik «istočnom» varijantom bosanskog jezika. Ako se omakne koja nejasnoća nije problem, tu su u rezervi južna i sjeverna varijanta sa potrebim podvarijantama.... Da li Bošnjaci ne žele imati svoj jezik iz istih razloga kao i državu, ili jednostavno nemaju dovoljno jezičara koji su u stanju standardizirati jezik, ostat će još jedna misterija. Jedino što drži bosanski jezik na okupu jeste negacija da on nije ni srpski, ni hrvatski.
Još jedna negacija pomaže izgradnju bošnjačkog identiteta. To je negacija samog identiteta. Bošnjaci baš nisu načisto jesu li «bosanski katolici i pravoslavci» također Bošnjaci ili im treba dati za pravo da se zovu Srbima i Hrvatima. Prema uskim, a ipak dominantnim shvaćanjima bošnjačke akademske elite, Hrvati žive u Hrvatskoj a Srbi u Srbiji. Tu se ne uklapaju Bošnjaci iz Hrvatske i Sandžaka, pa da se ta bolna tema ne bi dalje otvarala, Bošnjaci bi najradije da se imena naroda i ne spominju. Bar kad je riječ o popisu stanovništva. Popisali bi se oni, al da se ne zna da su oni. Bilo je prijedloga da postoje tri opcije za izjašnjavanje:
1- Srbin,
2-Hrvat,
3- nijedno od navedenog!
Nije prošlo. Barem za sad nije prošlo.
Zašto se Bošnjaci opiru nacionalnom popisu? Iz tri osnovna razloga:
1. Vidjelo bi se da je najveće etničko čišćenje provedeno u područijima pod kontrolom Armije RBiH. Hrvati i Srbi u bošnjačkim krajevima postoje tek u tragovima, protjerani specifičnim poslijeratnim bošnjačkim nacionalizmom. Nacionalizmom koji danas najbolje utjelovljuje SDP. Nacionalizmom koji javno priča bajke, a na terenu čini sve da se nebošnjake asimilira, ukroti, ili istjera.
2. Drugi razlog je što bi se etnički Bošnjaci zbog neobrazovanosti ili neupućenosti različito izjašnjavali. Neki bi bili Bošnjaci, prema partijskim instrukcijama, neki bosanci prema utopijskim težnjama za jednonacionalnoj unitarnoj državi Bosni, neki muslimani po vjerskim ambicijama uspostave islamske države... u ovom slučaju konstituvni bošnjački narod rascijepio bi se na tri grupe čime bi se težnja za političkom dominacijom praktično raspala.
3. Treći razlog je što bi se Bosna i Hercegovina ukupno pokazala izrazito etnički podijeljenom što dugoročno ojačava one koji žele federalno uređenje BiH, i oslabljuje one koji tvrde da je u BiH nemoguće iscrtati etničke granice. Bošnjaci bi nakon popisa vidjeli da naseljavaju najmanju površinu, što smatraju kozmičkom nepravdom. U isto vrijeme hvale se visokim postotkom urbane populacije a smeta ima što naseljavaju tek oko 23% teritorija. Nehotice otkrivaju da bi najradije vidjeli jednobojnu etničku kartu.
I sa vlastitom poviješću Bošnjaci muče muku. Kako pomiriti srednjovjekovnu i osmansku povijest Bosne? Što je Bošnjacima važnije? Državnost Bosne ili Islam? Ovo dvoje u nepomirljivom je konfliktu jer je jedno zamijenilo drugo. Kako slaviti Osmanlije ako su uništili državnost? I kako slaviti Islam kada je u plamenu potisnuo vjeru bošnjačkih predaka? Vrlo teško. Slab je kompromis bošnjačka historiografija našla u razdvajanju srednjovjekovne i osmanske povijesti. Srednjovjekovna je daleka i romantična i za nju se ne treba vezati emotivno. Ona Osmanska je ipak bliža i civilizacijska. Bošnjaci smatraju da svoj identitet duguju osmanlijama. Kada trebaju definirati identitet on se svodi na islamsku tradiciju i negiranje srpstva/hrvatstva.
Osmanlije Bošnjacima nisu ostavili mnogo u naslijeđe. U godinama okupacije Osmansko carstvo bilo je zasigurno naprednije od tadašnjih kraljevstava srednje Europe. Ipak, odlaskom Osmanlija vidjela se sva bijeda naspram Austrije, koja je preuzela BiH. Ovdje nije ništa sporno da Bošnjaci ne slave upravo razdoblje odlazećih Osmanlija. Zaostalo državno uređenje, feudalni sistem, neobrazovanost i siromaštvo posljednje su čega se Bošnjaci sjećaju od osmanlija. Ipak, slave njih a proklinju austrijskog okupatora, koji je zemlju uredio, udario joj današnje ekonomske i društvene temelje, izgradio škole, obrazovao stanovnišvo i generalno unaprijedio život.
Bošnjaci danas slave Osmanlije, okupatore koji su za Bosnu učinili samo onoliko koliko su morali da bi je učinili dobrom vojnom utvrdom. Znaju to i Bošnjaci, ali ne slave oni to. Oni slave što su tada vladali nad Vlasima, tj Srbima i Hrvatima. Slave što su posljedovali 100% zemlje i što su bili neprikosnoveni age i begovi. I danas bi Bošnjaci da se vrati vrijeme apsolutnog zemljoposjedništva. Zbog toga su spremni i vlastitu povijest prilagoditi.
Ono što su tada imali od osmanlija, Bošnjaci podsvjesno žele od EU i OHR: Žele izgrađenu državu na pladnju i žele da takvom, tuđom rukom napravljenom, državom vladaju. Kod osmanlija je bilo tako, a skoro su i OHR natjerali na slično. ALi i OHR, ako i Osmanlije nekoć, odlaze, i ostavljaju državu onima koji je najmanje žele - Bošnjacima.
Takvi su otprilike Bošnjaci, naši susjedi koji Uskrs i Božić čestitaju uvredljivim «sretan praznik», susjedi koji ne žele svoje, ali ti nedaju ni tvoje, susjedi koji navijaju za Brazil jer ti navijaš za svoje, susjedi koji ti ne daju kanal iako nije njihovo da ti daju nešto što je svakako tvoje, susjedi koji ne žele svoj entitet, ali ti ne daju ni tvoj. Ne daju entitet jer znaju da bi taj, Treći entitet, bio bolji od njihovog entiteta. Tom je susjedu dobro samo dok je tebi loše.
tvrtko.milovic@gmail.com / poskok.info
subota, prosinca 26, 2009
Puljić: Nećemo biti protiv uspostave trećeg entiteta
U povodu Božića, jednog od najvećih kršćanskih blagdana, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić jučer je u Sarajevu vjernicima uputio božićnu čestitku i poruku, istaknuvši da vjernici ne smiju biti zabljesnuti materijalističkim svjetlima te da se u političkoj situaciji i potoršačkom mentalitetu ne kriju radost Božića i poruke Spasitelja Isusa Krista.
Poniženja moćnika
Prenoseći poruku: "Ne bojte se!", naveo je da se u tim riječima otkriva snaga da se "ne slomimo kroz sva obespravljenja ljudska, sva poniženja moćnika, sve strahove nametane kroz medije, politiku, nepravedne zakone, sva nijekanja jednakih prava i identiteta, naše kulture i naše povijesne baštine".
Kardinal Puljić pozvao je hrvatske političare u BiH da se dogovore o tome kako bi trebalo urediti unutrašnje odnose u zemlji i osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda. Na pitanje novinara šta misli o mogućoj uspostavi trećeg entiteta u BiH, Puljić je kazao da "Crkva neće biti protiv onoga što se dogovore hrvatski političari".
- Što god se dogovore hrvatski političari, mi (Crkva) nećemo biti protiv, no ako se to pokaže kao nepravda, itekako ćemo dignuti svoj glas - rekao je Puljić.
Politička pitanja
Podsjetio je na stajalište biskupa u BiH da "nijedno političko rješenje ne smije biti nepravedno". Biskupi su, kazao je Puljić, kritizirali i Dejtonski sporazum upravo zato što nije donio jednaka prava svima. Opovrgnuo je tvrdnje prema kojima se Katolička crkva i njeni biskupi miješaju u politička pitanja u BiH, dodajući da Crkva samo odgovara na ono što je se direktno pita.
- Katolička crkva, unatoč svim teškoćama, nastavit će provoditi svoju temeljnu misiju pronoseći poruke nade i ljubavi - zaključio je Puljić.
Komarica: Povratnici Hrvati nisu mnogo dobili
Banjalučki biskup Franjo Komarica čestitao je jučer Božić svim katolicima, a posebno bolesnima, beskućnicima, prognanicima i izbjeglicama. Komarica je dodao da povratnici Hrvati na području ove biskupije nisu mnogo dobili od entitetskih i državnih vlasti, što je sramotno.
- Trenutno ima oko 8.000 zahtjeva za povratak na područje Biskupije banjalučke, ali nema osnovnih uvjeta da se to ostvari - kazao je Komarica.
Brojne čestitke
Božićnu čestitku kardinalu Vinku Puljiću i svim katolicima u BiH i dijaspori jučer su uputili predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, predsjednica FBiH Borjana Krišto, premijer RS Milorad Dodik.
Čestitke su uputili i predsjednik HDZBiH Dragan Čović, Savez za bolju budućnost BiH, predsjednik HDZ-a 1990 dr. Božo Ljubić i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
Poskok.info
Poniženja moćnika
Prenoseći poruku: "Ne bojte se!", naveo je da se u tim riječima otkriva snaga da se "ne slomimo kroz sva obespravljenja ljudska, sva poniženja moćnika, sve strahove nametane kroz medije, politiku, nepravedne zakone, sva nijekanja jednakih prava i identiteta, naše kulture i naše povijesne baštine".
Kardinal Puljić pozvao je hrvatske političare u BiH da se dogovore o tome kako bi trebalo urediti unutrašnje odnose u zemlji i osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda. Na pitanje novinara šta misli o mogućoj uspostavi trećeg entiteta u BiH, Puljić je kazao da "Crkva neće biti protiv onoga što se dogovore hrvatski političari".
- Što god se dogovore hrvatski političari, mi (Crkva) nećemo biti protiv, no ako se to pokaže kao nepravda, itekako ćemo dignuti svoj glas - rekao je Puljić.
Politička pitanja
Podsjetio je na stajalište biskupa u BiH da "nijedno političko rješenje ne smije biti nepravedno". Biskupi su, kazao je Puljić, kritizirali i Dejtonski sporazum upravo zato što nije donio jednaka prava svima. Opovrgnuo je tvrdnje prema kojima se Katolička crkva i njeni biskupi miješaju u politička pitanja u BiH, dodajući da Crkva samo odgovara na ono što je se direktno pita.
- Katolička crkva, unatoč svim teškoćama, nastavit će provoditi svoju temeljnu misiju pronoseći poruke nade i ljubavi - zaključio je Puljić.
Komarica: Povratnici Hrvati nisu mnogo dobili
Banjalučki biskup Franjo Komarica čestitao je jučer Božić svim katolicima, a posebno bolesnima, beskućnicima, prognanicima i izbjeglicama. Komarica je dodao da povratnici Hrvati na području ove biskupije nisu mnogo dobili od entitetskih i državnih vlasti, što je sramotno.
- Trenutno ima oko 8.000 zahtjeva za povratak na područje Biskupije banjalučke, ali nema osnovnih uvjeta da se to ostvari - kazao je Komarica.
Brojne čestitke
Božićnu čestitku kardinalu Vinku Puljiću i svim katolicima u BiH i dijaspori jučer su uputili predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, predsjednica FBiH Borjana Krišto, premijer RS Milorad Dodik.
Čestitke su uputili i predsjednik HDZBiH Dragan Čović, Savez za bolju budućnost BiH, predsjednik HDZ-a 1990 dr. Božo Ljubić i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
Poskok.info
Balkanski Jeruzalem koji to više nije
Suradnik njemačkog tjednika Spiegela Walter Mayr posjetio je Sarajevo i u online-izdanju objavio svoje dojmove. Konstatira da se ondje gradi više džamija nego igdje u svijetu. Novac dolazi iz arapskih zemalja.
Autor članka podsjeća da su prije rata u tzv. "Jeruzalemu Balkana" na samo nekoliko koraka jedni od drugih molili muslimani, pravoslavci, katolici i židovi. Ali, "rat u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 100.000 ljudi – 80 posto od toga bili su muslimani – i u kojem je Sarajevo gotovo četiri godine bilo pod opsadom, promijenio je grad", konstatira Mayr. Navodi da muslimani danas predstavljaju 80 posto stanovništva Sarajeva.
Lak plijen za lovce na duše
"Graditi džamije neka je vrsta obilježavanja terena", citira autor članka gradskog planera Saida Jamakovića koji kaže da ga "te nove, megalomanske građevine svojom ružnoćom čine bolesnim". Jamaković dodaje da većina sarajevskih muslimana to ne želi.
Profesor na Gazi Husrev-Begovoj Medresi u Sarajevu Mustafa Spahić, koji zastupa liberalni islam, smatra da su za promjene odgovorni "strani misionari". I daje objašnjenje zašto fundamentalistički propovjednici imaju uspjeha u gradu u kojem su "od jugoslavenskih dana normalni mješoviti brakovi i večernji obilasci gostionica omiljen način provođenja slobodnog vremena". "Mnogi u ovoj ratom opustošenoj zemlji, prognanici, invalidi, beznadni, traže uporište i materijalnu pomoć. Oni su lak plijen za lovce na duše", prenosi Spiegel Spahićevo mišljenje.
Milijarde pomoći netragom nestale
U Bosni i Hercegovini je uz financijsku pomoć Saudijske Arabije izgrađeno ili obnovljeno 158 džamija. A kako navodi imam džamije Kralja Fahda u Sarajevu Nezim Halilović, ta je država potpomagala i izgradnju knjižnica, đačkih domova i dječjih vrtića. On iznosi podatak da su šeici iz Riada od kraja rata u BiH uložili milijardu dolara.
U BiH je uz saudijsku pomoć izgrađeno ili obnovljeno 158 džamija
Dopisnik Spiegela iz Sarajeva nadalje piše da pravu opasnost po sekularnu i demokratsku državu u BiH predstavljaju politički i vjerski vođe te zemlje "sa svojom nemoći, pohlepom i osvetoljubivošću". Walter Mayr iznosi da je u mutnim kanalima nestalo na milijarde eura pomoći Europske unije bez vidljivih uspjeha, da je jedinstvo zemlje i dalje ugroženo, gospodarstvo stagnira, a građanima su i dalje za putovanje na Zapad potrebne vize. I zato, ističe se u članku, "muslimanski misionari koriste osjećaj beznađa koji vlada među stanovništvom". U saudijskim kulturnim centrima nude se besplatni kompjuterski tečajevi, nastava engleskog jezika za početnike, a u prizemlju posebne sportske dvorane za muslimanske žene dok njihovi supruzi utege dižu u posebnim prostorijama.
Privlačna opcija s propovjedaonice
"Mnogi, barem na papiru, muslimanski Bosanci u Sarajevu izgubili su u ratu svoje jugoslavenski sekularno odgojene očeve, braću i sestre, jer je ostatak svijeta godinama promatrao krvavo djelovanje srpskih agresora. Sada, kada je Titovo nasljeđe uništeno zajedno s parolom bratstva i jedinstva južnoslavenskih naroda, muslimansko većinsko stanovništvo traži svoje mjesto na europskoj geografskoj karti", smatra autor teksta objavljenog u internetskom izdanju njemačkog tjednika Spiegel i zaključuje: "Ono što petkom odzvanja s propovjedaonice je privlačna opcija. Religiozni Bosanci mogu naći novu domovinu kao dio svjetske zajednice muslimana."
ajg/aj/Spiegel
Odg. ur.: Snježana Kobešćak / deutsche-welle.de
Autor članka podsjeća da su prije rata u tzv. "Jeruzalemu Balkana" na samo nekoliko koraka jedni od drugih molili muslimani, pravoslavci, katolici i židovi. Ali, "rat u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 100.000 ljudi – 80 posto od toga bili su muslimani – i u kojem je Sarajevo gotovo četiri godine bilo pod opsadom, promijenio je grad", konstatira Mayr. Navodi da muslimani danas predstavljaju 80 posto stanovništva Sarajeva.
Lak plijen za lovce na duše
"Graditi džamije neka je vrsta obilježavanja terena", citira autor članka gradskog planera Saida Jamakovića koji kaže da ga "te nove, megalomanske građevine svojom ružnoćom čine bolesnim". Jamaković dodaje da većina sarajevskih muslimana to ne želi.
Profesor na Gazi Husrev-Begovoj Medresi u Sarajevu Mustafa Spahić, koji zastupa liberalni islam, smatra da su za promjene odgovorni "strani misionari". I daje objašnjenje zašto fundamentalistički propovjednici imaju uspjeha u gradu u kojem su "od jugoslavenskih dana normalni mješoviti brakovi i večernji obilasci gostionica omiljen način provođenja slobodnog vremena". "Mnogi u ovoj ratom opustošenoj zemlji, prognanici, invalidi, beznadni, traže uporište i materijalnu pomoć. Oni su lak plijen za lovce na duše", prenosi Spiegel Spahićevo mišljenje.
Milijarde pomoći netragom nestale
U Bosni i Hercegovini je uz financijsku pomoć Saudijske Arabije izgrađeno ili obnovljeno 158 džamija. A kako navodi imam džamije Kralja Fahda u Sarajevu Nezim Halilović, ta je država potpomagala i izgradnju knjižnica, đačkih domova i dječjih vrtića. On iznosi podatak da su šeici iz Riada od kraja rata u BiH uložili milijardu dolara.
U BiH je uz saudijsku pomoć izgrađeno ili obnovljeno 158 džamija
Dopisnik Spiegela iz Sarajeva nadalje piše da pravu opasnost po sekularnu i demokratsku državu u BiH predstavljaju politički i vjerski vođe te zemlje "sa svojom nemoći, pohlepom i osvetoljubivošću". Walter Mayr iznosi da je u mutnim kanalima nestalo na milijarde eura pomoći Europske unije bez vidljivih uspjeha, da je jedinstvo zemlje i dalje ugroženo, gospodarstvo stagnira, a građanima su i dalje za putovanje na Zapad potrebne vize. I zato, ističe se u članku, "muslimanski misionari koriste osjećaj beznađa koji vlada među stanovništvom". U saudijskim kulturnim centrima nude se besplatni kompjuterski tečajevi, nastava engleskog jezika za početnike, a u prizemlju posebne sportske dvorane za muslimanske žene dok njihovi supruzi utege dižu u posebnim prostorijama.
Privlačna opcija s propovjedaonice
"Mnogi, barem na papiru, muslimanski Bosanci u Sarajevu izgubili su u ratu svoje jugoslavenski sekularno odgojene očeve, braću i sestre, jer je ostatak svijeta godinama promatrao krvavo djelovanje srpskih agresora. Sada, kada je Titovo nasljeđe uništeno zajedno s parolom bratstva i jedinstva južnoslavenskih naroda, muslimansko većinsko stanovništvo traži svoje mjesto na europskoj geografskoj karti", smatra autor teksta objavljenog u internetskom izdanju njemačkog tjednika Spiegel i zaključuje: "Ono što petkom odzvanja s propovjedaonice je privlačna opcija. Religiozni Bosanci mogu naći novu domovinu kao dio svjetske zajednice muslimana."
ajg/aj/Spiegel
Odg. ur.: Snježana Kobešćak / deutsche-welle.de
srijeda, prosinca 23, 2009
Banjolučki biskup Komarica: Dramatičan pad broja Hrvata
Banjolučki biskup Franjo Komarica upozorio je u srijedu u božićnoj poruci da se broj Hrvata katolika iz godine u godinu smanjuje na području srpskog entiteta i da se onemogućava održivi povratak u Bosnu i Hercegovinu.
Biskup Komarica je na konferenciji za novinare na kojoj je uputio božićnu poruku rekao kako se na području njegove biskupije prijavilo više od 8.000 obitelji, no da oni nemaju osnovne uvjete za povratak.
"Do tada, bit će na sceni zakon jačega, a to neće biti dobro za državu, jer ona nije zavrijedila da se njezini stanovnici ovako dramatično kažnjavaju od onih lokalnih koji imaju vlast i od međunarodnih predstavnika koji ovdje imaju glavnu vlast", rekao je Komarica.
Veći broj Hrvata katolika na području Republike Srpske umro je nego što se vratio od završetka rata, upozorio je nadbiskup.
"Bojim se da ćemo na kraju ove godine imati manji broj katolika nego što ih je bilo i 2008. godine", rekao je biskup Komarica.
SD
Rasističko, rasističnije , Hrvatska
Prije par dana u promentnoj nesreći poginuli su muž i žena. Bračni par Gagro iz Čitluka. Potresna vijest o humanom dijelu njihove kćerke koja je donirala organe svoje klinički mrtve majke Ines Gagro, kako bi se spasilo više života, u RH Večernjaku objavljena je uz fotografije njenih roditelja i bez navođenja činjenice otkud je nesretni bračni par. Hercegovina se nije ni spomenula. Tek je navedeno da su poginuli kraj Jastrebarskog.
piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Novinarka Večernjeg lista Sonja Hoffman koja je pisala taj tekst, na naš upit brani se etičkim načelima. Prema kojima nije dužna niti smije objavljivati podatke o donatorima. Međutim u Večernjaku je objavljena čak i fotografija, kao imena i prezimena. Zapravo sve osim mjesta iz kojeg dolaze. Što je zapravo jako čudno jer listajući stranice Crne Kronike rijetko ćete naći vijest u kojoj ne piše otkud je netko tko je poginuo. Poginuo mladić iz Šibenika. Nastradala Starica iz Sesveta.
Po logici Sonje Hoffman ime i prezime donatora kao i njihova zajednička fotografija nisu privatne informacije. Ili su manje privatne informacije od recimo informacije da je nastradali bračni par iz Čitluka. I da je djevojka koja je učinila to humano djelo Hercegovka. Ta vijest u hercegofobičnoj Hrvatskoj, u kojoj su Hercegovcima rezervirani pridjevi lopova, neradnika, parazita, nekulturnih i agresivnih gorštaka, nije dobrodošla i ne smije se objaviti. Tu matricu medijskog rasizma ze-gey Večernjak još uvijek nije nadišao.
S druge strane BH izdanje Večernjaka, koje također centralu i prijelom radi u Ze-geyu , donosi na naslovnici iscrpnu priču o tragediji obitelji Gagro i o humanom djelu njihove kćerke ,kojom se cijela Hercegovina danas ponosi, . U prvi plan stavljaju se izjave doktora s Rebra koj kazuju kako u svojoj karijeri nisu doživjeli tako nešto, takav human čin i zrelost o potrebi doniranja organa od tako mlade osobe. Lijepo i pohvalno.
No, pitanje je sljedeće kako gđici Hoffman, tako i rasističkom uredništvu Večernjaka: Kako to da jedna etička načela vaše kuće vrijede za BiH a druga za RH? Da je pokojni bračni par Gagro došao u Jastrebarsko ne daj Bože opljačkati banku bi li tada Vaš novinar izbjegao napisati da su isti iz Hercegovine? Ili bi išao čak i u selo njihovih roditelja uzeti izjavu?
Drugo pitanje je novinarima i kourednicima Večernjaka za BH izdanje, Hrvatima iz BiH, Pavkoviću , T.Begiću i drugima. Zašto šutite na ovakve stvari i zašto ne ustanete protiv toga?
Priča druga:
Naslovnicu drevnog rasističkog tjednika Globus krasi impozantni naslov: Židovi odlučuju o Hrvatskoj, pardon tipfeler, Hercegovci odlučuju o Hrvatskoj. Naslov koji je u demokratskoj Hrvatskoj kakvom se ta država voli dičiti trebao biti debela prošlost. Ali ne. I u 2009-oj godini najčitanije štivo u Hrvata je i dalje ono sa rasističkom matricom. Židova više nema. Izdimili su. Proplinarili. Romi su davno riješeni. Po Srbima isto nije korektno udarati zbog nekih nedavnih progona jelte pa uvijek imamo manju baću među sobom. One lude Hrvate iz BIH koji su tu ginuli za ovu našu ze-gay Hrvatsku, Hrvatsku Ante Gotovca i Modnog Mačka, Hrvatsku moralnih nakaza i devijacije, Hrvatsku kojoj je svatko kriv osim nje same, Hrvatsku čiji medijski prostor kroji par isfrustriranih likova koji s hrvatstvom imaju veze točno onoliko koliko im financijski mentori dozvole.
Problem je dakle što Židovi, pardon Hercegovci, odlučuju, točnije što hrvatski državaljani s jednakim pravom glasa kao i svaki drugi hrvatski državljani odlučuju. Da hrvatska ima pravosuđe kao što ga nema, točnije da ima Ustavni sud , Globus bi odavno bio kažnjen. Jer se ovim tekstom jasno poručuje da određenom broju hrvatskih državljana točnije Židovima, pardon opet tipfeler, Hercegovcima, treba uskratiti ljudska prava. Po kojoj to logici neće presuditi Istra, Dalmacija ili Slavonija? Zašto se redovno Hercegovini trpa pridjev presuđivača? Ako Hercegovina tradicionalno glasa za iste opcije onda bi se presuđivač trebao tražiti u regiji koja vrluda i zna iznenaditi u političkim odlukama.
Ali niti Ustavni sud u RH neće reagirati jer i tamo sjede rasisti.
Priča treća, Index Bandića optužio da želi cijepati BIH.
