Kada je u pitanju srebrenička tragedija, datum 11.07. dan je kada svaki pošteni sat makar na minutu prestane kucati dok oni politikantski satovi - kao i politikantski sarajevski sahat - na taj dan zapravo tek počinju živopisno tika-taka-ti. Tako politikantski navijen sat nema samo jednog zločinackog oca i majku, nego više njih. Naime, dok se o tuđim zločinačkim roditeljima sve zna, skoro da je zabranjeno govoriti o onim drugim međunarodnim i muslimansko-bošnjačkim roditeljima iz Sarajeva koji su aktivno ili pasivno sukreirali ovaj zločin kako bi njime mogli politikantski trgovati, oportunistički profitirati, morbidno steći privilegije i na kraju vlastite zločine minimalizirati.
Trebali uopće napomenuti da, za razliku od hrvatskih i sprskih, muslimanski zločini i zločinci do danas nisu sudski procesuirani niti je itko iz sarajevskog politickog i vojnog vrha (osim od Sarajeva rijekom suza oplakanog Rasima Delića), osudjen za dokumentirane zločine muslimanske vojske nad druga dva naroda?! Haaško politikantsko oslobađanje Nasera Orića od svake odgovornosti za počinjene masovne zločine nad Srbima Istočne Bosne, dokazuje umiješanost politike i u domaće i u međunardno sudstvo. Takav neprofesionalan sudski odnos još više među narodima produbljuje provaliju kojom i danas teče zla krv i ujedno na ovom području sije sjeme zla za tko zna koji budući rat. Na isti način produbljuje se provalija i između msulimanima-Bošnjaka i Hrvata. Iako je nad Hrvatima Tursina muslimanska vojska počinila masovni zločin prije nego su postojbe HVO-a počinile zločin u Ahmićima, za Ahmiće zna cijeli svijet dok je malo onih koji uopće znaju za zločin nad Hrvatima Tursina. Zločin u Ahmićima je procesuiran kako nad neposrednim pociniteljima tako i po zapovijednoj odgovornosti nad hrvatskim vojnim i politickim vodjama. I neka je. Tko je kriv neka odgovara. Na žalost, brojni su zločini u kojima se muslimani-Bošnjaci, iako počinitelji, prikazuju kao žrtve dok su drugi najčešće samo zločinci.
Ali, ostanimo na obljetnici do 11.07. i na području koje nije slučajno blizu mjesta na „Na Drini ćuprija“, kao što se ni ova država u dekretnim granicama AVNOJ-a ne zove tek slučajno “Prokleta avlija”. Što je Srebrenica Sarajevu deklarativno a što stvarno?! Je li tragedija Srebrenice tako strašna samo zato jer je izmakla kontroli izuzetno streljački motivirane kokarde ili je zlo dobilo krila jer je Srebrenica već bila u aranžmanu zamjene teritorija?! Za odovor na ova pitanja potrebna je dvojaka analiza i to: 1. Odnos prema srebreničkoj tragediji tijekom rata i 2. Poslijeratni odnos.
1. Odnos Sarajeva prema srebrenickoj tragediji tijekom rata najbolje se može uvidjeti u sarajevskim prepucavanjima koja su toliko prozirna da uopće nije potrebna sposobnost čitanja između redova.Naime, Sefer Halilović general tzv. Armije BiH i njen bivši ratni komadant isprovociran javnom optužbom Alije Izetbegovića za izdaju Srebrenice (objavljeno 28.06.2003.) u otvorenom pismu od 10. 07.2003. javno se obratio svemuslimanskom babi Izetbegoviću optužujući ga da je upravo on (Alija) bio glavni planer srebreničke tragedije! „Dragovoljno“ pritvoren u haaskom sudu zbog monstruoznih zločina nad Hrvatima od Tuzle do Neuma - a poglavito zbog zločina u hrvatskom selu Grabovici koje su počinile postrojbe muslimanske vojske - shvatio je spletku u kojoj ga sarajevski kompanjoni žele žrtvovati kao samovoljnog i zapovjednoj hijerarhiji neposlušnog zločinca, a ne kao sukreatora sarajevskog OUR-a (organizacija udruženog rada). Zato je Halilović pukao kao nagazna mina i to u tisuće ispovjednih gelera. Ojađen odlučio je ići na sve ili ništa, nudeći medijima dokaze za "tajne sporazume" potpisane od strane Izetbegovića. "Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjećam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momčilom Krajišnikom tajno potpisao Zajedničku deklaraciju o podjeli BiH na tri etničke republike, koja u stavu pet kaže ''da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujući istočnu Bosnu'', a dva dana prije toga sa Tuđmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjačko-hrvatskom razgraničenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se priključiti Srbiji i Hrvatskoj", navodi Halilović nudeći oba dokumenta koja je Izetbegović potpisao. "Ovih dana navršava se osam godina od srebreničke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali. Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavičjeg jajeta u Hagu (za osobnu a ne zajedničku krivicu zbog zločina počinjenih nad Hrvatima u Grabovici), pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlučio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrži nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laž da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon višednevnih maltretiranja i iživljavanja od strane službi državne i vojne bezbjednosti".
Optuživsi Aliju da je upravo on kao predsjednik države drugima izdajnički nudio dijelove BiH, podsjetio ga je na održavanje bošnjačkog Sabora u Sarajevu, rujna 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bošnjačku nacionalnu državu bez Srebrenice u zamjenu za Vogošću". Halilovićevu vjerodostojnost iskaza potvrdio je Hakija Meholjić koji je kao dio devetočlane srebreničke delegacije Sabora, sve navedeno potvrdio uz opasku kako je većina sudionika Sabora odbila Alijin prijedlog. "Osim Hakije Meholjića, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si neutralizirao obranu Srebrenice izvlačenjem Nasera Orića iz ovog grada", naglasava Halilović i navodi izjave i pisanja Richarda Hollbrooka i Muhameda Filipovića o ''pregovorima o prodaji Srebrenice.” Podsjećajući Aliju, u nastavku Halilović navodi: “Pod mojom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon čega su došli "plavi šljemovi.I umjesto da se u periodu od '93. do '95. iskoristi da se u Srebrenicu i Žepu dovedu novi ljudi i prebace veće količine naoružanja, nego što su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboraviš kako bi odgovornost bila prebačena na međunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni. Halilović je kategorički odbacio optužbe po kojima je on sam razoružao Srebrenicu, podsjećajući Aliju Izetbegovića da je poslije demilitarizacije tog grada, na njegovu (Seferovu) inicijativu, formirano nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica i to potvrđuje podatkom da je tada u Srebrenici postojala "divizija od 12.000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6.000 vojnika?!....... Djeci Srebrenice ćeš morati odgovoriti zašto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istočnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oružja, nego što sam ja za dva mjeseca u vrijem ofanzive na Srebrenicu 1993. godine."
I pored viskokog sutpnja krivnje, za mnoge muslimane-Bošnjake (čak i one iz Srebrenice), Alija Izetbegović ipak je ostao nenadmašni idol i babo ratnog i poratnog derneka. Mada se ni Halil ne može požaliti. Babo je mrtav a mrtva usta ne govore. O prodaji i izdaji Srebrenice i tako više nitko ne teferiči. To se više ne broji. Sad su u Sarajevu “In” oni koji su najviše dušmana ubili i na kolac im glavu nabili. A Halilović, kao pravi Zmaj od Bosne, taj “sport” je podigao na aferim razinu. Prava bosnistanska “Sinjska alka” u kojoj je Halill alkar pobjednik. Zato mu je oproštena svađa sa babom i danas mu u Šeheru jako dobro ide. K'o lojem podmazano. Očito, Srebrenica je u ratnoj trgovini bila ukalkulirani gubitak. Naravno, službeno Sarajevo sve to negira uz već unaprijed pripremljene krokodilske suze koje se i danas nikad ne prosipaju bez napamet naučenih fraza uz obvezatno svjedočanstvo kamera i fotoaparata. Bez tih promidžbenih elektoničkih svjedoka, sarajevski “šank suza” nikad ne plače, makar sami sebe štipali do modrica i noktima se do krvi sadomazohizirali. Teško im je zaplakati kada znaju za svoj pakleni plan u kojem aureola zrtve donosi sevap a on opet ekskluzivu na državu i teritorije. U to ime je i prinesena srebrenička žrtva.
