Višegodišnja upozorenja kako bi kolonijalni položaj Hrvata u Bosni Hercegovini, zbog muslimanske politike apartheida, koju su otvoreno podupirali i neki visoki međunarodni upravitelji u BiH, premda je ovih dana kao problem sramežljivo isplivao čak i u nekim inozemnim medijima, mogla bi ostati tek kao glas vapijućega u pustinji. Jedan ovdašnji list navodi riječi američkoga znanstvenika Patricka Gearyja koji tvrdi kako su nesposobna i korumpirana politička nomenklatura, posvemašnja izočnost intelektualne kritične mase, bezidejnost te izvaranost i izmanipuliranost naroda tolike slabosti koje bi mogle označiti početak kraja hrvatskoga naroda u BiH. Unatoč tomu što se taj bijedni položaj može vidjeti čak i iz daleke Amerike, u hrvatskom javnom prostoru herceg-bosanski Hrvati su i dalje izloženi tankoćutnoj negativnoj promidžbi te i dalje slove kao glavni krivci za sve hrvatske nedaće.
Nakon što su, uz pomoć službenoga Zagreba izgubili i minimalnu mogućnost, da bar na razini svojih županija mogu odlučivati o sudbinskim pitanjima vlastitoga života, ukinuto im je pravo na materinski jezik, pa za razliku od desetaka muslimanskih radio i televizijskih postaja te mnoštva listova oni i dalje informativni program moraju slušati na jeziku svojih okupatora. Izobrazba i školovanje na hrvatskom jeziku također postaje sve skučenija, jer muslimanski pritisci taktikom tzv. zajedničkih škola, kao što je aktualni slučaj s djecom u Čapljini, urušavaju i zadnje ostatke školskoga sustava koji je jamčio hrvatskoj djeci da će bar djelomično sačuvati svoj identitet. Dok se još donedavno vodila javna kampanja za tzv. ravnopravnošću bivših radnika muslimana u privatiziranom mostarskom Aluminiju, čija je pozadina očito bila urušavanje ili preuzimanje ove profitabilne tvrtke, istodobno se na razini cijele Federacije, u tvrtkama koje su u njezinu vlasništvu, provodilo etničko čišćenje kadrova.
Tako sad nakon završene operacije, u nadzornim i upravnim odborima, na primjer Energoinvesta i Elektroprivrede BiH više uopće nema Hrvata. Nedavne pak prijetnje bosanske muslimanske terorističke skupine, koja je navodno uoči katoličkih blagdana pripremala podmetanje eksploziva pod katoličke crkve, neki analitičari, za razliku od svojih kolega koji drže da je riječ o demonstraciji sile uoči posjeta Zagrebu američkoga predsjednika Georga Busha, ne bez razloga, smatraju sastavnim dijelom muslimanske politike, kojoj je cilj što više potisnuti Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Dok se na međunarodnoj i međuentiteskoj razini vode političke rasprave o mogućem odcjepljenju Republike Srpske iz sastava BiH i bošnjačkim pretenzijama oko ukidanja entiteta i uspostave unitarne države, na unutarnjem planu sve čvršće egzistiraju srpski i muslimanski entitet kao dvije državnopravne cjeline.
U igru oko ukidanja entiteta, nažalost, uplovili su i predstavnici hrvatskoga naroda, pa umjesto da nastoje zaštititi interese vlastitoga naroda, svojom politikom tek učvršćuju podjelu BiH na srpski i muslimanski dio. Hrvatski predstavnici očito ne razumiju međunarodna jamstva Republici Srpskoj pa su, unatoč višekratnih upozorenja, postali samo sredstvo u rukama muslimanske politike, koja se preko njih grozi Srbima, dok istodobno na svim poljima radi na potpunom pretvaranju Federacije u svoj islamski entitet. Kako se različite skupine hrvatskih političara još uvijek ne mogu složiti oko definicije vlastitih probitaka, na kojima bi onda dosljedno mogli zastupati svoja stajališta oko pitanja ustavnoga uređenja BiH, onda im je na području realne politike ostalo tek toliko da inzistiraju na vraćanju statusa županijama, koje im je prije Petritsch-Ashdownova nasilja jamčio Daytonski ustav. U protivnom, najveći dio odgovornosti za možebitni nestanak Hrvata iz BiH snosit će zajedno posljedice.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