Potpuno legitimni zahtjev Hrvata u BIH, cijela jedna politička inicijativa denuncira se tek kad iza nje stane Hercegovac. Iako je Bandić stao tek sinoć, nakon turneje po BIH gdje je procjenio bilo naroda. Iako je zatajio Treći u Sarajevu tri puta ko Sveti Petar Isusa, da bi se poslije pravdao da nije, sinoć je kazao korektno i jasno što misli s tim - Podržat ću legitimne zahtjeve BH Hrvata ako to bude i zahtjev za Trećim entitetom. I šta je tu sporno Indexovci?
Tadić čvrsto stoji iza zahtjeva BH Srba u BIH i to nitko ne naziva cijepanjem BIH. Turski ministar nakon što je u Sarajevu najvio obnovu Otomanije i izazvao međunarodni skandal dolazi u Ze-Gey i Jandroković mu odmah trči dati guze.
Isti tren najčitaniji gay portal Index.hr to naziva cijepanjem BIH. Po toj logici BIH je odavno pocijepana država i nema je. Kada Vesna Pusić govori o potrebi stvaranja hrvatske federlne jedinice kao uvjeta unutarnje hrvatske pluralizacije u BIH, hrvatske političke i financijske emancipacije u BIH kako od Zagreba tako i od Sarajeva onda index šuti. Jer Vesna Pusić nije Hercegovka. Ako se može naštetit Hercegovcu , još uz to i Bandiću pa čak po cijenu toga da se cijeli jedan projekt zvan pravo na Treći delegitimizira i proglasi cijepanjem BiH naštetit će se.
I to je Hrvatska koju mi volimo. Za koju smo se borili. Za koju su date i posavske i hercegbosanske njive i u kojoj bi pederi poput Matije Babića i Nine Pavića mogli nesmetano ići kroz Kninske Krajinske predjele put svojih vikendica na obali...
Mi nismo narod. Mi smo kita od naroda.
Zašto ova generalizacija na kraju u kojoj udaram po cijelom narodu? Zato što kroz sve ove godine medijskog sotoniziranja Hrvata u BIH nikada nisam primjetio da je ustao jedan značajniji dio pojedinaca ili grupa u Hrvatskoj protiv tog. Gdje je ta ponosna Hrvatska? Istinska Hrvatska? Ka se ta Hrvatska ustaje već jedanput?
Državotvorni narod koji gleda kako se u susjednoj državi iskorjenjuju istovjetni pripadnici vlastita naroda nije niti narod niti nacija. Nacija koja čak potpomaže iskorjenjivanje vlastita naroda u drugoj državi je bolesna nacija. Slijepa naša Hrvatska. Hrvatska Babića, Pavića, Styria. Pičkasta gay Hrvatska.
Hrvatska kakve se stidim do te mjere da mi je ujutro kad se pogledam u ogledalo neugodno što sam jebeni Hrvat, pripadnik nacije bez muda, nacije kojoj par idiota zaštićenih celofanom medijskih sloboda pečati sudbinu.
Napomena: U tekstu sam pežorativno koristio riječ gay. Napominjem da se pri tome isključivo misli na karakternu osobinu. Seksualne orijentacije nisu predmet ovog teksta .
poskok.info
piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Novinarka Večernjeg lista Sonja Hoffman koja je pisala taj tekst, na naš upit brani se etičkim načelima. Prema kojima nije dužna niti smije objavljivati podatke o donatorima. Međutim u Večernjaku je objavljena čak i fotografija, kao imena i prezimena. Zapravo sve osim mjesta iz kojeg dolaze. Što je zapravo jako čudno jer listajući stranice Crne Kronike rijetko ćete naći vijest u kojoj ne piše otkud je netko tko je poginuo. Poginuo mladić iz Šibenika. Nastradala Starica iz Sesveta.
Po logici Sonje Hoffman ime i prezime donatora kao i njihova zajednička fotografija nisu privatne informacije. Ili su manje privatne informacije od recimo informacije da je nastradali bračni par iz Čitluka. I da je djevojka koja je učinila to humano djelo Hercegovka. Ta vijest u hercegofobičnoj Hrvatskoj, u kojoj su Hercegovcima rezervirani pridjevi lopova, neradnika, parazita, nekulturnih i agresivnih gorštaka, nije dobrodošla i ne smije se objaviti. Tu matricu medijskog rasizma ze-gey Večernjak još uvijek nije nadišao.
S druge strane BH izdanje Večernjaka, koje također centralu i prijelom radi u Ze-geyu , donosi na naslovnici iscrpnu priču o tragediji obitelji Gagro i o humanom djelu njihove kćerke ,kojom se cijela Hercegovina danas ponosi, . U prvi plan stavljaju se izjave doktora s Rebra koj kazuju kako u svojoj karijeri nisu doživjeli tako nešto, takav human čin i zrelost o potrebi doniranja organa od tako mlade osobe. Lijepo i pohvalno.
No, pitanje je sljedeće kako gđici Hoffman, tako i rasističkom uredništvu Večernjaka: Kako to da jedna etička načela vaše kuće vrijede za BiH a druga za RH? Da je pokojni bračni par Gagro došao u Jastrebarsko ne daj Bože opljačkati banku bi li tada Vaš novinar izbjegao napisati da su isti iz Hercegovine? Ili bi išao čak i u selo njihovih roditelja uzeti izjavu?
Drugo pitanje je novinarima i kourednicima Večernjaka za BH izdanje, Hrvatima iz BiH, Pavkoviću , T.Begiću i drugima. Zašto šutite na ovakve stvari i zašto ne ustanete protiv toga?
Priča druga:
Naslovnicu drevnog rasističkog tjednika Globus krasi impozantni naslov: Židovi odlučuju o Hrvatskoj, pardon tipfeler, Hercegovci odlučuju o Hrvatskoj. Naslov koji je u demokratskoj Hrvatskoj kakvom se ta država voli dičiti trebao biti debela prošlost. Ali ne. I u 2009-oj godini najčitanije štivo u Hrvata je i dalje ono sa rasističkom matricom. Židova više nema. Izdimili su. Proplinarili. Romi su davno riješeni. Po Srbima isto nije korektno udarati zbog nekih nedavnih progona jelte pa uvijek imamo manju baću među sobom. One lude Hrvate iz BIH koji su tu ginuli za ovu našu ze-gay Hrvatsku, Hrvatsku Ante Gotovca i Modnog Mačka, Hrvatsku moralnih nakaza i devijacije, Hrvatsku kojoj je svatko kriv osim nje same, Hrvatsku čiji medijski prostor kroji par isfrustriranih likova koji s hrvatstvom imaju veze točno onoliko koliko im financijski mentori dozvole.
Problem je dakle što Židovi, pardon Hercegovci, odlučuju, točnije što hrvatski državaljani s jednakim pravom glasa kao i svaki drugi hrvatski državljani odlučuju. Da hrvatska ima pravosuđe kao što ga nema, točnije da ima Ustavni sud , Globus bi odavno bio kažnjen. Jer se ovim tekstom jasno poručuje da određenom broju hrvatskih državljana točnije Židovima, pardon opet tipfeler, Hercegovcima, treba uskratiti ljudska prava. Po kojoj to logici neće presuditi Istra, Dalmacija ili Slavonija? Zašto se redovno Hercegovini trpa pridjev presuđivača? Ako Hercegovina tradicionalno glasa za iste opcije onda bi se presuđivač trebao tražiti u regiji koja vrluda i zna iznenaditi u političkim odlukama.
Ali niti Ustavni sud u RH neće reagirati jer i tamo sjede rasisti.
Priča treća, Index Bandića optužio da želi cijepati BIH.
Potpuno legitimni zahtjev Hrvata u BIH, cijela jedna politička inicijativa denuncira se tek kad iza nje stane Hercegovac. Iako je Bandić stao tek sinoć, nakon turneje po BIH gdje je procjenio bilo naroda. Iako je zatajio Treći u Sarajevu tri puta ko Sveti Petar Isusa, da bi se poslije pravdao da nije, sinoć je kazao korektno i jasno što misli s tim - Podržat ću legitimne zahtjeve BH Hrvata ako to bude i zahtjev za Trećim entitetom. I šta je tu sporno Indexovci?
Tadić čvrsto stoji iza zahtjeva BH Srba u BIH i to nitko ne naziva cijepanjem BIH. Turski ministar nakon što je u Sarajevu najvio obnovu Otomanije i izazvao međunarodni skandal dolazi u Ze-Gey i Jandroković mu odmah trči dati guze.
Isti tren najčitaniji gay portal Index.hr to naziva cijepanjem BIH. Po toj logici BIH je odavno pocijepana država i nema je. Kada Vesna Pusić govori o potrebi stvaranja hrvatske federlne jedinice kao uvjeta unutarnje hrvatske pluralizacije u BIH, hrvatske političke i financijske emancipacije u BIH kako od Zagreba tako i od Sarajeva onda index šuti. Jer Vesna Pusić nije Hercegovka. Ako se može naštetit Hercegovcu , još uz to i Bandiću pa čak po cijenu toga da se cijeli jedan projekt zvan pravo na Treći delegitimizira i proglasi cijepanjem BiH naštetit će se.
I to je Hrvatska koju mi volimo. Za koju smo se borili. Za koju su date i posavske i hercegbosanske njive i u kojoj bi pederi poput Matije Babića i Nine Pavića mogli nesmetano ići kroz Kninske Krajinske predjele put svojih vikendica na obali...
Mi nismo narod. Mi smo kita od naroda.
Zašto ova generalizacija na kraju u kojoj udaram po cijelom narodu? Zato što kroz sve ove godine medijskog sotoniziranja Hrvata u BIH nikada nisam primjetio da je ustao jedan značajniji dio pojedinaca ili grupa u Hrvatskoj protiv tog. Gdje je ta ponosna Hrvatska? Istinska Hrvatska? Ka se ta Hrvatska ustaje već jedanput?
Državotvorni narod koji gleda kako se u susjednoj državi iskorjenjuju istovjetni pripadnici vlastita naroda nije niti narod niti nacija. Nacija koja čak potpomaže iskorjenjivanje vlastita naroda u drugoj državi je bolesna nacija. Slijepa naša Hrvatska. Hrvatska Babića, Pavića, Styria. Pičkasta gay Hrvatska.
Hrvatska kakve se stidim do te mjere da mi je ujutro kad se pogledam u ogledalo neugodno što sam jebeni Hrvat, pripadnik nacije bez muda, nacije kojoj par idiota zaštićenih celofanom medijskih sloboda pečati sudbinu.
Napomena: U tekstu sam pežorativno koristio riječ gay. Napominjem da se pri tome isključivo misli na karakternu osobinu. Seksualne orijentacije nisu predmet ovog teksta .
poskok.info
Medijska sumnja i u BiHu: Turski veleposlanik ispsovao Dnevni avaz
Turski veleposlanik u Bosni i Hercegovini Vefahan Ocak posegnuo je za krajnje nediplomatskim rječnikom u obračunu s listom Dnevni avaz ocijenivši, među ostalim, kako ta tiskovina 'piše smeće i izmišlja'
"Ovo je sve puno smeća, izmišljotina i mašte", izjavio je veleposlanik Ocan u intervjuu koji je u utorak objavio Avaz. Ocan je uz ovaj dodao i još neke, krajnje vulgarne izraze.
Povod za ovako oštar rječnik turskom je diplomatu bila informacija o tome kako je vlada njegove zemlje navodno pripremala sastanak pomirenja trojice bosanskohercegovačkih političara s ciljem da se jedinstveno artikulira pozicija Bošnjaka u odnosu na reforme koje treba provesti u BiH.
Prema informacijama koje su prenijeli lokalni mediji u BiH, sastanak je trebao biti održan prošli tjedan a pozvani su bili predsjednik Stranke za BiH (SBiH) Haris Silajdžić, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić te Socijaldemokratske partije BiH (SDP) Zlatko Lagumdžija.
U Tursku je međutim otputovao samo Silajdžić dok su Tihić i Lagumdžija, svatko iz svog razloga, navodni poziv odbacili.
Tihić je izjavio kako misli da se o BiH treba dogovarati u samoj zemlji, dok je Lagumdžija kazao kako mu ne pada na pamet sudjelovati na "sjelima lažnog nacionalnog jedinstva".
Dnevnom avazu ova informacija je poslužila za još jedan brutalan napad na Silajdžića koji je na stranicama tog lista već gotovo dvije godine portretiran isključivo na negativan način.
U pozadini takvog odnosa prema Silajdžiću, kako tvrde drugi mediji neskloni Avazovoj uređivačkoj politici, jest nespremnost aktualnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH da podupre financijske planove i projekte vlasnika Avaza Fahrudina Radončića.
Avaz je u ponedjeljak objavio kako je sastanak u Turskoj zapravo bio Silajdžićeva zamisao koja je na kraju neslavno propala, opisujući člana državnog vrha BiH kao "pljačkaša koji je na čelu mafijaške Stranke za BiH".
U pozadini svega, zaključio je Avaz, jest Silajdžićev strah od nove političke stranke koju je utemeljio upravo Radončić.
Turski veleposlanik Ocak u utorak je odbacio tvrdnje kako je njegova zemlja pripremala sastanak bošnjačkih političara. Objasnio je kako su pozivi trojici bošnjačkih političara ali i ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju poslani tek za jednu kulturnu manifestaciju.
"Turski političari nisu u poziciji da lobiraju za nekog određenog političara u ovoj zemlji (BiH), svejedno je li riječ o Silajdžiću ili nekom drugom", kazao je Ocak zaključivši kako za Avaz više neće ni govoriti nastavili li ta novina provoditi dosadašnju uređivačku politiku.
hrsvijet.net
"Ovo je sve puno smeća, izmišljotina i mašte", izjavio je veleposlanik Ocan u intervjuu koji je u utorak objavio Avaz. Ocan je uz ovaj dodao i još neke, krajnje vulgarne izraze.
Povod za ovako oštar rječnik turskom je diplomatu bila informacija o tome kako je vlada njegove zemlje navodno pripremala sastanak pomirenja trojice bosanskohercegovačkih političara s ciljem da se jedinstveno artikulira pozicija Bošnjaka u odnosu na reforme koje treba provesti u BiH.
Prema informacijama koje su prenijeli lokalni mediji u BiH, sastanak je trebao biti održan prošli tjedan a pozvani su bili predsjednik Stranke za BiH (SBiH) Haris Silajdžić, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić te Socijaldemokratske partije BiH (SDP) Zlatko Lagumdžija.
U Tursku je međutim otputovao samo Silajdžić dok su Tihić i Lagumdžija, svatko iz svog razloga, navodni poziv odbacili.
Tihić je izjavio kako misli da se o BiH treba dogovarati u samoj zemlji, dok je Lagumdžija kazao kako mu ne pada na pamet sudjelovati na "sjelima lažnog nacionalnog jedinstva".
Dnevnom avazu ova informacija je poslužila za još jedan brutalan napad na Silajdžića koji je na stranicama tog lista već gotovo dvije godine portretiran isključivo na negativan način.
U pozadini takvog odnosa prema Silajdžiću, kako tvrde drugi mediji neskloni Avazovoj uređivačkoj politici, jest nespremnost aktualnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH da podupre financijske planove i projekte vlasnika Avaza Fahrudina Radončića.
Avaz je u ponedjeljak objavio kako je sastanak u Turskoj zapravo bio Silajdžićeva zamisao koja je na kraju neslavno propala, opisujući člana državnog vrha BiH kao "pljačkaša koji je na čelu mafijaške Stranke za BiH".
U pozadini svega, zaključio je Avaz, jest Silajdžićev strah od nove političke stranke koju je utemeljio upravo Radončić.
Turski veleposlanik Ocak u utorak je odbacio tvrdnje kako je njegova zemlja pripremala sastanak bošnjačkih političara. Objasnio je kako su pozivi trojici bošnjačkih političara ali i ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju poslani tek za jednu kulturnu manifestaciju.
"Turski političari nisu u poziciji da lobiraju za nekog određenog političara u ovoj zemlji (BiH), svejedno je li riječ o Silajdžiću ili nekom drugom", kazao je Ocak zaključivši kako za Avaz više neće ni govoriti nastavili li ta novina provoditi dosadašnju uređivačku politiku.
hrsvijet.net
ponedjeljak, prosinca 21, 2009
NI BOŠNJACI NISU PROTIV Za treći entitet 34 posto čitatelja Avaza
Podržavate li sve češće izjave hrvatskih političara kako je u BiH neophodno uspostaviti treći entitet? Tako je glasilo anketno pitanje “Dnevnog avaza” na koje su pristigli zanimljivi odgovori.
Naime, 64 posto čitatelja izjasnilo se protiv, a neočekivano veliki postotak (34 posto) podržava treći entitet. Ovakvi su rezultati neočekivani iz više razloga.
Premda se “Dnevni avaz” titulira nezavisnom dnevnikom, sasvim je jasno da ga pišu, uređuju i čitaju uglavnom Bošnjaci iz Federacije, piše splitska Slobodna Dalmacija.
S druge, pak, strane ove su novine, za razliku od “Oslobođenja” i tjednika “Dani” i “Slobodna Bosna”, veome bliske bošnjačkom političkom vrhu koji radikalno odbija i pomisao o trećem entitetu.
Komentatori “Dnevnog avaza” također se otvoreno protive troentitetskoj BiH. Kako to da toliko veliki broj čitatelja ne slijedi politički koncept bošnjačkih lidera i njihova medijskoga glasnogovornika? Za razliku od bošnjačkih elita, koje su prvo “vizionarski” stvorile politički koncept i cilj, pa prema njemu nastoje podesiti stvarnost, obični narod, svjestan da se “ovako više ne-mere”, polazi od realnog stanja, navodi splitski dnevnik.
A realnost je, piše list, Republika Srpska i podijeljena Federacija u kojoj Bošnjaci čak i dugoročno mogu samo napraviti štetu Hrvatima, a da sebi ne pomognu. Bošnjaci su svjesni da je lakše uspostaviti treći entitet, nego ukinuti dva postojeća. Uostalom, i Federacija je podijeljena, samo što to nije ozakonjeno i kodificirano.
Kada bi se s tim pitanjem izašlo na referendum u čitavoj BiH, nema dvojbe da bi većina glasovala za treći entitet. I spomenuta anketa pokazuje da bi takav preustroj BiH podržala trećina Bošnjaka.I jamačno većina Hrvata i Srba. Nevolja je u tome što su bošnjački političari unisono protiv i što bi na protivljenju gradili svoju političku vjerodostojnost, zaključuje Slobodna Dalmacija.
21.12.2009.
Pincom.info
Naime, 64 posto čitatelja izjasnilo se protiv, a neočekivano veliki postotak (34 posto) podržava treći entitet. Ovakvi su rezultati neočekivani iz više razloga.
Premda se “Dnevni avaz” titulira nezavisnom dnevnikom, sasvim je jasno da ga pišu, uređuju i čitaju uglavnom Bošnjaci iz Federacije, piše splitska Slobodna Dalmacija.
S druge, pak, strane ove su novine, za razliku od “Oslobođenja” i tjednika “Dani” i “Slobodna Bosna”, veome bliske bošnjačkom političkom vrhu koji radikalno odbija i pomisao o trećem entitetu.
Komentatori “Dnevnog avaza” također se otvoreno protive troentitetskoj BiH. Kako to da toliko veliki broj čitatelja ne slijedi politički koncept bošnjačkih lidera i njihova medijskoga glasnogovornika? Za razliku od bošnjačkih elita, koje su prvo “vizionarski” stvorile politički koncept i cilj, pa prema njemu nastoje podesiti stvarnost, obični narod, svjestan da se “ovako više ne-mere”, polazi od realnog stanja, navodi splitski dnevnik.
A realnost je, piše list, Republika Srpska i podijeljena Federacija u kojoj Bošnjaci čak i dugoročno mogu samo napraviti štetu Hrvatima, a da sebi ne pomognu. Bošnjaci su svjesni da je lakše uspostaviti treći entitet, nego ukinuti dva postojeća. Uostalom, i Federacija je podijeljena, samo što to nije ozakonjeno i kodificirano.
Kada bi se s tim pitanjem izašlo na referendum u čitavoj BiH, nema dvojbe da bi većina glasovala za treći entitet. I spomenuta anketa pokazuje da bi takav preustroj BiH podržala trećina Bošnjaka.I jamačno većina Hrvata i Srba. Nevolja je u tome što su bošnjački političari unisono protiv i što bi na protivljenju gradili svoju političku vjerodostojnost, zaključuje Slobodna Dalmacija.
21.12.2009.
Pincom.info
Glasovanje dijaspore i Hrvata u BiH
Pred parlamentarne ili predsjedničke izbore, uvijek iznova aktualnim postaje pitanje glasovanja Hrvata u dijaspori i Hrvata u BiH. Zahtjevi da se tim Hrvatima ukine pravo glasa, znademo da mahom dolaze iz političko-novinarskih krugova lijevo-liberalnog predznaka. Jedna od najgrlatijih zagovornica ukidanja prava glasa Hrvatima u dijaspori i Hrvatima u BiH jest Vesna Pusić. Ključan «argument» koji se obično navodi u prilog tome zahtjevu, a kojega, naravno, iznosi i Vesna Pusić, jest taj da izvandomovinski Hrvati «ne plaću porez u Hrvatskoj». Time se želi sugerirati kako je pravo glasa vezano uz plaćanje poreza, a ne uz državljanstvo, što s ustavnopravnoga gledišta teško može održati vodu. Vesna Pusić poznato je da se voli hvaliti svojim liberalnim i zapadnjačkim usmjerenjem, a koliko daleko u tome ide, najbolje svjedoči činjenica da u svome uredu drži zastavu Sjedinjenih Američkih Država. S obzirom da je Vesna Pusić toliki ljubitelj SAD-a, zaista je čudno da nije pročitala 24. Amandman na Ustav Sjedinjenih Država iz 1964. g., u kojemu stoji sljedeće:
Odjeljak 1. Glasačko pravo građanina SAD-a da glasuje na izborima bilo za predsjednika ili potpredsjednika, za senatora ili kongresnika, ne će biti zanijekano ili uskraćeno od strane Sjedinjenih Država, niti bilo koje (savezne) države, zbog razloga neplaćanja bilo kojega poreza.
Odjeljak 2. Kongres će imati pravo i moć provesti ovaj amandman odgovarajućim zakonom.
Ustav SAD-a, dakle, jasno i nedvosmisleno isključuje mogućnost da se pravo glasa oduzme iz razloga neplaćanja poreza. Ako su Sjedinjene Države idealtip današnjeg demokratskog svijeta, i ako znademo da se hrvatski političari konstantno pozivaju na primjer Sjedinjenih Država, zašto se onda prilikom rasprava o pravu glasovanja ne ugledaju na SAD? Možda zato što je nedosljednost temeljni postulat njihove politike?
Naši se europejci nemaju namjeru ugledati niti na primjere u zemljama Europske unije. Tako se recimo ne će ugledati na Italiju koja je u gotovo svim segmentima preuzela hrvatski model zastupljenosti svojih iseljenika u parlamentu. Oko 3 milijuna Talijana koji ne žive u Italiji biraju svoje predstavnike u Zastupnički dom i Senat. Švicarski Talijani, istina, nemaju pravo birati svoje predstavnike u talijanski parlament, jer su Talijani u Švicarskoj, baš kao i Hrvati u BiH, konstitutivan element, a ne dijaspora. Međutim, postoji jedna ključna razlika, a ta je da su Talijani u Švicarskoj zaista konstitutivan element, dok je konstitutivnost Hrvata u BiH više teoretska, a manje stvarna kategorija. Dok se u BiH stvore institicije i poluge vlasti koje će Hrvatima omogućiti da ostvare svoja ustavna prava i postanu stvarno konstitutivni, tek tada moći će se povlačiti paralela sa Švicarskom. Ono što ipak treba mijenjati jest to da Hrvate iz BiH u Saboru moraju zastupati osobe koje zaista žive u BiH i koje su upućene u položaj i potrebe Hrvata u BiH, a ne da to iz politikantskih razloga čine osobe koje žive u Zagrebu ili Osijeku.
Italija, međutim, nije jedini primjer. Portugal svojim državljanima koji žive u inozemstvu omogućuje glasovanje na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, dok u francuskom Senatu također participiraju francuski državljani koji žive u inozemstvu. Ostale zemlje s velikom dijasporom poput recimo Irske ili Poljske također su na putu da svojim iseljenicima omoguće glasovanje. Dok se, dakle, druge europske zemlje žele što šire povezati sa svojim državljanima u inozemstvu i uključiti ih u politički život matičnih zemalja, u Hrvatskoj se protiv istih vodi nesmiljena hajka uz vrlo čestu primjenu birtijaškog vokabulara. Zanimljivo je da u toj hajci znaju prednjačiti relikti onih političkih struktura koja su svojim postupcima za vrijeme Jugoslavije i dovele do masovnog iseljavanja Hrvata u inozemstvo, što se često označava sintagmom «tihi Bleiburg». No dobro, barem su u nečemu ostali dosljedni svojim dojučerašnjim idealima. Kad je pak u pitanju glasovanje krajiških Srba, među kojima su mnogi aktivno sudjelovali u pobuni protiv hrvatske države, njima ne samo da se ne osporava pravo glasa, nego se organiziraju autobusi kako bi mogli doći u Hrvatsku i glasovati. Teško je to stanje biti podanik...
Često se prešućuje i to da dijaspora i te kako sudjeluje u gospodarskom životu Hrvatske, ma kako neki diletanti u svojim izljevima mržnje tvrdili drugačije Prema podacima Svjetske banke i Interameričke razvojne banke u Hrvatsku su 2007. g. iseljenici poslali oko 1.4 milijarde dolara, što je 3.3 % ukupnog BDP-a. Office of Graduate Studies and Research (OGSR) stavio je Hrvatsku među prvih deset država s najviše primljenih iseljeničkih doznaka po glavi stanovnika za 2002 g. Tomu treba pridodati i činjenicu da Hrvatska jedino s BiH ostvaruje suficit u izvozu, dok je u razmjeni sa svim ostalim zemljama u debelom deficitu. Za taj suficit zaslužni su, dakako, Hrvati u BiH.
