Bosna i Hercegovina je, uistinu, zbog svojih političkih nesuglasja i gospodarskog kolapsa tužna i depresivna država . Sukladno tomu i njeni stanovnici su poglavito depresivci , a u tomu prednjače Hrvati . Vjerojatno u ovom trenutku na svijetu ne postoji narod koji toliko kuka kao Hrvati u BiH.
U vokabularu dobrog dijela hrvatskih političkih dužnosnika praktično su nezaobilazne riječi „ nismo mogli ništa , preglasani smo, bili smo u manjini „ .Još od Daytona ista priča , i gotovo isti ljudi sada raznih stranačkih pripadnosti svakodnevno šire defetizam i strah kod Hrvata . I to u odijelima od par tisuća i u autima od nekoliko desetaka tisuća pojašnjavaju pučanstvu kako ništa ne mogu promijeniti , i istodobno se žestoko bore da ponovno budu izabrani na tu nezahvalnu, gotovo tragičnu dužnost političkog predstavljanja Hrvata .
Kukaju i ratni veterani koji se ni smrti nisu plašili zbog političkih i zakonskih smicalica koje stižu iz Sarajeva , a imaju za cilj favorizirati bivše pripadnike Armije BiH u odnosu na pripadnike HVO-a.
Kukaju gospodarstvenici jer se proračunska sredstva ne vraćaju u županije s hrvatskom većinom , već se prelijevaju u onaj drugi dio Fedracije. Kukaju i prosvjetari jer protudejtonsko federalno ministarstvo obrazovanja stalno nastoji preuzeti ustavne nadležnosti županija.
Reklo bi se , sveopća depresija , kojoj se ne nazire kraj. Nasuprot Miloradu Dodiku i njegovim pulenima , koji odavno znaju što hoće i spremni su za to platiti visoku cijenu , ili Sulejmanu Tihiću i Harisu Silajdžiću , koji također ustrajno u Federaciji gradi ono što Dodik ima u Republici Srpskoj, puno hrvatskih političkih zastupnika čine ljudi koji se plaše i svoje sjene , koji niti u šali ne smiju izgovoriti broj tri , a kamo li spomenuti treći entitet .
Malo Dodikove drskosti i nadobudnost, malo Tihićeve lukavosti dobro bi došlo svakom od hrvatskih zastupnika . No, za dobrog političara ni to nije dostatno jer on mora imati razvijeno osjetilo za nacionalni interes. A taj osjećaj jednostavno moraš imati , jer se on , kao ni pamet , ne može naučiti.
Piše: Ivica Šimunović l pincom.info