Hoće li se Hrvati iz Bosne i Harcegovine nastaviti iseljavati u susjednu Hrvatsku? To se pitanje aktualiziralo nakon što je hrvatska vlada nedavno predložila izmjenu Zakona o prebivalištu po kojem nitko ne bi smio imati prebivalište u dvije države, nego će se morati odlučiti za jedno od njih.
Piše: Pejo Gašparevic l domaljevac.com
Takvim prijedlogom zakona hrvatski državljani u BiH ne bi imali „socijalna prava koja imaju hrvatski državljani s prebivalištem u Hrvatskoj“.
Svaka ozbiljna država pedantno uređuje izdvajanja za socijalu, pa se čini opravdanim što i Hrvatska želi uvesti reda u taj dio proračunskog kolača kako sredstva poreznih obveznika ne bi nekontrolirano curila. No, slabija je strana ovog prijedloga što je osvanuo u javnosti neposredno nakon nedavnih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj na kojima HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang nije dobio masovniju podršku Hrvata u BiH, pa je ovakav postupak vlasti u Hrvatskoj percipiran kao navodna kazna za uskraćivanje izborne podrške. Čini se kako je u ovom slučaju izostala priprema javnosti, to jest hrvatskih državljana u BiH, za izmjene zakona kojima se izravno zadire u njihova dosadašnja prava.
Iznenadne najave žurnih promjena ovog zakona odjeknule su među Hrvatima u BiH kao grom iz vedra. Utučenost ovakvim prijedlogom zakona iznjedrila je opasnost novog masovnijeg iseljavanja Hrvata iz BiH u Hrvatsku gdje bi mogli ostvarivati socijalna prava. Eventualnim, nedaj Bože, novim valom odlijevanja Hrvata iz BiH zadao bi se težak udarac biloškom opstanku već ionako demografski prepolovljenim Hrvatima, u odnosu na prijeratno razdoblje u BiH.
U podnožju prijedloga o ukidanju dvojnog prebivališta usidreno je još jedno krupno pitanje – pravo glasovanja hrvatskih državljana u BiH na izborima u Hrvatskoj. Nitkomu ne treba biti nezgodno ako se kaže da je svrstavanje hrvatskih državljana u BiH, pretežito Hrvata, u 11. izbornu jedinicu Republike Hrvatske za dijasporu (iseljeništvo) - uvredljivo. Od onih koji su kreirali takvo tretiranje Hrvata u BiH očekuje se da priopće - kada su se Hrvati iz Hrvatske iseljavali u BiH. To bi bilo senzacionalno otkriće nepoznato povijesnoj zanosti. Umjesto pretvaranja Hrvata u BiH u dijasporu RH, trebalo bi posegnuti za priznavanjem statusa dijaspore u Hrvatskoj mnoštvu Hrvata podrijetlom iz BiH.
Procjene govore kako bi među Hrvatima izbjeglim iz BiH u (po)ratnom razdoblju trenutačno njih oko 150 tisuća moglo imati pravo glasa na izborima u BiH. U tom slučaju, uz sadašnjih 300 tisuća Hrvata u BiH s pravom glasa, njihovo bi biračko tijelo naraslo na oko 450 tisuća. Takvim omasovljivanjem biračkog tijela Hrvata u BiH i njegovim pametnim mobiliziranjem, spriječile bi se repriza, primjerice, izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH većinom bošnjačkim glasovima kao što je to bi slučaj sa Željkom Komšićem na prošlim općim izborima.
U sadašnjim okolnostima nemilosrdnog Daytonskog dvoentitetskog ustroja BiH, Hrvatima bi se najviše pomoglo „uvozom“ biračkog tijela. Politička nemaštovitost i rasipanje biračkog tijela Hrvata u BiH trebaju neizostavno ustupiti mjesto političkoj kreativnosti i okrupnjavanju glasačke mase. Ovakva stajališta ne trpe prigovore da se radi o zagovaranju jednoumlja. Ne! I naprotiv! Ovo je potraga za političkim alatima kojim bi se spriječilo nestajanje jednog naroda, bez kojeg je i BiH nezamisliva.
