Piše: Mićo Gašić
Uistinu, žalosna je činjenica kako mnogi naši bosansko-hercegovački Hrvati imaju jadno mišljenje o sebi kao narodu. Biti Hrvat nije nikad bilo lako. Biti Hrvat znači slijediti tekovine, vrijednosti i ostvarenja koja dobismo u zalog od naših predaka. Biti Hrvat znači: biti svjestan svih onih uzvišenih vrednota koje nas kao narod rese (krase), biti svjestan onoga što je možda i najvrjednije u životu jednog (kršćanskog) naroda, a to je vijernost i vjera u trojedinog Boga i ljubav prema nebeskoj Majci-Mariji. Upravo je to što svima drugima smeta kod Hrvata i, po njima, to je hrvatski najveći grijeh. Hrvat bi se trebao odreći vjere u Boga da bi bio dobar i vrijedan ili se odreći svoje nacionalne pripadnosti (svoga identiteta, svoga JA) pa da bi zlobnicima "valjao". "Valjao" pod navodima -zato, jer možeš raditi što god hoćeš pa i kožu mijenjat, njima nikad nećemo valjati.
Bježati od svoga vlastitog JA, znači ne biti zadovoljan sa samim sobom ili se pak ne poznavati dovoljno dobro da bi se zavolio i počeo sam sebe cijeniti. Ako nas ima koji sami sebe ne znamo cijeniti, kako li će nas drugi cijeniti. Bolje rečeno, i ne čudi što nas ne cijene. Htjeti biti nešto drugo je i stvar neznanja, nedovoljne prosvijećenosti.
Kada bismo dovoljno poznavali ljepotu našeg hrvatskog jezika hrlili bi ga naučiti i govoriti, makar kako dugo učili iliti govorili tuđi i, k tome neotesan, neknjiževan i neprimjeren jezik, koji se ni počemu ne uklapa u naš hrvatski kulturni i civilizacijski nivo. Pridodamo li ovome i to kako mnogi radi nedovoljne prosvjećenost (sebe vide kao Bosanca ili slično što je Hrvatu neprimjereno i strano) i slušanje "narodnjaka" što je po svemu još najstranije kršćanskom, odnosno katoličkom duhu kao i Hrvatskom civilizacijskom nivou. Zašto? Treba samo poslušati kakve su poruke koje dolaze iz tih pjesama pa će svakome odmah biti jasno koliko su opasne po čovjekov duh i ljudski moral općenito.
Koliko je čovjek svjestan svoje odgovornosti prema sebi samome, prema djeci i obitelji, prema narodu, prema Bogu?!?
Nije zgorega priupitati se gdje se to ja nalazim? Jesam li možda u krivome? Trebam li možda promijeniti svoj životni diskurs?
Mijenjati nešto što je krivo ili loše u našem životu ili vladanju nije nikakva sramota. Dužnost katolika - kršćana jest živjeti proces svakodnevnog obraćenja, tj. mijenjanje na bolje, na ono što treba biti i ono što jest istina.
Budimo ponosni na najljepšu činjenicu - da smo Hrvati. Budimo presretni i preponosni da nas je Bog stvorio baš u okrilju, njemu iznimno milog, naroda koji se zove narod HRVATSKI. Govorimo svoj, najljepši jezik na svijetu HRVATSKI. Slušajmo najljepšu glazbu na svijetu - HRVATSKU. Cijenimo i poštivajmo sve narode i narodnosti, ali iznad svih volimo sebe i svoj rod HRVATSKI.
listopad 2009.
