Sarajevo-metropola Bošnjaka !
Prije rata je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio uistinu višenacionalna sredina. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. godine, od 527.049 stanovnika, njih 259.470 izjasnilo se kao Muslimani, 157.143 kao Srbi i 34.874 kao Hrvati.
Zbog rata, nacionalna struktura Sarajeva uvelike se izmijenila. Međutim, nakon okončanja ratnih sukoba i potpisivanja Daytonskog sporazuma, krenuo je proces povratka prognanika.
Na žalost, povratak se nije dogodio, iako se očekivalo da će kao glavni grad, u kojem su smještene gotovo sve zajedničke državne, entitetske i kantonalne institucije, kao i međunarodna zajednica, biti grad koji će biti primjer ostalima, to se ipak, na žalost, nije dogodilo.
Opstrukcije povratka i provedbe imovinskih zakona, iskazivanje netolerancije prema povratnicima, pa i onima koji su tijekom rata ostali u opkoljenom gradu, različiti nacionalno motivirani incidenti i prijetnje, napadi na svećenike, kreiranje ambijenta koji nije pogodovao povratku njegovih prijeratnih stanovnika, Sarajevo su danas učinili gotovo jednonacionalnim gradom, piše splitska Slobodna dalmacija.
(Ne)tolerancija
I nedavno istraživanje, u organizaciji Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Zaklade Friedrich – Ebert, potvrdilo je kako i prigodom zapošljavanja vlada diskriminacija prema pripadnicima hrvatskog i srpskog naroda, odnosno da u Sarajevu najbolje prolaze Bošnjaci.
To istraživanje, prvo takve vrste u BiH, pokazalo je kako se Srbe uglavnom poziva na honorarne poslove i poslove na ugovor, Hrvate na poslove koji zahtijevaju srednju stručnu spremu, a Bošnjake u stalni radni odnos.
Glavni cilj izrade studije, kako su istaknuli neki od autora istraživanja, bio je iniciranje rasprave u stručnoj javnosti o potrebi daljnjeg istraživanja i rješavanja tog problema, da bi se pridonijelo primjeni temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih međunarodnim dokumentima i ustavima, a i Zakonom o zabrani diskriminacije.
Na žalost, na objavu rezultata ovog istraživanja nije bilo nikakve službene reakcije u javnosti ni u medijima, navodi splitski dnevnik. A na diskriminaciju u velikom trgovačkom centru u središtu Sarajeva BBI, za parlamentarnom govornicom upozorio je i zastupnik dr. Ivo Komšić.
On je na sjednici Doma naroda federalnog Parlamenta pokrenuo inicijativu za preispitivanje ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik trgovačkog centra BBI u Sarajevu postiže dajući u zakup poslovne prostore u tom centru, a uvjetujući pritom zakupce da tu ne prodaju svinjsko meso niti toče alkohol.
- BBI nije vjerski nego javni objekt, na javnom je dobru i na najboljoj lokaciji u BiH, rekao je Komšić, koji smatra da je u ovom slučaju riječ o diskriminaciji prema posjetiteljima koji konzumiraju svinjsko meso ili pivo, na primjer.
Inicijativu za pokretanje pitanja ustavnosti ugovora i podugovora koje vlasnik BBI centra postiže sa zakupcima poslovnih prostora, Komšić upućuje federalnom ministarstvu pravde. Rekao je da su ga na to zapravo ponukali građani iz Sarajeva, ali i izvan njega koji su bili neugodno iznenađeni u trgovačkom centru BBI.
Utemeljitelj Isa beg
I na povijest Sarajeva gleda se različitom dioptrijom. Prije tri godine, prigodom proslave Dana grada koji se obilježava 6. travnja, a ustanovljen je kao Dan oslobođenja Sarajeva 1945., tadašnja gradonačelnica Semiha Borovac je rekla, a što je tiskano u kompletu u nekim novinama, da radi istine treba kazati kako je “moderno Sarajevo” utemeljio 1462. Isa beg.
Sarajevo je turska riječ i znači gostinjac, prenoćište. No, radi povijesne istine, treba kazati da je na području “modernog Sarajeva” postojao grad Vrhbosna. U Vrhbosni je postojala biskupija i ima dokument iz 1089. godine, a očito je da je postojala i prije, za što se nema dokument, prema kojem proistječe da je Vrhbosanka biskupija starija, na primjer, od zagrebačke (1102.). A ima ostatak ambona (stalak za čitanje) vrhbosanske katedrale sv. Petra iz 1244. čiji se original nalazi u Zemaljskom muzeju, a kopija se nalazi u današnjoj sarajevskoj katedrali.
Stoga i danas Sarajevska nadbiskupija nosi ime Vrhbosanska. Uzimajući u obzir ove podatke, postavlja se pitanje jesu li se onda biskupije osnivale i katedrale gradile na livadama i šumama, a ne, očito, u pravim naseljima. Ne treba falsificirati i prepravljati povijest, bez obzira kakva je. Druga istina koju je tada iznio na proslavi grada predsjedavajući Gradskog vijeća Marin Ivanišević jest da je rat trajao od 1992. do 1995. Jest, ako Ravno nije 1991. godine bilo dio Bosne i Hercegovine.
Pincom.info