U današnje doba informatizacije i globalizacije Hrvati izvan Hrvatske naš su najmoćniji partner u ostvarivanju gospodarskih, geopolitičkih, diplomatskih, lobističkih i inih ciljeva, te afirmiranju na globalnoj sceni. Oni nisu naš teret, nego naša prednost. Oni pak koji ih se žele odreći i ukinuti im pravo glasa, takvi su neprijeporno protivnici hrvatskih nacionalnih interesa.
Davor Dijanović
hakave.org
Odjeljak 1. Glasačko pravo građanina SAD-a da glasuje na izborima bilo za predsjednika ili potpredsjednika, za senatora ili kongresnika, ne će biti zanijekano ili uskraćeno od strane Sjedinjenih Država, niti bilo koje (savezne) države, zbog razloga neplaćanja bilo kojega poreza.
Odjeljak 2. Kongres će imati pravo i moć provesti ovaj amandman odgovarajućim zakonom.
Ustav SAD-a, dakle, jasno i nedvosmisleno isključuje mogućnost da se pravo glasa oduzme iz razloga neplaćanja poreza. Ako su Sjedinjene Države idealtip današnjeg demokratskog svijeta, i ako znademo da se hrvatski političari konstantno pozivaju na primjer Sjedinjenih Država, zašto se onda prilikom rasprava o pravu glasovanja ne ugledaju na SAD? Možda zato što je nedosljednost temeljni postulat njihove politike?
Naši se europejci nemaju namjeru ugledati niti na primjere u zemljama Europske unije. Tako se recimo ne će ugledati na Italiju koja je u gotovo svim segmentima preuzela hrvatski model zastupljenosti svojih iseljenika u parlamentu. Oko 3 milijuna Talijana koji ne žive u Italiji biraju svoje predstavnike u Zastupnički dom i Senat. Švicarski Talijani, istina, nemaju pravo birati svoje predstavnike u talijanski parlament, jer su Talijani u Švicarskoj, baš kao i Hrvati u BiH, konstitutivan element, a ne dijaspora. Međutim, postoji jedna ključna razlika, a ta je da su Talijani u Švicarskoj zaista konstitutivan element, dok je konstitutivnost Hrvata u BiH više teoretska, a manje stvarna kategorija. Dok se u BiH stvore institicije i poluge vlasti koje će Hrvatima omogućiti da ostvare svoja ustavna prava i postanu stvarno konstitutivni, tek tada moći će se povlačiti paralela sa Švicarskom. Ono što ipak treba mijenjati jest to da Hrvate iz BiH u Saboru moraju zastupati osobe koje zaista žive u BiH i koje su upućene u položaj i potrebe Hrvata u BiH, a ne da to iz politikantskih razloga čine osobe koje žive u Zagrebu ili Osijeku.
Italija, međutim, nije jedini primjer. Portugal svojim državljanima koji žive u inozemstvu omogućuje glasovanje na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, dok u francuskom Senatu također participiraju francuski državljani koji žive u inozemstvu. Ostale zemlje s velikom dijasporom poput recimo Irske ili Poljske također su na putu da svojim iseljenicima omoguće glasovanje. Dok se, dakle, druge europske zemlje žele što šire povezati sa svojim državljanima u inozemstvu i uključiti ih u politički život matičnih zemalja, u Hrvatskoj se protiv istih vodi nesmiljena hajka uz vrlo čestu primjenu birtijaškog vokabulara. Zanimljivo je da u toj hajci znaju prednjačiti relikti onih političkih struktura koja su svojim postupcima za vrijeme Jugoslavije i dovele do masovnog iseljavanja Hrvata u inozemstvo, što se često označava sintagmom «tihi Bleiburg». No dobro, barem su u nečemu ostali dosljedni svojim dojučerašnjim idealima. Kad je pak u pitanju glasovanje krajiških Srba, među kojima su mnogi aktivno sudjelovali u pobuni protiv hrvatske države, njima ne samo da se ne osporava pravo glasa, nego se organiziraju autobusi kako bi mogli doći u Hrvatsku i glasovati. Teško je to stanje biti podanik...
Često se prešućuje i to da dijaspora i te kako sudjeluje u gospodarskom životu Hrvatske, ma kako neki diletanti u svojim izljevima mržnje tvrdili drugačije Prema podacima Svjetske banke i Interameričke razvojne banke u Hrvatsku su 2007. g. iseljenici poslali oko 1.4 milijarde dolara, što je 3.3 % ukupnog BDP-a. Office of Graduate Studies and Research (OGSR) stavio je Hrvatsku među prvih deset država s najviše primljenih iseljeničkih doznaka po glavi stanovnika za 2002 g. Tomu treba pridodati i činjenicu da Hrvatska jedino s BiH ostvaruje suficit u izvozu, dok je u razmjeni sa svim ostalim zemljama u debelom deficitu. Za taj suficit zaslužni su, dakako, Hrvati u BiH.
U današnje doba informatizacije i globalizacije Hrvati izvan Hrvatske naš su najmoćniji partner u ostvarivanju gospodarskih, geopolitičkih, diplomatskih, lobističkih i inih ciljeva, te afirmiranju na globalnoj sceni. Oni nisu naš teret, nego naša prednost. Oni pak koji ih se žele odreći i ukinuti im pravo glasa, takvi su neprijeporno protivnici hrvatskih nacionalnih interesa.
Davor Dijanović
hakave.org
nedjelja, prosinca 20, 2009
Srednja Bosna na braniku hrvatstva
Ne postoji jasno određenje značenja hrvatstva, ali ako bi postojao relevantan pokazatelj, onda bi se hrvatstvo određivala kao: «Održavanje hrvatskog identiteta u uvjetima kada se identitet nalazi pod pritiskom drugog identiteta.» Ako bi prihvatili ovakvu definiciju, onda bi srednjobosanski Hrvati bili najveći Hrvati na svijetu.
piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Biti Hrvat u Hrvatskoj, Hercegovini, dijaspori ili nekom drugom području gdje je hrvatstvo ne izaziva nikakvu reakciju drugih etničkih skupina nije nikakav izazov. Hrvati Srednje Bosne jedini su Hrvati čija su politička prava u opasnosti da budu umanjena, čak i do kraja ukinuta. U drugim područjima BiH, uglavnom onima u kojima nije bilo HVO-a, iz različitih razloga, obično ratnih, Hrvati nisu ni opstali. Tamo gdje su fizički opstali, poput Tuzle ili Sarajeva, Hrvati su politički asmilirani a javno manifestiranje etničkih osjećaja uglavnom ne postoji.
Hrvati srednje Bosne jedina su brojčano značajna skupina koja u uvjetima brojčane inferiornosti iskazuje svoje hrvatstvo.
Hrvati srednje Bosne žive u nekoliko gradića i njima pripadajućih sela. Svaki od njih priča je za sebe. Hrvati opravdano svojim nazivaju Jajce, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Žepče, Kiseljak i Kreševo. Tu su i manja mjesta koja nemaju status općina ali njihov doprinos opstanku Hrvata u srednjoj Bosni nije ništa manji: Nova Bila, Kraljeva Sutjeska i Bakovići. Zajedno sa nabrojanim mjestima i pripadajućim selima, u Zeničkodobojskom i Srednjobosanskom kantonu procjenjuje se da ima oko 130.000 osoba koje bi za sebe rekle da su Hrvati. U ova dva kantona, kao i tuzlanskim i sarajevskim koji zajedno čine jedinstveno geopolitičko područje, živi više od 1,5 milijuna Bošnjaka.
sredBosna
Većina od tih milijun i pol Bošnjaka negira političke zahtjeve Hrvata za trećim entitetom, drugim kanalom i promjenom izbornog zakona kojim bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike. Većini od tih Bošnjaka skriveno ili otvoreno smetaju hrvatska obilježja u maloprije nabrojanim gradićima i mjestima. Iako je u oba kantona moguće naći tri puta manje manje istaknutih hrvatskih zastava nego zastava Armije BiH, koji se i danas vijore pored šehidskih mezarja.
Bošnjaci ne skrivaju da im smeta i posljednji uzorak hrvatskog grba na jednoj općinskoj zastavi, onoj kiseljačkoj. Niti jedna općina u dva kantona (izuzev stopostotno hrvatske Usore) nema u svom grbu dio hrvatskog grba osim Kiseljaka. Ovo je bio povod da Bošnjaci osam godina blokiraju rad općinskog vijeća. I u ostalim općinama smetali su im hrvatski nazivi ulica, dani općina, spomenici, istaknute zastave... ukratko – svi pokazatelji da tu žive Hrvati.
Bošnjače stranke (SDP i SDA) su još prije 10 godina pokrenule program «dvije škole pod jednim krovom» da bi svojom medijskom propagandom danas iste te stranke optuživale Hrvate za segregaciju u školama. U isto vrijeme, iste te stranke onemogućuju spajanje škola.
Hrvati srednje Bosne ipak najteže su pogođeni financijskim haračem. Porezne inspekcije nesrazmjerno češće posjećuju hrvatske tvrtke. Kazne za minorne oprekršaje su drakonske. Kao da harač kantonalnih inspekcija nije dovoljan, u «pomoć» dolaze federalne inspekcije iz Sarajeva sa još strašnijim kaznama. Tvrtke, čak i one privatnee, koje nemaju značajan postotak zaposlenih Bošnjaka nazivaju se fašističkim, dok u isto vrijeme nije poznata nijedna tvrtka u vlasništvu Bošnjaka da zapošljava ijednog Hrvata.
Politički, obrazovni, ekonomski pritisak deseterostruko brojnijih Bošnjaka ne prestaje ni ovdje. Potpomognut je medijskim. Dok Hercegovci imaju medijski prozočić u svijet putem web portala, srednjobosanski Hrvati nemaju ni to. Portala doduše ima, ali zbog prisilne korektnosti, ne bave se politikom. Iako je politika za srednjobosanske Hrvate od egzistencijalne važnosti. Tako na primjer idiotska «hrvatska» radio postaja Kiseljak kao jedan od rijetkih medija koji može Hrvatima pružiti medijsku deblokadu, uglavnom se bavi prenošenjem još idiotskjih vijesti radija Herceg Bosne. Bošnjacima nije dovoljno ovo medijsko samoubijanje Hrvata pa vode specijalnu propagandu preko FTV-a putem emisija «Generali» (tu se Hrvate naziva ubojicama, ustašama,kukavicama i zločincima) i emisija specijaliziranih za objašnjavanje kako prijeći na Islam.
Maćeha Hrvatska Hrvatima srednje Bosne odavno je uzela desetine tisuća Hrvata za naseljavanje Benkovca, Knina i Udbine. Već deceniju nepovratno uzima mlade i obrazovane kadrove a za uzvrat kupuje opanke, popravlja fasade na crkvama i krovove u praznim školama.
Sve je manji teritorij kojim srednjobosanski Hrvati mogu proći sa nakićenim svatovima. Sve je manji teritorij gdje nećete doživjeti negodovanje prilikom navđenja hrvatskog kao maternjeg jezika. Biti Hrvat u srednjoj Bosni nije opasno po život, ali može biti jako neugodno.
Za Hrvate srednje Bosne pitanje trećeg entiteta sudbinsko je pitanje opstanka, čak i po cijenu da se upće ne nađu unutar tog entiteta. Treći entitet za hrvate je institucija koja bi štitila njihove interese u cijeloj BiH, institucija koja danas ne postoji. Od njenog nepostojanja najviše koristi imaju priručni Hrvati tzv. građanske orijentacije, za svoj politički stav od strane Sarajeva dobro pozicionirani. I honorirani.
Svođenje Hrvata na vjersku skupinu unutar bosanske nacije, podli je plan bošnjačke politike u kojem svoju ulogu ima i jedan dio katoličke crkve. Trošenje katoličkih lemuzni na obrazovanje i prehranu muslimana putem fenjevačkih gimnazija, katoličkih školskih centara, Kruha svetog Ante, Nazatka... pardon, Napretka, naivni je način dodvoravanja milijunu i pol Bošnjaka koji će Hrvate srednje Bosne prihvatit kao činjenicu tek kad ih bude dovoljno malo da ne uđu ni u općinska vijeća.
Hrvati srednje Bosne pod različitim su pritiscima da prestanu biti Hrvati. U tom smislu nazivi «Bosanci» i «katolici» najveća su prijetnja. Hrvati srednje Bosne jesu i Bosanci i katolici, ali to nije naziv njihovog naroda. Narod je Hrvatski, regija bosanska a vjera katolička. Ubijanje naziva «hrvatski» traje od dana potpisivanja washingtonskog sporazuma. Taj dan je ubijena Herceg Bosna, jedina institucija koja je ikad štitila Hrvate srednje Bosne.Dokaz tome je i činjenica da su opstali manje više samo na teritoruju koji je kontrolirao HVO . Nigdje drugdje u BIH ih više gotovo i nema. Toliko o multietničkom karakteru naših komšija. U koji poneki još vjeruju...
piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Biti Hrvat u Hrvatskoj, Hercegovini, dijaspori ili nekom drugom području gdje je hrvatstvo ne izaziva nikakvu reakciju drugih etničkih skupina nije nikakav izazov. Hrvati Srednje Bosne jedini su Hrvati čija su politička prava u opasnosti da budu umanjena, čak i do kraja ukinuta. U drugim područjima BiH, uglavnom onima u kojima nije bilo HVO-a, iz različitih razloga, obično ratnih, Hrvati nisu ni opstali. Tamo gdje su fizički opstali, poput Tuzle ili Sarajeva, Hrvati su politički asmilirani a javno manifestiranje etničkih osjećaja uglavnom ne postoji.
Hrvati srednje Bosne jedina su brojčano značajna skupina koja u uvjetima brojčane inferiornosti iskazuje svoje hrvatstvo.
Hrvati srednje Bosne žive u nekoliko gradića i njima pripadajućih sela. Svaki od njih priča je za sebe. Hrvati opravdano svojim nazivaju Jajce, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Žepče, Kiseljak i Kreševo. Tu su i manja mjesta koja nemaju status općina ali njihov doprinos opstanku Hrvata u srednjoj Bosni nije ništa manji: Nova Bila, Kraljeva Sutjeska i Bakovići. Zajedno sa nabrojanim mjestima i pripadajućim selima, u Zeničkodobojskom i Srednjobosanskom kantonu procjenjuje se da ima oko 130.000 osoba koje bi za sebe rekle da su Hrvati. U ova dva kantona, kao i tuzlanskim i sarajevskim koji zajedno čine jedinstveno geopolitičko područje, živi više od 1,5 milijuna Bošnjaka.
sredBosna
Većina od tih milijun i pol Bošnjaka negira političke zahtjeve Hrvata za trećim entitetom, drugim kanalom i promjenom izbornog zakona kojim bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike. Većini od tih Bošnjaka skriveno ili otvoreno smetaju hrvatska obilježja u maloprije nabrojanim gradićima i mjestima. Iako je u oba kantona moguće naći tri puta manje manje istaknutih hrvatskih zastava nego zastava Armije BiH, koji se i danas vijore pored šehidskih mezarja.
Bošnjaci ne skrivaju da im smeta i posljednji uzorak hrvatskog grba na jednoj općinskoj zastavi, onoj kiseljačkoj. Niti jedna općina u dva kantona (izuzev stopostotno hrvatske Usore) nema u svom grbu dio hrvatskog grba osim Kiseljaka. Ovo je bio povod da Bošnjaci osam godina blokiraju rad općinskog vijeća. I u ostalim općinama smetali su im hrvatski nazivi ulica, dani općina, spomenici, istaknute zastave... ukratko – svi pokazatelji da tu žive Hrvati.
Bošnjače stranke (SDP i SDA) su još prije 10 godina pokrenule program «dvije škole pod jednim krovom» da bi svojom medijskom propagandom danas iste te stranke optuživale Hrvate za segregaciju u školama. U isto vrijeme, iste te stranke onemogućuju spajanje škola.
Hrvati srednje Bosne ipak najteže su pogođeni financijskim haračem. Porezne inspekcije nesrazmjerno češće posjećuju hrvatske tvrtke. Kazne za minorne oprekršaje su drakonske. Kao da harač kantonalnih inspekcija nije dovoljan, u «pomoć» dolaze federalne inspekcije iz Sarajeva sa još strašnijim kaznama. Tvrtke, čak i one privatnee, koje nemaju značajan postotak zaposlenih Bošnjaka nazivaju se fašističkim, dok u isto vrijeme nije poznata nijedna tvrtka u vlasništvu Bošnjaka da zapošljava ijednog Hrvata.
Politički, obrazovni, ekonomski pritisak deseterostruko brojnijih Bošnjaka ne prestaje ni ovdje. Potpomognut je medijskim. Dok Hercegovci imaju medijski prozočić u svijet putem web portala, srednjobosanski Hrvati nemaju ni to. Portala doduše ima, ali zbog prisilne korektnosti, ne bave se politikom. Iako je politika za srednjobosanske Hrvate od egzistencijalne važnosti. Tako na primjer idiotska «hrvatska» radio postaja Kiseljak kao jedan od rijetkih medija koji može Hrvatima pružiti medijsku deblokadu, uglavnom se bavi prenošenjem još idiotskjih vijesti radija Herceg Bosne. Bošnjacima nije dovoljno ovo medijsko samoubijanje Hrvata pa vode specijalnu propagandu preko FTV-a putem emisija «Generali» (tu se Hrvate naziva ubojicama, ustašama,kukavicama i zločincima) i emisija specijaliziranih za objašnjavanje kako prijeći na Islam.
Maćeha Hrvatska Hrvatima srednje Bosne odavno je uzela desetine tisuća Hrvata za naseljavanje Benkovca, Knina i Udbine. Već deceniju nepovratno uzima mlade i obrazovane kadrove a za uzvrat kupuje opanke, popravlja fasade na crkvama i krovove u praznim školama.
Sve je manji teritorij kojim srednjobosanski Hrvati mogu proći sa nakićenim svatovima. Sve je manji teritorij gdje nećete doživjeti negodovanje prilikom navđenja hrvatskog kao maternjeg jezika. Biti Hrvat u srednjoj Bosni nije opasno po život, ali može biti jako neugodno.
Za Hrvate srednje Bosne pitanje trećeg entiteta sudbinsko je pitanje opstanka, čak i po cijenu da se upće ne nađu unutar tog entiteta. Treći entitet za hrvate je institucija koja bi štitila njihove interese u cijeloj BiH, institucija koja danas ne postoji. Od njenog nepostojanja najviše koristi imaju priručni Hrvati tzv. građanske orijentacije, za svoj politički stav od strane Sarajeva dobro pozicionirani. I honorirani.
Svođenje Hrvata na vjersku skupinu unutar bosanske nacije, podli je plan bošnjačke politike u kojem svoju ulogu ima i jedan dio katoličke crkve. Trošenje katoličkih lemuzni na obrazovanje i prehranu muslimana putem fenjevačkih gimnazija, katoličkih školskih centara, Kruha svetog Ante, Nazatka... pardon, Napretka, naivni je način dodvoravanja milijunu i pol Bošnjaka koji će Hrvate srednje Bosne prihvatit kao činjenicu tek kad ih bude dovoljno malo da ne uđu ni u općinska vijeća.
Hrvati srednje Bosne pod različitim su pritiscima da prestanu biti Hrvati. U tom smislu nazivi «Bosanci» i «katolici» najveća su prijetnja. Hrvati srednje Bosne jesu i Bosanci i katolici, ali to nije naziv njihovog naroda. Narod je Hrvatski, regija bosanska a vjera katolička. Ubijanje naziva «hrvatski» traje od dana potpisivanja washingtonskog sporazuma. Taj dan je ubijena Herceg Bosna, jedina institucija koja je ikad štitila Hrvate srednje Bosne.Dokaz tome je i činjenica da su opstali manje više samo na teritoruju koji je kontrolirao HVO . Nigdje drugdje u BIH ih više gotovo i nema. Toliko o multietničkom karakteru naših komšija. U koji poneki još vjeruju...
subota, prosinca 19, 2009
Sarajevo-metropola Bošnjaka !
Sarajevo-metropola Bošnjaka !
Prije rata je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio uistinu višenacionalna sredina. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. godine, od 527.049 stanovnika, njih 259.470 izjasnilo se kao Muslimani, 157.143 kao Srbi i 34.874 kao Hrvati.
Zbog rata, nacionalna struktura Sarajeva uvelike se izmijenila. Međutim, nakon okončanja ratnih sukoba i potpisivanja Daytonskog sporazuma, krenuo je proces povratka prognanika.
Na žalost, povratak se nije dogodio, iako se očekivalo da će kao glavni grad, u kojem su smještene gotovo sve zajedničke državne, entitetske i kantonalne institucije, kao i međunarodna zajednica, biti grad koji će biti primjer ostalima, to se ipak, na žalost, nije dogodilo.
Opstrukcije povratka i provedbe imovinskih zakona, iskazivanje netolerancije prema povratnicima, pa i onima koji su tijekom rata ostali u opkoljenom gradu, različiti nacionalno motivirani incidenti i prijetnje, napadi na svećenike, kreiranje ambijenta koji nije pogodovao povratku njegovih prijeratnih stanovnika, Sarajevo su danas učinili gotovo jednonacionalnim gradom, piše splitska Slobodna dalmacija.
(Ne)tolerancija
I nedavno istraživanje, u organizaciji Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Zaklade Friedrich – Ebert, potvrdilo je kako i prigodom zapošljavanja vlada diskriminacija prema pripadnicima hrvatskog i srpskog naroda, odnosno da u Sarajevu najbolje prolaze Bošnjaci.
To istraživanje, prvo takve vrste u BiH, pokazalo je kako se Srbe uglavnom poziva na honorarne poslove i poslove na ugovor, Hrvate na poslove koji zahtijevaju srednju stručnu spremu, a Bošnjake u stalni radni odnos.
Glavni cilj izrade studije, kako su istaknuli neki od autora istraživanja, bio je iniciranje rasprave u stručnoj javnosti o potrebi daljnjeg istraživanja i rješavanja tog problema, da bi se pridonijelo primjeni temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih međunarodnim dokumentima i ustavima, a i Zakonom o zabrani diskriminacije.
Na žalost, na objavu rezultata ovog istraživanja nije bilo nikakve službene reakcije u javnosti ni u medijima, navodi splitski dnevnik. A na diskriminaciju u velikom trgovačkom centru u središtu Sarajeva BBI, za parlamentarnom govornicom upozorio je i zastupnik dr. Ivo Komšić.
On je na sjednici Doma naroda federalnog Parlamenta pokrenuo inicijativu za preispitivanje ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik trgovačkog centra BBI u Sarajevu postiže dajući u zakup poslovne prostore u tom centru, a uvjetujući pritom zakupce da tu ne prodaju svinjsko meso niti toče alkohol.
- BBI nije vjerski nego javni objekt, na javnom je dobru i na najboljoj lokaciji u BiH, rekao je Komšić, koji smatra da je u ovom slučaju riječ o diskriminaciji prema posjetiteljima koji konzumiraju svinjsko meso ili pivo, na primjer.
Inicijativu za pokretanje pitanja ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik BBI centra postiže sa zakupcima poslovnih prostora, Komšić upućuje federalnom ministarstvu pravde. Rekao je da su ga na to zapravo ponukali građani iz Sarajeva, ali i izvan njega koji su bili neugodno iznenađeni u trgovačkom centru BBI.
Utemeljitelj Isa beg
I na povijest Sarajeva gleda se različitom dioptrijom. Prije tri godine, prigodom proslave Dana grada koji se obilježava 6. travnja, a ustanovljen je kao Dan oslobođenja Sarajeva 1945., tadašnja gradonačelnica Semiha Borovac je rekla, a što je tiskano u kompletu u nekim novinama, da radi istine treba kazati kako je “moderno Sarajevo” utemeljio 1462. Isa beg.
Sarajevo je turska riječ i znači gostinjac, prenoćište. No, radi povijesne istine, treba kazati da je na području “modernog Sarajeva” postojao grad Vrhbosna. U Vrhbosni je postojala biskupija i ima dokument iz 1089. godine, a očito je da je postojala i prije, za što se nema dokument, prema kojem proistječe da je Vrhbosanka biskupija starija, na primjer, od zagrebačke (1102.). A ima ostatak ambona (stalak za čitanje) vrhbosanske katedrale sv. Petra iz 1244. čiji se original nalazi u Zemaljskom muzeju, a kopija se nalazi u današnjoj sarajevskoj katedrali.
Stoga i danas Sarajevska nadbiskupija nosi ime Vrhbosanska. Uzimajući u obzir ove podatke, postavlja se pitanje jesu li se onda biskupije osnivale i katedrale gradile na livadama i šumama, a ne, očito, u pravim naseljima. Ne treba falsificirati i prepravljati povijest, bez obzira kakva je. Druga istina koju je tada iznio na proslavi grada predsjedavajući Gradskog vijeća Marin Ivanišević jest da je rat trajao od 1992. do 1995. Jest, ako Ravno nije 1991. godine bilo dio Bosne i Hercegovine.
Pincom.info
Prije rata je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio uistinu višenacionalna sredina. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. godine, od 527.049 stanovnika, njih 259.470 izjasnilo se kao Muslimani, 157.143 kao Srbi i 34.874 kao Hrvati.
Zbog rata, nacionalna struktura Sarajeva uvelike se izmijenila. Međutim, nakon okončanja ratnih sukoba i potpisivanja Daytonskog sporazuma, krenuo je proces povratka prognanika.