2. Poslijeratni odnos prema srebreničkoj tragediji od strane Srajeva uočljiv je u bestidnoj politikantskoj trgovani i instrumentalizaciji u političke svrhe. Sarajevo se skoncentriralo na stvaranje svijesti o tuđim zločincima i sebi kao žrtvi. U to ime i uz pomoć vodstva brojnih srebreničkih udruga neumorno se devastira pijetet prema ubijenim Srebreničanima. Pod sintagmom „Uvucimo i preživjele u svijet mrtvih“, čak su i preživjeli Srebreničani uvučeni na spisak mrtvih i tako postali dijelom sarajevskog biznisa. I dok npr. Hrvati neprestano mole i traže otvaranje arhiva o Jasenovcu i Bleiburgu kako bi se utvrdila prava istina o broju ubijenih, istovremeno politička i vjerska elita muslimana- Bošnjaka, već na spomen utvrdjivanja istine o broju ubijenih u Srebrenici dobijaju histerične napade???!!! Nije teško zaključiti kad i zbog čega jedna strana bježi od istine. Na djelu je morbidna trgovina kosturima koja politikanstvu služi kao givit na oportunističkom kantaru. Pored negiranja vlastitih zločina, konstanta sarajevske politke je i sramotno kapitaliziranje srebreničke tragedije. Pri tome im obilato pomaže međunarodna zajednica opterećena vlastitim grijesima jer su njene (UN) postrojbe - svojom imoptentnom i anemičnom reakcijom u danima tragedije - i te kako doprinijeli srebreničkom užasu. U stvaranju aureola žrtve ne treba zanemariti ni pomoć islamskog svijeta i par podobnih “Hrvata”! Hebe se njima što je srebrenička oda krvava i bolna i što u noj umjesto basova dominiraju još uvijek jezivi krici. Oni se drže one čoporske izreke: Svoj se ne izdaje ni u kakvim marifetlucima (smicalicama) i točka. Takvim od Sarajeva iniciranim odnosom, srebrenička tragedija postala je unosan biznis sa šarolikom paletom onih koji su se na tuđoj nesreći jako dobro “uhljebili”. Diljem svijeta održavaju se razne “srebreničke” tribine na kojima inicirajatori ostvaruju osobne dobiti. U tu svrhu politikantski zavode obične preživjele Srebreničane koji, za razliku od sarajevskih trulo bogatih političara, na svojoj tuzi i nesreći nikad nisu dobili ni pošteno ispruženu ruku.Tek kad ih politka koristi za izbore ili svoj politikantski osmišljen karneval tad se piće dovozi u hladnjačama a bureci i ćevapi u mobilnim kuhinjama. Na raspolaganju je i vozni park autobusa koji ekipu prevozi od jednog do drugog “kriznog žarišta”. I to uz višednevno prenoćište u ekstra naručenim šatorima koji se postavljaju u onim i na onim mjestima gdje se mora desiti “spontano događanje naroda” što je obično na prilazima Sarajevu ili ispred Skupštine! Prava “jogurt revolucija” ugroženih. Postoje brojne i hrvatske udruge udovica ali ni jedne od njih nisu tako mobilne i za porteste agilne. U svakom trenutku moguća je mobilizacija i transport srebreničkih udruga što neodoljivo podsjeća na putujući cirkus. U tom cirkusu jednu od glavnih uloga imaju i one šehidinice koje su vremenom postale iznimno dobro plaćene profesionalne vođe raznih srebreničkih udruga i koje nigdje ne idu bez dva mobilna telefona. Onaj privatni i onaj crveni na koji stižu samo “top secret” hitni pozivi sarajevskih političara čim je u pitanju “viši interes” i “krizna potreba”. U profesionalne vođe prekfalificirane šehidinice dobivaju besplatne stanove, avionske karte, adidas dimije i Yves Rocher šminku jer sa taze (novo-friško) natapiranom frizurom asistiraju političkim potrebama Sarajeva i to po onoj “nek se nađu pri ruci” kako bi dizale galamu gdje treba i gdje ne treba.
Na svakoj slici uočljiva je razlika između stvarne i one profesionalno našminkane patnje.Tek u pozadini, kao druga klasa, iza profesionalki naziru se one žene i majke koje su stvarne žrtve i stvarni nositelji tuge. To su one napaćene majke u kojima svatko pošten može vidjeti svoju majku. Najlakše se mogu prepoznati po oskudnoj odjeći, bolom unakaženom licu bez tragova skupe kozmetike i umjesto friško natapirane frizure na galvi jednostavna tradicionala marama. Ove majke, uništene stvarnim bolom, za profesinalne šehidinice tek su lak plijen kojeg po narudžbi vuku za sobom od cirkusa do cirkusa jer u pitanju je ona sarajevska “viša stvar”. Npr. ako se netko usudi uhititi muslimanskog optuženika za ratni zločin, slijede “spontane” eskurzije po Haagu i Sarajevu jer se “dobrim Bošnjama” ne može suditi. To se moglo vidjeti i pri zadnjem uhićenju Ejuba Ganića. U balkanskoj džungli oni se pojavljuju samo ako ih netko doziva imenom Žrtva. Kao žrtvena sorta oni nisu u stanju počiniti zločin i zato su unaprijed nevini?! I čik sad nešto zucni kad protestira dobro istrenirani i intrumentalizirani putujući cirkus!!! A bilo bi logično i pošteno da baš te udruge - nastale zbog učinjene im nepravde i zla - inzistiraju na suđenju svakom zločincu i svakom zločinu držeći se one “ni po babi ni po stričevima”. Eto, da je netko pokušao spriječiti postrojavanje Armije BiH koja je rahemtli ratnog zločinca generala R. Delića ispratila u šehidski dženet i to uz najviše vojne i državne počasti, sarajevskoj eliti bilo bi dovoljno samo namignuti i za pet minuta stigao bi putujući crikus. Tako kratko vrijeme “spontanog” okupljanja uplakanih i dobro našminkanih nena, moguće je zato što “protestirajuća bojna” i ne stanuje više u Srebrenici, nego po zadatku u Sarajevu. Ako izgradnja autoceste Vc (koja se pretvorila u WC) ne bude na onoj trasi koja je afirmativna samo za “dobre Bošnje”, sve rupe na kasabskim cestama bit će popunjene protestima. A, ako se ne počne sa izgradnjom džamije u 99% Hrvatima nastanjenom Neumu, i tamo ce “spontano” stići srebrenička “jogurt revolucija” isto kao i pri utemljenju TV kanala koji bi se pokušao artikulirati na hrvatskom jeziku. Sarajevska politička, vojna, vjerska i intelektualna elita, nemilosrdno iskorištava nesretne Srebreničane a oni ih zauzvrat neizmjerno vole iako je njihovoj nesreći Sarajevo kumovalo isto kao i kum sa Pala. Očito, na djelu je finalizacija sarajevske dokapitalizacije srebreničke tragedije. Kad bi ubijeni Srebreničani mogli vidjeti koja se prljava politika i biznis okreću na njihovim patnjama i smrti, forenzičari bi zasigurno ostali bez posla jer bi se zbog tuge i jada kosti ubijenih same od sebe podigle iz zemlje. Sarajevske biznismene skeleta nek bude sramota, a ubijenim Srebreničanima vječni spokoj daruj Gospodine.
Svi se moramo iskreno pokloniti nevino ubijenima. Od Jasenovca, Bleiburga, Vukovara, Srebrenice, Tursina, Ahmića, Grabovice, Bugojna, Vidovica, Crkvine, Kravice, Vozuće i brojnih drugih stratišta svih naroda. Svaki čovjek prožet etikom ne smije sebi dozvoliti i postati Sarajevom koje tuđe zločine nad muslimanima-Bošnjacima debelo “oplak(trg)uje a nad zločinima koje je počinila njihova vojske nad druga dva naroda, s rahatlukom se naslađuje pretvarajući te zločine u slavne pobjede što opasno zagađuje BeHa Babiloniju.
Politikantski proračuni marljivog Sarajeva sigurno su jedna kratkoročna korist, ali njegova nestrpljivost do konačne kapitalizacije proračuna zasigurno vodi u poraz. Svaka korist stečena lažljivim jezikom taština je koja prolazi samo među onima koji nemaju ništa drugo osim laži. Povijest takvih je tek kontinuriana manipulacija čiju propalu budućnost - od i onako sigurnog poraza - može braniti samo bradato nasilje u potkraćenim halačama.
