Osim Sjeverne Koreje, Bosna i Hercegovina je valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj se u 21. stoljeću podižu spomenici komunističkim diktatorima i promovira komunistička ideologija i režim.
Tako je nedavno u Travniku, ispred zgrade Općine, jednostavno “nikla” bista Josipa Broza Tita, nekadašnjeg doživotnog predsjednika raspale Jugoslavije. Podizati spomenik Titu danas graniči jednostavno sa zdravim razumom kao što sa zdravim razumom nema veze ni činjenica da u “vezirskom” gradu najpoznatiji Travničanin, Ivo Andrić kojI je prije 48 godina, točnije 10. prosinca 1961. godine, dobio Nobelovu nagradu za književnost, u rodnom gradu nema svoju ulicu.
Ta sramotna činjenica više govori o gradu Travniku, BiH kao društvu koje je još duboko u komunističkoj ideologiji nespremnoj da se i nakon dvadeset godina od pada Berlinskog zida suoči s demokracijom i kulturnim vrijednostima. Andriću se od pojedinih bošnjačko-muslimanskih kvaziintelektualnih i književnih krugova zamjera da je mrzio Muslimane, pa čak da je u svojim djelima bio inspirator i raspirivač velikosrpske četničke ideologije u BiH uperene prvenstveno protiv bošnjačke etničke zajednice.
Kao odgovor na te tvrdnje može dobro poslužiti i izjava Alena Lalića, glavnog i odgovornog urednika travničkog Radija TNT, koji kaže kako oni ljudi koji se protive inicijativi da dio Bosanske ulice u Travniku bude nazvan po Ivi Andriću nisu vjerojatno nikada pročitali ni jedno Andrićevo djelo.
No, činjenica da jedan diktator danas dobiva svoju bistu u Travniku, a da jedan nobelovac u svojem rodnom gradu ne može ni dio neke ulice, svjedoči kako je Travnik danas nalik na kasabu iz “Travničke kronike”, a nikako grad u kojem se baštine i promoviraju istinske vrijednosti.
M.Landeka l slobodnadalmacija.hr