Na žalost, povratak se nije dogodio, iako se očekivalo da će kao glavni grad, u kojem su smještene gotovo sve zajedničke državne, entitetske i kantonalne institucije, kao i međunarodna zajednica, biti grad koji će biti primjer ostalima, to se ipak, na žalost, nije dogodilo.
Opstrukcije povratka i provedbe imovinskih zakona, iskazivanje netolerancije prema povratnicima, pa i onima koji su tijekom rata ostali u opkoljenom gradu, različiti nacionalno motivirani incidenti i prijetnje, napadi na svećenike, kreiranje ambijenta koji nije pogodovao povratku njegovih prijeratnih stanovnika, Sarajevo su danas učinili gotovo jednonacionalnim gradom, piše splitska Slobodna dalmacija.
(Ne)tolerancija
I nedavno istraživanje, u organizaciji Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Zaklade Friedrich – Ebert, potvrdilo je kako i prigodom zapošljavanja vlada diskriminacija prema pripadnicima hrvatskog i srpskog naroda, odnosno da u Sarajevu najbolje prolaze Bošnjaci.
To istraživanje, prvo takve vrste u BiH, pokazalo je kako se Srbe uglavnom poziva na honorarne poslove i poslove na ugovor, Hrvate na poslove koji zahtijevaju srednju stručnu spremu, a Bošnjake u stalni radni odnos.
Glavni cilj izrade studije, kako su istaknuli neki od autora istraživanja, bio je iniciranje rasprave u stručnoj javnosti o potrebi daljnjeg istraživanja i rješavanja tog problema, da bi se pridonijelo primjeni temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih međunarodnim dokumentima i ustavima, a i Zakonom o zabrani diskriminacije.
Na žalost, na objavu rezultata ovog istraživanja nije bilo nikakve službene reakcije u javnosti ni u medijima, navodi splitski dnevnik. A na diskriminaciju u velikom trgovačkom centru u središtu Sarajeva BBI, za parlamentarnom govornicom upozorio je i zastupnik dr. Ivo Komšić.
On je na sjednici Doma naroda federalnog Parlamenta pokrenuo inicijativu za preispitivanje ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik trgovačkog centra BBI u Sarajevu postiže dajući u zakup poslovne prostore u tom centru, a uvjetujući pritom zakupce da tu ne prodaju svinjsko meso niti toče alkohol.
- BBI nije vjerski nego javni objekt, na javnom je dobru i na najboljoj lokaciji u BiH, rekao je Komšić, koji smatra da je u ovom slučaju riječ o diskriminaciji prema posjetiteljima koji konzumiraju svinjsko meso ili pivo, na primjer.
Inicijativu za pokretanje pitanja ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik BBI centra postiže sa zakupcima poslovnih prostora, Komšić upućuje federalnom ministarstvu pravde. Rekao je da su ga na to zapravo ponukali građani iz Sarajeva, ali i izvan njega koji su bili neugodno iznenađeni u trgovačkom centru BBI.
Utemeljitelj Isa beg
I na povijest Sarajeva gleda se različitom dioptrijom. Prije tri godine, prigodom proslave Dana grada koji se obilježava 6. travnja, a ustanovljen je kao Dan oslobođenja Sarajeva 1945., tadašnja gradonačelnica Semiha Borovac je rekla, a što je tiskano u kompletu u nekim novinama, da radi istine treba kazati kako je “moderno Sarajevo” utemeljio 1462. Isa beg.
Sarajevo je turska riječ i znači gostinjac, prenoćište. No, radi povijesne istine, treba kazati da je na području “modernog Sarajeva” postojao grad Vrhbosna. U Vrhbosni je postojala biskupija i ima dokument iz 1089. godine, a očito je da je postojala i prije, za što se nema dokument, prema kojem proistječe da je Vrhbosanka biskupija starija, na primjer, od zagrebačke (1102.). A ima ostatak ambona (stalak za čitanje) vrhbosanske katedrale sv. Petra iz 1244. čiji se original nalazi u Zemaljskom muzeju, a kopija se nalazi u današnjoj sarajevskoj katedrali.
Stoga i danas Sarajevska nadbiskupija nosi ime Vrhbosanska. Uzimajući u obzir ove podatke, postavlja se pitanje jesu li se onda biskupije osnivale i katedrale gradile na livadama i šumama, a ne, očito, u pravim naseljima. Ne treba falsificirati i prepravljati povijest, bez obzira kakva je. Druga istina koju je tada iznio na proslavi grada predsjedavajući Gradskog vijeća Marin Ivanišević jest da je rat trajao od 1992. do 1995. Jest, ako Ravno nije 1991. godine bilo dio Bosne i Hercegovine.
Pincom.info
petak, prosinca 18, 2009
Haider u ženskim cipelama
Zamislite da, u sklopu predizborne kampanje, na tv-u vidite spot u kojem agresivan muškarac izrazite semitske fizionomije prilazi luksuznu autu, s prezirom trga i baca kaznu zbog pogrešna parkiranja. Ljutit ulazi u limuzinu, iz koje odmah zatrešti klezmer, tradicionalna židovska glazba.
Muškarac, za kojeg se iz eksplicitnih signala da zaključiti da je Židov, bjesomučno vozi i istodobno, urlajući u mobitel, nekome objašnjava kako upravo dolazi sa suda. Razmetljivo se hvali kako je oslobođen, ruga se “pravnoj državi”, a zatim ističe kako ima svoga predsjedničkoga kandidata. U sljedećem kadru pojavljuje se kandidatkinja za predsjednicu države i kaže – “imate i vi svojeg… želite li reći ne kriminalu, sumnjivu kapitalu i korupciji, recite da za Hrvatsku u kojoj će svi građani biti jednaki pred zakonom”.
Ovakav bismo uradak s punim pravom osudili kao odvratan izljev antisemitizma. Takav bi idiotski spot u civiliziranu svijetu bilo teško zamislili i u kampanji marginalnih ekstremno desničarskih stranaka. Teško da bi ga emitirala ijedna ozbiljna televizija.
Na žalost, posve isti spot, s tom razlikom što umjesto židovske, iz automobila trešti tradicionalna glazba bosanske Posavine i što “kriminalac” govori s jakim štokavskim naglaskom, prošlog se tjedna pojavio u sklopu predizborne kampanje Vesne Pusić. Deset godina poslije zloglasna HSS-ova spota “Očistimo Zagreb” u kojem se eksplicitno pozivalo na čišćenje grada od hercegovačkih bjeločarapaša, opet svjedočimo brutalnu predizbornom šovinizmu. Navedena predizborna poetika imala je i cjelovečernje inačice. Film “Blagajnica hoće ići na more” neodoljivo podsjeća na nacističke antisemitske uratke.
Goebbelsova propagandna mašinerija snimala je filmove u kojima pokvareni židovski trgovac tlači čestitu njemačku djevojku. U hrvatskoj varijanti iz 2000. zli hercegovački poslovođa paradigmatski je zlikovac koji zagrebačkoj blagajnici ne da ići na zaslužen odmor. Nastavcima te tradicije naše “ljevice”, kojoj je vrhunac predizborne domišljatosti poticanje najnižih šovinističkih strasti prema Hrvatima iz BiH, svjedočimo iz godine u godinu.
No u Pusićkinu je spotu nejasan izbor “žrtvenog jarca”? Je li se i dalje mislilo jahati na simbolički prilično istrošenu “rođi”, ali se iz neznanja promašila glazba ili je svjesno izabran Hrvat iz Posavine kao novi simbol zla? Ako se želio prikazati paradigmatski kriminalac, zašto nije snimila spot kako se boji tunel dok u pozadini “piva klapa”, ili se mulja oko dragulja uz “Vužgi ga Blaž”, prodaje Inu popraćeno s “Vraćam se, Zagrebe, tebi” ili prebacuje dionice uz “Podravski čardaš”?
I zašto se uz kriminal uvijek veže narodna glazba kad bi se mogao snimiti krasan spot o tome kako u Veroni ljubitelji opere pregovaraju o prodaji farmaceutske industrije uz Puccinijevu ariju “Nessun dorma”? Ako se htjela pronaći metafora kriminala i primitivizma, zašto nije izabran univerzalni označitelj, nego je žigosana cijela društvena skupina? Koji je to Posavljak spomenut i u jednoj od zadnjih golemih afera kao što su kamioni, dragulji, Hac, Podravka, Hep, Ina?
Nigdje na vidiku ni dežurnog krivca Hercegovca, a kamoli Bosanca… Što treba zaključiti gledatelj? Da krivci za ovo stanje nisu kriminalci u vrhu vlasti i biznisa, već Posavljaci. Slijedom kolektivne krivnje krivi su i ljudi kao što su Vedran Ćorluka, Julijana Matanović, a posebno Ivo Gregurević?
Na kraju, razmišljaju li genijalni HNS-ovi PR-ovci kako se osjeća dijete prognanih posavskih roditelja rođeno u zagrebačkom predgrađu kad u spotu koji prikazuje arhetipskog kriminalca kao ključni identifikacijski element čuje glazbu izgubljenog zavičaja svoga oca? Ako V. Pusić nije odgovorna za krajnju verziju spota, morala bi se ispričati javnosti i otpustiti onoga tko ga je osmislio. Prije svega radi same sebe. Nevolja je s internetom što se sve pamti. Tko za sto godina bude proučavao političku scenu u RH početkom 21. stoljeća, analizom predizbornih spotova s pravom bi mogao zaključiti da je Vesna Pusić bila kandidat neke ksenofobne desničarske stranke, zagrebački Haider u ženskim cipelama.
http://blog.vecernji.hr/nino-raspudic/2009/12/18/haider-u-zenskim-cipelama/
Zašto je Hebrang protiv trećeg entiteta?
Andrija HebrangPredsjednički kandidat HDZ-a dr. Andrija Hebrang ovih je dana boravio u Bosni i Hercegovini. Tamo je Hrvatima, koji inače žive u podređenu položaju, jer su Bošnjaci daytonsku Federaciju pretvorili u svoj entitet, poručio kako, glede ustavnoga uređenja BiH, „Republika Hrvatska treba poduprijeti prijedlog Hrvata onako kako ga oni definiraju“. Kako su hrvatski političari u BiH podijeljeni, a ponajviše zahvaljujući upravo gospodinu Hebrangu, koji je zajedno s bivšim premijerom Ivom Sanaderom razbio dotad jedinstveni HDZ, međusobni dogovor je teško očekivati, a pogotovo kad u pregovore uđu i nelegitmni predstavnici iz tzv. Hrvatskog narodnog vijeća.
Njihove zahtjeve za unitarističkom BiH, osim bošnjačke elite podupire tek Stjepan Mesić pa je međusobni dogovor gotovo nemoguće postignuti. Nepostizanjem dogovora podupire se, dakle, sadašnje rješenje, koje je istovjetno Mesićevim političkim iluzijama. Otklonivši čak i u predizbornom nastupu mogućnost potpore za uspostavu trećega, odnosno hrvatskog entiteta, čijim bi ustrojstvom Hrvati mogli uspostaviti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima, Hebrang je Hrvate u BiH pozvao, da glasujući za njega, zapravo glasuju za vlastito uništenje. Usput je, prije negoli nestanu Hrvati u BiH, podsjetio javnost kako im je on utemeljio Medicinski fakultet u Mostaru te da je voditelj projekata o početku izgradnje bolnica u Mostaru, Novoj Bili i Orašju.
Ovom će izjavom samo dodatno razjariti javnost u Republici Hrvatskoj, koja ionako prigovara za mrvice što se izdvajaju iz državnog proračuna za spas hrvatskoga folklora u BiH. Umjesto financijske potpore, koja ionako služi za potvrđivanje Mesićeve teze kako „Hercegovce treba naučiti da sami love ribu“, Hrvatima u BiH je potrebna politička potpora da ostvare svoje pravo na jednakopravnost s Bošnjacima i Srbima. To pak isključivo znači zauzimanje za ustrojstvo BiH, u kojoj će, uz srpski, bošnjački postojati i hrvatski entitet. Gospodin Hebrang je, dakle protiv uspostave hrvatskoga entiteta.
T.Z.Š. / hakave.org
Njihove zahtjeve za unitarističkom BiH, osim bošnjačke elite podupire tek Stjepan Mesić pa je međusobni dogovor gotovo nemoguće postignuti. Nepostizanjem dogovora podupire se, dakle, sadašnje rješenje, koje je istovjetno Mesićevim političkim iluzijama. Otklonivši čak i u predizbornom nastupu mogućnost potpore za uspostavu trećega, odnosno hrvatskog entiteta, čijim bi ustrojstvom Hrvati mogli uspostaviti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima, Hebrang je Hrvate u BiH pozvao, da glasujući za njega, zapravo glasuju za vlastito uništenje. Usput je, prije negoli nestanu Hrvati u BiH, podsjetio javnost kako im je on utemeljio Medicinski fakultet u Mostaru te da je voditelj projekata o početku izgradnje bolnica u Mostaru, Novoj Bili i Orašju.
Ovom će izjavom samo dodatno razjariti javnost u Republici Hrvatskoj, koja ionako prigovara za mrvice što se izdvajaju iz državnog proračuna za spas hrvatskoga folklora u BiH. Umjesto financijske potpore, koja ionako služi za potvrđivanje Mesićeve teze kako „Hercegovce treba naučiti da sami love ribu“, Hrvatima u BiH je potrebna politička potpora da ostvare svoje pravo na jednakopravnost s Bošnjacima i Srbima. To pak isključivo znači zauzimanje za ustrojstvo BiH, u kojoj će, uz srpski, bošnjački postojati i hrvatski entitet. Gospodin Hebrang je, dakle protiv uspostave hrvatskoga entiteta.
T.Z.Š. / hakave.org
Hrvatske pozicije prazne!?
U Ministarstvu za pitanje boraca i invalida rata Federacije BiH (FBiH) u Sarajevu, od planiranih 50 zaposleno je 38 Bošnjaka, osam Hrvata i jedno lice iz reda ostalih naroda.
Kako prenosi "Večernji list", izdanje za BiH, tri upražnjene pozicije pripadaju Bošnjacima.
U Sektoru za pitanja evidencija iz vojne obaveze, gdje prema postojećem pravilniku treba biti 246 zaposlenih, upražnjeno je 36 pozicija, od čega 24 hrvatske i 12 bošnjačkih.
"Večernji list" navodi da je trenutna popunjenost bošnjačkih mjesta 92, a hrvatskih 67 posto.
U sjedištu Ministarstva u Sarajevu i ovom sektoru upražnjeno je 7,1 odsto bošnjačkih i 29,26 odsto hrvatskih mjesta, a tri pozicije su popunjene pripadnicima jednog naroda, a pripadaju drugom.
(srna)
Kako prenosi "Večernji list", izdanje za BiH, tri upražnjene pozicije pripadaju Bošnjacima.
U Sektoru za pitanja evidencija iz vojne obaveze, gdje prema postojećem pravilniku treba biti 246 zaposlenih, upražnjeno je 36 pozicija, od čega 24 hrvatske i 12 bošnjačkih.
"Večernji list" navodi da je trenutna popunjenost bošnjačkih mjesta 92, a hrvatskih 67 posto.
U sjedištu Ministarstva u Sarajevu i ovom sektoru upražnjeno je 7,1 odsto bošnjačkih i 29,26 odsto hrvatskih mjesta, a tri pozicije su popunjene pripadnicima jednog naroda, a pripadaju drugom.
(srna)
četvrtak, prosinca 17, 2009
Čestit glas
Najnovija odluka visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH, inače austrijskoga diplomata Valentina Inzka, da većinski hrvatskom gradu Mostaru, diktatorski nametne muslimanskoga gradonačelnika, samo jasnije otkriva smjernice jednoga dijela međunarodne politike, čiji je sad cilj nedvosmisleno potisnuti Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Tako je Inzko, oponašajući nekadašnjeg upravitelja Paddyja Ashdowna, nastavio probritansku politiku, čija su nastojanja u njegovu mandatu rezultirala sustavnim etničkim čišćenjem Hrvata. Nakon nasilnoga preuzimanja Mostara, Inzko je muslimanskoj političkoj strategiji otvorio put za realizaciju ratnog plana o izbijanju dolinom Neretve na obale Jadranskoga mora.
Tim činom, praktično je prepolovljen hrvatski teritorijalni kontinuitet, što zahtjevima za uspostavu federalne jedinice izbija argument teritorijalne povezanosti, kao stožernog elementa za novo ustavno ustrojstvo BiH. Tako je Inzko Hrvate gurnuo na sam rub očajničke borbe za golo preživljavanje. Možebitni pristanak na Austrijančevu odluku otvorio bi put za već jednom viđenu ratnu taktiku izoliranja pojedinih okruženih područja i njihovu predaju protivničkoj strani. Takva politika značila bi pristanak na vlastitu nacionalnu eutanaziju, odnosno kolektivno samoubojstvo. Nažalost, protiv takve odluke još nitko nije stao u obranu hrvatske opstojnosti, a ne čuju se ni politički odgovori iz službenoga Zagreba. Desetogodišnja politika zagrebačke potpore bošnjačkoj dominaciji nad Hrvatima u BiH mogla bi se zaustaviti samo izborom novoga hrvatskoga predsjednika, koji ima osjećaj za državotvornost hercegbosanskih Hrvata te čovjeka koji razumije nacionalne interese hrvatske države.
Svaka je potpora Hrvatima u BiH dobrodošla, pa tako čak i ona deklarativne naravi, koja zadnjih dana stiže iz stožera gotovo svih predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj. Politika, koju protežiraju zagrebački mediji osim eventualno dobre namjere, nema ama baš nikakvo rješenje za pitanje položaja hrvatskoga naroda u BiH. Kandidati koje mediji svrstavaju u kakvu takvu desnicu, odnosno oni koji su na bilo koji način bili unutar HDZ-a, Hrvatima za jednakopravnost nude, uz uvjet dogovorne razgradnje daytonske BiH između Srba i Bošnjaka postojeće stanje kao rješenje njihova opstanka.
Kako samovoljna poništenja Republike Srpske ne će biti Hrvati su u perspektivi spomenutih predsjedničkih kandidata prepušteni bošnjačkoj samovolji, a zapravo uništenju. Hebrangovo izbjegavanje predizbornoga očitovanja o teritorijalnoj autonomiji, Bandićevo pozivanje na dogovor i Primorčeva zaštita nemaju mehanizme za ostvarenje elementarnoga opstanka. Jedini kandidat, koji zna, umije i može, a uz znanje, iskustvo i razumijevanje položaja hercegbosanskih Hrvata jest sin prvoga hrvatskog predsjednika prof. Miroslav Tuđman, čovjek koji istinski želi zaštiti hrvatske državne probitke. On se doduše jedini do sad tako javno očitovao, jer tvrdi, kako nema opstanka BiH bez ravnopravnosti Hrvata, a ta se ravnopravnost može postići samo teritorijalnom autonomijom, odnosno ustrojstvom hrvatskoga entiteta ili federalne jedinice, kao jednakopravnoga dijela s bošnjačkom i srpskom jedinicom unutar BiH.
Zato hrvatska politička borba u BiH ne treba odbaciti ničiju pomoć, ali u izborima za predsjednika Republike Hrvatske ostala bi slijepom, kad ne bi poduprla čovjeka, koji u svom političkom programu ima viziju rješenja njihova egzistencijalno ugrožena opstanka. Zbog straha da se izborom novoga Tuđmana ne bi narušila već pozamašno ustrojena arhitektura zapadnobalkanskog krajolika, prof. Tuđman je najprešućivaniji predsjednički kandidat u hrvatskoj javnosti. Protivnici njegove suverenističke politike u toj su šutnji prepoznali opasnost od njegova izbora, pa su u javnosti raširili glasine, kako dr. Tuđman unatoč tomu što je pametan i obrazovan, doduše čak i sposoban riješiti hrvatske problema, no zbog okolnosti u kojima se održavaju predsjednički izbori, ne će moći prikupiti dovoljan broj glasova za ulazak u drugi krug. Zato bi, kako smatraju tvorci spomenutih glasina, glas za Tuđmana bio rasipanje glasova, koji bi eventualno mogli omogućiti da se od dva zla odabere barem ono manje.
Oni koji možebitno nasjedaju na takve glasine, neka prije toga dobro ispitaju vlastitu savjest. U protivnom, svoj bi glas mogli dati politici, koja će manje ili više pristajati na dobro razrađeni program nestajanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Zato je glas za dr. Tuđmana glas pobjedničkoga naroda, koji ne može izgubiti, ako slučajno prof. Miroslav Tuđman i ne bi dobio izbore. Čestit čovjek ne glasuje za pobjednika nego za onog tko mu je po svom programu najbliži!
Mate Kovačević, Čestit glas, Hrvatsko slovo, 18. prosinca 2009.
Tim činom, praktično je prepolovljen hrvatski teritorijalni kontinuitet, što zahtjevima za uspostavu federalne jedinice izbija argument teritorijalne povezanosti, kao stožernog elementa za novo ustavno ustrojstvo BiH. Tako je Inzko Hrvate gurnuo na sam rub očajničke borbe za golo preživljavanje. Možebitni pristanak na Austrijančevu odluku otvorio bi put za već jednom viđenu ratnu taktiku izoliranja pojedinih okruženih područja i njihovu predaju protivničkoj strani. Takva politika značila bi pristanak na vlastitu nacionalnu eutanaziju, odnosno kolektivno samoubojstvo. Nažalost, protiv takve odluke još nitko nije stao u obranu hrvatske opstojnosti, a ne čuju se ni politički odgovori iz službenoga Zagreba. Desetogodišnja politika zagrebačke potpore bošnjačkoj dominaciji nad Hrvatima u BiH mogla bi se zaustaviti samo izborom novoga hrvatskoga predsjednika, koji ima osjećaj za državotvornost hercegbosanskih Hrvata te čovjeka koji razumije nacionalne interese hrvatske države.
Svaka je potpora Hrvatima u BiH dobrodošla, pa tako čak i ona deklarativne naravi, koja zadnjih dana stiže iz stožera gotovo svih predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj. Politika, koju protežiraju zagrebački mediji osim eventualno dobre namjere, nema ama baš nikakvo rješenje za pitanje položaja hrvatskoga naroda u BiH. Kandidati koje mediji svrstavaju u kakvu takvu desnicu, odnosno oni koji su na bilo koji način bili unutar HDZ-a, Hrvatima za jednakopravnost nude, uz uvjet dogovorne razgradnje daytonske BiH između Srba i Bošnjaka postojeće stanje kao rješenje njihova opstanka.
Kako samovoljna poništenja Republike Srpske ne će biti Hrvati su u perspektivi spomenutih predsjedničkih kandidata prepušteni bošnjačkoj samovolji, a zapravo uništenju. Hebrangovo izbjegavanje predizbornoga očitovanja o teritorijalnoj autonomiji, Bandićevo pozivanje na dogovor i Primorčeva zaštita nemaju mehanizme za ostvarenje elementarnoga opstanka. Jedini kandidat, koji zna, umije i može, a uz znanje, iskustvo i razumijevanje položaja hercegbosanskih Hrvata jest sin prvoga hrvatskog predsjednika prof. Miroslav Tuđman, čovjek koji istinski želi zaštiti hrvatske državne probitke. On se doduše jedini do sad tako javno očitovao, jer tvrdi, kako nema opstanka BiH bez ravnopravnosti Hrvata, a ta se ravnopravnost može postići samo teritorijalnom autonomijom, odnosno ustrojstvom hrvatskoga entiteta ili federalne jedinice, kao jednakopravnoga dijela s bošnjačkom i srpskom jedinicom unutar BiH.
Zato hrvatska politička borba u BiH ne treba odbaciti ničiju pomoć, ali u izborima za predsjednika Republike Hrvatske ostala bi slijepom, kad ne bi poduprla čovjeka, koji u svom političkom programu ima viziju rješenja njihova egzistencijalno ugrožena opstanka. Zbog straha da se izborom novoga Tuđmana ne bi narušila već pozamašno ustrojena arhitektura zapadnobalkanskog krajolika, prof. Tuđman je najprešućivaniji predsjednički kandidat u hrvatskoj javnosti. Protivnici njegove suverenističke politike u toj su šutnji prepoznali opasnost od njegova izbora, pa su u javnosti raširili glasine, kako dr. Tuđman unatoč tomu što je pametan i obrazovan, doduše čak i sposoban riješiti hrvatske problema, no zbog okolnosti u kojima se održavaju predsjednički izbori, ne će moći prikupiti dovoljan broj glasova za ulazak u drugi krug. Zato bi, kako smatraju tvorci spomenutih glasina, glas za Tuđmana bio rasipanje glasova, koji bi eventualno mogli omogućiti da se od dva zla odabere barem ono manje.
Oni koji možebitno nasjedaju na takve glasine, neka prije toga dobro ispitaju vlastitu savjest. U protivnom, svoj bi glas mogli dati politici, koja će manje ili više pristajati na dobro razrađeni program nestajanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Zato je glas za dr. Tuđmana glas pobjedničkoga naroda, koji ne može izgubiti, ako slučajno prof. Miroslav Tuđman i ne bi dobio izbore. Čestit čovjek ne glasuje za pobjednika nego za onog tko mu je po svom programu najbliži!
Mate Kovačević, Čestit glas, Hrvatsko slovo, 18. prosinca 2009.
Do kada će FTV davati besplatnu reklamu Čoviću?
Gledam jučer snimku 60 minuta, prošlotjednu, čerečenje "kriminalizovane" Borjane i "kriminalca" Čovića po "hiljaditi" put. Kao ljudi vedra čela i obraza u emisiju su ubačeni velepošteni Jurišić Zvonko i megapoštenjačina Damir Ljubić-Lijanović. I mislim se onako. Koliko ih jebote Čović plaća - urednike FTV-a?
piše Nikola Zirdum l poskok.info
Na ovom portalu deralo se, dere se i derat će se druga Dragana, al mi to kad radimo, to činimo iz srca i društveno osviještenog poriva, ne po partijskom nalogu ovog ili onog lobija, federalnog, SDP-ovog, HT-ovog, HSP-ovog, i sl.
