Sudeći po nedavnoj akciji specijalne policije u Gornjoj Maoči, čini se da problem vehabizma u BiH i nije tako minoran kakvim ga se na nekim razinama želi predstaviti. Mnogi bošnjački intelektualci i umjerenjaci iz Islamske zajednice minulih godina upozoravali su na problem vehabizma kao nešto što se ne smije gurati pod tepih, i kao nešto što se svima, a ponajprije muslimanima u BiH može odbiti od glavu. Potom, naravno, i ostalima.
piše: Željko Barišić l poskok.info
Čini se da se to u Gornjoj Maoči i dogodilo. Tamo je skupina vehabija, pretežno domaćih, praktički eksteritorijalizirala taj dio BiH i uvela svoje (šerijatske) zakone koji se ne tiču ostatka države. Posebno se to odnosi na školski program gdje su djeca pohađala nastavu po školskom programu Kraljevine Jordana!
Zapravo, ta vijest, odnosno ta situacija, graniči sa zdravim razumom, jer kako je moguće da institucije BiH koje štite pravni i ustavni poredak nisu do sad reagirale i spriječile to stanje?! Pogotovo kada se zna da je u svim modernim društvima osnovnoškolsko obrazovanje obavezno?!
Sjetimo se samo kao je prije nekoliko godina SFOR ušao tenkovima u Hercegovačku banku, samo zato jer su trebali neke papire. Dobro, tamo je bilo mnoštvo zgodnih službenica, a sad kako ti 'esforovci' očito nisu vični razgovoru sa ženama i uljudno ih zamoliti za izvatke Jelavićevih i Rojsovih transakcija, normalo je bilo za očekivat da tenkovima navrate te preuzmu željenu dokumentaciju. I inače kažu da to spada u moderne principe kontrole bankovnog poslovanja.
Ali, pobogu, u Gornjoj Maoči je mnoštvo djece kojih nema u školskim dnevnicima, zdravstvenim evidencijama, nema ih nigdje, kao da su izbrisani i umjesto da Inziko ili netko drugi, ako već ove naše nije briga, barem telefonom priupita zbog čega djeca neće u školu, ima li bolesnih, je li se pokvario autobus, kakvo je stanje s karijesom i sl., našle bi se valjda neke ispričnice, ni on ništa!
Ta, koga briga jeli se djeca potpisuju s lijeva na desno ili obrnuto?!
Bit ću slobodan priupitati kako je moguće da Ministarstvo prosvjete koje je nadležno za upis djece u školu i inače bi se trebalo brinuti o obrazovnom sustavu i voditi institucije, da jedan broj djece zapravo prebriše iz evidencije i prepusti ih samozvanim upraviteljima? Ili je naprosto cijelo ministarstvo prešlo na vehabizam, pa ovima iz Maoče nisu htjeli kvariti ćeif?
Ovo sve je kud i kamo benignije, nego što su bile vehabijske bombaške akcije devedesetih i dvijetisućitih kada se napadalo, pretežito hrvatske povratnike, pa možda i stoga nitko ne želi praviti veliku galamu. No, nisu oni napadali samo hrvatske povratnike, napadaju oni i muslimane koji ne udovoljavaju njihovim kriterijima. Recimo, u henefijskoj praksi žena klanja isto kao i muškarac, držanjem ruku preko prsiju, dok vehabije insistiraju da se raskorače s objašnjenjem 'da šejtani prođu'. Ili kako oni ulaze u džamiju: ako su dvojica, jedan je onda kapetan, a drugi ga slijedi i mora raditi sve što i on. Moraju npr. stići u prvi saf tako da bi što više ljudi uznemirili, a to čine tako što se veru preko ramena ostalih i to što brže, kao da je bomba postavljena. To nasilno jurenje je iz razloga da svi vide šta oni rade: ili će sunet prije farza ili će, pak, izaći pred džamiju i glasno pričati i ometati ljude. A, sve to u cilju ignoriranja imama. Ako je školska godina, njih tada nema puno, jer su tu redovni đaci, ali kada je raspust, oni su masovnije prisutni jer ocjenjuju da se mogu više eksponirati i nametnuti. Uz to hoće i cjelodnevni boravak u džamiji, kao neka vrst ‘profesionalnih muslimana’, da u njoj i spavaju i jedu, zapravo žive, kako je bilo u Poslanikovo doba. I još mnoštvo tih malih ‘caka’ kojima se redovne vjernike želi izbaciti iz takta.
Čak su i obavještajne službe upozoravale da se tom problemu treba prići ozbiljno i odgovorno, nevezano za ove 'sitne diverzije', pogotovo iz razloga što su te zatvorene vehabijske zajednice idealo mjesto za osnivanje terorističkih organizacija, no neki opet kažu da su ti 'novomuslimani' zapravo dobri i donose sasvim nove (pozitivne) vjetrove u BH društvo. Drugi, pak, upozoravaju da je posebno poguban utjecaj takvih ekstremnih religijskih uvjerenje na mlade ljude koji danas u nedostatku pespektive lako potpadaju pod utjecaj takvih i sličnih ideologija, koje odbacuju sve moderno, sve civilizacijsko i vraćaju se nekakvim korijenima, praiskonu.
