piše: Petar Napuljski / Poskok.info
Časopis bosanskih franjevaca Svjetlo riječi slavi dvadeset i pet godina izlaženja. Tim povodom na Poskokovim stranicama pojavila se i čestitka jednog njihovog čitatelja, koji piše...
"Čestitka bosanskim ujacima koji se bore za ovaj narod i našu zemlju, a ne muljatorima i kriminalcima kao što su im njihova subraća u našoj Hercegovini kojima je važno samo money money money.
Dok je Svjetla riječi i ljudi poput fra Ivana Šarčevića ne bojim se za sudbinu Bosne i Hercegovine niti za jednoumlje koje se pokušava nametnuti u Crkvi i našem narodu.“
Čini mi se da ova čestitka oslikava filozofiju rečenog časopisa i njegovoga urednika, odnosno njegovih urednika. Dakle, oni se bore „za ovaj narod“ i „našu zemlju“, a „njihova subraća“ u „našoj Hercegovini“ su „kriminalci i muljatori“!??? Ako i nije lako odrediti koji je to „ovaj narod“, lako je shvatiti čija je to „naša zemlja“! Ako su „kriminalna subraća“ njihova, Hercegovina je „naša“! Zaključimo! Oni se bore za „nas“, za temeljni narod, za Bošnjake, za Bosance, za „našu“ Bosnu i „našu“ Hercegovinu (koja je i onako samo dio „naše“ Bosne)!? Oni su tolerantni, uvažavaju nas druge i drugačije…E da još uvažavaju nas prve i iste, da uvažavaju svoje: katolike, Hrvate, one koji su im povjereni i radi kojih su prije puno stoljeća poslani u Bosnu, a i u Hercegovinu!?
Tko su oni??? Franjevci, katolički svećenici, „bosanski ujaci“? Jesu li to oni među bosanskim franjevcima, koji su nekada preko antikatoličke udruge Dobri pastir bili uzorni članovi Socijalističkog saveza radnog naroda SR Bosne i Hercegovine. Jesu li to oni koji su početkom devedesetih bili na listama pomagača tobože-reformirane komunističke partije, vjerujući u njihovu pobjedu na izborima, a onda su petnaest godina optuživali druge za svoje krive procjene.
Jesu li „bosanski ujaci“ oni fratri koji su po uputama bošnjačko-muslimanske političke policije (AID-a) osnivali Hrvatsku seljačku stranku (HSS)? Jesu li to oni koji su osnivali Hrvatsko narodno vijeće (HNV) i Demokratsku alternativa Rame (DAR), pa s njima izgubili sve demokratske izbore? Jesu li to oni koji su nakon osam stoljeća rada s narodom prekinuli s njim vezu? Oni koji su podcijenili narod, a narod njih prozreo i prezreo!
Jesu li „bosanski ujaci“ oni fratri koji su zajedno s Bošnjacima glasali za „hrvatskog člana Predsjedništva BiH“ Željka Komšića i još se u svome listu time hvalili? Jesu li to oni fratri koji su sada kao statisti angažirani i na režiranju „Naše stranke“, još jedne bosanske ublehe koja obećava da će preporoditi „ovaj narod“ i „našu zemlju“!? Jesu li „bosanski ujaci“ oni što su vaspostavljali vezu između Katoličke crkve i samoupravnog socijalizma? Oni što su bili vjerni Bogu – a nevjerni Božjoj crkvi? Vjerni Bosni – a mrzili Hercegovinu? Vjerni jugoslavenstvu, bošnjaštvu i bosanstvu – onoliko koliko su bili nevjerni hrvatstvu, odnosno onoliko koliko je to nešto hrvatstvu bilo protivno?
