MOSTAR - Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, državni je rekorder ako ne po broju optužnica onda je sigurno po broju istraga i kaznenih prijava koje su od 2001. do danas podignute protiv njega. U posljednje se vrijeme krenulo u demontažu “Čovićeve hobotnice” pokretanjem istraga i podizanjem optužnica u nekim slučajevima. Ali hoće li sve ostati na istragama i optužnicama koje iz raznoraznih razloga budu odbačene ili se sudovi proglase nenadležnima, ostaje da se vidi.
Izostavljen iz svega
Za sada se tužiteljstva baziraju samo na Čovićeve ljude, dok se njega namjerno ili nenamjerno izostavlja. Tako je trenutačno i sa sudskim procesom u slučaju Euroconsulting koji se vodi u Županijskom sudu u Mostaru. Naime, istraga se vodila protiv 11 osoba, a sudi se samo četvero ljudi. Dragan Čović, Filip Andrić, Ivica Galić, Tihana Bevanda, Zdenka Đinkić, Jelka Miličević i Naid Ljubović izostavljeni su iz ovoga procesa, jer bi u suprotnom na optuženičkoj klupi završio i Dragan Čović. Ova optužnica tretira postupak kupovine objekta u poduzeću Soko od poduzeća Euroconsulting u procesu male privatizacije, dok Tužiteljstvo svjesno i namjerno izostavlja postupak prodaje istog objekta od Euroconsultinga. Valerija Čuljak je otvorila poduzeće Euroconsulting i kupila objekt u izgradnji uz pomoć poduzeća Soko Vita na čijem čelu je Branko Kolobarić.
Kupovina i prodaja
Kolobarić je od Valerije Čuljak zatražio da mu napravi projekt za pravljenje oružja u ovome slučaju višecjevnog bacača raketa, za što joj je uplatio 200.000 maraka. Naknadno je na račun Euroconsultinga Kolobarić uplatio još novca kojim je kupljen objekt u izgradnji. Nakon te kupovine, Valerija Čuljak objekt u izgradnji prodaje Carinskoj upravi Federacije BiH. U to vrijeme ministar financija, a ujedno i šef direktoru Carinske uprave Filipu Andriću, bio je Dragan Čović koji je i naložio kupnju objekta. Tadašnji direktor Carinske ispostave Mostar Ivica Galić s podračuna carinske ispostave koji služi samo za priliv carinskih pristojbi i pražnjenje prema federalnom proračunu plaća dio obveza za kupnju u iznosu od 600.000 maraka. Dokaz da je tu bilo nezakonitosti jest i činjenica da promjenom vlasti i dolaskom alijanse novi ministar i direktor Carinske uprave pokojni Želimir Rebac otkrivaju navedene radnje i obustavljaju daljnje plaćanje te pokreću postupak. Upravo taj dio nije obuhvaćen ovom optužnicom, točnije on spominje u jednoj rečenici u jednoj od pet točaka optužnice, ali ništa više od toga.
