Ekstremni dio muslimansko-bošnjačkih medija uključio se u kampanju za izbor predsjednika Republike Hrvatske, a među njima najmilitantniji, sarajevski Dnevni avaz, okomio se na neovisnoga predsjedničkog kandidata prof. Miroslava Tuđmana, koji se jedini zauzima za jednakopravnost hrvatskoga naroda s Muslimanima-Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini. Kao što je štošta nejasno u političkom mentalitetu avazovskih ekstremista, tako je i svojevrsni ulazak u hrvatsku kampanju obavijen velom nesvjesna naslijeđa iz tamnih područja kulturnopovijesne građe bošnjačke nacionalne svijesti. Želja da imaju dominantni utjecaj na kreiranje politike s Pantovčaka, kao što je to bio slučaj sa Stjepanom Mesićem u zadnjih desetak godina, može imati svoje pragmatične i nacionalne razloge. U projektu stvaranja unitarističke države, čiji je, inače, krajnji cilj potiskivanje kršćanskih naroda, odnosno Srba i Hrvata iz BiH, Pantovčak je bio poželjno mjesto, s kojeg se rušio daytonski ustroj zemlje.
Kao izravna posljedica posrednoga utjecaja s Pantovčaka, najprije je muslimansko-hrvatska Federacija pretvorena u bošnjački entitet, a izmjenom izbornoga zakona, muslimanskoj je strani omogućeno, da umjesto hrvatskoga naroda na izborima za člana Predsjedništva, sama bira dvojicu svojih predstavnika, od kojih jedan nominalno može predstavljati i Hrvate. Pod pokroviteljstvom Pantovčaka nametnut je gradu Mostaru i tzv. Ashdownov Statut, po kojem je hrvatskoj većini onemogućeno da ustroji gradsku vlast. U isto to vrijeme Sarajevo, kao središnji grad Federacije, etnički je očišćen i pretvoren u isključivo muslimanski grad. Po nekim procjenama, zbog tako drastične desetgodišnje unitarizacije, Federaciju je napustilo oko stotinjak tisuća Hrvata, što je očito i bio cilj muslimanskih ekstremista, koji sad nikako ne mogu prežaliti odlazak s Pantovčaka, čovjeka koji im je riješio pitanje dominacije nad Hrvatima, a upravo potkraj mandata pokušao otvarati prostor za muslimanski prodor u područje srpskoga entiteta.
Tuđmanovo inzistiranje na jednakopravnosti sva tri naroda zaustavilo bi proces unitarizacije, tijekom kojega su Hrvati već desetkovani, a ustrojstvo hrvatskoga entiteta, za koji se zalaže, otvorilo bi mogućnost preživljavanja hrvatskom narodu te stvorilo preduvjete za opstanak BiH kao cjelovite države. Ekstremističko inzistiranje na potiskivanju kršćana iz BiH ne dovodi samo u pitanje opstanak Hrvata i Srba u toj zemlji, nego se takvom politikom, jednako onako, kako je Slobodan Milošević nasilnim putem pokušao uspostaviti prevlast na području bivše SFRJ ubrzava rastakanje ionako klimave daytonske tvorevine. Stoje li doista iza klevetničkih napadaja na prof. Miroslava Tuđmana islamističke snage koje na ruševinama daytonske BiH žele stvoriti svoju islamsku državicu na Balkanu, najbolje će odgovoriti na to pitanje razboriti predstavnici bošnjačkoga naroda. Njima, ako je doista stalo do cjelovite i zajedničke države sa Srbima i Hrvatima, nije nejasno kako to državno zajedništvo može opstajati samo na načelima jednakopravnosti, a ta se jednakopravnost u višenacionalnim državama može ostvarivati isključivo na načelima federalnoga uređenja zajedničke države. Upravo o takvoj državi i govori prof. Miroslav Tuđman. Prikrivenu dimenziju bošnjačkoga uplitanja u hrvatske predsjedničke izbore valja potražiti i u povijesnim naslagama kolektivnoga pamćenja.
Kao što među Hrvatima postoje, premda rubne i politički nevažne skupine, koje smatraju kako su i današnji Bošnjaci samo islamski dio hrvatske nacije, a da se istočna granica hrvatske države nalazi na rijeci Drini, tako slično i unutar svijesti današnjih Bošnjaka postoje naslage, doduše sad već s bošnjačkim nacionalnim predznakom, koje svoj zamišljeni državni prostor protežu sve do nekadašnjih državnih granica s habsburškim njemačkim zemljama. Obje su koncepcije iracionalne jer ne uzimaju u obzir stvarno stanje i druge narode koji žive na tom terenu, a u svojim se projektima, bez obzira na njihove predznake i različite inačice uglavnom preklapaju. Njihovi se krajnji dijelovi politički dodiruju, a zbog nemoguće realizacije svojih projekata, u prošlom stoljeću dvaput su završavali u jugoslavenskim državama. Mogućnost za političko preživljavanje Hrvata u BiH omogućila bi tek uspostava Trećega entiteta, pa hrvatski državljani iz te zemlje, ako žele osigurati dostojan život sebi i svojoj djeci glasovat će za Miroslava Tuđmana. Ako žele zaokret od političkoga samoubojstva, što su im ga tijekom više godina pripremali Mesić, Račan i Sanader onda bi i birači u Republici Hrvatskoj trebali birati prof. Tuđmana.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
