Zulfikar Ališpago zvani Zuka, pravim imenom Zulfo Alić, ratni zapovjednik Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar koji je djelovao pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH, naredni će mjesec dana provesti u pritvoru Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru, posve izoliran od nekadašnjih ratnih suboraca. Sarajevski tjednik «Slobodna Bosna» u svom najnovijem broju donosi opširan tekst s naglaskom na predstojeći sudski proces za zločine počinjene nad Hrvatima tijekom rata u BiH. Prenosimo ovaj zanimljivi tekst iz sarajevskog lista:
Ališpago je uhićen 1. veljače, u svom kafiću City Pub u centru Sarajeva, pod sumnjom da je kao zapovjednik odreda Zulfikar počinio teško kazneno djelo ratnog zločina nad hrvatskim stanovnicima hercegovačkog sela Trusina kod Konjica.
ČVRSTI DOKAZI ZA ZLOČIN(C)E U TRUSINI
Pola godine ranije, podsjetimo, u Sarajevu, Mostaru, Konjicu i Bihaću privedena su tri pripadnika odreda Zulfikar: Nedžad Hodžić zvani John Wayne, Mensur Memić zvani Menta i Dževad Salčin zvani Struja, te Senad Hakalović, vojnik u nekadašnjoj brigadi Neretvica, kasnije 445. brigadi Armije BiH. Nakon Hodžića, Memića, Salcina i Hakalovića, inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhitili su početkom studenog u Sarajevu i Ališpaginog ratnog zamjenika Nihada Bojadžića, koji se trenutno nalazi u pritvoru Suda BiH. Zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke, ali i međusobnih kontakata, petorica osumnjičenih su odlukom Suda BiH razmješteni u pritvorske jedinice na različitim lokacijama. Na slobodi se, u međuvremenu, našao samo Nedžad Hodžić, ali uz strogo ograničene mjere kretanja.
Istragu o ratnom zločinu nad devetnaest hrvatskih civila i tri vojnika HVO-a koji su u selu Trusina ubijeni 16. travnja 1993., Tužiteljstvo BiH započelo je prije godinu i pol dana. Do rujna prošle godine, kada su naložena prva uhićenja, državna tužiteljica Vesna Budimir je, unatoč silnim pritiscima i opstrukcijama, saslušala na desetke svjedoka - preživjelih stanovnika Trusine i bivših pripadnika Armije BiH, pronašla i pregledala na stotine pisanih dokumenata, audio i video zapisa, na temelju kojih su rekonstruirani svi detalji tog zločina.
No, premda se spekuliralo da će, poslije uhićenja Zulfikara Ališpage, lanac zapovjedne odgovornosti za zločin u Trusini biti zaključen, prema nezvaničnim informacijama iz izvora bliskih Tužiteljstvu BiH, istraga nije ni blizu kraja. Tužiteljstvo, naime, još istražuje kome je u proljeće '93. bio odgovoran Zuka Ališpago: tadašnjem načelniku Štaba Vrhovne komande ABiH Seferu Haliloviću ili Salki Gušiću, bivšem zapovjedniku Operativne grupe Igman, odnosno, kasnije, Šestog korpusa ABiH, zbog čega među nekadašnjim suborcima, već mjesecima, traje pravi obavještajno-medijski rat.
Budući da je od ranije poznato kako su i Halilović i Gušić pod istragom Tužiteljstva BiH, nije nimalo slučajno što se "u opticaju" pojavilo nekoliko, posve kontradiktornih vojnih dokumenata, čiju vjerodostojnost tek treba provjeriti (prema jednoj naredbi, odred Zulfikar je neposredno prije napada na Trusinu stavljen pod Gušićevu komandu, dok drugi dokumenti upućuju da je bio pod efektivnom kontrolom Štaba Vrhovne komande, odnosno Sefera Halilovića). Dalji će pravac istrage, svakako, umnogome odrediti i osumnjičeni Zulfikar Ališpago, no, sudeći prema njegovim dosadašnjim istupima, nije teško predvidjeti da će on krivnju svaliti na tadašnjeg prvog čovjeka Armije, načelnika Generalštaba, Sefera Halilovića, sa kojim je već desetak godina, otkako su pokrenute istrage o zločinima u Hercegovini, u neprijateljskim odnosima.
SUDIT ĆE SE I ZA GRABOVICU
Nekoć Halilovićev najodaniji i najpovjerljiviji ratnik na igmanskom i hercegovačkom ratištu, sa kojim je bio u stalnoj vezi (Ališpago je izvješća podnosio izravno Haliloviću, a ne, kako se to odskora pokušava medijski prikazati, Aliji Izetbegoviću), svom je ratnom zapovjedniku okrenuo leđa 2001., kada je protiv Sefera Halilovića, zbog zločina nad hrvatskim civilima i vojnicima u Hercegovini, pred Haškim sudom podignuta optužnica. Nakon Halilovićevog odlaska u Den Haag, Zuka Ališpago je najprije od članova njegovog odvjetničkog tima tražio sto tisuća maraka, navodno za dokumente koji ratnog zapovjednika Armije BiH "oslobađaju odgovornosti", ali kako mu prevara nije uspjela, kasnije je postao jedan od najopasnijih svjedoka za Halilovićevu obranu. Za razliku od Sefera Halilovića koji se, kako je poznato, branio da nije zapovjedao jedinicama Armije BiH koje su u vojnoj operaciji "Neretva '93." počinile zločine nad Hrvatima u hercegovačkim selima Grabovica i Uzdol, Zuka Ališpago je tvrdio da je Halilović bio na čelu Isturenog komandnog mjesta (IKM-a), i da je imao punu kontrolu nad svim vojnicima. No, u haškoj presudi kojom je Sefer Halilović oslobođen krivnje piše da je za ubojstvo hrvatskih civila u selu Grabovica bio odgovoran Zulfikar Ališpago, koji je kao zapovjednik Operativne grupe Sjever 2 imao puni nadzor nad pripadnicima 9. i 10. brigade Prvog korpusa Armije BiH.
