četvrtak, studenoga 05, 2009

Uspostavom trećeg entiteta do građanske BiH

Piše: Milan Šutalo

Protivnici trećeg entiteta, koji je postao sinonim za hrvatsku federalnu jedinicu u BiH, tvrde kako bi on rezultirao podjelom BiH. Uvjeravaju da bi on najviše štetio Hrvatima jer bi se sveo na zapadnu Hercegovinu. Hrvati iz srednje Bosne i Posavine ostali bi, po njima, izvan hrvatskog entiteta te vremenom bili asmilirani. To bi, navodno, produbilo i etničke podjele i dovelo do raspada zemlje. Koliko su ovakve tvrdnje utemeljene ?

Teza kako bi uspostava trećeg entiteta dovela do podjele BiH pretpostavlja da BiH sada nije podjeljena, što je u opreci sa stvarnošću. BiH koju tvore tri državotvorna naroda podjeljena je, naime, već 14 godina, na dva entiteta kojima dominiraju Bošnjaci i Srbi. Hrvati dobijaju mrvice vlasti i mrvice proračunskog novca. Njihovo guranje na marginu čini ih sve nezadovoljnijim, radikalizira i generira stalne konflikte i nestabilnost u zemlji. Tronacionalna BiH bila bi, po logici stvari pravednije uređena kao trentitetska nego dvoentitetska država, bila bi pravednija i od unitarne država kojom bi vladao jedan -najbrojniji narod. A, pravednije uređenje daje državi više šanse za opstanak od nepravednog. Obrnuto, nepravdeno uređena država ima veće šanse raspasti se od države pravednijeg uređenja.

Tvrdnja protivnika uspostave hrvatske federalne jedinice kako bi Hrati iz središnje Bosne ostali izvan tog entiteta, također je podvala ili rezultat nepoznavanja stvari. Naime, za uspostavu i normalno funkcioniranje vlasti, nije nužno da federlane jedinice budu teritorijalno kompaktne. Bihać i Zenica ili Žepče i Široki Brijeg ne moraju biti teritorijalno povezani da bi bili u sastavu većinski bošnjačke, odnosno većinski hrvatske federalne jedinice. Kako odrediti područja federalnih jedinica. Jednostavno. Izjašnjavanjem žitelja svake od općina, putem referenduma o tome kojoj federalnoj jedinici žele pripadati.

Načelo teritorijalnoj diskontinuiteta ima još jednu vrednostu; čini nepotrebnim formiranje više od tri federalne jedinice, ako se izuzme glavni grad BiH, koji treba biti distrikt federativne Bosne i Hercegovine. Stvaranje pet ili šest federalnih jedinica bilo, dakle puko dupliranje administracije i pravljenje nepotrebno skuplje države.

Predrasuda je i kako bi uspostava trećeg entiteta značila stvaranje novih granica i novih etničkih podjela. Ako ne postoje granice između dva postojeća entiteta, a ne postoje, zašto bi postojale uspostavom trećeg. Zakonski propisi u sve tri federalne jedinice mogli bi u brojnim područjima biti harmonizirani, a u sva tri bi se entiteta osim općinskih, gradskih i entitetskih primjenjivali i propisi države BiH.

Troentitetska BiH omogućila bi i pravedniju raspodjelu proračunskog novca, jer se tada ne bi moglo događati da se primjerice novcem svih proračunskih obveznika sufinancira privatno poduzeće Krivaja, plaćaju dugovi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kompanijama na većinskim bošnjačkim područjima, dok se protiv tvrtki s hrvatskih područja zbog tih dugovanja podnose kaznene prijave.

Jedan od kvazi argumenata osporavatelja trećeg entiteta je kako bi u njemu gospodario Čović, kao što u Republici Srpskoj gospodari Dodik. To što Čović zagovara uspostavu trećeg entiteta neće mu davati pravo na vlast. O tome će odlučivati građani na izborima.

Tek s usposavom BiH kao troentitetske države splasnut će nacionalizmi, jer će na simetričan način biti rješeno nacionalno pitanje, razvit će se politička lepeza od desnice do ljevice, a federalne jedinice moći će funkcionirati po građanskom konceptu. To je jedini put da BiH postane građanska država u kojoj će sva tri naroda ostvariti svoj institucionalni suverenitet.


5.11.2009.
Pincom.info