Naša kritika drugu Draganu autentična je kritika. Ona ima i početak i glavu i rep. Ne čerečimo ga da umjesto njega postavimo svoje ljude. Jer ih i nemamo. Kritiziramo ga kad to zasluži i kad nam je ćeif i kad mu je potrebno oponirati. Svatko zastranja. Pa i Dragan.
Veliki sam bio oponent druga Dragana, kojeg kako prolazi vrijeme sve više cijenim kao jedinog zajebanog igrača na političkoj sceni BH Hrvata, dovoljno zajebanog da se nosa sa pet Bakira. Od izlaska iz Kule nije napravio većeg kiksa osim onog što je stao iza leđa Drotu. Drot je pušiona. I moralna i politička i ljudska i kao takvog, ako mu je stalo do naroda više no do stranke morao ga je pustiti nek se sam hrva sa hrvatskim pravosuđem.
Al kad vidim kako FTV kroji istinu, kako gebelsovskom mašinerijom udara po svakome tko nije po volji drugu Zlatku, drugu Željku i svim ostalim drugovima samoupravljačima fedralne dalekoprokazivačice, koju bi svi mi kao trebali financirati baš zato jer je ona revolucionarna i "ničija", odmah mi onaj kome FTV guli kožu raste u očima.
FTV, da se razumijemo dere protiv svakog. Osim protiv nekih. Zašto Neki imaju imunitet na FTV-u to samo taj lobi zna.
Kažem svakim danom u svakom pogledu što češće puta čujem iz usta Bakira i Bakirića frazu "kriminalizovani Čović", "kriminalac Čović" to mi Čović više raste u očima. Iako ga osobno nikad nisam gotivio. Sve one koje FTV mazi i dovodi ko robu za potkusurivannje u svoje emisije od Damira 50%-nog Ljubića, Zvonke dr. Jurišića, Bože Rakijaša i drugih, automatski brišem iz mozga kao potencijalne relevantne političare među BH Hrvatima. Koliko će Jurišićevo đugumašenje stajat HSP to će se najbolje vidjeti na idućim izborima. Al' dok HSP-ovcima dođe iz ušiju i očiju do mozga dug je i vijugav put. Nekima nikad ne dođe.
Što bi onda htio poručiti FTV-u. Budući da vam većina HDZ-ovaca ne plaća pretplatu suludo je s vaše strane davati im besplatnu reklamu. Kao i kontra reklamu Jurišiću i Ljubiću koji vam je plačaju.
Dragi Bakire, Zvone i ostali mali Gebelsi, Vi očito još ne razumijete svu uzaludnu trudbenost vlastita utopijskog nauma. U tronacionalnoj BIH koja ima svoja tri nacionalna entiteta i etniteta , dakako neformalna, ali itekako živa i postojeća, potpuno je besmisleno iz Sarajeva docirati Hrvatima tko je dobar dečko a tko loš. Da ste to shvatili prije par godina možda bi BIH danas i imala šanse. Kada hrvatski novinari na hrvatskom TV kanalu budu govorili o kriminalcu Čoviću onda će to imati težinu . Ovako to doista djeluje kao očito naručeno guljenje kože po želji ove ili one političke klike, interesne skupine ili ovog ili onog menadžerskog kruga.
Kada shvatite da je za suštinsku demokratizaciju tj. onaj pravi pluralizam BH društva potrebno Hrvatima dopustiti prostor vlastita bavljenja sobom al opet u okviru BIH, na način da Hrvate njihove međusobne razmirice ne koštaju gubljenja nacionalnih interesa na državnoj razini, tada će Federacija prodisati. Samim time i BIH.
Koliko god napadali RS to je jedini dio BIH u kojem na vlasti već dugo vremena nisu ratne stranke. Pitate li se bi li tako bilo da je RS dio Federacije u kojoj ju se preglasava? U RS-u muku muče Srbi demokrati da suzbiju Dodikovo gospodarenje medijima. I taj proces kod njih je već otpočeo a što imamo u Federaciji? Tko smije primirisati jednoideološkoj federalnoj medijskoj utvrdi a da nije po njenom kroju? Ah da, zaboravio sam da je prema Uredništvu 60 minuta Dodik razarač BIH. To ste vi onako samozaključili. Po čemu je Dodik veći razarač od Harisa npr. Kojeg rijetko dotičete? Ili Mesića? Je l' Dodik potpisao nastanak RS-a ili upravo Haris? Pa i Mesić? Nije li svaki napad na RS od strane tog dvojca stopiranje povrataka u RS? Nije li onda i sama 60 minutna streljana Razarač BIH?
Aj zapitajte se pošteno, dragi gebelsići, može li doći do demokratizacije BIH u krajevima koji su uvjetno rečeno većinski hrvatski ili srpski bez prethodnog odbacivanja straha od majorizacije koju nad tim narodom provodi većinski komšijski narod? Kada na hrvatskom kanalu Federalne TV hrvatski novinar Stipan M. npr. napravi prilog o mutnim poslovima druga Dragana tek tada će poneki Hrvati u BIH uvjetno rečeno popušiti tu priču. Kada se u BIH oformi većinska hrvatska a opet multietnička federalna jedinica tek tada će biti šanse da se i među Hrvatima u BIH pojave stranke liberalnije i lijeve orjentacije. Recimo nekakav pravi SDP a ne ovaj Lagumdžijin bošnjački.
Da je gospodi Harisu Arapskom, Bakiru 60minutnom, Zlatku s Bošnjačkog intituta, pa i svim daidžama, Komšićima, Jelečima ... i dr. ikada bilo stalo do toga da se razvija pluralizam i demokratizacija na svim prostorima BiH odavno bi okrenuli priču od unitarno građanske vizije BIH, FTV-ovske vizije BIH ka konsocijaciskoj BIH kao jedinom mogućem obliku realne i napredne BIH u kojoj bi se zemlji podjeljenog društva dala šansa da svako od ta tri društva razvija vlastiti napredak i vlastiti proces demokratizacije a sve opet pod kišobranom BIH.
A kako je moguće to očekivati kada su glavni oratori unitarističke građanske BIH, BIH sastavljene na principu ekonomskih regija, koja je samo pandan za većinski bošnjački nacionalizam, ljudi koji su do jučer docirali o kominternama, staljinizmu, marksizmu, zadrugarstvu, bratstvu i jedinstvu. Na prvi pogled čovjek kada ih vidi i čuje kaže sebi jebote BIH stvarno ima šansu za napredak.
Jer kad ti bivši trockist lamentira o demokraciji onda stvarno pomisliš kako možeš reći "Vjerujem u napredak BIH": No ironija je da takvi danas rade istu grešku. Utopist ostaje utopist. Doduše i ovaj put kao i prošlom sistemu opet imaju računicu. Oni koji su u vrijeme najintezivnijeg cvjetanja crvenih partijskih makova bili zaneseni idealima radničkog samoupravljanja i radikalnog marksizma čiji če plamen navodno spaliti svo nacionalno prožimanje nisu uvidjeli da je to nacionalno itekako ukorijenjeno u narodu i jednostavno ne sagorijeva.I to ne samo u BIH nego u cijelom nekadašnjem Istočnom bloku. Isti ti danas u ovim uvjetima kudikamo većih ljudskih sloboda i prava na javnu riječ dociraju ali sada, pazi bogati, s pozicija velikih demokrata i opet proturaju istu utopiju - Kad narod ostane gladan odbacit će nacionalno i okrenuti se socijaldemokratskoj opciji točnije pravnoj sljednici Komunističke partije - pravim urednicima FTV-a, partiji koja u Sarajevu i danas drži i renta sve zgrade nekadašnje KPBIH. Samo ta utopija nikako da se ostvari. A ti ljudi su učeni. Imaju visoke titule i dugo iskustvo bavljenja rajom i opet im ni dva sistema nisu dovoljna da shvate.
Najbolji ilustrator dvolične politike u Bošnjaka i Velikograđana BIH poput Komšića i sličnih današnja je šutnja na izjavu efendije mostarskog Smajkića. On naime reče da je Hercegovina izgubljena ako Hrvati preuzmu Mostar. Da je FTV doista građanska, da je Željko doista Nebošnjak pače Građanin BIH onda bi prvi osudio tu izjavu. Jer zašto bi bilo koji dio BIH bio izgubljen ako bi kontrolu nad njim preuzeli Hrvati , budući da su i oni građani BIH, uz to i konstitutivni element. Umjesto da se ta izjava osudi kao potpirivanje nacionalne mrže religioznog idiota na tu se izjavu šuti. Zamislite da Fra Petar Jeleč izjavi - ako Bošnjaci preuzmu kontrolu nad Jajcom Bosna je izgubljena! - kako bi se ta izjava dočekala u Sarajevu. Očito je da je u oficijelnoj sarajevskoj politici "naše" samo ono što je bošnjačko i što Bošnjaci kontroliraju.
Isti je i odnos "objektivnog" FTV-a. Proslava proboja 4.korpusa Armije BIH i Seferovi memoari imaju pravo na minutažu zajedničke nam TV kuće. Dok ni HVO ni Vojska RS-a nemaju iako po Daytonu nikada nije oficijelno potpisana dobra i loša vojska. Pobijeđena i poražena strana. Po današnjem Ustavu i Armija BIH i HVO u Federaciji moraju imati isti tretman kako u medijima tako i u proračunu. Ali po FTV-u nemaju. Armija BIH, iako ima neustavno ime jer je sve samo ne bosanskohercegovačka, ima tretman dobre i pobjedničke vojske, iako su njeni pripadnici radili obredna klanja nad jednim dijelom građana BIH. HVO se ili napada ili se ne spominje. Tako je to u "pravednoj" Federaciji.
Na ovakvim sitnim ispadima Cerićevih lutaka i dvolične politike Federalnog medijskog politbiroa vidi se nasušna potreba formiranja hrvatske većinske federalne jedinice. Na koju imamo pravo i po ljudskim i po Božjim zakonima. Pa i po Allahovim ako ćemo pošteno govoriti. Poštenije od Duške Jurišić...
poskok.info
piše Nikola Zirdum l poskok.info
Na ovom portalu deralo se, dere se i derat će se druga Dragana, al mi to kad radimo, to činimo iz srca i društveno osviještenog poriva, ne po partijskom nalogu ovog ili onog lobija, federalnog, SDP-ovog, HT-ovog, HSP-ovog, i sl.
Naša kritika drugu Draganu autentična je kritika. Ona ima i početak i glavu i rep. Ne čerečimo ga da umjesto njega postavimo svoje ljude. Jer ih i nemamo. Kritiziramo ga kad to zasluži i kad nam je ćeif i kad mu je potrebno oponirati. Svatko zastranja. Pa i Dragan.
Veliki sam bio oponent druga Dragana, kojeg kako prolazi vrijeme sve više cijenim kao jedinog zajebanog igrača na političkoj sceni BH Hrvata, dovoljno zajebanog da se nosa sa pet Bakira. Od izlaska iz Kule nije napravio većeg kiksa osim onog što je stao iza leđa Drotu. Drot je pušiona. I moralna i politička i ljudska i kao takvog, ako mu je stalo do naroda više no do stranke morao ga je pustiti nek se sam hrva sa hrvatskim pravosuđem.
Al kad vidim kako FTV kroji istinu, kako gebelsovskom mašinerijom udara po svakome tko nije po volji drugu Zlatku, drugu Željku i svim ostalim drugovima samoupravljačima fedralne dalekoprokazivačice, koju bi svi mi kao trebali financirati baš zato jer je ona revolucionarna i "ničija", odmah mi onaj kome FTV guli kožu raste u očima.
FTV, da se razumijemo dere protiv svakog. Osim protiv nekih. Zašto Neki imaju imunitet na FTV-u to samo taj lobi zna.
Kažem svakim danom u svakom pogledu što češće puta čujem iz usta Bakira i Bakirića frazu "kriminalizovani Čović", "kriminalac Čović" to mi Čović više raste u očima. Iako ga osobno nikad nisam gotivio. Sve one koje FTV mazi i dovodi ko robu za potkusurivannje u svoje emisije od Damira 50%-nog Ljubića, Zvonke dr. Jurišića, Bože Rakijaša i drugih, automatski brišem iz mozga kao potencijalne relevantne političare među BH Hrvatima. Koliko će Jurišićevo đugumašenje stajat HSP to će se najbolje vidjeti na idućim izborima. Al' dok HSP-ovcima dođe iz ušiju i očiju do mozga dug je i vijugav put. Nekima nikad ne dođe.
Što bi onda htio poručiti FTV-u. Budući da vam većina HDZ-ovaca ne plaća pretplatu suludo je s vaše strane davati im besplatnu reklamu. Kao i kontra reklamu Jurišiću i Ljubiću koji vam je plačaju.
Dragi Bakire, Zvone i ostali mali Gebelsi, Vi očito još ne razumijete svu uzaludnu trudbenost vlastita utopijskog nauma. U tronacionalnoj BIH koja ima svoja tri nacionalna entiteta i etniteta , dakako neformalna, ali itekako živa i postojeća, potpuno je besmisleno iz Sarajeva docirati Hrvatima tko je dobar dečko a tko loš. Da ste to shvatili prije par godina možda bi BIH danas i imala šanse. Kada hrvatski novinari na hrvatskom TV kanalu budu govorili o kriminalcu Čoviću onda će to imati težinu . Ovako to doista djeluje kao očito naručeno guljenje kože po želji ove ili one političke klike, interesne skupine ili ovog ili onog menadžerskog kruga.
Kada shvatite da je za suštinsku demokratizaciju tj. onaj pravi pluralizam BH društva potrebno Hrvatima dopustiti prostor vlastita bavljenja sobom al opet u okviru BIH, na način da Hrvate njihove međusobne razmirice ne koštaju gubljenja nacionalnih interesa na državnoj razini, tada će Federacija prodisati. Samim time i BIH.
Koliko god napadali RS to je jedini dio BIH u kojem na vlasti već dugo vremena nisu ratne stranke. Pitate li se bi li tako bilo da je RS dio Federacije u kojoj ju se preglasava? U RS-u muku muče Srbi demokrati da suzbiju Dodikovo gospodarenje medijima. I taj proces kod njih je već otpočeo a što imamo u Federaciji? Tko smije primirisati jednoideološkoj federalnoj medijskoj utvrdi a da nije po njenom kroju? Ah da, zaboravio sam da je prema Uredništvu 60 minuta Dodik razarač BIH. To ste vi onako samozaključili. Po čemu je Dodik veći razarač od Harisa npr. Kojeg rijetko dotičete? Ili Mesića? Je l' Dodik potpisao nastanak RS-a ili upravo Haris? Pa i Mesić? Nije li svaki napad na RS od strane tog dvojca stopiranje povrataka u RS? Nije li onda i sama 60 minutna streljana Razarač BIH?
Aj zapitajte se pošteno, dragi gebelsići, može li doći do demokratizacije BIH u krajevima koji su uvjetno rečeno većinski hrvatski ili srpski bez prethodnog odbacivanja straha od majorizacije koju nad tim narodom provodi većinski komšijski narod? Kada na hrvatskom kanalu Federalne TV hrvatski novinar Stipan M. npr. napravi prilog o mutnim poslovima druga Dragana tek tada će poneki Hrvati u BIH uvjetno rečeno popušiti tu priču. Kada se u BIH oformi većinska hrvatska a opet multietnička federalna jedinica tek tada će biti šanse da se i među Hrvatima u BIH pojave stranke liberalnije i lijeve orjentacije. Recimo nekakav pravi SDP a ne ovaj Lagumdžijin bošnjački.
Da je gospodi Harisu Arapskom, Bakiru 60minutnom, Zlatku s Bošnjačkog intituta, pa i svim daidžama, Komšićima, Jelečima ... i dr. ikada bilo stalo do toga da se razvija pluralizam i demokratizacija na svim prostorima BiH odavno bi okrenuli priču od unitarno građanske vizije BIH, FTV-ovske vizije BIH ka konsocijaciskoj BIH kao jedinom mogućem obliku realne i napredne BIH u kojoj bi se zemlji podjeljenog društva dala šansa da svako od ta tri društva razvija vlastiti napredak i vlastiti proces demokratizacije a sve opet pod kišobranom BIH.
A kako je moguće to očekivati kada su glavni oratori unitarističke građanske BIH, BIH sastavljene na principu ekonomskih regija, koja je samo pandan za većinski bošnjački nacionalizam, ljudi koji su do jučer docirali o kominternama, staljinizmu, marksizmu, zadrugarstvu, bratstvu i jedinstvu. Na prvi pogled čovjek kada ih vidi i čuje kaže sebi jebote BIH stvarno ima šansu za napredak.
Jer kad ti bivši trockist lamentira o demokraciji onda stvarno pomisliš kako možeš reći "Vjerujem u napredak BIH": No ironija je da takvi danas rade istu grešku. Utopist ostaje utopist. Doduše i ovaj put kao i prošlom sistemu opet imaju računicu. Oni koji su u vrijeme najintezivnijeg cvjetanja crvenih partijskih makova bili zaneseni idealima radničkog samoupravljanja i radikalnog marksizma čiji če plamen navodno spaliti svo nacionalno prožimanje nisu uvidjeli da je to nacionalno itekako ukorijenjeno u narodu i jednostavno ne sagorijeva.I to ne samo u BIH nego u cijelom nekadašnjem Istočnom bloku. Isti ti danas u ovim uvjetima kudikamo većih ljudskih sloboda i prava na javnu riječ dociraju ali sada, pazi bogati, s pozicija velikih demokrata i opet proturaju istu utopiju - Kad narod ostane gladan odbacit će nacionalno i okrenuti se socijaldemokratskoj opciji točnije pravnoj sljednici Komunističke partije - pravim urednicima FTV-a, partiji koja u Sarajevu i danas drži i renta sve zgrade nekadašnje KPBIH. Samo ta utopija nikako da se ostvari. A ti ljudi su učeni. Imaju visoke titule i dugo iskustvo bavljenja rajom i opet im ni dva sistema nisu dovoljna da shvate.
Najbolji ilustrator dvolične politike u Bošnjaka i Velikograđana BIH poput Komšića i sličnih današnja je šutnja na izjavu efendije mostarskog Smajkića. On naime reče da je Hercegovina izgubljena ako Hrvati preuzmu Mostar. Da je FTV doista građanska, da je Željko doista Nebošnjak pače Građanin BIH onda bi prvi osudio tu izjavu. Jer zašto bi bilo koji dio BIH bio izgubljen ako bi kontrolu nad njim preuzeli Hrvati , budući da su i oni građani BIH, uz to i konstitutivni element. Umjesto da se ta izjava osudi kao potpirivanje nacionalne mrže religioznog idiota na tu se izjavu šuti. Zamislite da Fra Petar Jeleč izjavi - ako Bošnjaci preuzmu kontrolu nad Jajcom Bosna je izgubljena! - kako bi se ta izjava dočekala u Sarajevu. Očito je da je u oficijelnoj sarajevskoj politici "naše" samo ono što je bošnjačko i što Bošnjaci kontroliraju.
Isti je i odnos "objektivnog" FTV-a. Proslava proboja 4.korpusa Armije BIH i Seferovi memoari imaju pravo na minutažu zajedničke nam TV kuće. Dok ni HVO ni Vojska RS-a nemaju iako po Daytonu nikada nije oficijelno potpisana dobra i loša vojska. Pobijeđena i poražena strana. Po današnjem Ustavu i Armija BIH i HVO u Federaciji moraju imati isti tretman kako u medijima tako i u proračunu. Ali po FTV-u nemaju. Armija BIH, iako ima neustavno ime jer je sve samo ne bosanskohercegovačka, ima tretman dobre i pobjedničke vojske, iako su njeni pripadnici radili obredna klanja nad jednim dijelom građana BIH. HVO se ili napada ili se ne spominje. Tako je to u "pravednoj" Federaciji.
Na ovakvim sitnim ispadima Cerićevih lutaka i dvolične politike Federalnog medijskog politbiroa vidi se nasušna potreba formiranja hrvatske većinske federalne jedinice. Na koju imamo pravo i po ljudskim i po Božjim zakonima. Pa i po Allahovim ako ćemo pošteno govoriti. Poštenije od Duške Jurišić...
poskok.info
srijeda, prosinca 16, 2009
Tuđman zna BiH
Ekstremni dio muslimansko-bošnjačkih medija uključio se u kampanju za izbor predsjednika Republike Hrvatske, a među njima najmilitantniji, sarajevski Dnevni avaz, okomio se na neovisnoga predsjedničkog kandidata prof. Miroslava Tuđmana, koji se jedini zauzima za jednakopravnost hrvatskoga naroda s Muslimanima-Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini. Kao što je štošta nejasno u političkom mentalitetu avazovskih ekstremista, tako je i svojevrsni ulazak u hrvatsku kampanju obavijen velom nesvjesna naslijeđa iz tamnih područja kulturnopovijesne građe bošnjačke nacionalne svijesti. Želja da imaju dominantni utjecaj na kreiranje politike s Pantovčaka, kao što je to bio slučaj sa Stjepanom Mesićem u zadnjih desetak godina, može imati svoje pragmatične i nacionalne razloge. U projektu stvaranja unitarističke države, čiji je, inače, krajnji cilj potiskivanje kršćanskih naroda, odnosno Srba i Hrvata iz BiH, Pantovčak je bio poželjno mjesto, s kojeg se rušio daytonski ustroj zemlje.
Kao izravna posljedica posrednoga utjecaja s Pantovčaka, najprije je muslimansko-hrvatska Federacija pretvorena u bošnjački entitet, a izmjenom izbornoga zakona, muslimanskoj je strani omogućeno, da umjesto hrvatskoga naroda na izborima za člana Predsjedništva, sama bira dvojicu svojih predstavnika, od kojih jedan nominalno može predstavljati i Hrvate. Pod pokroviteljstvom Pantovčaka nametnut je gradu Mostaru i tzv. Ashdownov Statut, po kojem je hrvatskoj većini onemogućeno da ustroji gradsku vlast. U isto to vrijeme Sarajevo, kao središnji grad Federacije, etnički je očišćen i pretvoren u isključivo muslimanski grad. Po nekim procjenama, zbog tako drastične desetgodišnje unitarizacije, Federaciju je napustilo oko stotinjak tisuća Hrvata, što je očito i bio cilj muslimanskih ekstremista, koji sad nikako ne mogu prežaliti odlazak s Pantovčaka, čovjeka koji im je riješio pitanje dominacije nad Hrvatima, a upravo potkraj mandata pokušao otvarati prostor za muslimanski prodor u područje srpskoga entiteta.
Tuđmanovo inzistiranje na jednakopravnosti sva tri naroda zaustavilo bi proces unitarizacije, tijekom kojega su Hrvati već desetkovani, a ustrojstvo hrvatskoga entiteta, za koji se zalaže, otvorilo bi mogućnost preživljavanja hrvatskom narodu te stvorilo preduvjete za opstanak BiH kao cjelovite države. Ekstremističko inzistiranje na potiskivanju kršćana iz BiH ne dovodi samo u pitanje opstanak Hrvata i Srba u toj zemlji, nego se takvom politikom, jednako onako, kako je Slobodan Milošević nasilnim putem pokušao uspostaviti prevlast na području bivše SFRJ ubrzava rastakanje ionako klimave daytonske tvorevine. Stoje li doista iza klevetničkih napadaja na prof. Miroslava Tuđmana islamističke snage koje na ruševinama daytonske BiH žele stvoriti svoju islamsku državicu na Balkanu, najbolje će odgovoriti na to pitanje razboriti predstavnici bošnjačkoga naroda. Njima, ako je doista stalo do cjelovite i zajedničke države sa Srbima i Hrvatima, nije nejasno kako to državno zajedništvo može opstajati samo na načelima jednakopravnosti, a ta se jednakopravnost u višenacionalnim državama može ostvarivati isključivo na načelima federalnoga uređenja zajedničke države. Upravo o takvoj državi i govori prof. Miroslav Tuđman. Prikrivenu dimenziju bošnjačkoga uplitanja u hrvatske predsjedničke izbore valja potražiti i u povijesnim naslagama kolektivnoga pamćenja.
Kao što među Hrvatima postoje, premda rubne i politički nevažne skupine, koje smatraju kako su i današnji Bošnjaci samo islamski dio hrvatske nacije, a da se istočna granica hrvatske države nalazi na rijeci Drini, tako slično i unutar svijesti današnjih Bošnjaka postoje naslage, doduše sad već s bošnjačkim nacionalnim predznakom, koje svoj zamišljeni državni prostor protežu sve do nekadašnjih državnih granica s habsburškim njemačkim zemljama. Obje su koncepcije iracionalne jer ne uzimaju u obzir stvarno stanje i druge narode koji žive na tom terenu, a u svojim se projektima, bez obzira na njihove predznake i različite inačice uglavnom preklapaju. Njihovi se krajnji dijelovi politički dodiruju, a zbog nemoguće realizacije svojih projekata, u prošlom stoljeću dvaput su završavali u jugoslavenskim državama. Mogućnost za političko preživljavanje Hrvata u BiH omogućila bi tek uspostava Trećega entiteta, pa hrvatski državljani iz te zemlje, ako žele osigurati dostojan život sebi i svojoj djeci glasovat će za Miroslava Tuđmana. Ako žele zaokret od političkoga samoubojstva, što su im ga tijekom više godina pripremali Mesić, Račan i Sanader onda bi i birači u Republici Hrvatskoj trebali birati prof. Tuđmana.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
Kao izravna posljedica posrednoga utjecaja s Pantovčaka, najprije je muslimansko-hrvatska Federacija pretvorena u bošnjački entitet, a izmjenom izbornoga zakona, muslimanskoj je strani omogućeno, da umjesto hrvatskoga naroda na izborima za člana Predsjedništva, sama bira dvojicu svojih predstavnika, od kojih jedan nominalno može predstavljati i Hrvate. Pod pokroviteljstvom Pantovčaka nametnut je gradu Mostaru i tzv. Ashdownov Statut, po kojem je hrvatskoj većini onemogućeno da ustroji gradsku vlast. U isto to vrijeme Sarajevo, kao središnji grad Federacije, etnički je očišćen i pretvoren u isključivo muslimanski grad. Po nekim procjenama, zbog tako drastične desetgodišnje unitarizacije, Federaciju je napustilo oko stotinjak tisuća Hrvata, što je očito i bio cilj muslimanskih ekstremista, koji sad nikako ne mogu prežaliti odlazak s Pantovčaka, čovjeka koji im je riješio pitanje dominacije nad Hrvatima, a upravo potkraj mandata pokušao otvarati prostor za muslimanski prodor u područje srpskoga entiteta.