Jesu li to bosanski ujaci??? Nisu!!! Bosanski ujaci su oni časni bosanski fratri koji su stoljećima dijelili i dijele sudbinu svoga naroda. S njim su se veselili i s njim plakali. Oni što su potekli iz naroda i što su tekli s narodom. Nikada se od njega nisu odvajali, nikada se nad njim nisu izdizali i sve znanje i svu pamet su koristili i koriste ne bi li tom narodu pomogli, ne bi li nešto za njega napravili. Bosanski fratri, bosanski ujaci su služili narodu ne obazirući se previše na moćnike i na vlasti…Na sebe su preuzimali i grijehe svoga naroda, iskupljivali ih, što novcem, što svojim glavama. Zato su i bili i jesu ujaci, oni najbliži, materina braća!
A tko su onda ovi prvi, ovi što su se odrodili, odnarodili. Ovi što su zatajili svoj narod i pristali uz drugi, uz druge. E to su bosanske daidže! To je desetak iskorijenjenih i izgubljenih malih ljudi u habitima male braće, koji ne vjeruju ni u što, ni u Boga ni u Bosnu, a najmanje u „svoj“ hrvatski narod. Mali ljudi velikih ambicija. Žedni vlasti, gladni moći, žude visinama. Ali, ne onim duhovnim-nebeskim, nego ovozemaljskim visinama. Njima grabe ne obazirući se na žrtve svoga naroda, prezirući svoju mrtvu subraću. Grabe visinama na krilima Dobroga pastira, Socijalističkoga saveza, Soroseve fondacije, Foruma «Bosna», Kruga 99 ili Kruga 666…Bože, dokle bi došli, samo da se mogu do kraja osloboditi ovog prokletog hrvatstva, ovog kršćanstva, ovog katoličanstva…
Čitam u Oslobođenju od 12. travnja ove 2008. godine intervju s bosanskim daidžom fra Markom Oršolićem, koji kaže: „Čitateljicama i čitateljima Oslobođenja bih preporučio da pokrenu inicijativu za ukidanjem ustavne odredbe o tri zvanična jezika u BiH. Mi u Bosni i Hercegovini govorimo bh. jezikom, kojeg različito nazivamo, ali se, kada želimo, odlično razumijemo.“
U tom listu, čiji je vlasnik sarajevska pivovara i koji se ne da čitati ujutro uz kavu, nego eventualno popodne uz pivu, pišu društveno politički radnici što se nisu trijeznili još od Titove smrti, pa i ne znaju što se sve od tada u svijetu dogodilo. Ali, u njemu piše i daidža Ivan Šarčević urednik Svijetla riječi. I to piše kolumnu koja se zove „Opijum za narod“. Ruga se Šarčević sam sebi onako kako su mu se komunisti i njihovi kolumnisti rugali pola stoljeća. Tužni Ivan, nije njemu lako, pametan, sposoban, zna kako se može uspjeti, zna što moćni vole čuti i pročitati…E dokle bi on dogurao samo da ga nisu poslali u fratre…
Sve nešto čekam kada će kakav bosanski daidža predložiti ukidanje tri konfesije u Bosni i Hercegovini, s obrazloženjem da „mi u Bosni i Hercegovini“ vjerujemo (ili pak ne vjerujemo) u jednoga troimenog bosanskog Boga, kojeg samo različito nazivamo…
To bi bilo ostvarenje snova svih bosanskih daidža. Napokon bi mogli sa sebe zbaciti teret partikularnosti kršćanstva i hrvatstva, koji ih sputava i onemogućava steći naklonost (da ne kažem ljubav) „ovoga naroda“ i „naše zemlje“. Tako bi na primjer fra Marko ostvario svoje demo(n)kratsko pravo da bira ili da bude izabran za reisa, ili za pravoslavnog vladiku. To je i onako realnije nego da bude izabran za bosanskog provincijala nakon časnog fra Mije Džolana. Bosanske daidže bi se ukidanjem triju konfesija i uvođenjem (npr. dekretom Visokog predstavnika) jednoga troimenog bosanskog Boga napokon oslobodile neželjenog identiteta koji koči njihove ambicije. Iskorijeniti sve ukorijenjene, bila bi konačna pobjeda iskorijenjenih!