Crovata
ponedjeljak, srpnja 12, 2010
ŽELJKO KOMŠIĆ – Princ of Bosnistan
Hrvati su danas definitivno uvjereni da im u BiH nema ravnopravnog suživota i tu su potpuno u pravu. Iako su u Ustavu deklarativno navedeni kao konstutivan narod, ponižavanjem, preglasavanjem i marginalizacijom, uživaju manja prava od prava koja uživaju nacionalne manjine u svakoj demokratski sređenoj državi.
Crovata l posavski-obzor.info
U tom kontekstu Sarajevo ima namjeru još jednom prevesti Hrvate žedne preko vode. Svjetski poznati ruski književnik Tolstoj davno je napisao: „Ako me pravariš jedan put, sram te bilo. Ako me prevariš drugi put, sram te bilo. Ali, ako me prevariš treći put sram mene bilo.“
Čast književniku, ali i bez spomenute treće prevare, za sve normalne, višak je već i druga uzastopna prevara. Sarajevo ovih dana -po drugi put uzastopno - podvaljuje Hrvatima prevaru koja je identična onoj pri prošlom biranju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ista je režija, a isti su i protagonisti među kojima je glavna faca Željko Komšić. Sklepali su ga u „princa of SDP Bosnistan“ i to sa izmišljenim hrvatskim krvnim zrnicma samo kako bi Hrvatima zamazali oči i podmetnuli im ga. Od hrvatskog u sebi Komšić ima samo hrvatski metak koji je zaslužio boreći se protiv HVO-a, zbog čega je od Sarajeva dobio odličje „Zlatni ljiljan“. Iako, zbog alergije koju izaziva kod Hrvata, više bi mu pristajalo odličje „Zlatna ambrozija“. U stvari, Komšić je sirovina i beskurpulozni tip koji - po uzoru na svojeg idola zločinca Tita - reizborom želi postati doživotni član Predsjedništva i to u ime Hrvata?! Sad već u serijalu bestidno igra ulogu sarajevske marionete pod djelatnim imenom „hrvatski“ Sejdo Bajramović. Ako Komšić i ovaj put uspije prevariti hrvatski narod, onda Hrvatima jedino preostaje reći: „Sram nas bilo“!
Čak i na Euroviziji svaki narod ima pravo glasovati i birati njemu najdražu skladbu, jedino je Hrvatima u BiH uskraćeno pravo izabrati sebi svoje predstavnike u vlast i umjesto njih to im čini unitaristička ekipa iz Sarajeva. Ostaje nepoznanica kako bi Sarajevo reagiralo ako bi recimo Hrvati i Srbi zajednički glasovali i umjesto muslimana-Bošnjaka nametnuli Šeheru građanski orijentiranog muslimansko-bošnjačkog člana Predsjedništva, koji je još uz to kao pripadnik npr. srpske vojske ranjen u borbi protiv tzv. Armije BiH kao što je Komšić bio ranjen u borbi protiv HVO-a? Kako bi u tom slučaju reagirali „temeljni“ narod i Sarajevo? Bosanska ludnica dolazi po drugi put u apsurdnu situaciju u kojoj glasačkim inžinjeringom glasači jednog naroda biraju drugom narodu člana Predsjedništva?! Iako zbog oportunizma nekih hrvatskih političkih stranaka i sluganstva Sarajevu, Hrvati u svojim redovima nemaju idealnog pa čak ni jednog zajedničkog predsjedničkog kandidata, to ne daje za pravo muslimansko-bošnjačkim strankama na ovakvu podvalu bez presedana u povijesti demokracije višenacionalnih država.
Još pri prošlim predsjedničkim izborima čak je i velikomuslimanski nacionalist Haris Silajdžić izjavio da Komšić nema legitimitet i da je ovo veoma loše za budućnost BiH jer država još nije utemeljena na građanskom principu, nego troetničkom i zato jedan narod ne smije se preglasavati od strane drugog naroda. Za predstojeće predsjedničke izbore Siljadžić je ipak promijenio mišljenje i sad podržava ovakavu prevaru jer je uvidio da Hrvati Komšićev izbor nisu progutali kao šaku „rajsengli“ već više kao neku gorku pilulu oko koje malo gunđaju, a onda ušute.
SDP je sarajevska ptica kukavica, a u hrvatsko gnijezdo podmetnuti Željko Komšić tek je kukavičije jaje sneseno nakon što je Zlatko Lagmudžija kao pijevac skočio i oplodio kukavicu. Zato „temeljni“ najviše vole onu pjesmu od Dorđa Balaševića: „Imo` sam strašnog pijetla“. Pri tome „temeljni“ zaboravljaju da je to toliko demokratski koliko je i „pijevac“ ptica. Postavlja se pitanje; zašto SDP-ov pijevac uvijek iznova skače isključivo na „hrvatske“ guske i „srpske“ patke, a nikad ne skoči na p(t)icu „dobrih Bošnja“ jer oni se i tako našaraju - njemu jebezovnim - građanskim stidnim dlačicama?! SDP ima svoje glasačko tijelo i sve više novootvorenih filijala (stranaka) bez nacionalnih atributa i normalno je što glasuju za svoga predstavnika ma tko bio u pitanju.Tu se nema što zamjeriti. Ali problem je što isti ti „nadnacionalni“ licemjerno se predstavljaju kao zaštitnici i dušebrižnici hrvatskog naroda, iako u svojim stranačkim statutima od nacionalne pripadnosti bježe kao đavo od križa. Problem je što trio Siljadžic-Tihić-Lagumdžija - uz srdačan blagosov IZ (Islamske zajednice) na čelu s reisom Cerićem - na prljav način pravi velikomuslimanski deal i to preko leđa hrvatske opstojnosti uvaljujući im Komšića.
Pri tome se busaju u svoja bosanska multi-kulti prsa i prodavajući svoja mala muda za velike bubrege, našli se baš oni pametovati o nacionalizmu i secesionizmu Hrvata i Srba u što bi čovjek i mogao povjerovati da su i oni sami za svojeg člana izabrali nekoga "građanske orjentacije". Npr. nekog muslimansko-bošnjačkog anacionalnog Komšića, a ne ultranacionalistu Siljadžića. Međutim, oni isto kao i Srbi, izaberu u Predsjedništvo biturbo-nacionalistu i podlo koristeći nepravedan izborni zakon, hrvatskom narodu pokvareno podvaljuju navodnog Hrvata koji je zapravo fanatizirani politički Bošnjak, tzv. „multietnićar“. Nevjerojatno je koliko se nisko može spustiti sarjaevsko licemjerje?!
Prljavu igru Sarajeva najlakše se može prozreti pitanjem; zašto SDP na listu za predsjedničkog kandidata ne postavi nekog svojeg građanski orijentiranog muslimana-Bošnjaka, a ne „Hrvata“ i time napravi konkurenciju muslimansko-bošnjačkim nacionalistima?! Zar u cijelom članstvu SDP-a ne postoji ni jedan građanski orijentiran musliman-Bošnjak ili crveni đavo više voli Hrvate i Srbe nego svoje Bošnje i zato ih ne biraju?! Samo slijepac ne vidi problem!!! Pri izborima u Federaciji, u kojoj većinu glasačkog tijela čine muslimani-Bošnjaci, SDP izlazi na izbore s „Hrvatom“, a u RS-u sa „Srbinom“, ali nigdje kao svojeg ne ističu kandidata iz reda muslimansko-bošnjačkog naroda???!!! Zašto Lagumdžija nema muda istaći muslimana-Bošnjaka ili bar reći kako ih u SDP-u nema pametnih jer su svi na nivou Muje i Hase glavnih junaka posprdnih viceva?! Ili iza brda valjaju nešto treće?! SDP i Sarajevo glasačkim inžinjeringom, kao prvo, razbijaju jedinstvo i političku moć druga dva naroda i tako štite muslimansko-bošnjačku premoć jer su samo oni bosanske „patriote“ i „temljni“ narod dok su Hrvati i Srbi neprijatelji što poglavito ide na ruku nacionalističkim muslimansko- bošnjačkim strankama.