Tuđmanovo inzistiranje na jednakopravnosti sva tri naroda zaustavilo bi proces unitarizacije, tijekom kojega su Hrvati već desetkovani, a ustrojstvo hrvatskoga entiteta, za koji se zalaže, otvorilo bi mogućnost preživljavanja hrvatskom narodu te stvorilo preduvjete za opstanak BiH kao cjelovite države. Ekstremističko inzistiranje na potiskivanju kršćana iz BiH ne dovodi samo u pitanje opstanak Hrvata i Srba u toj zemlji, nego se takvom politikom, jednako onako, kako je Slobodan Milošević nasilnim putem pokušao uspostaviti prevlast na području bivše SFRJ ubrzava rastakanje ionako klimave daytonske tvorevine. Stoje li doista iza klevetničkih napadaja na prof. Miroslava Tuđmana islamističke snage koje na ruševinama daytonske BiH žele stvoriti svoju islamsku državicu na Balkanu, najbolje će odgovoriti na to pitanje razboriti predstavnici bošnjačkoga naroda. Njima, ako je doista stalo do cjelovite i zajedničke države sa Srbima i Hrvatima, nije nejasno kako to državno zajedništvo može opstajati samo na načelima jednakopravnosti, a ta se jednakopravnost u višenacionalnim državama može ostvarivati isključivo na načelima federalnoga uređenja zajedničke države. Upravo o takvoj državi i govori prof. Miroslav Tuđman. Prikrivenu dimenziju bošnjačkoga uplitanja u hrvatske predsjedničke izbore valja potražiti i u povijesnim naslagama kolektivnoga pamćenja.
Kao što među Hrvatima postoje, premda rubne i politički nevažne skupine, koje smatraju kako su i današnji Bošnjaci samo islamski dio hrvatske nacije, a da se istočna granica hrvatske države nalazi na rijeci Drini, tako slično i unutar svijesti današnjih Bošnjaka postoje naslage, doduše sad već s bošnjačkim nacionalnim predznakom, koje svoj zamišljeni državni prostor protežu sve do nekadašnjih državnih granica s habsburškim njemačkim zemljama. Obje su koncepcije iracionalne jer ne uzimaju u obzir stvarno stanje i druge narode koji žive na tom terenu, a u svojim se projektima, bez obzira na njihove predznake i različite inačice uglavnom preklapaju. Njihovi se krajnji dijelovi politički dodiruju, a zbog nemoguće realizacije svojih projekata, u prošlom stoljeću dvaput su završavali u jugoslavenskim državama. Mogućnost za političko preživljavanje Hrvata u BiH omogućila bi tek uspostava Trećega entiteta, pa hrvatski državljani iz te zemlje, ako žele osigurati dostojan život sebi i svojoj djeci glasovat će za Miroslava Tuđmana. Ako žele zaokret od političkoga samoubojstva, što su im ga tijekom više godina pripremali Mesić, Račan i Sanader onda bi i birači u Republici Hrvatskoj trebali birati prof. Tuđmana.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
Sud BiH osudio 41 Srbina, 11 Hrvata i 5 Bošnjaka za ratne zločine
Od osnivanja odjela za ratne zločine Suda BiH 2005. godine do danas izrečeno je 58 presuda i to 41 osuđenik je Srbin, 11 je Hrvata, pet Bošnjaka te jedan mudžahedin bliskoistočnog porijekla, proizlazi iz službenih podataka na web site Tužiteljstva BiH.
Istovremeno, deset presuda odnosi se na zločine nad Srbima, šest nad Hrvatima, te 42 nad Bošnjacima.
Od ovih presuda njih je 18 prvostupanjskih iz 2008. i 2009. godine, za koje su u tijeku drugostupanjski postupci, dok je ostatak završen kroz drugostupanjski postupak.
Prve prvostupanjska presude za ratne zločine izrečene su u Sudu BiH 2005. godine, i to Iračaninu Abduladhimu Maktoufu, koji je pravosnažno osuđen za zločine nad Hrvatima u Travničkoj regiji. U 2006. godini bilo je 13 presuda, od kojih su pet drugostuapnsjke, odnosno pravosnažne, te dvije ukidanje prvostupanjskih presuda za jednog Srbina i jednog Hrvata.
Jedan Hrvat osuđen je za zločine nad Bošnjacima u Prijedoru kao pripadnik Vojske RS, dok je od šest osuđenih Bošnjaka, polovica osuđenih za zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba.
Tri presude Bošnjacima bile su zbog zločina nad Srbima i to Veiz Bijelić, osuđen za zločine nad Srbima u Vlasenici, Idhan Sipić za zločine nad Srbima u Ključu 1995. godine, te Niset Ramić za zločine početkom rata nad Srbima u Visokom.
Najveći dio presuda Srbima odnosi se na istočnu Bosnu u početku i na kraju rata, te na zločine u Prijedorskoj regiji s početka rata u BiH.
Zločini Hrvata se u najvećem dijelu odnose na događaje tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, a dvije presude su za zločine nad Srbima u Kotor Varošu i Derventi.
Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS, kaže za Nezavsine novine da će to udruženje od danas bojkotirati Sud i Tužiteljstvo BiH jer, kako kaže, te institucije rade na tome da Srbe u BiH naprave agresorima, dok bošnjačke i hrvatske zločine zanemaruju.
"Bez obzira na svu dokumentaciju koju smo podnijeli Sudu i Tužiteljstvu BiH, mi koji smo jedini živi svjedoci onoga šta se dogodilo i koji znaju tko je odgovoran za zločine nad Srbima i tko ih je činio, provodio i naređivao, o tome Sud i Tužiteljstvo uporno šute", kaže on.
Dukić kaže da će obimnu dokumentaciju koja čini 300 predmeta ratnih zločina s imenima 22.176 Bošnjaka i Hrvata, za koje smatra da su ih počinili, dostaviti Specijalnom tužiteljstvu za ratne zločine Srbije.
"Mi više nećemo komunicirati s ovakvim Tužiteljstvom BiH. Nama je jedino preostalo da od suda u Beogradu tražimo pravdu. Meni je Davidd Schwendinman uputio pismo da nikad neće biti procesuirani ni Atif Dudaković ni "tuzlanska kolona" ako stranci odu. Oni nisu ništa uradili iako smo im dostavili svu dokumentaciju", naveo je on.
Dukić je rekao da su, prema njihovim podacima, Srbi do sada osuđeni na 1.447 godina zatvora, Hrvati na 156 godina a Bošnjaci na 47, od čega je Sud BiH, prema tim podacima, Srbe osudio na 826,5 godina robije, Hrvate na 153,5 godina a Bošnjake na 30 godina.
Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, rekao je da Tužilteljstvo ne gleda predmete po nacionalnosti bilo počinitelja, bilo žrtava i da ne vode takve evidencije. Iz Suda BiH navode da je do sada izrečena 41 pravosnažna sudska presuda, dok su ostale još u prvostupanjskom postupku.
"Evidencije o nacionalnoj pripadnosti optuženih, osuđenih i žrtava Sud BiH ne vodi", navedeno je u dopisu Suda BiH.
16.12.2009.
Pincom.info
Istovremeno, deset presuda odnosi se na zločine nad Srbima, šest nad Hrvatima, te 42 nad Bošnjacima.
Od ovih presuda njih je 18 prvostupanjskih iz 2008. i 2009. godine, za koje su u tijeku drugostupanjski postupci, dok je ostatak završen kroz drugostupanjski postupak.
Prve prvostupanjska presude za ratne zločine izrečene su u Sudu BiH 2005. godine, i to Iračaninu Abduladhimu Maktoufu, koji je pravosnažno osuđen za zločine nad Hrvatima u Travničkoj regiji. U 2006. godini bilo je 13 presuda, od kojih su pet drugostuapnsjke, odnosno pravosnažne, te dvije ukidanje prvostupanjskih presuda za jednog Srbina i jednog Hrvata.
Jedan Hrvat osuđen je za zločine nad Bošnjacima u Prijedoru kao pripadnik Vojske RS, dok je od šest osuđenih Bošnjaka, polovica osuđenih za zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba.
Tri presude Bošnjacima bile su zbog zločina nad Srbima i to Veiz Bijelić, osuđen za zločine nad Srbima u Vlasenici, Idhan Sipić za zločine nad Srbima u Ključu 1995. godine, te Niset Ramić za zločine početkom rata nad Srbima u Visokom.
Najveći dio presuda Srbima odnosi se na istočnu Bosnu u početku i na kraju rata, te na zločine u Prijedorskoj regiji s početka rata u BiH.
Zločini Hrvata se u najvećem dijelu odnose na događaje tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, a dvije presude su za zločine nad Srbima u Kotor Varošu i Derventi.
Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS, kaže za Nezavsine novine da će to udruženje od danas bojkotirati Sud i Tužiteljstvo BiH jer, kako kaže, te institucije rade na tome da Srbe u BiH naprave agresorima, dok bošnjačke i hrvatske zločine zanemaruju.
"Bez obzira na svu dokumentaciju koju smo podnijeli Sudu i Tužiteljstvu BiH, mi koji smo jedini živi svjedoci onoga šta se dogodilo i koji znaju tko je odgovoran za zločine nad Srbima i tko ih je činio, provodio i naređivao, o tome Sud i Tužiteljstvo uporno šute", kaže on.
Dukić kaže da će obimnu dokumentaciju koja čini 300 predmeta ratnih zločina s imenima 22.176 Bošnjaka i Hrvata, za koje smatra da su ih počinili, dostaviti Specijalnom tužiteljstvu za ratne zločine Srbije.
"Mi više nećemo komunicirati s ovakvim Tužiteljstvom BiH. Nama je jedino preostalo da od suda u Beogradu tražimo pravdu. Meni je Davidd Schwendinman uputio pismo da nikad neće biti procesuirani ni Atif Dudaković ni "tuzlanska kolona" ako stranci odu. Oni nisu ništa uradili iako smo im dostavili svu dokumentaciju", naveo je on.
Dukić je rekao da su, prema njihovim podacima, Srbi do sada osuđeni na 1.447 godina zatvora, Hrvati na 156 godina a Bošnjaci na 47, od čega je Sud BiH, prema tim podacima, Srbe osudio na 826,5 godina robije, Hrvate na 153,5 godina a Bošnjake na 30 godina.
Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, rekao je da Tužilteljstvo ne gleda predmete po nacionalnosti bilo počinitelja, bilo žrtava i da ne vode takve evidencije. Iz Suda BiH navode da je do sada izrečena 41 pravosnažna sudska presuda, dok su ostale još u prvostupanjskom postupku.
"Evidencije o nacionalnoj pripadnosti optuženih, osuđenih i žrtava Sud BiH ne vodi", navedeno je u dopisu Suda BiH.
16.12.2009.
Pincom.info
utorak, prosinca 15, 2009
Tko stvara animozitet između Posavine i Hercegovine?!
Već dugi niz godina,posebno u ratnom a pogotovo u poslijeratnom periodu konstantno se kada je riječ o politici i gospodarstvu u Posavini od pojedinih ljudi može čuti kako „provlače“ animozitet (neprijateljsko raspoloženje, nesklonost) između Posavine i Hercegovine.Prepucavanja su izražena na internetskim portalima pogotovo posavskim.
Taj animozitet je vjerojatno manje izražen u obrnutom smijeru što je i prirodno jer se radi o većem prostoru i brojnijem po ljudstvu a osim toga i središte je institucija vlasti u Mostaru gdje Hrvati ostvaruju svoje zahtjeve i prava pa su oni kao eto i zadovoljniji (trava je uvijek zelenija u susjedovom dvorištu).
Bitan čimbenik je i prostorna udaljenost te različiti mentaliteti ova dva podneblja kao i povijesne činjenice itd.
Međutim da nebi previše zalazili u sve dubioze, može se reći da je animozitet sličan onome između hrvatskog juga i sjevera (Zagreb-Split) samo u posve drugačijim okolnostima jer je tu još i složenija situacija zbog države u kojoj su u većini Srbi i Bošnjaci.
Iz tog razloga smatra se da zapravo animoziteta i nema osim u „nečijim“ glavama jer su Hrvati u BiH u tolikom broju i tako „razuđeni“ da ovi u većini nemaju kada da se bave sunarodnjacima iz druge regije jer im neprestana „borba“ u odnosima sa dva druga naroda stvarala mnoge „probleme“ prije svega političke i gospodarske prirode pa tako ostaje dojam da su pojedine regije „usamljene“ u svojim vapajima.
Ipak povijest nam je zajednička kao i rod.
Kad se prouči povijest, nedvojbeno se može zaključiti da je područje Posavine konstantno naseljavano i raseljavano što zbog ratova a što zbog vodoplavnog područja i čestih poplava rijeka kojima je Posavina prožeta te slivanjem u zimskim periodima oborinskih podzemnih voda čak sa Majevice, tako da su tek 50 tih godina melioracijskim kanalima i kasnije izgradnjom nasipa stvorili uvjeti za kvalitetniji i bolji život.
Slično je sa Hercegovinom gdje su surovi krš i ratovi odnosili mnoge generacije u treće zemlje, tako da je kroz decenije hrvatska dijaspora postala brojnija nego matica država i gdje je jako teško izbjeći asimilaciju ali su mukotrpno sačuvali svoje porijeklo i jezik i masovno potpomagali svoju Hrvatsku-i Posavci i Hercegovci.
I danas neke „mudre glave“ toj dijaspori nebi dali pravo glasovanja.
Znači imamo već jednu veliku zajedničku stvar a to je tragična povijest pogotovo u BiH iz koje smo decenijama i stoljećima „curili i bježali“.
Druga zajednička-bratska povijest je genetska.
Nikakva novost nije konstatacija da je Posavina puna Hercegovaca, Dalmatinaca kao i Slavonaca u velikom broju.
Tome svjedoče i mnoga česta zajednička prezimena u Posavini čiji korijen potiče iz tih južnih krajeva kao npr. Marković, Neretljak, Brkić, Ćorluka, Šimić, Vidović, Kelava, Mišetić, Dragičević, Sušilović, Mijić, Martinović, Marić, Bilić, Kovač, Glavaš, Šušak, Zubak, Pejić, Mikić, Klaić, Duspara, Knežević, Lušić, Jurić, Čuljak, Rašić, Anić, Benković, Galić i da ih sve nenabrajamo.
Ono što Posavci danas najčešće zamijeraju Hercegovcima je „nebriga“ u vidu financija, teritorija, udjela u institucijama i politici itd.
Ono što bi Hercegovci danas zamjerili Posavcima u zadnje vrijeme bilo bi savezništvo sa Bošnjacima dok su oni sa njima ratovali, mlakost itd.
I kad sve ove „razloge“ realno rezimiramo niti jedan s obje strane nema opravdan temelj.
Ovo „danas“ što se „zamijera“ su kompleksne situacije iz okruženja.
Hrvati iz Posavine nisu ni trebali a ni mogli ratovati s Bošnjacima iz razloga što su Hrvati bili daleko nadmoćniji a imali su zajedničkog neprijatelja te su Bošnjaci imali diskontinuitet od teritorija gdje su brojniji. Pitanje bi bilo što bi bilo da je ta veza postojala. Nasuprot tome Hercegovci su imali daleko brojnije Bošnjake čiji su apetiti za teritorijem naglo porasli nakon gubitka teritorija od Srba i akumuliranjem oružja preko Hrvatske a uz to je veliki broj KOS-ovaca iz njihovih redova „odradio“ rat između Hrvata i Muslimana kao i činjenica da su Bošnjaci totalno nespremni dočekali rat zahvaljujući svom rukovodstvu i mentalitetu. Znači zamjerka od strane Hercegovaca nestoji.
Međutim nestoji niti zamjerka od Posavaca. Posavina nema, niti je „profilirala“ ni jednog političkog „igrača“ koji bi zastupao njene interese. Nepamtimo niti jednog intelektualca ili jakog govornika koji bi se nametnuo u političkim vodama.
Za pad Posavine nemože se optuživati Hercegovina niti Šušak niti bilo tko ko je potekao iz nje jer je situacija bila kompleksna što se tiče (ne)organizacije a postoje tvrdnje i svjedoci da je sam Tuđman bio ogorčen i ljut zbog „povlačenja“ iz Posavine i pored toga što je Alija Izetbegović potpisao sporazum o prelasku HV-a u BiH a koji danas nitko i nespominje te Alija Izetbegović nikad nije istakao tu činjenicu da agresije na BiH nemože biti kad si potpisao sporazum kojim pristaješ da ti jedinice HV-a pomognu.Zašto nekome paše da sve sve svaljuje na Tuđmana i hercegovce ostaje velika zagonetka.Orašje je bilo dokaz da te nitko nemože prodati ako ti to nećeš mada je i tu puno teorija o naređivanom povlačenju mada nitko nespominje konkretna imena tko je i što zahtijevao tako da tu gluhi telefoni nisu odigrali ulogu a pokazalo se da Tuđman nije "izbrisao" taj dio teritorija kao što je to uradio Milošević sa Srbima u Sarajevu.Alija Izetbegović je uvijek bio tu negdje da izvuče maksimum sa minimumom zalaganja i na tuđi račun.Nevjerojatno je da su i Alija Izetbegović i Sulejman Tihić iz Šamca te da ništa nisu rekli ni učinili da svoj rodni grad izbave iz RS u Daytonu jer njima je izgleda svejedno dali će biti u RS ili Županiji Posavskoj kad već nije njihov.U tom grmu leži zec a ne u plasiranju priča o prodaji.
Iza toga je poznato kako su „psi rata“ izvukli sve što je vrijedilo iz Posavine pod maglovitim okolnostima „usmenom predajom preko gluvih telefona“ i kako su britanski krojači Owen i Stoltenberg crtali po salvetama i krojili RS u omjeru 51% : 49% čime ni Hercegovci ni Posavci nisu profitirali jer je Posavini samo vraćen Odžak a Hercegovini je „poništen“ zauzeti teritorij iz Oluje tj. područje Šipova i Mrkonjić Grada kako bi se agresor nagradio sa 49% teritorija a Bošnjaci na drugoj strani dobili najveći dio Sarajeva (Ilidža,Grbavica,Vogošća itd.).
Najveći problem u animozitetu ipak leži u „prodavačima magle“ i mentalitetu.
Ako pažljivo poslušate tko plasira takve animozitete vidjet ćete da su to osobe iz zajedničkih državnih tvrtki iz nasljedstva Herceg-Bosne koji imaju visoke plaće i koji su dosta „stekli“ ali im je još malo pa bi i „privatizirali“ ako se može a da im životopis i nije baš čist kao i neki primitivci koji se nisu nigdje dokazali.
Zatim to su voditelji poslovnih jedinica čiji su „jači igrači“ vlasnici s juga. Zatim to su „biznismeni“ koji su naglo ojačali, izmijenjali stranačke dresove, i sad ih je strah što će biti u budućnosti jer su navikli na velike novce.
Najglasniji su oni koji su i 1991-92 bili „neskloni promjenama“ jer im je partija dala sve što su poželjeli i koji su se kleli u bivšu državu.
Da postoji bilo kakav animozitet nebi Mostar sudjelovao u formiranju ispostava svog sveučilišta u srednjoj Bosni i Posavini što je mnogima bio glavni argument u izdvajanju djelića posavskih novaca za sveučilište u Mostaru.
I zbog svega prethodno navedenog „mudre glave“ koje stvaraju animozitet, svoju stručnost i političke poglede lako mogu ostvariti u susjednim većinskim regijama gdje su Srbi i Bošnjaci jer živimo u vremenu otvorenog tržišta gdje se vrjednuje znanje i intelekt.
Zbog toga svi vi koji stvarate nepostojeće animozitete sličite na kukavnu djecu koja non-stop zbog nečeg plaču i vuku mamu za suknju.
Onaj kome je za vlastitu sudbu uvijek netko drugi kriv treba da potraži sreću u drugom dvorištu gdje mu se trava čini zelenijom, ili da mu prepoznamo djelo kojim je unaprijedio svoju Posavinu.
Uvijek se mete ispred svoga kućnog praga a pomoći možeš samo sam sebi i sve što ti dođe sa strane dobro je došlo.
Narod bi još rekao i uzdaj se use i u svoje kljuse.
Juraj Marić l posavski-obzor.info
Taj animozitet je vjerojatno manje izražen u obrnutom smijeru što je i prirodno jer se radi o većem prostoru i brojnijem po ljudstvu a osim toga i središte je institucija vlasti u Mostaru gdje Hrvati ostvaruju svoje zahtjeve i prava pa su oni kao eto i zadovoljniji (trava je uvijek zelenija u susjedovom dvorištu).
Bitan čimbenik je i prostorna udaljenost te različiti mentaliteti ova dva podneblja kao i povijesne činjenice itd.
Međutim da nebi previše zalazili u sve dubioze, može se reći da je animozitet sličan onome između hrvatskog juga i sjevera (Zagreb-Split) samo u posve drugačijim okolnostima jer je tu još i složenija situacija zbog države u kojoj su u većini Srbi i Bošnjaci.
Iz tog razloga smatra se da zapravo animoziteta i nema osim u „nečijim“ glavama jer su Hrvati u BiH u tolikom broju i tako „razuđeni“ da ovi u većini nemaju kada da se bave sunarodnjacima iz druge regije jer im neprestana „borba“ u odnosima sa dva druga naroda stvarala mnoge „probleme“ prije svega političke i gospodarske prirode pa tako ostaje dojam da su pojedine regije „usamljene“ u svojim vapajima.
Ipak povijest nam je zajednička kao i rod.
Kad se prouči povijest, nedvojbeno se može zaključiti da je područje Posavine konstantno naseljavano i raseljavano što zbog ratova a što zbog vodoplavnog područja i čestih poplava rijeka kojima je Posavina prožeta te slivanjem u zimskim periodima oborinskih podzemnih voda čak sa Majevice, tako da su tek 50 tih godina melioracijskim kanalima i kasnije izgradnjom nasipa stvorili uvjeti za kvalitetniji i bolji život.
Slično je sa Hercegovinom gdje su surovi krš i ratovi odnosili mnoge generacije u treće zemlje, tako da je kroz decenije hrvatska dijaspora postala brojnija nego matica država i gdje je jako teško izbjeći asimilaciju ali su mukotrpno sačuvali svoje porijeklo i jezik i masovno potpomagali svoju Hrvatsku-i Posavci i Hercegovci.
I danas neke „mudre glave“ toj dijaspori nebi dali pravo glasovanja.
Znači imamo već jednu veliku zajedničku stvar a to je tragična povijest pogotovo u BiH iz koje smo decenijama i stoljećima „curili i bježali“.
Druga zajednička-bratska povijest je genetska.
Nikakva novost nije konstatacija da je Posavina puna Hercegovaca, Dalmatinaca kao i Slavonaca u velikom broju.
Tome svjedoče i mnoga česta zajednička prezimena u Posavini čiji korijen potiče iz tih južnih krajeva kao npr. Marković, Neretljak, Brkić, Ćorluka, Šimić, Vidović, Kelava, Mišetić, Dragičević, Sušilović, Mijić, Martinović, Marić, Bilić, Kovač, Glavaš, Šušak, Zubak, Pejić, Mikić, Klaić, Duspara, Knežević, Lušić, Jurić, Čuljak, Rašić, Anić, Benković, Galić i da ih sve nenabrajamo.
Ono što Posavci danas najčešće zamijeraju Hercegovcima je „nebriga“ u vidu financija, teritorija, udjela u institucijama i politici itd.
Ono što bi Hercegovci danas zamjerili Posavcima u zadnje vrijeme bilo bi savezništvo sa Bošnjacima dok su oni sa njima ratovali, mlakost itd.
I kad sve ove „razloge“ realno rezimiramo niti jedan s obje strane nema opravdan temelj.
Ovo „danas“ što se „zamijera“ su kompleksne situacije iz okruženja.
Hrvati iz Posavine nisu ni trebali a ni mogli ratovati s Bošnjacima iz razloga što su Hrvati bili daleko nadmoćniji a imali su zajedničkog neprijatelja te su Bošnjaci imali diskontinuitet od teritorija gdje su brojniji. Pitanje bi bilo što bi bilo da je ta veza postojala. Nasuprot tome Hercegovci su imali daleko brojnije Bošnjake čiji su apetiti za teritorijem naglo porasli nakon gubitka teritorija od Srba i akumuliranjem oružja preko Hrvatske a uz to je veliki broj KOS-ovaca iz njihovih redova „odradio“ rat između Hrvata i Muslimana kao i činjenica da su Bošnjaci totalno nespremni dočekali rat zahvaljujući svom rukovodstvu i mentalitetu. Znači zamjerka od strane Hercegovaca nestoji.
