MOSTAR - Kakve će posljedice izazvati izjava turskom ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua kojom on najavljuje plan o obnavljanju Otomanskog imeprija? To se pitanje strelovitom brzinom nameće kao jedno od ključnih u zamršenim prilikama u BiH i uopće na Balkanu. Oživljavanje Otomanskog imperija šef turske diplomacije zazivao je za nedavnog boravka u Sarajevu obraćajući se nazočnima na konferenciji pod nazivom “Osmanske i muslimanske zajednice Balkana danas”.
Turske ambicije
Ovako dizajniran naslov konferencije je znakovit jer se u prvoj riječi “osmanske” nagovještava ambicija za uskrsavanjem jednog imperijalnog razdoblja – Osmanskog. Također je indikativno da se u naslovu konferencije, koja je održana u glavnom gradu BiH, uopće ne spominje BiH niti Bošnjaci nego se ističe vjerska odrednica u množini “muslimanske zajednice” i to za cijeli “Balkan danas”. U tako osmišljen naslov konferencije uklopio se i istup šefa turske diplomacije. “Napravit ćemo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, zajedno s Turskom, centrom svjetske politike u budućnosti. To je cilj turske vanjske politike i mi ćemo to postići”, rekao je ministar Davutoglu. Pri tomu ne istaknuo kako su “Otomanska stoljeća Balkana uspješna priča, a sada je treba obnoviti”. Zanimljivo je da je sličan razvoj događaja predvidio jedan od vodećih hrvatskih novinara 20. stoljeća Eduard Čalić. On u knjizi “Europa gledana s Balkana”, objavljenoj 2000., navodi kako “islamski svijet u Turskoj i drugim muhamedanskim zemljama priželjkuje ostvarenje dviju muslimanskih zemalja u Europi – BiH i Velike Albanije”. Stajališta turskog ministra vanjskih poslova bodu u oči zbog mjesta u kojem su obznanjenja i okolnosti u kojima su izrečena. Doputovati iz Turske u Sarajevo i upravo u glavnom gradu BiH zagovarati obnavljanje Otomanskog imperija, čini se, ima svoju svrhu. U BiH, posebice u Sarajevu, stacionirani su mnogi zapadni dužnosnici i organizacije, a to znači kako govor turskog ministra vanjskih poslova cilja i na tu diplomatsko-političku publiku, stavljajući joj nedvojbeno do znanja kakve ambicije ima Turska. Osim toga, zagovaranje uskrsavanja Otomanskog carstva uslijedilo je u vrijeme elegantnog diplomatsko-političkog povlačenja Zapada iz BiH i njegovu usredotočenost na druga krizna žarišta: Irak, Afganistan, Iran, Bliski Istok, Sjevernu Koreju...
Uzmicanje Zapada
To uzmicanje Zapada Rusija već konzumira pokušajima obnavljanja svoje sfere utjecaja na Balkanu posredstvom Srbije i RS-a, a sada je čini se i Turska krenula u otvoreniju “akciju”. To znači da BiH, ali i Balkan, ponovno postaju poprište novih/starih geopolitičkih rivalstava. Ako je Rusko stajanje u obranu RS-a utiralo put hrvatsko-bošnjačkom zbližavanju u BiH, onda se može reći da objava Turskog plana o obnavljanju Otomanskog imperija daje povoda za homogeniziranje kršćana - katolika i pravoslavaca.
(Ne)vidljive bitke između sila
Preciznije čitajući znakove diplomatske invazije Turske i Rusije u BiH i na Balkanu, navodi na točnu dijagnozu da Bošnjaci imaju zaštitu Turske, a time i islamskog svijeta, dok Srbi uživaju zaštitu Rusije i pravoslavnog svijeta. Do sada se nitko nije otvoreno kandidirao da bi stao u zaštitu Hrvata u BiH. Takve okolnosti nameću nužnost da Hrvati u BiH trajno napuste niskodometnu politiku međusobnih gloženja - koja ih je gurala u ralje drugih i snažno se usmjere na proizvodnju vlastitih političkih stajališta koja će biti uvažavana. U BiH se događaju (ne)vidljive bitke između sila. A sile mogu biti angažirane ili se usmjeriti na rješavanje konflikta ili ga omesti.
Piše: Pejo Gašparević
