U hitnoj saborskoj proceduri je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana (u daljnjem Prijedlog). Po hitnom postupku Hrvatski Sabor uglavnom donosi one zakone o kojima nastoji izbjeći javnu raspravu, pa smatram da je i ovaj Prijedlog na tom tragu.
piše: Mate K. l poskok.info
Zakon o prebivalištu i boravištu građana (Nar. nov. 53/91, 26/93, 29/94 i 11/00 Odluka USRH) je zakon koji uređuje prebivalište i boravište građana.
Prema ustavnoj osnovi za donošenje naprijed navedenih izmjena navedena je odredba čl. 2. st. 4. Ustava RH. U ocjeni stanja sam predlagatelj kao da ne može oprostiti Ustavnom sudu ukidanje pojedinih odredbi Zakona, pa traži kako da izigra Odluku Ustavnog suda U-I/496/1998, od 19. siječnja 2000. (Nar. nov. 11/00). Stoga srž ocjene tako teškog stanja u svezi prebivališta i boravište su "problemi pri sastavljanju popisa birača, izdavanja javnih isprava s netočnim podacima, nemogućnost pronalaska osoba od strane sudova i drugih državnih tijela i sl.". Međutim, iz Prijedloga je vidljivo je da se svi ti "problemi" odjedanput brišu kod pojedinih skupina, te se zakon zapravo odnosi na ciljanu skupinu hrvatskih državljana.
O čemu se radi i koja je to "ciljana skupina" hrvatskih državljana? Prijedlog u čl. 2. definira prebivalište na slijedeći način:
"Prebivalište je mjesto koje je građanin prijavio kao svoje prebivalište s namjerom da u njemu stalno živi te u kojem građanin stvarno živi"
Prema čl. 7. Prijedloga st. 3. "Policijska uprava ili policijska postaja će po službenoj dužnosti, odnosno na zahtjev tijela državne uprave ili jedinica lokalne samouprave, donijeti rješenje o brisanju osobe s adrese prijavljenog prebivališta, ako na temelju svih činjenica i okolnosti nedvojbeno utvrdi da se osoba trajno iselila s područja Republike Hrvatske".
Međutim, st. 6. navedenog članka predviđa iznimke, a te iznimke su za slijedeće osobe:
- koje su na privremenom radu u inozemstvu, što se dokazuje radnom dozvolom, dozvolom boravka ili potvrdom poslodavca,
- na koje se odnosi Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, Program obnove ili Program stambenog zbrinjavanja ili koje imaju status izbjeglice.
Dakle, Zakon je selektivan već u svojoj nakani i po svojim normama. On prvenstveno ima svrhu da se hrvatski državljeni, konkretnije Hrvati iz Bosne i Hercegovine, stave pod udar tog budućeg Zakona. On, dakle, ističe načelo nejednakosti pred zakonom, suprotno odredbi čl. 14. st. 2. Ustava RH. Ukoliko uistinu postoje problemi treba ih otklanjati na način da se ne krši Ustav prema kojem su svi hrvatski državljani jednaki pred zakonom. Ovdje imamo upravo suprotnu nakanu, a to je stvaranje nejednakosti pred zakonom. Mnoge osobe koje su u Programu povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, Programu obnove ili Programu stambenog zbrinjavanja ili koje imaju status izbjeglica, također su osobe koje su se "trajno iselila" iz Republike Hrvatske. Dakle, ne radi se o privremenom iseljenju, nego o trajnom nastanjenju i volji da se živi izvan Republike Hrvatske. Usprkos tome za te osoba se ne smije "donijeti rješenje o brisanju". Iz ovog zakona proizlazi da se radi o rasističkom zakonu. Ovaj zakon daje trajna prava Srbima koji su iselili tjekom Domovinskog rata. Iz njega je jasna namjera da se Srbi privilegiraju, a Hrvati iz Bosne i Hercegovine proskribiraju.
Autor je zagrebački odvjetnik.