Međutim nestoji niti zamjerka od Posavaca. Posavina nema, niti je „profilirala“ ni jednog političkog „igrača“ koji bi zastupao njene interese. Nepamtimo niti jednog intelektualca ili jakog govornika koji bi se nametnuo u političkim vodama.
Za pad Posavine nemože se optuživati Hercegovina niti Šušak niti bilo tko ko je potekao iz nje jer je situacija bila kompleksna što se tiče (ne)organizacije a postoje tvrdnje i svjedoci da je sam Tuđman bio ogorčen i ljut zbog „povlačenja“ iz Posavine i pored toga što je Alija Izetbegović potpisao sporazum o prelasku HV-a u BiH a koji danas nitko i nespominje te Alija Izetbegović nikad nije istakao tu činjenicu da agresije na BiH nemože biti kad si potpisao sporazum kojim pristaješ da ti jedinice HV-a pomognu.Zašto nekome paše da sve sve svaljuje na Tuđmana i hercegovce ostaje velika zagonetka.Orašje je bilo dokaz da te nitko nemože prodati ako ti to nećeš mada je i tu puno teorija o naređivanom povlačenju mada nitko nespominje konkretna imena tko je i što zahtijevao tako da tu gluhi telefoni nisu odigrali ulogu a pokazalo se da Tuđman nije "izbrisao" taj dio teritorija kao što je to uradio Milošević sa Srbima u Sarajevu.Alija Izetbegović je uvijek bio tu negdje da izvuče maksimum sa minimumom zalaganja i na tuđi račun.Nevjerojatno je da su i Alija Izetbegović i Sulejman Tihić iz Šamca te da ništa nisu rekli ni učinili da svoj rodni grad izbave iz RS u Daytonu jer njima je izgleda svejedno dali će biti u RS ili Županiji Posavskoj kad već nije njihov.U tom grmu leži zec a ne u plasiranju priča o prodaji.
Iza toga je poznato kako su „psi rata“ izvukli sve što je vrijedilo iz Posavine pod maglovitim okolnostima „usmenom predajom preko gluvih telefona“ i kako su britanski krojači Owen i Stoltenberg crtali po salvetama i krojili RS u omjeru 51% : 49% čime ni Hercegovci ni Posavci nisu profitirali jer je Posavini samo vraćen Odžak a Hercegovini je „poništen“ zauzeti teritorij iz Oluje tj. područje Šipova i Mrkonjić Grada kako bi se agresor nagradio sa 49% teritorija a Bošnjaci na drugoj strani dobili najveći dio Sarajeva (Ilidža,Grbavica,Vogošća itd.).
Najveći problem u animozitetu ipak leži u „prodavačima magle“ i mentalitetu.
Ako pažljivo poslušate tko plasira takve animozitete vidjet ćete da su to osobe iz zajedničkih državnih tvrtki iz nasljedstva Herceg-Bosne koji imaju visoke plaće i koji su dosta „stekli“ ali im je još malo pa bi i „privatizirali“ ako se može a da im životopis i nije baš čist kao i neki primitivci koji se nisu nigdje dokazali.
Zatim to su voditelji poslovnih jedinica čiji su „jači igrači“ vlasnici s juga. Zatim to su „biznismeni“ koji su naglo ojačali, izmijenjali stranačke dresove, i sad ih je strah što će biti u budućnosti jer su navikli na velike novce.
Najglasniji su oni koji su i 1991-92 bili „neskloni promjenama“ jer im je partija dala sve što su poželjeli i koji su se kleli u bivšu državu.
Da postoji bilo kakav animozitet nebi Mostar sudjelovao u formiranju ispostava svog sveučilišta u srednjoj Bosni i Posavini što je mnogima bio glavni argument u izdvajanju djelića posavskih novaca za sveučilište u Mostaru.
I zbog svega prethodno navedenog „mudre glave“ koje stvaraju animozitet, svoju stručnost i političke poglede lako mogu ostvariti u susjednim većinskim regijama gdje su Srbi i Bošnjaci jer živimo u vremenu otvorenog tržišta gdje se vrjednuje znanje i intelekt.
Zbog toga svi vi koji stvarate nepostojeće animozitete sličite na kukavnu djecu koja non-stop zbog nečeg plaču i vuku mamu za suknju.
Onaj kome je za vlastitu sudbu uvijek netko drugi kriv treba da potraži sreću u drugom dvorištu gdje mu se trava čini zelenijom, ili da mu prepoznamo djelo kojim je unaprijedio svoju Posavinu.
Uvijek se mete ispred svoga kućnog praga a pomoći možeš samo sam sebi i sve što ti dođe sa strane dobro je došlo.
Narod bi još rekao i uzdaj se use i u svoje kljuse.
Juraj Marić l posavski-obzor.info
"Inzko i ostali" rade na iseljenju Hrvata iz Mostara i BiH, te njihovom dekonstituiranju
U povodu posljednje odluke visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka priopćenjem za javnost se oglasio Gradski odbor HDZ BiH Mostar: "Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko i OHR ponijeli su se krajnje licemjerno, neodgovorno i neozbiljno iz razloga zato što je na posljednjem sastanku visokog predstavnika s predstavnicima političkih stranaka koje participiraju u radu Gradskog vijeća u Mostaru kazao, citiramo:"Dok traje utakmica, nema promjene pravila".
Iz ove rečenice vidi se sva njegova ozbiljnost. Zbog ovih riječi tražimo od Vijeća za implementaciju mira (PIC) odmah njegovu smjenu. Sa žaljenjem moramo konstatirati da je u Federaciji BiH OHR samo u službi bošnjačke politike.
Ova Odluka je također potvrda tko od Mostara pravi grad slučaj i zašto je to grad nenormalnog življenja. Od kada je nastao OHR pa sve do danas niti jedna odluka nije bila u prilog politike hrvatskog naroda. Pozivamo OHR, ICG, Vijeće Europe, Europsku komisiju i State Department da nam izdvoje bilo koju odluku od postanka OHR-a koje su imale kakvu - takvu realnu potporu i hrvatskog naroda u BiH.
Na žalost, ovo se radi kako bi se Hrvati i iz Mostara iselili čim prije te kako bi „Inzko i ostali“ imali olakšan posao u potpunom dekonstituiranju Hrvata i progonstva iz BiH.
Imajući na umu da po pravilima koja je visoki predstavnik sada nametnuo gospodin Ljubo Bešlić bi do sada bio izabran 17 puta, a sada vjerojatno da je OHR sa Bošnjacima razradio strategiju da 18-ti i konačni put bude izabran netko drugi.
Iz svega vidljivoga visoki predstavnik je pokazao da Statut može mijenjati samo kada je u pitanju bošnjački interes, a ne na tragu realnog i stvarno potrebnog mijenjanja sukladno demokratskim principima suvremenog svijeta.
Zbog svega navedenoga mislimo da ovakav OHR niti više ima moralno pravo da postoji za hrvatski narod.
Vijeće sigurnosti UN se mora očitovati čim prije o daljnjoj sudbini njegovog postojanja, jer u njegovom produžetku rada slijedi egzodus hrvatskog naroda zašto će ono snositi najveću odgovornost, stoji iz Ureda za informiranje GO HDZBiH Mostar.
Iz ove rečenice vidi se sva njegova ozbiljnost. Zbog ovih riječi tražimo od Vijeća za implementaciju mira (PIC) odmah njegovu smjenu. Sa žaljenjem moramo konstatirati da je u Federaciji BiH OHR samo u službi bošnjačke politike.
Ova Odluka je također potvrda tko od Mostara pravi grad slučaj i zašto je to grad nenormalnog življenja. Od kada je nastao OHR pa sve do danas niti jedna odluka nije bila u prilog politike hrvatskog naroda. Pozivamo OHR, ICG, Vijeće Europe, Europsku komisiju i State Department da nam izdvoje bilo koju odluku od postanka OHR-a koje su imale kakvu - takvu realnu potporu i hrvatskog naroda u BiH.
Na žalost, ovo se radi kako bi se Hrvati i iz Mostara iselili čim prije te kako bi „Inzko i ostali“ imali olakšan posao u potpunom dekonstituiranju Hrvata i progonstva iz BiH.
Imajući na umu da po pravilima koja je visoki predstavnik sada nametnuo gospodin Ljubo Bešlić bi do sada bio izabran 17 puta, a sada vjerojatno da je OHR sa Bošnjacima razradio strategiju da 18-ti i konačni put bude izabran netko drugi.
Iz svega vidljivoga visoki predstavnik je pokazao da Statut može mijenjati samo kada je u pitanju bošnjački interes, a ne na tragu realnog i stvarno potrebnog mijenjanja sukladno demokratskim principima suvremenog svijeta.
Zbog svega navedenoga mislimo da ovakav OHR niti više ima moralno pravo da postoji za hrvatski narod.
Vijeće sigurnosti UN se mora očitovati čim prije o daljnjoj sudbini njegovog postojanja, jer u njegovom produžetku rada slijedi egzodus hrvatskog naroda zašto će ono snositi najveću odgovornost, stoji iz Ureda za informiranje GO HDZBiH Mostar.
Pri kraju pripreme za pokretanje tv kanala na hrvatskom jeziku
Višegodišnja borba za kanal na hrvatskom jeziku u BiH ulazi u novu odlučujući fazu i to nakon što je stručno povjerenstvo Ministarstva prometa i veza počelo privoditi kraju tehnički dio projekta za izradu novog RTV kanala.
Kako doznaje Dnevni listu ovom ministarstvu, do Božića će biti završen spomenuti dio posla, čime bi praktično bila otvorena vrata za ono što tek predstoji, a to je politički dio posla.
Božidar Škravan, savjetnik ministra prometa i veza Rude Vidovića i koordinator povjerenstva, potvrdio je kako će izuzetnim naporima ovog tijela do blagdana biti završen tehničko-tehnološki, ali i programski projekti za novi radijski i TV kanal.
Ono što sada ostaje je politička odluka Vijeća ministara, a onda i Parlamenta BiH, koji bi, pored ocjene ovog projekta, trebali odlučivati o nužnim izmjenama Zakona o RTV servisu, kako bi se omogućilo pravno formiranje četvrtog pravnog subjekta, uz postojeće RTV BiH, RTRS i FTV.
Istodobno, izaslanik HDZ-a u državnom Domu naroda i bivši hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović već pokreće proceduru pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, kojim osporava određene odredbe sadašnjeg Zakona o javnom RTV servisu, smatrajući ih nepravednim prema hrvatskom narodu i njegovom pravu na informiranje na vlastitom jeziku.
S druge strane, u državnom Ministarstvu prometa i veza prilično su optimistični kada je u pitanju završetak posla oko novog kanala. Naime, već jedno vrijeme u međunarodnim krugovima se pojavljuju pozitivna razmišljanja o potrebi da i hrvatski narod ima pravo na informiranje i obrazovanje na hrvatskom jeziku, piše list.
Podsjetimo Parlament BiH zadužio je Vijeće ministara da izradi projekt kanala na hrvatskom jeziku, pa će svakako biti zanimljivo kako će, nakon što sve bude gotovo, glasovati bošnjački zastupnici i izaslanici, koji su od početka izražavali negativne stavove spram ovog pitanja.
U međuvremenu, dok se ne usvoje potrebne izmjene zakona, koje će definirati četvrti pravni subjekt u Mostaru, privremeno će rješenje biti takozvani time-sharing iz Sarajeva, odnosno odmah će se moći pristupiti emitiranju programa.
Podsjetimo kako je Ustavni sud BiH nakon tri godine čekanja odbacio zahtjev Ive Mire Jovića za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom RTV sustavu. U međuvremenu, Jović je, vidno nezadovoljan ovom odlukom, počeo pripremati materijal kako bi ovu problematiku iznio pred Sud za ljudska prava u Strasbourgu.
15.12.2009.
Pincom.info
Kako doznaje Dnevni listu ovom ministarstvu, do Božića će biti završen spomenuti dio posla, čime bi praktično bila otvorena vrata za ono što tek predstoji, a to je politički dio posla.
Božidar Škravan, savjetnik ministra prometa i veza Rude Vidovića i koordinator povjerenstva, potvrdio je kako će izuzetnim naporima ovog tijela do blagdana biti završen tehničko-tehnološki, ali i programski projekti za novi radijski i TV kanal.
Ono što sada ostaje je politička odluka Vijeća ministara, a onda i Parlamenta BiH, koji bi, pored ocjene ovog projekta, trebali odlučivati o nužnim izmjenama Zakona o RTV servisu, kako bi se omogućilo pravno formiranje četvrtog pravnog subjekta, uz postojeće RTV BiH, RTRS i FTV.
Istodobno, izaslanik HDZ-a u državnom Domu naroda i bivši hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović već pokreće proceduru pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, kojim osporava određene odredbe sadašnjeg Zakona o javnom RTV servisu, smatrajući ih nepravednim prema hrvatskom narodu i njegovom pravu na informiranje na vlastitom jeziku.
S druge strane, u državnom Ministarstvu prometa i veza prilično su optimistični kada je u pitanju završetak posla oko novog kanala. Naime, već jedno vrijeme u međunarodnim krugovima se pojavljuju pozitivna razmišljanja o potrebi da i hrvatski narod ima pravo na informiranje i obrazovanje na hrvatskom jeziku, piše list.
Podsjetimo Parlament BiH zadužio je Vijeće ministara da izradi projekt kanala na hrvatskom jeziku, pa će svakako biti zanimljivo kako će, nakon što sve bude gotovo, glasovati bošnjački zastupnici i izaslanici, koji su od početka izražavali negativne stavove spram ovog pitanja.
U međuvremenu, dok se ne usvoje potrebne izmjene zakona, koje će definirati četvrti pravni subjekt u Mostaru, privremeno će rješenje biti takozvani time-sharing iz Sarajeva, odnosno odmah će se moći pristupiti emitiranju programa.
Podsjetimo kako je Ustavni sud BiH nakon tri godine čekanja odbacio zahtjev Ive Mire Jovića za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom RTV sustavu. U međuvremenu, Jović je, vidno nezadovoljan ovom odlukom, počeo pripremati materijal kako bi ovu problematiku iznio pred Sud za ljudska prava u Strasbourgu.
15.12.2009.
Pincom.info
Tko je za treći entitet, a tko se samo pravi da jest?
Većina kandidata za predsjednika Republike Hrvatske na predstojećim predsjedničkim izborima u susjednoj zemlji zalaže se za ustavnu reformu u BiH koja bi jamčila jednakopravnost bh Hrvata u odnosu na Bošnjake i Srbe.
O trećem entitetu u rukavicama
Međutim, kada je riječ o stvaranju hrvatskoga entiteta u BiH, onda im se stajališta razlikuju. Naime, od 12 kandidata za predsjednika, samo su Andrija Hebrang, Miroslav Tuđman i, iznenađujuće, Vesna Pusić, eksplicitno kazali kako se zalažu za stvaranje hrvatske federalne jedinice u BiH.
Ostali ne bježe od trećega entiteta, međutim, za sada o njemu govore diplomatskim jezikom, odnosno biranim riječima.
Predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović je otvaranjem prema ideji trećeg entiteta unio revoluciju u stav hrvatskoga SDP-a kada je hrvatska federalna jedinica u BiH u pitanju.
"Činjenica je da načelo jednakopravnosti sva tri naroda u BiH nije zaživjelo. Uvođenje trećeg entiteta moguće je jedino suglasnošću sva tri naroda. Naravno, u tom slučaju treba vidjeti kakav je položaj onih Hrvata koji ostaju izvan tog entiteta, jer bi bilo posve nedopustivo njihovo svođenje na nacionalnu manjinu u bilo kojem dijelu BiH", rekao je Josipović za Bitno.
Njegov dojučerašnji stranački kolega Milan Bandić također "u rukavicama" govori o hrvatskoj federalnoj jedinicu u BiH.
"U BiH neće biti sreće dok god predstavnici sva tri konstitutivna naroda konačno ne sjednu za stol i ne pronađu rješenje koje će zadovoljiti sva tri nacionalna interesa. Što se ustrojstva tiče sigurno je da nešto treba mijenjati jer vidimo da je ovakvo stanje neodrživo. Jesu li to tri entiteta ili više regija trebaju odlučiti tri naroda konsenzusom", rekao je za Bitno Bandić, i dodao kako produženje postojećeg stanja definitivno vodi ka stvaranju trećeg entiteta.
Treći entitet spas za Hrvate u BiH
Kandidat HDZ-a Andrija Hebrang je, pak, kazao kako podupire ideju o stvaranju hrvatske federalne jedinice u BiH.
"Jasno se zalažem za jednakopravnost Hrvata u BiH. Kada su ustavne promjene u BiH u pitanju, onda podržavam prijedlog dva HDZ-a u BiH, prema kojem bi se formirala i jedna federalna jedinica s hrvatskom većinom", rekao je Hebrang.
Nadan Vidošević, pak, nema izdefinirano stajalište o trećem entitetu, no i on podupire borbu Hrvata za jednakopravnosti u BiH.
"BiH je konstruirana u mirovnom procesu, ali nije do kraja konstruirana kao država. Izazov je naći ustavno rješenje kojim će se doći do ravnopravnosti triju naroda, ali se jednakopravnost sviju mora ispoštovati", rekao je Vidošević.
Miroslav Tuđman i Vesna Pusić se, pak, decidno zalažu za stvaranje hrvatske federalne jedinice u BiH.
"Rješenje za paraliziranu BiH vidim u podjeli na pet administrativnih jedinica. Uz postojeća dva osnovao bi se novi, većinski hrvatski entitet i dva mješovita. Time bi se sačuvao hrvatski korpus koji je sada najviše ugrožen u BiH", izjavila je Pusić. Također, upozorila je kako će se Hrvati, ne riješi li se njihov status u BiH, gotovo u potpunosti iseliti u Hrvatsku.
Miroslav Tuđman, također, smatra kako bi Hrvati u BiH morali dobiti svoju federalnu jedinicu.
"BiH je moguća jedino pod uvjetom pune ravnopravnosti triju naroda. Hrvatska mora davati potporu hrvatskome narodu u BiH za slobodan narodni život u vlastitom entitetu", rekao je Tuđman.
Primorac još bez stava
Od kandidata koji bi, prema svim relevantnim istraživanjima javnog mišljenja, mogli ući u drugi krug borbe za izbor predsjednika Hrvatske, jedino se Dragan Primorac još uvijek nije decidno izjasnio o ovoj temi.
Međutim, sudeći po njegovim ranijim izjavama, sasvim je jasno kako ni on nije daleko od zagovaranja stvaranja trećega entitea u BiH.
Jurica Gudelj [ bitno.ba ] / poskok.info
O trećem entitetu u rukavicama
Međutim, kada je riječ o stvaranju hrvatskoga entiteta u BiH, onda im se stajališta razlikuju. Naime, od 12 kandidata za predsjednika, samo su Andrija Hebrang, Miroslav Tuđman i, iznenađujuće, Vesna Pusić, eksplicitno kazali kako se zalažu za stvaranje hrvatske federalne jedinice u BiH.
Ostali ne bježe od trećega entiteta, međutim, za sada o njemu govore diplomatskim jezikom, odnosno biranim riječima.
Predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović je otvaranjem prema ideji trećeg entiteta unio revoluciju u stav hrvatskoga SDP-a kada je hrvatska federalna jedinica u BiH u pitanju.
"Činjenica je da načelo jednakopravnosti sva tri naroda u BiH nije zaživjelo. Uvođenje trećeg entiteta moguće je jedino suglasnošću sva tri naroda. Naravno, u tom slučaju treba vidjeti kakav je položaj onih Hrvata koji ostaju izvan tog entiteta, jer bi bilo posve nedopustivo njihovo svođenje na nacionalnu manjinu u bilo kojem dijelu BiH", rekao je Josipović za Bitno.
Njegov dojučerašnji stranački kolega Milan Bandić također "u rukavicama" govori o hrvatskoj federalnoj jedinicu u BiH.
"U BiH neće biti sreće dok god predstavnici sva tri konstitutivna naroda konačno ne sjednu za stol i ne pronađu rješenje koje će zadovoljiti sva tri nacionalna interesa. Što se ustrojstva tiče sigurno je da nešto treba mijenjati jer vidimo da je ovakvo stanje neodrživo. Jesu li to tri entiteta ili više regija trebaju odlučiti tri naroda konsenzusom", rekao je za Bitno Bandić, i dodao kako produženje postojećeg stanja definitivno vodi ka stvaranju trećeg entiteta.
Treći entitet spas za Hrvate u BiH
Kandidat HDZ-a Andrija Hebrang je, pak, kazao kako podupire ideju o stvaranju hrvatske federalne jedinice u BiH.
"Jasno se zalažem za jednakopravnost Hrvata u BiH. Kada su ustavne promjene u BiH u pitanju, onda podržavam prijedlog dva HDZ-a u BiH, prema kojem bi se formirala i jedna federalna jedinica s hrvatskom većinom", rekao je Hebrang.
Nadan Vidošević, pak, nema izdefinirano stajalište o trećem entitetu, no i on podupire borbu Hrvata za jednakopravnosti u BiH.
"BiH je konstruirana u mirovnom procesu, ali nije do kraja konstruirana kao država. Izazov je naći ustavno rješenje kojim će se doći do ravnopravnosti triju naroda, ali se jednakopravnost sviju mora ispoštovati", rekao je Vidošević.
Miroslav Tuđman i Vesna Pusić se, pak, decidno zalažu za stvaranje hrvatske federalne jedinice u BiH.
"Rješenje za paraliziranu BiH vidim u podjeli na pet administrativnih jedinica. Uz postojeća dva osnovao bi se novi, većinski hrvatski entitet i dva mješovita. Time bi se sačuvao hrvatski korpus koji je sada najviše ugrožen u BiH", izjavila je Pusić. Također, upozorila je kako će se Hrvati, ne riješi li se njihov status u BiH, gotovo u potpunosti iseliti u Hrvatsku.
Miroslav Tuđman, također, smatra kako bi Hrvati u BiH morali dobiti svoju federalnu jedinicu.
"BiH je moguća jedino pod uvjetom pune ravnopravnosti triju naroda. Hrvatska mora davati potporu hrvatskome narodu u BiH za slobodan narodni život u vlastitom entitetu", rekao je Tuđman.
Primorac još bez stava
Od kandidata koji bi, prema svim relevantnim istraživanjima javnog mišljenja, mogli ući u drugi krug borbe za izbor predsjednika Hrvatske, jedino se Dragan Primorac još uvijek nije decidno izjasnio o ovoj temi.
Međutim, sudeći po njegovim ranijim izjavama, sasvim je jasno kako ni on nije daleko od zagovaranja stvaranja trećega entitea u BiH.
Jurica Gudelj [ bitno.ba ] / poskok.info
Ovo je Bosna: Tito naprijed, Andriću stoj!
Osim Sjeverne Koreje, Bosna i Hercegovina je valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj se u 21. stoljeću podižu spomenici komunističkim diktatorima i promovira komunistička ideologija i režim.
Tako je nedavno u Travniku, ispred zgrade Općine, jednostavno “nikla” bista Josipa Broza Tita, nekadašnjeg doživotnog predsjednika raspale Jugoslavije. Podizati spomenik Titu danas graniči jednostavno sa zdravim razumom kao što sa zdravim razumom nema veze ni činjenica da u “vezirskom” gradu najpoznatiji Travničanin, Ivo Andrić kojI je prije 48 godina, točnije 10. prosinca 1961. godine, dobio Nobelovu nagradu za književnost, u rodnom gradu nema svoju ulicu.
Ta sramotna činjenica više govori o gradu Travniku, BiH kao društvu koje je još duboko u komunističkoj ideologiji nespremnoj da se i nakon dvadeset godina od pada Berlinskog zida suoči s demokracijom i kulturnim vrijednostima. Andriću se od pojedinih bošnjačko-muslimanskih kvaziintelektualnih i književnih krugova zamjera da je mrzio Muslimane, pa čak da je u svojim djelima bio inspirator i raspirivač velikosrpske četničke ideologije u BiH uperene prvenstveno protiv bošnjačke etničke zajednice.
Kao odgovor na te tvrdnje može dobro poslužiti i izjava Alena Lalića, glavnog i odgovornog urednika travničkog Radija TNT, koji kaže kako oni ljudi koji se protive inicijativi da dio Bosanske ulice u Travniku bude nazvan po Ivi Andriću nisu vjerojatno nikada pročitali ni jedno Andrićevo djelo.
No, činjenica da jedan diktator danas dobiva svoju bistu u Travniku, a da jedan nobelovac u svojem rodnom gradu ne može ni dio neke ulice, svjedoči kako je Travnik danas nalik na kasabu iz “Travničke kronike”, a nikako grad u kojem se baštine i promoviraju istinske vrijednosti.
M.Landeka l slobodnadalmacija.hr
Tako je nedavno u Travniku, ispred zgrade Općine, jednostavno “nikla” bista Josipa Broza Tita, nekadašnjeg doživotnog predsjednika raspale Jugoslavije. Podizati spomenik Titu danas graniči jednostavno sa zdravim razumom kao što sa zdravim razumom nema veze ni činjenica da u “vezirskom” gradu najpoznatiji Travničanin, Ivo Andrić kojI je prije 48 godina, točnije 10. prosinca 1961. godine, dobio Nobelovu nagradu za književnost, u rodnom gradu nema svoju ulicu.
Ta sramotna činjenica više govori o gradu Travniku, BiH kao društvu koje je još duboko u komunističkoj ideologiji nespremnoj da se i nakon dvadeset godina od pada Berlinskog zida suoči s demokracijom i kulturnim vrijednostima. Andriću se od pojedinih bošnjačko-muslimanskih kvaziintelektualnih i književnih krugova zamjera da je mrzio Muslimane, pa čak da je u svojim djelima bio inspirator i raspirivač velikosrpske četničke ideologije u BiH uperene prvenstveno protiv bošnjačke etničke zajednice.