Sarajevo u Komšiću ima zatupljeno i retardirano nacionalno nedonošče koje misli da djeluje, a u stvari sluša naredbe Sarajeva. Zato muslimani-Bošnjaci glasuju za njega jer im u Predsjedništvu u ime Hrvata ne treba partner koji bi bio superiorniji - u intelektualnom, političkom i nacionalnom smislu- od Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića. Inače ako se netko od Hrvata, (istinskih i navodnih), želi svidjeti Sarajevu i međunarodnoj zajednici, onda važi ono pravilo; „oderi po svojem narodu“.
Ako se pak neki hrvatski političar zauzme za hrvatski narod, njemu se namiještaju optužbe i montirani sudski procesi i to toliko dugo dok ga ne unište. Jesu li muslimani-Bošnjaci svjesni kakve posljedice ovo može imati?! Mogu li ovakvim institucionalnim nasiljem uvjeriti Srbe na ukidanje RS-a (Republika Srpska)?! Upravo nad Hrvatima, koji su izigrani ostali bez svojeg entiteta, muslimansko-bošnjačka FBiH više nego zorno pokazuje Srbima kako bi i oni prošli ako bi BiH bez entiteta bila uređena kao centralistička ili tzv. „građanska država s principom jedan čovjek jedan glas". Bila bi to država u kojoj bi „temeljni“ narod bio isključivi i jedini domaćin, a druga dva naroda bila bi nepoželjni podstanari.
Zbog sveg navedenog Srbi će radije izabrat rat nego što će se odreći svojeg entiteta i nitko objektivan im ne može zamjeriti jer su potpuno u pravu zbog podvala kojim se služi Sarajevo uz srdačnu asistenciju dijela međunarodne zajednice, koja na taj način pere svoju prljavu savjest iz minulog rata. Nije li 1992. god. započeo krvavi rat upravo zbog preglasavanja i izostanka dogovora među tri naroda?! Fraze kako Hrvat i Srbi u BiH koji nisu „Bosanci“ kao Komšić automatski su nacionalisti i secesionisti u stvari je sračunata sarajevska izmišljotina na kojoj „temeljni“ narod gradi svoje težnje za građansko-unitarnim uređenjem države. Ispada, čim se neki Hrvat ujutro probudi i progleda, odmah misli samo na to kako Herceg-Bosnu pripojiti Hrvatskoj. Ako je pred sam početak rata ta ideja i bila u glavi nekog Hrvata, danas u glavama Hrvata BeHa i Hrvatske takva primisao ne postoji čak ni u obliku atoma. Jer nakon što izgubiš majku, tko se normalan baca u naručje maćehe?!
Ali isto tako nitko normalan ne želi ostati vlasništvo neprijatelja koji mu radi o glavi. Hrvati BeHa su svoj na svome i prije će Miljacka presušiti nego li će oni svoja ognjišta i domovinu napustiti. BiH ne uništava onaj narod (Hrvati) koji traže svoja legitimna prava nego upravo oni koji ta prava uskraćuju. Kao potvrda neka posluži i povijesna istina: Još nikad ni jednu državu nije uništio manjnski narod već unitarizam većinskog naroda. Tako je bilo i sa Srbima u bivsoj YU, a to pravilo sad potvrđuju i muslimani-Bošnjaci i u BiH.
BeHa Hrvati su imali pomoć od svih strana samo pri raskolu unutar sebe i pri napuštanju BiH u pravcu Hrvatske. Lijepo je Mesić izjavio: "Hrvatski politički prostor treba demokratizirati kako bi izašao iz jednostrančja (HDZ) u višestrančje". Sada kada se to desilo, Mesić, ljevičarska Sorosova zaklada iz Zagreba, zatim „Hrvati“ poput Komšića i muslimansko-bošnjački unitaristi, još ljepše se smiju i pri tome tvrde kako hrvatskom teškom stanju nije krivo unitarizmom zaslijepljeno Sarajevo već su krivi Hrvati jer su se razjedinili?! To je idiotizam dostojan njihvog mentalnog sklopa.
Zna to hrvatski narod koji su hrvatski političari krivi su jer su bili naivini, a koji zato jer su oportunistički kurvini sinovi. Međutim, to nije nikakav izgovor za muslimansko-bošnjačke politikantske smicalice. I druga dva naroda (muslimani-Bošnjaci i Srbi) imaju raskol iznutra, ali im se preglašavanjem ne oduzimaju prava niti im se nameće neželjeni predstavnik u Predsjedništvu. Ako stvarno žele sačuvati BiH, od muslimana-Bošnjaka očekivalo se više mudrosti, a ne politika čiji jedini kontinuitet je figa u džepu kojom uvijek iznova marginalziraju hrvatski narod. Za sva sranja koja Sarajevo čini Hrvatima uvijek mu je opravdanje HDZ, Tuđman, Karađorđevo, Hercegovci, Hrvati Središnje Bosne, Šušak, Boban.....
Nigdje Šeher nije kriv ni za ratne podvale, ni za počinjene zločine, a ni za svoju današnju licemjernu politiku koja po uzoru na komuniste dijeli Hrvate na podobne poslušnike i nepodobne hrvatske domoljube. Krivac je uvijek netko drugi, ali nikad Sarajevo?! Ovakvim pristupom muslimani-Bošnjaci zapravo dokazuju da su gori od njima mrskih Srba kojima je petstogodišnji turski zulum i muslimansko kolaboraterstvo s otomanskim okupatorom, bilo najčesće opravdanje za sve što su činili u zadnjem ratu. Kad jednom međunarodnjaci porgledaju, ili im se strateški interesi promijene, upravo će sarajevsko šikaniranje Hrvata biti glavni razlog za mrsku im federalizaciju države od koje danas imaju prave noćne more jer federalizacija je glogov kolac u njihvu pretenziju o ekskluzivnom pravo na cijelu BiH.
I pored evidentne razjedinjenosti među hrvatskim političkim strankama, svima je poznato; o vitalnim nacionalnim pitanjima o kojima se glasuje, svi hrvatski političari uvijek su imali jedinstven stav ali su redovito preglašavani od strane muslimansko-bošnjačkih stranaka inkl. SDP. Prema tome, glavni uzrok za teško stanje Hrvata u BiH nije hrvatska razjedinjenost nego činjenica da Hrvati svoja legitimna prava ne mogu zaštiti unutar institucija vlasti već donšenjem novog i pravednijeg Ustava i u njemu pravednijeg izbornog zakona. U suprotnom jedino preostaje izvaninstitucionalno djelovanje praćeno građanskom neposlušnošću. Hrvati se moraju boriti za prava jer od Sarajeva, Banja Luke i međunarodne zajednice neće dobiti ništa na tanjuru.
U jednoj emisiji blamažnog FTV-a, sličnu prijetnju o izvaninstitucionalnom hrvatskom djelovanju izjavio i danas od hrvatskog naroda odmetnuti Krešimir Zubak. Doduše, bilo je to davno i prije nego se i sam pridružio Komši(ć)luku pa sad pjeva neku drugu pjesmu koja je plaho mila sarajevskom uhu. Upravo Zubakovi potpisi na sramne odluke donosene od strane međunarodne zajednice i Sarajeva, imaju dugročno strateško značnje i nesagledive štetne posljedice po opstojnost i ravnopravnost hrvatskog naroda. Zaključak je: Međunarodna zajednica, sarajevska ekipa i neki hrvatski poltroni stvorili su uvjete za institucionalno nasilje nad Hrvatima koje se može ispraviti jedino novim ustavnim rješenjima i novim izbornim zakonom.
Novim Ustavnim rješenjma moguće je zadovoljiti i presudu Europskog suda za ljudska prava(slučaju „Sejdić i Finci“) kojom se državi BiH nalaže ispravljanje nepravde u izbornom zakonu tako da i oni koji nisu pripadnici jednog od tri konsutivna naroda, mogu biti birani kao članovi predsjedništva BiH. Bez obzira što međunarodna zajednica štiti prava manjina u BiH, dok istovremeno fućka joj se za pravima konstutivnih Hrvata, neka se uvede npr. četveročlano Predsjedništvo. Svaki od tri konstutivna naroda birao bi isključivo svojeg predstavnika a ostali Sejdići, Finci, Romi, Bosnistanci, „građani“ i sl. neka se za svojeg četvrtog člana bore sa ili unutar anacionalnog SDP-a, ali pod uvjetom da ne mogu kandidirati nekog kandidata iz reda tri konstutivna naroda, jer su oni isključivo „vlasništvo“ konstutivnih naroda. U pitanju je izborni zakon identičan onom u USA samo što se tamo bira jedan predsjednik a ovdje predsjedništvo od četiri člana. Hrvatske stranke bi u predkandidaturi kandidirale svaka svojeg kandidata a onaj tko dobije najviše glasova za tog hrvatskog kandidata glasovao bi kompletan hrvatski blok. Za četveročlano Predsjedništvo uvesti četverogodišnji mandat u kojem bi predsjedavajuća uloga bila rotirajuća tako da sve četiri člana budu presjedavajući po godinu dana. Ili, zbog uštede novca, još bolje je rejšenje osmogodišnji mandat s dvogodišnjim rotiranjem svakog člana Predsjedništva.
