Hrvatice i Hrvati Bosne i Hercegovine.
Već skoro dvije decenije svjedoci smo zbivanja u BiH koja je doduše međunarodno priznata, a po nikakvom kriteriju nije zemlja u kojoj vlada red, pravičnost i demokracija. Jadna je to tvorevina nagomilanih problema, od gospodarskih, nacionalnih pa do socijalnih. U toj zemlji vlada nered koji iz dana u dan postaje sve veći s svim mogućim naznakama da se na bolje neće promjeniti.
Sve želje i nade Hrvata od raspada Jugoslavije da će biti ravnopravni u državi za čiju su suverenost 1992. glasovali, su se istopile. Tome u prilog govore i nametnuti rat kako Srba tako i Muslimana-Bošnjaka koji su iskoristili svoju brojnost da na našu štetu provedu svoje osvajačke ciljeve, koji ni do dan danas nisu prestali biti aktualni. Pogledamo li nasilino trpanje Hrvata u Federaciju BiH koja je nastala stranim diktatom, kao i Daytonski sporazum koji je godinu dana nakon toga usljedio, negativni položaj Hrvata se cementirao, a lažno obećanje uspostave Konfederacije s Republikom Hrvatskom postalo je utopija koju danas više nitko ozbiljan ne spominje.
No, zato se spominje sve ostalo iz tog Sporazuma, posebno kad se vrši pritisak. A on je iz dana u dan sve veći i pogubniji za nas. Nacrt Butmirskog prijedloga više je nego jasan signal što Hrvate očekuje i kakva im je sudbina određena od MZ koja se ko tobože zalaže za mir i demokraciju a najprije tajno pa onda javno nam stavlja omču oko vrata i naglašava da je to u našem interesu. Nevjerojatno!
Sve zemlje, svjetske sile koje su involvirane u planiranje budućeg Ustava BiH priznale su ratna osvajanja, pomirili se s stotina tisuća raseljenih, a uz to najmanji konstutivni narod u BiH stežu i prisiljavaju na potpis vlastitog uništavanja (zamislite da se njima nešto tako ponudi!). Tome im pripomažu i vodeće hrvatske stranke poznate po svom nejedinstvu, političkim smicalicama, lopovluku i time rezultirajućim ucjenama njihovih čelnika od faktora koji su nažalost u stanju da drugima nametnu svoje viđenje, pa ako treba i silom.
Jednostavnijim rječnikom to je veleizdaja koju hrvatski narod nažalost mirno promatra. Da bi nas omekšali i prislili da budemo kooperativni nude nam neke prostačke, da nekažem smiješne ustupke, kao npr. tv kanal. Isto kao kad osuđeniku na dan streljanja nude doručak. Od hrvatskog naroda u BIH ne da su samo njihovi politički dužnosnici digli ruke, nego i mnoge političke stranke u matičnoj domovini Hrvatskoj, koje se samo u predizborno vrijeme sjete da Hrvata (još) ima i preko Save ili Dinare. Jadan je to znak, ali ne i začuđujući posebno ako se promatra rasprodaja bogatstva, pristajanje na teritorijalne ustupke i slično.
No, Hrvatima BiH je kudikamo teže. U F BiH nemaju nikakvu budućnost, u RS također. Treći entitet (polovično rješenje) postaje samo san gledajući mogućnosti njegovog ostvarenja (ne žele nam dati minimum - idemo na maksimum). Nije ni zanemariti da u hrvatskim krajevima prevladava negativan prirodni priraštaj i iseljavanje koje sve još više zaoštrava. Ako bi stvar promatrali iz nekog drugog ugla bolje bi ga shvatili. Ili pojednostavljeno bi se to moglo i na slijedeći način izraziti: Hrvatima dati entitet i sva prava koja ih pripadaju, a Srbima i Bošnjacima ono što Hrvati danas imaju, pa ćemo vidjeti dali će se itko pobuniti!!! Koliko bi sve to potrajalo? 5 mjeseci? 5 dana?
Hrvatice i Hrvati Bosne i Hercegovine. Više je nego vrijeme da vlast preuzme novi hrvatski blok koji će otpočeti MIRNO RAZDRUŽIVANJE tvorevine nazvane BiH s eventualnom opcijom za stvaranje Konfederativne BiH kao jedinog ustupaka na koji bi Hrvati trebali pristati. Možda je ovaj prijedlog nekima korak dalje, no ipak ga moramo učiniti jer ovakvo stanje događaja i od MZ predložena buduća uređenost će nas definitivno pregaziti.
Svakodnevna zbivanja u ovoj nakaradnoj zemlji jasno ukazuju na to da ona ima samo naznake srpskog i bošnjačkog zuluma, a sve upućuje i na to da politički vlastodržci tih naroda neće stati u svojim namjerama (naravno osim lažljivih i podmuklih izmišljotina o multikulturnoj BiH koju prodaju po svijetu) koje ćemo mi prije svega morati snositi ako to i dalje dopustimo. Ovakvim nastavkom za 50-100 godina Hrvata u BiH će biti 1%. Prošlo je dosta godina u kojem smo bili neaktivni, naivni i nesposobni, dok su drugi koristeći silu, lažna partnerstva i pritiske stranih zemalja drsko iskoristili što svakodnevno itekako osjećamo.
Istina je da se razdruživanjem neće moći obuhvatiti svi hrvatski krajevi. Istina je da je to bolno. Istina je da je to nažalost i jedini način da spasimo što se spasiti da. Sve ostale alternative znamo. Nikome od MZ nije stalo do nas, da jeste nebi sve ovako bilo. Čak su neki njihovi predstavnici uglednim Hrvatima iz BiH to dosta puta i naglasili. I što je najtragičnije svoj perfidni plan ostvaruju. Hrvati koji ostanu izvan Hrvatske Republike treba zaštiti recipročnim pravima ostalih naroda koji se budu u njoj nalazili.
Stvaranjem Hrvatske Republike Hrvati bi bili svoj na svome. Sadašnjem ekonomskom iskorištavanju od strane Bošnjaka došao bi kraj. Smanjilo bi se ili možda čak zaustavilo iseljavanje, uspostavila ravnopravnost i otvorile bi se sve moguće perspektive razvoja hrvatskog naroda na svojoj zemlji. Nitko nas nemože prisiliti na nešto što nećemo, ali nitko nas nemože ni zaustaviti ako nešto i hoćemo. A HOĆEMO mir, pravdu, ravnopravnost i prospretitet! Ako ne budemo radili na tome imati ćemo samo i dalje gomilu podaničkih političara koji će nam onda na našem tv kanalu soliti pamet da smo eto preglasani i da se ništa ne može uraditi, da narod iseljava bla bla.
Pogledajte samo što su uradili zadnjih 15 godina. A zašto bi sad odjednom to prekinuli? Sami sigurno to neće učiniti. Treba ih zato maknuti, prije nego što oni maknu nas. Pobogu PROBUDITE SE napokon!!!
http://livadica-gornja.blogspot.com/