Prema informacijama Slobodne Bosne, pored istrage o zločinu u Trusini, u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva BiH se paralelno vodi i istraga protiv više vojnika 9. i 10. brigade Prvog korpusa ABiH koji se sumnjiče da su počinili zločin u Grabovici, dok je prvi na listi osumnjičenih Zulfikar Ališpago.
«Pred operaciju Neretva `93 Sefer Halilović je 2. rujna održao sastanak u prostorijama IKM-a, odnosno, u upravnoj zgradi Hidroelektrane u Jablanici. Tom prilikom je za predstojeću vojnu operaciju postavljao zadatke, odnosno, naređivao prisutnim starješinama IKM-a, komandantima, predstavnicima civilnih vlasti. Preuzeo je obavezu da će on, na čelu IKM-a, pored zadataka planiranja i zapovjedanja u pripremama operacije, osigurati dolazak i smještaj jedinica Prvog korpusa iz Sarajeva, da će pribaviti potrebno naoružanje i municiju", napisao je Zulfikar Ališpago na svom blogu, neposredno prije uhićenja.
Dodajmo tome da je Ališpago, jednako tako, i svu odgovornost za zločine u selu Trusina pripisao Haliloviću, ali su ti dokumenti odskora povučeni.
Pretpostavlja se da će te dokumente Ališpago koristiti u svojoj obrani pred Sudom BiH.
STIŽU OSUMNJIČENI IZ AMERIKE
S druge strane, pak, osim izjava preživjelih Hrvata iz Trusine koji su jasno identificirali zločince i izrazili spremnost da svjedoče, Tužiteljstvo BiH može računati i na više svjedoka, vojnika Armije BiH koji su već dali iskaze o tome što se točno u travnju '93. dešavalo u Trusini. Pored toga, Tužiteljstvu su na raspolaganju i audio-zapisi presretnutih razgovora (tijekom 1992. i '93. godine) između Zuke Ališpage i Sefera Halilovića u kojima zapovjednik specijalnog odreda Zulfikar bivšem načelniku Štaba Vrhovne komande svakodnevno podnosi vojna izvješća, a koji su, navodno, podjednako kompromitirajući za obojicu nekadašnjih "slavnih komandanata".
Nakon gotovo punih godinu dana, koliko je prošlo otkako su bosanskohercegovačke vlasti zatražile njihovu ekstradiciju, uskoro bi se u pritvoru Državnog suda trebali naći i Rasema Handanović zvana Zolja i Edin Džeko, također, ratni pripadnici odreda Zulfikar. Izručenje Raseme Handanović i Edina Džeke koji se u Americi (gdje su pobjegli poslije rata) već mjesecima nalaze pod policijskim nadzorom, trebalo bi biti okončano najkasnije za mjesec dana, poslije čega će optužnica za ratni zločin u Trusini biti kompletirana.
Rasema Handanović, Edin Džeko, Mensur Memić i Dževad Salčin će, kako sada stoje stvari, biti optuženi da su kao pripadnici jednog voda Specijalnog odreda Zulfikar kojim je zapovjedao Nedžad Hodžić svirepo likvidirali 22 mještana Trusine. Sudeći prema nalazima dosadašnje istrage, Zulfikar Ališpago će biti optužen da, iako je znao da su njemu podređeni vojnici u Trusini počinili stravične zločine, nije poduzeo nužne mjere da se počinitelji kazne.
ALIŠPAGO NAKON UHIĆENJA ZVAO MUSLIMOVIĆA?
Novinari zagrebačkog Večernjeg lista objavili su da je Zulfikar Ališpago nakon hapšenja iskoristio pravo na telefonski poziv ali je, umjesto članova uže obitelji, nazvao ratnog načelnika Uprave vojne sigurnosti, a predratnog oficira KOS-a Fikreta Muslimovića. I mada ta informacija nije službeno potvrđena, ali ni demantirana, činjenica je da je Zuka Ališpago još od 1992., kada je njegova
jedinica, inače formirana u Islamskom centru u Zagrebu, uspostavio iznimno bliske relacije upravo s bivšim oficirima KOS-a. U vrijeme njegovog boravka na Igmanu, Ališpago je imao dobru suradnju samo s dvojicom oficira - Seadom Rekićem i Džemalom Najetovićem koji su, prije nego što su obukli uniforme Armije BiH, bili pripadnici Kontraobavještajne službe bivše JNA.
GODINE «PLODNE» SURADNJE S HAAGOM
Timovi haških istražitelja koji su godinama vodili istragu o zločinima pripadnika Armije BiH nad hrvatskim civilima i vojnicima u hercegovačkim selima Grabovica, Uzdol i Trusina su, u više navrata, saslušavali i Zuku Ališpagu. Prvi susret je organiziran neposredno nakon rata, u jednom stanu u Sarajevu, gdje je Zuka, uz najstrožije mjere diskrecije, danima razgovarao s haškim istražiteljima, koji su, opet, na sastanke dolazili iz Kiseljaka. No, premda se uredno odazivao svim pozivima iz Haškog tužiteljstva, Zuka je uporno negirao svaku povezanost s zločinima, svaljujući krivnju na njemu nadređene oficire Armije BiH; Sefera Halilovića, Vehbiju Karića, Zićru Suljevića, Namika Džankovića...
(Slobodna Bosna)
