Nestali Hrvati
Ono što najviše boli sve Hrvate Bugojna jest da nisu pronađena tijela 23 ubijena bugojanska intelektualca. “Već 16 godina tražimo njihova tijela i iskopavali smo 49 lokacija. Međutim, tragova nema iako znamo tko su osobe koje znaju u koje smjeru su odvedeni, gdje su pobijeni i gdje su bačeni ili spaljeni bugojanski Hrvati. Oni su od rujna do studenoga 1993. odvođeni po grupama u nepoznatom smjeru. U srpnju iste godine još je ubijeno 16 Hrvata za kojima također tragamo”, kaže Visković. Napominje da sve to opterećuje odnose između Hrvata i Bošnjaka.
On ističe da trenutačno na tom području živi između 5700 i 6300 Hrvata, i za njih kažu kako “spavaju” u Bugojnu. “Moram uočiti kako se različite brojke o povratnicima koriste za različite političke manipulacije. Bošnjaci tvrde kako na području Bugojna živi čak 12 tisuća Hrvata. Te podatke iznose na temelju broja osoba koje su se prijavile za povratak. Međutim, samo ih pola od toga uistinu živi na području Bugojna”, pojašnjava predsjednik Općinskoga vijeća.
Teško do zaposlenja
“Po statistici svih pet župa u općini Bugojno, prosječna starosna dob bugojanskih Hrvata koji ovdje žive je 46,7 godina. Ipak, u zadnje vrijeme smo dosta ohrabreni rađanjem djece, makar je i dalje veći mortalitet od nataliteta. Ali, ako vam kažem kako u osnovnoj školi pohađa nastavu oko 370 učenika, a imamo i 130 srednjoškolaca, odnosno oko 160 studenata. U odnosu na broj stanovnika, to su ohrabrujući podaci”, navodi Visković. Prema njegovim riječima, vrlo je teško doći do zaposlenja. “Jednako je teško i Hrvatima i Bošnjacima. Bugojno je specifična sredina poglavito ako se zna da je prije rata u tvornicama “Biro mašina” i “Slavko Rodić” radilo oko 12 tisuća ljudi. Jednostavno, ima nešto poduzetnika koji zapošljavaju pet-šest radnika, svi su oni uglavnom na minimalcima i doista je teška situacija”, navodi predsjednik Općinskoga vijeća Bugojno Anto Visoković pojašnjavajući situaciju u Bugojnu.
Piše: Antun Mrkonjić / dnevni-list.ba