Ovakvim izbornim zakonom bio bi i vuk sit i ovce na broju, jer bi se izbjegla bilo kakava mogućnost preglasavanja i manipulacije glasačkim inžinjeringom. Za sve one koji stvarno vole ravnopravnu i cjelovitu BiH, eto pravde i dogovornog rješenja. Umjesto nametnutim sporazumom, braća su jedino dogovorm uspjela sagraditi zajedničku kuću. Tko navedene činjenice ne akceptira taj unitarista i nacionalista, a onaj tko ih ne može skužiti taj i kad skoči u vodu čuje se gluuup.
Crovata l posavski-obzor.info
U tom kontekstu Sarajevo ima namjeru još jednom prevesti Hrvate žedne preko vode. Svjetski poznati ruski književnik Tolstoj davno je napisao: „Ako me pravariš jedan put, sram te bilo. Ako me prevariš drugi put, sram te bilo. Ali, ako me prevariš treći put sram mene bilo.“
Čast književniku, ali i bez spomenute treće prevare, za sve normalne, višak je već i druga uzastopna prevara. Sarajevo ovih dana -po drugi put uzastopno - podvaljuje Hrvatima prevaru koja je identična onoj pri prošlom biranju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ista je režija, a isti su i protagonisti među kojima je glavna faca Željko Komšić. Sklepali su ga u „princa of SDP Bosnistan“ i to sa izmišljenim hrvatskim krvnim zrnicma samo kako bi Hrvatima zamazali oči i podmetnuli im ga. Od hrvatskog u sebi Komšić ima samo hrvatski metak koji je zaslužio boreći se protiv HVO-a, zbog čega je od Sarajeva dobio odličje „Zlatni ljiljan“. Iako, zbog alergije koju izaziva kod Hrvata, više bi mu pristajalo odličje „Zlatna ambrozija“. U stvari, Komšić je sirovina i beskurpulozni tip koji - po uzoru na svojeg idola zločinca Tita - reizborom želi postati doživotni član Predsjedništva i to u ime Hrvata?! Sad već u serijalu bestidno igra ulogu sarajevske marionete pod djelatnim imenom „hrvatski“ Sejdo Bajramović. Ako Komšić i ovaj put uspije prevariti hrvatski narod, onda Hrvatima jedino preostaje reći: „Sram nas bilo“!
Čak i na Euroviziji svaki narod ima pravo glasovati i birati njemu najdražu skladbu, jedino je Hrvatima u BiH uskraćeno pravo izabrati sebi svoje predstavnike u vlast i umjesto njih to im čini unitaristička ekipa iz Sarajeva. Ostaje nepoznanica kako bi Sarajevo reagiralo ako bi recimo Hrvati i Srbi zajednički glasovali i umjesto muslimana-Bošnjaka nametnuli Šeheru građanski orijentiranog muslimansko-bošnjačkog člana Predsjedništva, koji je još uz to kao pripadnik npr. srpske vojske ranjen u borbi protiv tzv. Armije BiH kao što je Komšić bio ranjen u borbi protiv HVO-a? Kako bi u tom slučaju reagirali „temeljni“ narod i Sarajevo? Bosanska ludnica dolazi po drugi put u apsurdnu situaciju u kojoj glasačkim inžinjeringom glasači jednog naroda biraju drugom narodu člana Predsjedništva?! Iako zbog oportunizma nekih hrvatskih političkih stranaka i sluganstva Sarajevu, Hrvati u svojim redovima nemaju idealnog pa čak ni jednog zajedničkog predsjedničkog kandidata, to ne daje za pravo muslimansko-bošnjačkim strankama na ovakvu podvalu bez presedana u povijesti demokracije višenacionalnih država.
Još pri prošlim predsjedničkim izborima čak je i velikomuslimanski nacionalist Haris Silajdžić izjavio da Komšić nema legitimitet i da je ovo veoma loše za budućnost BiH jer država još nije utemeljena na građanskom principu, nego troetničkom i zato jedan narod ne smije se preglasavati od strane drugog naroda. Za predstojeće predsjedničke izbore Siljadžić je ipak promijenio mišljenje i sad podržava ovakavu prevaru jer je uvidio da Hrvati Komšićev izbor nisu progutali kao šaku „rajsengli“ već više kao neku gorku pilulu oko koje malo gunđaju, a onda ušute.
SDP je sarajevska ptica kukavica, a u hrvatsko gnijezdo podmetnuti Željko Komšić tek je kukavičije jaje sneseno nakon što je Zlatko Lagmudžija kao pijevac skočio i oplodio kukavicu. Zato „temeljni“ najviše vole onu pjesmu od Dorđa Balaševića: „Imo` sam strašnog pijetla“. Pri tome „temeljni“ zaboravljaju da je to toliko demokratski koliko je i „pijevac“ ptica. Postavlja se pitanje; zašto SDP-ov pijevac uvijek iznova skače isključivo na „hrvatske“ guske i „srpske“ patke, a nikad ne skoči na p(t)icu „dobrih Bošnja“ jer oni se i tako našaraju - njemu jebezovnim - građanskim stidnim dlačicama?! SDP ima svoje glasačko tijelo i sve više novootvorenih filijala (stranaka) bez nacionalnih atributa i normalno je što glasuju za svoga predstavnika ma tko bio u pitanju.Tu se nema što zamjeriti. Ali problem je što isti ti „nadnacionalni“ licemjerno se predstavljaju kao zaštitnici i dušebrižnici hrvatskog naroda, iako u svojim stranačkim statutima od nacionalne pripadnosti bježe kao đavo od križa. Problem je što trio Siljadžic-Tihić-Lagumdžija - uz srdačan blagosov IZ (Islamske zajednice) na čelu s reisom Cerićem - na prljav način pravi velikomuslimanski deal i to preko leđa hrvatske opstojnosti uvaljujući im Komšića.
Pri tome se busaju u svoja bosanska multi-kulti prsa i prodavajući svoja mala muda za velike bubrege, našli se baš oni pametovati o nacionalizmu i secesionizmu Hrvata i Srba u što bi čovjek i mogao povjerovati da su i oni sami za svojeg člana izabrali nekoga "građanske orjentacije". Npr. nekog muslimansko-bošnjačkog anacionalnog Komšića, a ne ultranacionalistu Siljadžića. Međutim, oni isto kao i Srbi, izaberu u Predsjedništvo biturbo-nacionalistu i podlo koristeći nepravedan izborni zakon, hrvatskom narodu pokvareno podvaljuju navodnog Hrvata koji je zapravo fanatizirani politički Bošnjak, tzv. „multietnićar“. Nevjerojatno je koliko se nisko može spustiti sarjaevsko licemjerje?!
Prljavu igru Sarajeva najlakše se može prozreti pitanjem; zašto SDP na listu za predsjedničkog kandidata ne postavi nekog svojeg građanski orijentiranog muslimana-Bošnjaka, a ne „Hrvata“ i time napravi konkurenciju muslimansko-bošnjačkim nacionalistima?! Zar u cijelom članstvu SDP-a ne postoji ni jedan građanski orijentiran musliman-Bošnjak ili crveni đavo više voli Hrvate i Srbe nego svoje Bošnje i zato ih ne biraju?! Samo slijepac ne vidi problem!!! Pri izborima u Federaciji, u kojoj većinu glasačkog tijela čine muslimani-Bošnjaci, SDP izlazi na izbore s „Hrvatom“, a u RS-u sa „Srbinom“, ali nigdje kao svojeg ne ističu kandidata iz reda muslimansko-bošnjačkog naroda???!!! Zašto Lagumdžija nema muda istaći muslimana-Bošnjaka ili bar reći kako ih u SDP-u nema pametnih jer su svi na nivou Muje i Hase glavnih junaka posprdnih viceva?! Ili iza brda valjaju nešto treće?! SDP i Sarajevo glasačkim inžinjeringom, kao prvo, razbijaju jedinstvo i političku moć druga dva naroda i tako štite muslimansko-bošnjačku premoć jer su samo oni bosanske „patriote“ i „temljni“ narod dok su Hrvati i Srbi neprijatelji što poglavito ide na ruku nacionalističkim muslimansko- bošnjačkim strankama.