Ako pratite diskusije koje se u Islamskoj zajednici vode po pitanju vehabizma da se primjetiti da s jedne strane kod vodećih profesora i vjerskih dužnosnika postoji nedvosmisleno suprostavljanje vehabizmu i svemu onome što on sa sobom nosi, kao nečim što nema veze za znanstvenim Islamom i civilizacijskim momentom. S druge strane nemali je broj onih koji vehabizam toleriraju i na neki ga način podupiru, kao vraćanje iskonskom islamu Poslanika.
Zapravo, u zadnje se vrijeme može postaviti pitanje dali je taj 'obračun' se vehabijama stvaran ili je on fingiran, jer neki izvještaji govore da su vehabije preuzele mnoge vjerske objekte u BiH i da praktički njima upravaljaju. Premda, mnogi ipak tvrde da se u globalu još nešto tako nije dogodilo, i da je Islamska zajednica u BiH dobro organizirana sa čvrstim institucijama i da vehabijske ideje neće biti institucionlizirane. Dok, recimo, izvješča iz Crne Gore govore da je po tom pitanju situacija alarmantna i da su većinu islamskih institucija vehabije tamo već preuzele.
Čini se da je problem višeslojan i stvari su sad već previše odmakle da bi se o njima šutilo. Islamska zajednica nalazi se pred velikim izazovom koji su im vehabije postavile, ne samo u pitanjima poimanju islama, nego u odnosu na druge dvije religije u BiH, kojima vehabijsko gledanje na svijet baš ne ulijeva povjerenje, poglavito u budućnost o kojoj se tek trebamo dogovoriti.
Profesor Mustafa Sušić, predavač u Gazi Husrev-begovoj medresi nedavno kaže; nas boli kada neko dođe i kaže: sada ćemo vas mi učiti. Znate kako oni proizvode svoje kadrove? Za dva-tri mjeseca ili još kraće, na nekakvom kursu, onako kako je partija poslije Drugog svjetskog rata proizvodila kadrove koji su onda u provođenju direktiva bili nemilosrdni prema svakome. Sada su ovi vehabijski kadrovi nemilosrdni prema svakom ko nije njihovog mentalnog sklopa, jer oni djeluju na tri principa: nepriznavanje zvanične uleme, nepriznavanje zvaničnih institucija i nepriznavanje države, s tim što se oko države ne izjašnjavaju rado jer je se boje. Na njih jedino djeluje represivna država jer su oni tada žrtve, a to što sami ne priznaju nikakvu vladavinu zakona, nikakve vjerske autoritete o tom neće ni da govore. S njima i nema dijaloga, jer ga oni ne priznaju. A, onaj koji razbija organizaciju ne može biti prihvaćen: Islamska zajednica će se morati kad-tad suočiti s tim problemom. Ne može sve stati pod tepih jer će prašina udariti i kroz tepih. Zašto se te stvari ne postavljaju kako treba ni ja ne razumijem...
Tako kaže uvaženi profesor, a objašnjene nalazi u samoj pojavi vehabizma, još tamo u 18.-om stoljeću, kada se na prostoru današnje Saudijske Arabije pojavila osoba po imenu Muhamed Abdulvehab. Tada su muslimani bili u potpuno inferiornom položaju i on je u nekoj lijepoj namjeri mislio da je rješenje problema u brisanju svih tradicija i vraćanju na početak. Međutim, tisućugodišnja tradicija islama stvorila je nešto što je već bilo prihvaćeno i potvrđeno, iako su u prošlosti sukobi između sljedbenika tih pravnih škola postojali. Muslimani su to prevladali i svako je slijedio svoju praksu, nitko nikome nije smetao. Razvili su se brojni pokreti kao što su suniti, šijiti, haridžiti, te mnoštvo njihovih podgrupa. No, vehabije su snagom sile praktično čitav taj prostor centralne Saudijske Arabije očistili od ostalih tradicija i nametnuli sebe kao zvaničnuo tumačenje islama. Tada je između Saudijske Arabije i Abdulvehaba i njegovih sljedbenika napravljen sporazum; Saudi će se baviti državnom politikom, a oni će imati duhovnu stranu pod kontrolom. Kad je država počela raspolagati sredstvima od nafte, vehabije su se osamostalile, međutim, nije bilo problema dok su na sveučilištima predavali profesori iz Egipta, Iraka i drugih dijelova arapskog islamskog svijeta, već kad su vehabije formirali svoj kadar. Došlo je do zatvorenosti i isključivosti, a neupućeni mladi ljudi poslani su da šire ‘pravi’ islam. Gdje god su mogli, samo su stvarali probleme, jer nisu imali nikakvog obzira prema domaćim adetima. Ni Saudijska Arabija njih nije smatrala problemom do prije nekoliko godina: sada se istim metodama pokušava obračunati s njima kao što su se oni obračunavali s ostalima. Smatra se da je Al-Qa'ida nastala iz tog pokreta, nema nekog drugog racionalnog objašnjenja za nastanak te radikalne organizacije.
Evo, i profesor veli da se oni najviše boje represije, očito su to skužili i ovi iz specijalne policije, a i digla se prilična buka nakon akcije u Maoči, te je to zapravo dobar znak da se konačno tom problemu prišlo otvoreno i bez kalkuliranja. Sad je samo pitanje kako će vehabije reagirati; da li će možda ipak prihvatiti dijalog i integrirati se u društvo ili će pak raširiti noge i pričekati 'da šejtani prođu' te nastaviti po starom.
