Ovih dana smo opet mogli na raznim stranama čuti različita mišljenja o BiH, a posebno o položaju Hrvata u ovoj, nazovi državi, sastavljenoj (ili točnije rečeno rastavljenoj) u Daytonu u kojoj danas nitko nije zadovoljan. U Zagrebu je na Pravnom fakultetu održan skup o položaju Hrvata u BiH gdje je vijećala uglavnom probosanska skupina izlagača (ne svi), hrvatska premijerka Jadranka Kosor je nakratko posjetila Sarajevo, a BK BiH je ponovno upozorila na težak položaj Hrvata. No bilo je to i puno drugih posjeta i razgovora koje je trebalo zabilježiti i svrstati je na kartu političkih indikatora za budućnost ove zemlje.
Dvojac iz SAD-a i EU-a Stuart Jones i Zoltan Martinusz uglavnom je bezuspješno razgovarao s čelnicima sedam političkih stranka u pokušaju nastavka butmirskog procesa, a to isto je učinio i engleski ministar vanjskih poslova David Miliband. Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov je svojim posjetom BiH poslao poruku da se o budućnosti BiH itekako pita njegova zemlja uz jasnu napomenu da su oni za ukidanja OHR-a. Prije njega je šef turske diplomacije Ahmet Davutoglu u razgovoru s bošnjačkim čelnicima u Sarajevu dao nečuvene i skandalozne izjave o obnovi Otomanskog Carstva na Balkanu. Koliko zbivanja u i oko BiH u samo dva tjedna!
Hrvati prepušteni gazdovanju bošnjačke i srpske politike
Toliki posjeti, razgovori, javna očitovanja… Razvidno je da se krenulo u pokušaj traženja novog preustroja za BiH. BiH je i politički i ekonomski na koljenima. Stranci su, bar prema sastanku u Butmiru, naklonjeni centralizaciji države uz zadržavanja dva entiteta. U budućnosti to znači samo jedno. Zbog brojčane nadmoćnosti Bošnjaka vrlo bi brzo poput Hrvata i Srbi bili marginalizirani. RS na to neće nikada pristati jer iza sebe ima jake zaštitnike što njenim predstavnicima daje komoditet u ovim razgovorima. Uz Srbiju tu je i Rusija, ali protiv RS-a nećete čuti prigovora ni u Engleskoj ili Francuskoj. Hrvate nitko i ne spominju, kao i da ne postoje. Oni su prepušteni gazdovanju bošnjačke i srpske politike i iseljavanju iz BiH. Napetosti rastu između sva tri naroda i prečesto se čini da se upravo stalnim generiranjem sukobljavanja i razmimoilaženja namjerno stanje održava takvim.
U svom sadržaju BiH danas nema ni one mrvice zajedništva potrebne da se održi i ide naprijed, podijeljena je neprobojnim zidovima nepovjerenja, i svakodnevnim kopanjem jama (političkih, ekonomskih, kulturoloških...) drugima. Demokracija stanuje ovdje samo na papiru, a zemljom vlada pravo jačega, brojnijega i u ratu osvojenog. To se zadnje pravilo jedino ne primjenjuje na Hrvatima koji su isporučeni „na pladnju“ da njima u ovoj zemlji vladaju drugi.
U BiH Hrvati, Srbi i Bošnjaci ne navijaju za iste klubove i reprezentacije, ne prate iste medije izuzev kada hoće da im poraste tlak, slave različite dana iz povijesti, ni o jednom pitanju vezanom za ovu zemlju nemaju isto stajalište. Današnjica pokazuje da tri naroda žive jedni pored drugih, a da nimalo nije lako „manjinama“ u većinskim sredinama. Financijski, da nema zajmova iz inozemstva sve bi stalo i BiH bi potonula u posljednju fazu svog rasula. Ali možda bi to bio onaj događaj koji bi donio dogovor o konačnom uređenju ove zemlje.
Brane Vrbić - Katolički tjednik