Sarajevo u Komšiću ima zatupljeno i retardirano nacionalno nedonošče koje misli da djeluje, a u stvari sluša naredbe Sarajeva. Zato muslimani-Bošnjaci glasuju za njega jer im u Predsjedništvu u ime Hrvata ne treba partner koji bi bio superiorniji - u intelektualnom, političkom i nacionalnom smislu- od Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića. Inače ako se netko od Hrvata, (istinskih i navodnih), želi svidjeti Sarajevu i međunarodnoj zajednici, onda važi ono pravilo; „oderi po svojem narodu“.
Ako se pak neki hrvatski političar zauzme za hrvatski narod, njemu se namiještaju optužbe i montirani sudski procesi i to toliko dugo dok ga ne unište. Jesu li muslimani-Bošnjaci svjesni kakve posljedice ovo može imati?! Mogu li ovakvim institucionalnim nasiljem uvjeriti Srbe na ukidanje RS-a (Republika Srpska)?! Upravo nad Hrvatima, koji su izigrani ostali bez svojeg entiteta, muslimansko-bošnjačka FBiH više nego zorno pokazuje Srbima kako bi i oni prošli ako bi BiH bez entiteta bila uređena kao centralistička ili tzv. „građanska država s principom jedan čovjek jedan glas". Bila bi to država u kojoj bi „temeljni“ narod bio isključivi i jedini domaćin, a druga dva naroda bila bi nepoželjni podstanari.
Zbog sveg navedenog Srbi će radije izabrat rat nego što će se odreći svojeg entiteta i nitko objektivan im ne može zamjeriti jer su potpuno u pravu zbog podvala kojim se služi Sarajevo uz srdačnu asistenciju dijela međunarodne zajednice, koja na taj način pere svoju prljavu savjest iz minulog rata. Nije li 1992. god. započeo krvavi rat upravo zbog preglasavanja i izostanka dogovora među tri naroda?! Fraze kako Hrvat i Srbi u BiH koji nisu „Bosanci“ kao Komšić automatski su nacionalisti i secesionisti u stvari je sračunata sarajevska izmišljotina na kojoj „temeljni“ narod gradi svoje težnje za građansko-unitarnim uređenjem države. Ispada, čim se neki Hrvat ujutro probudi i progleda, odmah misli samo na to kako Herceg-Bosnu pripojiti Hrvatskoj. Ako je pred sam početak rata ta ideja i bila u glavi nekog Hrvata, danas u glavama Hrvata BeHa i Hrvatske takva primisao ne postoji čak ni u obliku atoma. Jer nakon što izgubiš majku, tko se normalan baca u naručje maćehe?!
Ali isto tako nitko normalan ne želi ostati vlasništvo neprijatelja koji mu radi o glavi. Hrvati BeHa su svoj na svome i prije će Miljacka presušiti nego li će oni svoja ognjišta i domovinu napustiti. BiH ne uništava onaj narod (Hrvati) koji traže svoja legitimna prava nego upravo oni koji ta prava uskraćuju. Kao potvrda neka posluži i povijesna istina: Još nikad ni jednu državu nije uništio manjnski narod već unitarizam većinskog naroda. Tako je bilo i sa Srbima u bivsoj YU, a to pravilo sad potvrđuju i muslimani-Bošnjaci i u BiH.
BeHa Hrvati su imali pomoć od svih strana samo pri raskolu unutar sebe i pri napuštanju BiH u pravcu Hrvatske. Lijepo je Mesić izjavio: "Hrvatski politički prostor treba demokratizirati kako bi izašao iz jednostrančja (HDZ) u višestrančje". Sada kada se to desilo, Mesić, ljevičarska Sorosova zaklada iz Zagreba, zatim „Hrvati“ poput Komšića i muslimansko-bošnjački unitaristi, još ljepše se smiju i pri tome tvrde kako hrvatskom teškom stanju nije krivo unitarizmom zaslijepljeno Sarajevo već su krivi Hrvati jer su se razjedinili?! To je idiotizam dostojan njihvog mentalnog sklopa.
Zna to hrvatski narod koji su hrvatski političari krivi su jer su bili naivini, a koji zato jer su oportunistički kurvini sinovi. Međutim, to nije nikakav izgovor za muslimansko-bošnjačke politikantske smicalice. I druga dva naroda (muslimani-Bošnjaci i Srbi) imaju raskol iznutra, ali im se preglašavanjem ne oduzimaju prava niti im se nameće neželjeni predstavnik u Predsjedništvu. Ako stvarno žele sačuvati BiH, od muslimana-Bošnjaka očekivalo se više mudrosti, a ne politika čiji jedini kontinuitet je figa u džepu kojom uvijek iznova marginalziraju hrvatski narod. Za sva sranja koja Sarajevo čini Hrvatima uvijek mu je opravdanje HDZ, Tuđman, Karađorđevo, Hercegovci, Hrvati Središnje Bosne, Šušak, Boban.....
Nigdje Šeher nije kriv ni za ratne podvale, ni za počinjene zločine, a ni za svoju današnju licemjernu politiku koja po uzoru na komuniste dijeli Hrvate na podobne poslušnike i nepodobne hrvatske domoljube. Krivac je uvijek netko drugi, ali nikad Sarajevo?! Ovakvim pristupom muslimani-Bošnjaci zapravo dokazuju da su gori od njima mrskih Srba kojima je petstogodišnji turski zulum i muslimansko kolaboraterstvo s otomanskim okupatorom, bilo najčesće opravdanje za sve što su činili u zadnjem ratu. Kad jednom međunarodnjaci porgledaju, ili im se strateški interesi promijene, upravo će sarajevsko šikaniranje Hrvata biti glavni razlog za mrsku im federalizaciju države od koje danas imaju prave noćne more jer federalizacija je glogov kolac u njihvu pretenziju o ekskluzivnom pravo na cijelu BiH.
I pored evidentne razjedinjenosti među hrvatskim političkim strankama, svima je poznato; o vitalnim nacionalnim pitanjima o kojima se glasuje, svi hrvatski političari uvijek su imali jedinstven stav ali su redovito preglašavani od strane muslimansko-bošnjačkih stranaka inkl. SDP. Prema tome, glavni uzrok za teško stanje Hrvata u BiH nije hrvatska razjedinjenost nego činjenica da Hrvati svoja legitimna prava ne mogu zaštiti unutar institucija vlasti već donšenjem novog i pravednijeg Ustava i u njemu pravednijeg izbornog zakona. U suprotnom jedino preostaje izvaninstitucionalno djelovanje praćeno građanskom neposlušnošću. Hrvati se moraju boriti za prava jer od Sarajeva, Banja Luke i međunarodne zajednice neće dobiti ništa na tanjuru.
U jednoj emisiji blamažnog FTV-a, sličnu prijetnju o izvaninstitucionalnom hrvatskom djelovanju izjavio i danas od hrvatskog naroda odmetnuti Krešimir Zubak. Doduše, bilo je to davno i prije nego se i sam pridružio Komši(ć)luku pa sad pjeva neku drugu pjesmu koja je plaho mila sarajevskom uhu. Upravo Zubakovi potpisi na sramne odluke donosene od strane međunarodne zajednice i Sarajeva, imaju dugročno strateško značnje i nesagledive štetne posljedice po opstojnost i ravnopravnost hrvatskog naroda. Zaključak je: Međunarodna zajednica, sarajevska ekipa i neki hrvatski poltroni stvorili su uvjete za institucionalno nasilje nad Hrvatima koje se može ispraviti jedino novim ustavnim rješenjima i novim izbornim zakonom.