Eronet, Mondo…
Protiv Čovića još uvijek nije okončan postupak za zloporabu položaja koju je počinio kao federalni ministar financija u slučaju Lijanović. Sud BiH se u ovom slučaju proglasio nenadležnim i prebacio ga na sarajevsko Županijsko tužiteljstvo. Uz sve to protiv Čovića se vode još istrage za kriminalna djela i to u slučajevima Eronet, Mondo, Soko Pteron i Soko nerezidentni račun Metković. Što se tiče slučaja Eronet, tj. njegove nelegalne privatizacije, osim Čovića istraga se vodi i protiv Marinka Gilje i Vlade Šoljića. Čović i ostali terete se da su dionice Eroneta iz tadašnjeg HPT-a prebacili tvrtkama “Croherc”, “Alpina Commerce” i “Hercegovina osiguranje”. Riječ je o privatnim tvrtkama bliskim HDZ-u BiH. Bivši Upravni odbor HPT-a s Čovićem na čelu dionice je prebacio po osnovu sumnjivih prebijanja dugovanja s bivšim Federalnim ministarstvom obrane. Tako su te tri kompanije za oko 6,9 milijuna maraka navodnih dugovanja dobile imovinu Eroneta, vrijednu stotine milijuna. Što se tiče slučaja Mondo, kaznene prijave protiv Dragana Čovića, Marka Tokića, Valentina Ćorića i Miroslava Prce dostavljene su Županijskom tužiteljstvu u Mostaru. Kaznene su prijave u istom slučaju podnesene i protiv čelnih ljudi Elektroprivrede HZ HB Matana Žarića i Mile Bule, protiv Branka Raića, direktora poduzeća “Mondo”, te još nekolicine osoba iz Monda, Mostarske porezne uprave i Hercegovačke banke zbog sumnje da su Elektroprivredu HZ HB Mostar oštetili za 1,7 milijuna maraka. Revizijom poslovanja Elektroprivrede utvrđeno je, naime, da je to javno poduzeće na račun tvrtke Mondo, koju je osnovao HDZ, uplatilo naznačeni iznos na temelju lažnih faktura, a taj je novac potom služio za financiranje stranačke kampanje 1998., stranačku promidžbu, kupnju nekoliko stanova i automobila, a dio novca, sumnja se, završio je i u privatnim džepovima. Poduzeće Mondo je zatvoreno nakon obavljena posla 1999. odlukom Upravnog odbora na čelu kojega je bio Dragan Čović, a njegova je imovina prenesena u vlasništvo HDZ-a.
Računi u Hrvatskoj
Priča za sebe je slučaj Soko nerezidentni računi u Metkoviću. Dragan Čović i njegov kum Miroslav Ćorić, nekadašnji čelnik Sokola i premijer Hercegovačko-neretvanske županije otvarali su račune u Croatia banci u Metkoviću, na koje im je na temelju fiktivnih ugovora uplaćivan novac. Nijedan ugovor nije obavljen u poreznoj upravi. Otvaranje računa, navodno je omogućila Brankica Kolobarić, supruga Branka Kolobarića ,koja je u to vrijeme bila direktorica Croatia banke u Metkoviću. Za te usluge, Kolobarićka je naknadno nagrađena funkcijama u Centralnoj banci i Razvojnoj banci FBiH. Mila Gadžić koja je u to vrijeme (1999.) bila direktorica agencije za privatizaciju je sve tolerirala. Protiv Čovića je nedavno potvrđena optužnica i za aferu stanovi tešku više od tri milijuna maraka. Zajedno s njim našao se i Edhem Bičakčić. Kada je u pitanju ova optužnica bivši premijer Vlade FBiH Edhem Bičakčić i tadašnji ministar financija Dragan Čović, terete se da su od 1999. do 2001. zlorabili položaj ili ovlasti tako što su iz sredstava proračuna izdvojili nešto više od 3,5 milijuna maraka za rješavanje stambenih pitanja zaposlenika u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Bičakčić i Čović su prekoračenjem svojih službenih ovlasti donijeli odluke koje su obuhvatile rješavanje stambenog pitanja i adaptaciju stanova za 64 političara, kao i vojna dužnosnika, tako što su postupali suprotno odredbama Zakona o Vladi FBiH i poslovniku o njezinom poslovanju. Spomenutim zakonom i pravilnikom je određeno da Vlada svoje odluke donosi na sjednicama i to većinom glasova prisutnih članova. Međutim, Bičakčić i Čović su donijeli i potpisali navedene odluke, a da se o njima uopće nije raspravljalo na sjednicama Vlade. Na osnovi tih odluka donesena su sredstva za kupovinu i adaptaciju 64 stana. Na ovaj način su Bičakčić i Čović, kao službene osobe Vlade FBiH, prekoračili granice svoje službene ovlasti, te drugima pribavili imovinsku korist u iznosu od 3,6 milijuna maraka, za koliko su također, oštetili federalni proračun.
Piše: N. Dedić / dnevni-list.ba