Kao odgovor na te tvrdnje može dobro poslužiti i izjava Alena Lalića, glavnog i odgovornog urednika travničkog Radija TNT, koji kaže kako oni ljudi koji se protive inicijativi da dio Bosanske ulice u Travniku bude nazvan po Ivi Andriću nisu vjerojatno nikada pročitali ni jedno Andrićevo djelo.
No, činjenica da jedan diktator danas dobiva svoju bistu u Travniku, a da jedan nobelovac u svojem rodnom gradu ne može ni dio neke ulice, svjedoči kako je Travnik danas nalik na kasabu iz “Travničke kronike”, a nikako grad u kojem se baštine i promoviraju istinske vrijednosti.
M.Landeka l slobodnadalmacija.hr
Predizbornim spotom Pusićka naljutila Posavce
I dok je Hercegovci i Lašvani hvale zbog jasnog stava o potrebi etnoteritorijalizacije BiH kao nužnog preduvjeta za napredak i ujedno hrvatsku pluralizaciju u BIH Posavci joj zamjeraju što u predizbornom spotu navodno aludira na to da su Posavci kriminalci...
Koga to Pusićka farba?, pita se autor Rant na e-posavina.com:
"Njezin predizborni spot izravno cilja na Bosance. Ili još preciznije na Hrvate iz Bosne. A najpreciznije na Posavce.
Prije svega Pusićka aludira na borbu protiv kriminala i korupcije, te nam u svom spotu pokušava kao reći da će se ona boriti protiv kriminala. Možda ga i iskorijeni. Kategorična je, a uz to retuširana 100 x kako bi izgledala koju godinu mlađe.
Ali ostavimo sada šminku i njene komplekse neka se sama bori s njima. Vratimo se mi poruci koju nam je Pusićka namjenila.
Zvučna podloga iz spota izazvala je našu pozornost. Riječ je o pjesmi koja se čuje iz automobila osobe koja u njezinu spotu odražava kriminalni milje. Radi se o pjesmi Ilije i Marka Begić koja nosi naziv "Djelidba". Je li odabir pjesme slučajan ili namjeran ne znamo, ali znamo da našu izvornu pjesmu, simbol naše glazbene kulture slušaju samo bosanski Hrvati, a možda ponajčešće Posavci.
Uostalom braća Begić su Dervenćani što znači da nam Pusićka želi poručiti da su Posavci glavni kriminalci u Hrvatskoj i da je poruka upravo njima upućena. Općepoznato je da kriminal nema naciju, vjeru niti granice, te nije isključeno da među kriminalcima ima i onih koji vuku porijeklo iz Posavine. Ali pomno odabranom skladbom Pusićka je svoje nišanske sprave namjestila na konkretnu metu i to veoma precizno.
Možda su njezine pobude drukčije. Možda ona misli na nekoga drugoga, samo eto "nema muda" da upre prstom na pravo mjesto."
Ostatak teksta je također šovinistički pa ga na portalu koji se bori protiv svakog oblika šovinizma nećemo prenijeti.
Koga to Pusićka farba?, pita se autor Rant na e-posavina.com:
"Njezin predizborni spot izravno cilja na Bosance. Ili još preciznije na Hrvate iz Bosne. A najpreciznije na Posavce.
Prije svega Pusićka aludira na borbu protiv kriminala i korupcije, te nam u svom spotu pokušava kao reći da će se ona boriti protiv kriminala. Možda ga i iskorijeni. Kategorična je, a uz to retuširana 100 x kako bi izgledala koju godinu mlađe.
Ali ostavimo sada šminku i njene komplekse neka se sama bori s njima. Vratimo se mi poruci koju nam je Pusićka namjenila.
Zvučna podloga iz spota izazvala je našu pozornost. Riječ je o pjesmi koja se čuje iz automobila osobe koja u njezinu spotu odražava kriminalni milje. Radi se o pjesmi Ilije i Marka Begić koja nosi naziv "Djelidba". Je li odabir pjesme slučajan ili namjeran ne znamo, ali znamo da našu izvornu pjesmu, simbol naše glazbene kulture slušaju samo bosanski Hrvati, a možda ponajčešće Posavci.
Uostalom braća Begić su Dervenćani što znači da nam Pusićka želi poručiti da su Posavci glavni kriminalci u Hrvatskoj i da je poruka upravo njima upućena. Općepoznato je da kriminal nema naciju, vjeru niti granice, te nije isključeno da među kriminalcima ima i onih koji vuku porijeklo iz Posavine. Ali pomno odabranom skladbom Pusićka je svoje nišanske sprave namjestila na konkretnu metu i to veoma precizno.
Možda su njezine pobude drukčije. Možda ona misli na nekoga drugoga, samo eto "nema muda" da upre prstom na pravo mjesto."
Ostatak teksta je također šovinistički pa ga na portalu koji se bori protiv svakog oblika šovinizma nećemo prenijeti.
nedjelja, prosinca 13, 2009
Bošnjaci žele preuzeti mostarski MUP!?
MOSTAR - Priča da antikorupcijski tim Ureda visokog predstavnika želi smijeniti deset istaknutih policijskih dužnosnika u HNŽ-u, zbog njihove navodne povezanosti s nezakonitim i kriminalnim radnjama ustvari ima političku pozadinu, kojoj je krajnji cilj ukloniti policijske profesionalce koji već godinama uspješno obavljaju svoj posao i na njihova mjesta postaviti političke poslušnike.
Kako doznaje Dnevni list iz visokorangiranih policijskih izvora, ovdje se radi o montiranom procesu, kojemu je stvarni cilj smijeniti načelnika PU Mostar Tomislava Ćurčića i na njegovo mjesto postaviti bošnjačkog kandidata, čime bi se stekao apsolutni monopol nad policijom na području Hercegovačko-neretvanske županije.
Upoznate županijske vlasti
Kako navodi naš policijski izvor, prije nekoliko dana su se pojavila imena deset visokorangiranih policijskih dužnosnika Policijske uprave Mostar i Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a koji bi navodno trebali biti smijenjeni. Isti izvor navodi da su o tome obaviješteni i predsjednik Vlade HNŽ-a Srećko Boras i resorni ministar Županijskog MUP-a Zoran Krešić.
“Nikakvi popisi ne postoje. Samo su od ljudi iz OHR-a usmeno dane informacije i naglašene stvari koje se u policiji trebaju uraditi”, kazao je Boras.
Pod patronatom SDA
Kako doznajemo od naših dobro obaviještenih policijskih izvora, na tom popisu, kojega još nitko od istaknutih tijela u HNŽ-u nije vidio, među deset imena navodno se uz načelnika PU Mostar Tomislava Čurčića spominju još zapovjednik PS Centar Almir Džolota, šef unutarnje kontrole Nešo Avdić i načelnica krim policije PU Mostar Borika Primorac.
Zanimljivo je da se upravo oni stavljaju u taj kontekst jer se zna da nisu stranački orijentirani pa se na njihova mjesta žele postaviti stranački poslušnici. Sve se, kako doznajemo iz policijskih izvora, odvija pod patronatom samog vrha SDA, koja to vrši preko ravnatelja policije HNŽ-a Amira Begića, koji ima veliki utjecaj u mostarskom MUP-u. O kakvom se utjecaju radi, najbolje svjedoči podatak, da su policijskom postajom kružile priče od ljudi bliskih Begiću, kako će nakon njegovog postavljanja na mjesto ravnatelja županijske policije, “oni” napokon preuzeti mostarski MUP.
Upravo je Begić, kako doznajemo od našeg policijskog izvora, taj koji je potpomagao montiranje cijeloga procesa i natovario mostarskim policajcima na leđa antikorupcijski tim OHR-a. Iako ni Begić nije stranački orijentiran, on je bliski prijatelj sa svojim sugrađaninom iz Konjica, Salkom Sokolovićem predsjednikom Županijskog odbora SDA, koji mu je i zapravo veza sa stranačkom centralom, koja ima velike aspiracije za preuzimanje mostarske policije, na čije mjesto žele postaviti svoj kadar. Međutim, Begić je za naš list demantirao bilo kakve suradnje sa SDA i bilo kakve pokušaje.
“Apsolutno nema ništa od toga. Nisam imao nikakvih urgencija od Salke Sokolovića, kazao je za naš list ravnatelj Begić.
Odgovara HDZ-u BiH
Značaj Mostara je još veći kada se zna da se na gotovo svim čelnim policijskim funkcijama u HNŽ-u nalaze Bošnjaci, izuzev resornog ministarstva, koje se ipak više bavi administrativnim poslovima. Preuzimanje Mostara Bošnjacima bi donijelo veliku prednost jer bi u tom slučaju u potpunosti policijski poklopili Hercegovinu. Na taj način bi u svojim rukama imali sve karte, te samostalno odlučivali koje će policijske procese pokretati, a koje će ostavljati u ladici.Zanimljivo je da dok se to događa, u HDZ-u BiH sve samo mirno promatraju, jer im itekako odgovara ta situacija. Naime, u slučaju da i PU Mostar preuzme bošnjački kadar, HDZ BiH bi to iskoristio u političke svrhe, tako što bi ponovno javno optužio HDZ 1990. za rasprodaju značajnih funkcija u HNŽ-u.
Piše: Dalibor Drlje / dnevni-list.ba
Kako doznaje Dnevni list iz visokorangiranih policijskih izvora, ovdje se radi o montiranom procesu, kojemu je stvarni cilj smijeniti načelnika PU Mostar Tomislava Ćurčića i na njegovo mjesto postaviti bošnjačkog kandidata, čime bi se stekao apsolutni monopol nad policijom na području Hercegovačko-neretvanske županije.
Upoznate županijske vlasti
Kako navodi naš policijski izvor, prije nekoliko dana su se pojavila imena deset visokorangiranih policijskih dužnosnika Policijske uprave Mostar i Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a koji bi navodno trebali biti smijenjeni. Isti izvor navodi da su o tome obaviješteni i predsjednik Vlade HNŽ-a Srećko Boras i resorni ministar Županijskog MUP-a Zoran Krešić.
“Nikakvi popisi ne postoje. Samo su od ljudi iz OHR-a usmeno dane informacije i naglašene stvari koje se u policiji trebaju uraditi”, kazao je Boras.
Pod patronatom SDA
Kako doznajemo od naših dobro obaviještenih policijskih izvora, na tom popisu, kojega još nitko od istaknutih tijela u HNŽ-u nije vidio, među deset imena navodno se uz načelnika PU Mostar Tomislava Čurčića spominju još zapovjednik PS Centar Almir Džolota, šef unutarnje kontrole Nešo Avdić i načelnica krim policije PU Mostar Borika Primorac.
Zanimljivo je da se upravo oni stavljaju u taj kontekst jer se zna da nisu stranački orijentirani pa se na njihova mjesta žele postaviti stranački poslušnici. Sve se, kako doznajemo iz policijskih izvora, odvija pod patronatom samog vrha SDA, koja to vrši preko ravnatelja policije HNŽ-a Amira Begića, koji ima veliki utjecaj u mostarskom MUP-u. O kakvom se utjecaju radi, najbolje svjedoči podatak, da su policijskom postajom kružile priče od ljudi bliskih Begiću, kako će nakon njegovog postavljanja na mjesto ravnatelja županijske policije, “oni” napokon preuzeti mostarski MUP.
Upravo je Begić, kako doznajemo od našeg policijskog izvora, taj koji je potpomagao montiranje cijeloga procesa i natovario mostarskim policajcima na leđa antikorupcijski tim OHR-a. Iako ni Begić nije stranački orijentiran, on je bliski prijatelj sa svojim sugrađaninom iz Konjica, Salkom Sokolovićem predsjednikom Županijskog odbora SDA, koji mu je i zapravo veza sa stranačkom centralom, koja ima velike aspiracije za preuzimanje mostarske policije, na čije mjesto žele postaviti svoj kadar. Međutim, Begić je za naš list demantirao bilo kakve suradnje sa SDA i bilo kakve pokušaje.
“Apsolutno nema ništa od toga. Nisam imao nikakvih urgencija od Salke Sokolovića, kazao je za naš list ravnatelj Begić.
Odgovara HDZ-u BiH
Značaj Mostara je još veći kada se zna da se na gotovo svim čelnim policijskim funkcijama u HNŽ-u nalaze Bošnjaci, izuzev resornog ministarstva, koje se ipak više bavi administrativnim poslovima. Preuzimanje Mostara Bošnjacima bi donijelo veliku prednost jer bi u tom slučaju u potpunosti policijski poklopili Hercegovinu. Na taj način bi u svojim rukama imali sve karte, te samostalno odlučivali koje će policijske procese pokretati, a koje će ostavljati u ladici.Zanimljivo je da dok se to događa, u HDZ-u BiH sve samo mirno promatraju, jer im itekako odgovara ta situacija. Naime, u slučaju da i PU Mostar preuzme bošnjački kadar, HDZ BiH bi to iskoristio u političke svrhe, tako što bi ponovno javno optužio HDZ 1990. za rasprodaju značajnih funkcija u HNŽ-u.
Piše: Dalibor Drlje / dnevni-list.ba
Tihić oživio ZLOGLASNI AID!
Sarajevski tjednik "Slobodna Bosna" u svom je najnovijem broju objavio tekst o tome da predsjednik Stranke demokratske (akcije (SDA) Sulejman Tihić "zavodi red" u toj stranci budući da dolazi izborna godina. Po tvrdnjama lista Titić je za potrebe stranačke borbe oživio i zloglasnu tajnu sluđbu - AID! Prenosimo spomenuti članak:
Ravno 360 članova Savjeta Stranke demokratske akcije, okupljenih u četrnaest odbora, sastat će se 23. decembra, u sarajevskom hotelu Holiday Inn, na promociji novo-utemeljenog Plenarnog foruma. Prijedlog odluke o imenovanju kandidata za članstvo u Savjetu SDA koji bi, kako se čini, trebali predstavljati "trust vodećih bošnjačkih umova", prije nekoliko dana je zvanično potvrđen na sjednici stranačkog Predsjedništva. No, stranački je stav da se, dok odluku o izboru svih članova Savjeta ne potpiše i predsjednik SDA Sulejman Tihić, njihova imena ne objavljuju u javnosti. Slobodna Bosna je uspjela doći do spiska svih 360 "uglednika", izabranih po kriterijima i standardima SDA, premda članstvo u toj stranci nije bilo i uvjet za imenovanje u člana stranačkog Savjeta.
SVI TIHIĆEVI SAVJETNICI
Budući Savjet SDA imat će četrnaest odbora specijaliziranih za razne oblasti; privredu i financije, privatizaciju, boračka pitanja, obrazovanje, nauku, kulturu i sport, zdravstvo, socijalnu politiku, poljoprivredu, energetiku, dijasporu, pravna pitanja, međunarodnu suradnju... Stoga ne čudi što su se na podužoj listi predloženih savjetnika koji će, i to besplatno, pružati "intelektualne usluge" vodstvu SDA, između ostalih, našli vodeći bošnjački privrednici (Edin Arslanagić, Midhat Terzić, Izudin Ahmetlić), umjetnici (Ivica Šarić, Zlatko Topčić), estradnjaci (Omer Pobrić, Lejla Jusić), univerzitetski profesori (Ćazim Sadiković, Šaćir Filandra).
Zanimljivo je, također, da je u stranačke savjetnike promovirano i viši kadrova SDA koji već imaju funkcije u izvršnoj vlasti, od ministara (Nail Šećkanović, Fuad Kasumović, Esad Dželilović) kantonalnih premijera (Salko Selman), do općinskih načelnika (Amer Ćenanović).
Mada bi se o selekciji kandidata za četrnaest odbora, te barem dvostruko više podgrupa (svaki odbor, naime, ima nekolike zasebnih grupa), imalo štošta kazati, jedan od novoutemeljenih savjetničkih odbora privlači posebnu pozornost. Radi se o Odboru za obranu i sigurnost čiji je članove birao sam Sulejman Tihić.
Na čelo Odbora za obranu i sigurnosi tako je izabran umirovljeni general Armije BiH Nedžad Ajnadžić, aktualni direktoi poduzeća ZOI 84, koji će predsjedavati dvjema grupama od ukupno 22 člana. Predsjednik prve grupe za obranu je Halid Ganija, načelnik Policijske uprave Novo Sarajevo, koji se te "počasne funkcije" prihvatio, iako je policijskim službenicima strogo zabranjen bilo kakav stranački angažman. No, da stvari po Ganiju budu još gore, njegov je zamjenik u grupi za obranu Fikret Muslimović, predratni visokorangirani oficir KOS-a i najmoćniji ratni obavještajac u Armiji BiH, koji je zbog svoje uloge u islamizaciji vojske, a pod pritiskom međunarodnih dužnosnika, nakon rata naprasno umirovljen. Osim policajca Ganije i rashodovanog vojnog obavještajca Muslimovića, predsjednika će SDA Sulejmana Tihića o obrambenim pitanjima "savjetovati" i direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, efendija Zijad Ljevaković (?), umirovljeni general i glavni menadžer Pravnog fakulteta u Travniku Ismet Alija. Ne računajući aktualnog državnog ministra obrane
Selmu Cikotića i bivšeg zapovjednika Vojske Federacije BiH Hajrudina Grabovicu koji, nesumnjivo, imaju vojnog znanja, preostali se Tihićevi "savjetnici za obrambene poslove" - Hamid Bahto, Alija Ogrić, Šerif Špago, Nedžad Bešić i Esad Bašagić teško mogu pohvaliti uspješnim vojnim karijerama.
SIGURNOSNI POSLOVI ALISPAHIĆA I MUJEZINOVIĆA
Za predsjednika druge grupe za sigurnosnu politiku, koja bi, sudeći barem prema izboru savjetnika, mogla prerasti u paralelno državno ministarstvo sigurnosti, lider SDA je preporučio svog omiljenog policajca, nekadašnjeg ministra policije RBiH, bivšeg direktora bošnjačke tajne policije AID-a, a danas "uglednog biznismena" Bakira Alispahića.
Za njegovog je zamjenika, dakako nimalo slučajno, postavljen Enver Mujezinović, nekadašnji šef Sarajevskog sektora AID-a i Alispahićev najbliži suradnik, također bivši KOS-ovac. Uz Alispahića i Mujezinovića, u grupu za sigurnosnu politiku još su izabrani: Željko Varunek, Mladen Milosavljević, Mujo Hadžiomerović, Sanela Pašić-Delahmetović, Muhamed Ibrahimović, Sakib Selmanović, Almir Idrizović i Refik Ožegović.
Kako se, međutim, u istoj grupi savjetnika našao i Sadik Ahmetović, valja se zapitati hoće li Tihićevi "eksperti" za sigurnosne poslove Bakir Alispahić i Enver Mujezinović novoizabranom državnom ministru sigurnosti predsjedavati samo u Savjetu SDA, ili i u Ministarstvu sigurnosti BiH?
Tihić od Gregoriana tražio da amnestira Bakira Alispahića!
Nakon što je i definitivno propao pokušaj da se Enver Mujezinović zaposli u Ministarstvu sigurnosti BiH, predsjednik SDA Sulejman Tihić se osobno založio da Bakir Alispahić bude postavljen za šefa kabineta ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića. No, budući da se Alispahić još uvijek nalazi na američkoj "crnoj listi", Tihić je njegovu "aboliciju" pokušao isposlovati kod zamjenika visokog predstavnika Raffija Gregoriana, ali bez uspjeha. Na koncu je za šefa Ahmetovićevog kabineta izabrao Senada Kuševića, koji je, dok se Tihić nalazio na funkciji člana Predsjedništva BiH, bio zaposlen kao stručni suradnik u njegovom uredu.
Ravno 360 članova Savjeta Stranke demokratske akcije, okupljenih u četrnaest odbora, sastat će se 23. decembra, u sarajevskom hotelu Holiday Inn, na promociji novo-utemeljenog Plenarnog foruma. Prijedlog odluke o imenovanju kandidata za članstvo u Savjetu SDA koji bi, kako se čini, trebali predstavljati "trust vodećih bošnjačkih umova", prije nekoliko dana je zvanično potvrđen na sjednici stranačkog Predsjedništva. No, stranački je stav da se, dok odluku o izboru svih članova Savjeta ne potpiše i predsjednik SDA Sulejman Tihić, njihova imena ne objavljuju u javnosti. Slobodna Bosna je uspjela doći do spiska svih 360 "uglednika", izabranih po kriterijima i standardima SDA, premda članstvo u toj stranci nije bilo i uvjet za imenovanje u člana stranačkog Savjeta.
SVI TIHIĆEVI SAVJETNICI
Budući Savjet SDA imat će četrnaest odbora specijaliziranih za razne oblasti; privredu i financije, privatizaciju, boračka pitanja, obrazovanje, nauku, kulturu i sport, zdravstvo, socijalnu politiku, poljoprivredu, energetiku, dijasporu, pravna pitanja, međunarodnu suradnju... Stoga ne čudi što su se na podužoj listi predloženih savjetnika koji će, i to besplatno, pružati "intelektualne usluge" vodstvu SDA, između ostalih, našli vodeći bošnjački privrednici (Edin Arslanagić, Midhat Terzić, Izudin Ahmetlić), umjetnici (Ivica Šarić, Zlatko Topčić), estradnjaci (Omer Pobrić, Lejla Jusić), univerzitetski profesori (Ćazim Sadiković, Šaćir Filandra).
Zanimljivo je, također, da je u stranačke savjetnike promovirano i viši kadrova SDA koji već imaju funkcije u izvršnoj vlasti, od ministara (Nail Šećkanović, Fuad Kasumović, Esad Dželilović) kantonalnih premijera (Salko Selman), do općinskih načelnika (Amer Ćenanović).
Mada bi se o selekciji kandidata za četrnaest odbora, te barem dvostruko više podgrupa (svaki odbor, naime, ima nekolike zasebnih grupa), imalo štošta kazati, jedan od novoutemeljenih savjetničkih odbora privlači posebnu pozornost. Radi se o Odboru za obranu i sigurnost čiji je članove birao sam Sulejman Tihić.
Na čelo Odbora za obranu i sigurnosi tako je izabran umirovljeni general Armije BiH Nedžad Ajnadžić, aktualni direktoi poduzeća ZOI 84, koji će predsjedavati dvjema grupama od ukupno 22 člana. Predsjednik prve grupe za obranu je Halid Ganija, načelnik Policijske uprave Novo Sarajevo, koji se te "počasne funkcije" prihvatio, iako je policijskim službenicima strogo zabranjen bilo kakav stranački angažman. No, da stvari po Ganiju budu još gore, njegov je zamjenik u grupi za obranu Fikret Muslimović, predratni visokorangirani oficir KOS-a i najmoćniji ratni obavještajac u Armiji BiH, koji je zbog svoje uloge u islamizaciji vojske, a pod pritiskom međunarodnih dužnosnika, nakon rata naprasno umirovljen. Osim policajca Ganije i rashodovanog vojnog obavještajca Muslimovića, predsjednika će SDA Sulejmana Tihića o obrambenim pitanjima "savjetovati" i direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, efendija Zijad Ljevaković (?), umirovljeni general i glavni menadžer Pravnog fakulteta u Travniku Ismet Alija. Ne računajući aktualnog državnog ministra obrane
Selmu Cikotića i bivšeg zapovjednika Vojske Federacije BiH Hajrudina Grabovicu koji, nesumnjivo, imaju vojnog znanja, preostali se Tihićevi "savjetnici za obrambene poslove" - Hamid Bahto, Alija Ogrić, Šerif Špago, Nedžad Bešić i Esad Bašagić teško mogu pohvaliti uspješnim vojnim karijerama.
SIGURNOSNI POSLOVI ALISPAHIĆA I MUJEZINOVIĆA
Za predsjednika druge grupe za sigurnosnu politiku, koja bi, sudeći barem prema izboru savjetnika, mogla prerasti u paralelno državno ministarstvo sigurnosti, lider SDA je preporučio svog omiljenog policajca, nekadašnjeg ministra policije RBiH, bivšeg direktora bošnjačke tajne policije AID-a, a danas "uglednog biznismena" Bakira Alispahića.
Za njegovog je zamjenika, dakako nimalo slučajno, postavljen Enver Mujezinović, nekadašnji šef Sarajevskog sektora AID-a i Alispahićev najbliži suradnik, također bivši KOS-ovac. Uz Alispahića i Mujezinovića, u grupu za sigurnosnu politiku još su izabrani: Željko Varunek, Mladen Milosavljević, Mujo Hadžiomerović, Sanela Pašić-Delahmetović, Muhamed Ibrahimović, Sakib Selmanović, Almir Idrizović i Refik Ožegović.
Kako se, međutim, u istoj grupi savjetnika našao i Sadik Ahmetović, valja se zapitati hoće li Tihićevi "eksperti" za sigurnosne poslove Bakir Alispahić i Enver Mujezinović novoizabranom državnom ministru sigurnosti predsjedavati samo u Savjetu SDA, ili i u Ministarstvu sigurnosti BiH?
Tihić od Gregoriana tražio da amnestira Bakira Alispahića!
Nakon što je i definitivno propao pokušaj da se Enver Mujezinović zaposli u Ministarstvu sigurnosti BiH, predsjednik SDA Sulejman Tihić se osobno založio da Bakir Alispahić bude postavljen za šefa kabineta ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića. No, budući da se Alispahić još uvijek nalazi na američkoj "crnoj listi", Tihić je njegovu "aboliciju" pokušao isposlovati kod zamjenika visokog predstavnika Raffija Gregoriana, ali bez uspjeha. Na koncu je za šefa Ahmetovićevog kabineta izabrao Senada Kuševića, koji je, dok se Tihić nalazio na funkciji člana Predsjedništva BiH, bio zaposlen kao stručni suradnik u njegovom uredu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)