Novim Ustavnim rješenjma moguće je zadovoljiti i presudu Europskog suda za ljudska prava(slučaju „Sejdić i Finci“) kojom se državi BiH nalaže ispravljanje nepravde u izbornom zakonu tako da i oni koji nisu pripadnici jednog od tri konsutivna naroda, mogu biti birani kao članovi predsjedništva BiH. Bez obzira što međunarodna zajednica štiti prava manjina u BiH, dok istovremeno fućka joj se za pravima konstutivnih Hrvata, neka se uvede npr. četveročlano Predsjedništvo. Svaki od tri konstutivna naroda birao bi isključivo svojeg predstavnika a ostali Sejdići, Finci, Romi, Bosnistanci, „građani“ i sl. neka se za svojeg četvrtog člana bore sa ili unutar anacionalnog SDP-a, ali pod uvjetom da ne mogu kandidirati nekog kandidata iz reda tri konstutivna naroda, jer su oni isključivo „vlasništvo“ konstutivnih naroda. U pitanju je izborni zakon identičan onom u USA samo što se tamo bira jedan predsjednik a ovdje predsjedništvo od četiri člana. Hrvatske stranke bi u predkandidaturi kandidirale svaka svojeg kandidata a onaj tko dobije najviše glasova za tog hrvatskog kandidata glasovao bi kompletan hrvatski blok. Za četveročlano Predsjedništvo uvesti četverogodišnji mandat u kojem bi predsjedavajuća uloga bila rotirajuća tako da sve četiri člana budu presjedavajući po godinu dana. Ili, zbog uštede novca, još bolje je rejšenje osmogodišnji mandat s dvogodišnjim rotiranjem svakog člana Predsjedništva.
Ovakvim izbornim zakonom bio bi i vuk sit i ovce na broju, jer bi se izbjegla bilo kakava mogućnost preglasavanja i manipulacije glasačkim inžinjeringom. Za sve one koji stvarno vole ravnopravnu i cjelovitu BiH, eto pravde i dogovornog rješenja. Umjesto nametnutim sporazumom, braća su jedino dogovorm uspjela sagraditi zajedničku kuću. Tko navedene činjenice ne akceptira taj unitarista i nacionalista, a onaj tko ih ne može skužiti taj i kad skoči u vodu čuje se gluuup.
nedjelja, srpnja 11, 2010
Dileri globalizacije i antifašizma za tržište EX YU.
Boris Dežulović d.o.o. –Distributer bošnjačko-muslimanske viktimizacije za područje EX Jugoslavije uz standardne dodatke prodajnog programa namijenjenog za glorificiranje pojedinih bosanskih franjevaca i sotonizaciju Hercegovaca. Radi sa širokim asortimanom roba.
piše: Ivan Filipović l poskok.info
Glavni dio prometa ovog poduzeća čini kritiziranje svega i svačega upakirano u ekstra dobre ambalaže. Značajan promet poduzeću čini i pljuvanje branda Tuđman i sve što je na bilo kakav način povezano s navedenim brandom.
Ekskluzivni zastupnik pravde, pravednosti, tolerancije i multietničnosti u Hrvatskoj, po mjerilima koje je tvrtka uredila internim statutom i procedurama. Velik uspjeh su uradili sa prodajom ismijavanja i potenciranja hrvatskih društvenih devijacija pod sloganom - „Ugovor s đavlom“.
Uska specijalizacija je kritiziranje društvenih devijacija desnice i mrskih nacionalista kod Hrvata, dok su za druge dijelove tržišta totalno nezainteresirani. Poduzeće dobilo mnoge nagrade na sajmovima za promicanje bratstva i jedinstva naroda i narodnosti u EX YU. Tvrtka u novije vrijeme promijenila sjedište iz Splita u Beograd, što smatraju da će im popraviti brand na tržištu globalizacije, uz daljnju nadogradnju antidesničarskog asortimana proizvoda.
Jedan od mnogih zastupnika antifašizma za područje EX YU.
Miljenko Jergović d.d. – Dioničko društvo je izvoznik, distributer, zastupnik, a ujedno i ovlašteni serviser predratnog sarajevskog duha. Poduzeće je naročito poznato na tržištu Hrvatske i BiH. Sjedište društva je preseljeno za vrijeme rata i najžešće opsade Sarajeva u Zagreb. Bez obzira na naglu promjenu sjedišta, tvrtka je i u postratno vrijeme nastavila distribuirati ratnu bol i patnju opkoljenog Sarajeva.
Po količini prodanih roba na tržištu trgovanja sa tržišnim brandom „predratni sarajevski duh“, imaju veći udio od mnogih sarajevskih korporacija. Iako je sjedište društva u Zagrebu, dioničko društvo radi velikim dijelom sa bosanskim robama. Poznati brandovi „bosanska raja i bosanski duh“, „raja i papci iz ratnog i predratnog Sarajeva“, „dijeljenje Bosne sporazumom Tuđman i Milošević“.
Veliki dio prihoda čini prodaja popularne društvene igre – „pljuni na sve što ima veze s Tuđmanom“, koja je se počela distribuirati krajem devedesetih, a postala naročito popularna poslije 2000. godine. U sklopu društva se nalazi marketinška agencija za promicanje vrijednosti globalizacije, interesa korporacija, bratstva i jedinstva naroda, što konkurenti smatraju pripremom izlaska na svjetsko tržište.
Općenito su evidentne jake ambicije proboja na europsko i svjetsko tržište, tako da su spremni na sve najprljavije vidove tržišne utakmice. Profesionalni tržišni analitičari smatraju, da poduzeće nema dovoljno infrastrukture i resursa za navedeni cilj. Sjedište društva i upravna zgrada je neuredna i zapuštena, jer po mišljenju ambiciozne uprave su upravo to svjetski trendovi u toj branši.
Također zastupnik antifašizma za EX YU.
Ante Tomić holding – Holding pretendira da bude iznad ostalih u Hrvatskoj po mjeri promicanja europskih vrijednosti, urbanosti (proizvod, koji je neobično popularan u Hrvatskoj), ismijavanju pojava u rustikalnoj i ruralnoj Hrvatskoj. Upravna zgrada tvrtke je neobično „seljačkog“ izgleda i običnom promatraču često upada u oči ova kolizija ciljeva i izgleda upravne zgrade. Osim prodaje urbanih proizvoda za urbano stanovništvo, poduzeće radi uspješno na promicanju svoje palete antinacionalnih proizvoda, koje su predstavljene na tržištu kao najnoviji europski trendovi. Promotivna kampanja je usmjerena nabijanju kompleksa potrošačima roba, koje imaju pridjev hrvatsko, uz istovremeno potenciranje vrijednosti roba i usluga sa pridjevom regionalni i europski. Naravno, kao i cijela branša, poduzeće je razvilo posebnu paletu proizvoda pod internom krilaticom – kad god možeš, pljuni na razdoblje devedesetih u Republici Hrvatskoj.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Denis Kuljiš d.o.o. – Poduzeće neobične poslovne mreže, koje je u zadnjih dvadesetak godina često mijenjalo branše i suvlasnike, te je dosta je poznato na tržištu Republike Hrvatske. Jedno vrijeme je bilo prisutno na slabo razvijenom tržištu EX YU erotike. Također, procjeniteljska kuća za ruralne i urbane lubanje, koja vrši usluge za Europapress holding, čije zatim procjeniteljske usluge dolaze do većine hrvatskog tržišta. Ima informacija, da je tvrtka bliska obavještajnom i kriminalnom miljeu. U novije vrijeme se spominje mogućnost, da je stalni kupac društva, Vlada Republike Srpske i njen predsjednik Milorad Dodik. Tvrtka vrši usluge etiketiranja nazadnim i antieuropskim, svega što koketira sa domoljubljem i hrvatstvom, za razne naručitelje. Uz holding „Ante Tomić“ najveći distributer urbanosti za Hrvatsku. Marketinška kampanja se zasniva na izazivanju sukoba na regionalnoj osnovi, s ciljem izazivanja šoka i prisutnosti u medijima, radi uspješnije prodaje usluga i roba i reklamiranja svojih proizvoda.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Jurica Pavićić szr - Zanatska radnja, koja se pokušava probiti na tržište i ući u tržišnu utakmicu sa većim igračima. Većina korporativnih performansi navedenih za prethodne poslovne subjekte je tržišni cilj ovog obrta. Pokušao se probiti na regionalno tržište prodajnom ekskluzivnog osjećaja za procjenu pravednosti i multietničnost dva nogometna kluba u Mostaru. Slojevitom analizom, istraživanjem i obradom podataka sa hercegovačkog tržišta, na kraju je zanatska radnja - na osnovu činjenice da jedan nogometni klub igra u tradicionalnim crvenim dresovima -zaključila da mora da su isti pravedniji.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Stjepan Mesić show– najpoznatiji putujući cirkus bivše Jugoslavije. Isključive točke programa su bile povezane sa tematikom II svjetskog rata i likom i djelom prvog hrvatskog predsjednika. Show je poznat po vicevima, klaunskim nastupima i igrokazima. Cirkus više ne posluje profesionalno, osim pojedinih amaterskih nastupa.
