Zanimljivo je kako su Hrvati rado i sa zahvalnošću gledali na susjedne narode, koji su im u teškim trenutcima opstanka davali bar moralnu potporu u borbi za opstanak tijekom jugokominističke agresije, a zadnjih desetak godina sami su imali tako malo razumijevanja za patnje, stradanja, progone i ozloglašavanje vlastitih sunarodnjaka u susjednoj državi
Predsjednički izbori u Hrvatskoj napokon su i na domaćoj političkoj pozornici otvorili pitanje položaja i opstanka hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Kraj pak desetogodišnje satrapure Stjepana Mesića, koji će u povijesti ostati zapamćen slično kao na primjer i „kralj" Herod u vrijeme rimske uprave nad Palestinom potaknuo je kandidate na hrvatskim predsjedničkim izborima da se iz različitih pobuda zauzmu za rješavanje višegodišnjega nepravedna položaja svojih sunarodnjaka, koji su formalno konstitutivni narod u susjednoj državi. Bez obzira na prijedloge ustavnih rješenja i iskrenu zauzetost republičarskih političara, izjave im svjedoče kako u BiH doista postoji neriješeno hrvatsko pitanje, koje desetljećima prešućuje, a u nekim segmentima čak i podupire politika Europske unije, koja bi inače Hrvatima trebala biti mjerilo civilizacijskoga ponašanja.
Zanimljivo je kako su Hrvati rado i sa zahvalnošću gledali na susjedne narode, koji su im u teškim trenutcima opstanka davali bar moralnu potporu u borbi za opstanak tijekom jugokominističke agresije, a zadnjih desetak godina sami su imali tako malo razumijevanja za patnje, stradanja, progone i ozloglašavanje vlastitih sunarodnjaka u susjednoj državi. Od svih predsjedničkih kandidata, koji manje više mašu zastavama regije i regiona, ipak valja izdvojiti mišljenje profesora Miroslava Tuđmana, koji se jedini zalaže za politiku hrvatske suverenosti. On se također jedini jasno i precizno očitovao glede položaja Hrvata u BiH, pa se podsjetivši na Kutilijerov plan o uređenju triju nacionalnih federalnih jedinica kao uvjeta za međunarodno priznanje BiH, zauzeo za stvaranje hrvatske federalne jedinice i ustanova hrvatskoga naroda, čime se jedino i može omogućiti jednakopravnost Hrvata sa Srbima i Bošnjacima.
Na ozbiljnost Tuđmanove politike prvi su upozorili bošnjački mediji, a ekstremnija struja, čija stajališta prenosi glavni sarajevski dnevni list „Avaz", svoje je čitateljstvo pokušao obmanuti kako Miroslav Tuđman zagovara granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine. U tom ih podupire i odlazeći gospodar Pantovčaka, koji je u nedavnoj bošnjačkoj misiji tvrdio kako bi hrvatska federalna jedinica vodila uništenju Hrvata. No Mesićeva su stajališta tek nešto prilagođena retorika bivšega jugokomunističkog režima, čiji su aktivisti godinama ponavljalo kako bi stvaranje nacionalnih država na području bivše Jugoslavije značilo njihov nestanak i utapanje u susjedne narode. Nu povijesna zbiljnost je ipak pokazala kako su od nametnutih balkanskih diktatura hrvatski susjedi znatno civiliziraniji narodi. Mesićevu je politiku prema Hrvatima u BiH najbolje ocijenio hrvatski zastupnik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Ivo Miro Jović.
On je istaknuo kako je u vrijeme Mesićeva predsjednikovanja najmanje 100.000 Hrvata napustilo ili otjerano iz BiH te ocijenio kako je to izravan posljedak Mesićeve politike. Nu da se potrebno doista izboriti za jednakopravan status sa Srbima i Bošnjacima pokazuju raščlambe mnogih međunarodnih promatrača, a nekadašnji pravni savjetnik u uredu supervizora za Brčko Matthew Parish tvrdi kako je „postupni nestanak Bosne i Hercegovine neizbježan te da je jedino pitanje kako će međunarodna zajednica reagirala na taj proces." Dok pregovarači iz međunarodne zajednice na stanovit način pokušavaju udovoljiti bošnjačkoj i srpskoj strani, muslimanski vođa Sulejman Tihić ponovno je zaprijetio ratom u slučaju da bi se Republika Srpska odvojila iz sastava BiH. On pak smatra kako EU nema jasnu politiku prema njegovoj zemlji i tvrdi kako se narodi ne mogu dogovore između sebe. Nije se moguće međusobno dogovoriti kad su Bošnjaci u neravnopravnu položaju, kaže Tihić.
U kakvu su pak položaju Hrvati u odnosu na Bošnjake u Federaciji, očito najbolje mogu vidjeti srpski političari kad od unitarističke države, kakvu zagovaraju Bošnjaci bježe glavom bez obzira. A u kavu su odnosu najbolje je ilustrirao profesor psihologije na sarajevskom Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Mujo Hasković. Govoreći studentima o dekadenciji i izopačenosti američkoga i izraelskog društva Hasković je ustvrdio kako između ostaloga „70 posto američkih žena vode ljubav sa psima", a za Izraelce smatra da su „degenerirani zato što međusobno žene i udaju". Uz to je svojim studentima, budućim kriminalistima objasnio kako u BiH ne postoje srpska i hrvatska nacija, jer mu je to, kako je objasnio, potvrdila „nana koja mu je rekla da za vrijeme austrougarske vlasti nad Bosnom, Srbi i Hrvati nisu postojali." Zbog sve snažnijih unitarističkih nastojanja krajnje je vrijeme da i Hrvati kao jednakopravan narod ustanove svoju federalnu jedinicu, koja jedina može očuvati njihovu opstojnost u BiH.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