Pri gostovanjima po gradovima Hrvatske i BiH na štandovima su također konstantno prodavali antifašizam u velikim količinama.
Antifašizam – neobična financijska piramidalna struktura, naročito popularna u Hrvatskoj i BiH. Osnovna ideja piramidalne strukture se ogleda u traženju fašizma u svim porama društva, pogotovo kod širokih narodnih masa, da bi zatim određene društvene skupine i pojedinci radile financijski profit i društvenu korist identificiranjem i potenciranjem istog do medijskih maksimuma. Procedura se zatim stalno ponavlja.
Navedena piramida je odavno iščezla s tržišta Europe i Zapada, dok je u Hrvatskoj i BiH i dalje izuzetno popularna i profitabilna branša.
piše: Ivan Filipović l poskok.info
Glavni dio prometa ovog poduzeća čini kritiziranje svega i svačega upakirano u ekstra dobre ambalaže. Značajan promet poduzeću čini i pljuvanje branda Tuđman i sve što je na bilo kakav način povezano s navedenim brandom.
Ekskluzivni zastupnik pravde, pravednosti, tolerancije i multietničnosti u Hrvatskoj, po mjerilima koje je tvrtka uredila internim statutom i procedurama. Velik uspjeh su uradili sa prodajom ismijavanja i potenciranja hrvatskih društvenih devijacija pod sloganom - „Ugovor s đavlom“.
Uska specijalizacija je kritiziranje društvenih devijacija desnice i mrskih nacionalista kod Hrvata, dok su za druge dijelove tržišta totalno nezainteresirani. Poduzeće dobilo mnoge nagrade na sajmovima za promicanje bratstva i jedinstva naroda i narodnosti u EX YU. Tvrtka u novije vrijeme promijenila sjedište iz Splita u Beograd, što smatraju da će im popraviti brand na tržištu globalizacije, uz daljnju nadogradnju antidesničarskog asortimana proizvoda.
Jedan od mnogih zastupnika antifašizma za područje EX YU.
Miljenko Jergović d.d. – Dioničko društvo je izvoznik, distributer, zastupnik, a ujedno i ovlašteni serviser predratnog sarajevskog duha. Poduzeće je naročito poznato na tržištu Hrvatske i BiH. Sjedište društva je preseljeno za vrijeme rata i najžešće opsade Sarajeva u Zagreb. Bez obzira na naglu promjenu sjedišta, tvrtka je i u postratno vrijeme nastavila distribuirati ratnu bol i patnju opkoljenog Sarajeva.
Po količini prodanih roba na tržištu trgovanja sa tržišnim brandom „predratni sarajevski duh“, imaju veći udio od mnogih sarajevskih korporacija. Iako je sjedište društva u Zagrebu, dioničko društvo radi velikim dijelom sa bosanskim robama. Poznati brandovi „bosanska raja i bosanski duh“, „raja i papci iz ratnog i predratnog Sarajeva“, „dijeljenje Bosne sporazumom Tuđman i Milošević“.
Veliki dio prihoda čini prodaja popularne društvene igre – „pljuni na sve što ima veze s Tuđmanom“, koja je se počela distribuirati krajem devedesetih, a postala naročito popularna poslije 2000. godine. U sklopu društva se nalazi marketinška agencija za promicanje vrijednosti globalizacije, interesa korporacija, bratstva i jedinstva naroda, što konkurenti smatraju pripremom izlaska na svjetsko tržište.
Općenito su evidentne jake ambicije proboja na europsko i svjetsko tržište, tako da su spremni na sve najprljavije vidove tržišne utakmice. Profesionalni tržišni analitičari smatraju, da poduzeće nema dovoljno infrastrukture i resursa za navedeni cilj. Sjedište društva i upravna zgrada je neuredna i zapuštena, jer po mišljenju ambiciozne uprave su upravo to svjetski trendovi u toj branši.
Također zastupnik antifašizma za EX YU.
Ante Tomić holding – Holding pretendira da bude iznad ostalih u Hrvatskoj po mjeri promicanja europskih vrijednosti, urbanosti (proizvod, koji je neobično popularan u Hrvatskoj), ismijavanju pojava u rustikalnoj i ruralnoj Hrvatskoj. Upravna zgrada tvrtke je neobično „seljačkog“ izgleda i običnom promatraču često upada u oči ova kolizija ciljeva i izgleda upravne zgrade. Osim prodaje urbanih proizvoda za urbano stanovništvo, poduzeće radi uspješno na promicanju svoje palete antinacionalnih proizvoda, koje su predstavljene na tržištu kao najnoviji europski trendovi. Promotivna kampanja je usmjerena nabijanju kompleksa potrošačima roba, koje imaju pridjev hrvatsko, uz istovremeno potenciranje vrijednosti roba i usluga sa pridjevom regionalni i europski. Naravno, kao i cijela branša, poduzeće je razvilo posebnu paletu proizvoda pod internom krilaticom – kad god možeš, pljuni na razdoblje devedesetih u Republici Hrvatskoj.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Denis Kuljiš d.o.o. – Poduzeće neobične poslovne mreže, koje je u zadnjih dvadesetak godina često mijenjalo branše i suvlasnike, te je dosta je poznato na tržištu Republike Hrvatske. Jedno vrijeme je bilo prisutno na slabo razvijenom tržištu EX YU erotike. Također, procjeniteljska kuća za ruralne i urbane lubanje, koja vrši usluge za Europapress holding, čije zatim procjeniteljske usluge dolaze do većine hrvatskog tržišta. Ima informacija, da je tvrtka bliska obavještajnom i kriminalnom miljeu. U novije vrijeme se spominje mogućnost, da je stalni kupac društva, Vlada Republike Srpske i njen predsjednik Milorad Dodik. Tvrtka vrši usluge etiketiranja nazadnim i antieuropskim, svega što koketira sa domoljubljem i hrvatstvom, za razne naručitelje. Uz holding „Ante Tomić“ najveći distributer urbanosti za Hrvatsku. Marketinška kampanja se zasniva na izazivanju sukoba na regionalnoj osnovi, s ciljem izazivanja šoka i prisutnosti u medijima, radi uspješnije prodaje usluga i roba i reklamiranja svojih proizvoda.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Jurica Pavićić szr - Zanatska radnja, koja se pokušava probiti na tržište i ući u tržišnu utakmicu sa većim igračima. Većina korporativnih performansi navedenih za prethodne poslovne subjekte je tržišni cilj ovog obrta. Pokušao se probiti na regionalno tržište prodajnom ekskluzivnog osjećaja za procjenu pravednosti i multietničnost dva nogometna kluba u Mostaru. Slojevitom analizom, istraživanjem i obradom podataka sa hercegovačkog tržišta, na kraju je zanatska radnja - na osnovu činjenice da jedan nogometni klub igra u tradicionalnim crvenim dresovima -zaključila da mora da su isti pravedniji.
Zastupnik antifašizma za EX YU.
Stjepan Mesić show– najpoznatiji putujući cirkus bivše Jugoslavije. Isključive točke programa su bile povezane sa tematikom II svjetskog rata i likom i djelom prvog hrvatskog predsjednika. Show je poznat po vicevima, klaunskim nastupima i igrokazima. Cirkus više ne posluje profesionalno, osim pojedinih amaterskih nastupa.
Pri gostovanjima po gradovima Hrvatske i BiH na štandovima su također konstantno prodavali antifašizam u velikim količinama.
Antifašizam – neobična financijska piramidalna struktura, naročito popularna u Hrvatskoj i BiH. Osnovna ideja piramidalne strukture se ogleda u traženju fašizma u svim porama društva, pogotovo kod širokih narodnih masa, da bi zatim određene društvene skupine i pojedinci radile financijski profit i društvenu korist identificiranjem i potenciranjem istog do medijskih maksimuma. Procedura se zatim stalno ponavlja.
Navedena piramida je odavno iščezla s tržišta Europe i Zapada, dok je u Hrvatskoj i BiH i dalje izuzetno popularna i profitabilna branša.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)