Posljednjim ratom u BiH etnička slika svih gradova uvelike se promijenila. Iako se brojni od njih vole kititi pridjevom multietnički, rijetki se mogu time podičiti, osim, donekle, Mostara. Jer u Sarajevu je više od 90 posto Bošnjaka, dok su u apsolutnoj većini u Zenici, Travniku, Bihaću ili Tuzli, isto kao što su Srbi u Banjaluci, Doboju, Trebinju ili Istočnom Sarajevu. Hrvati ni u jednom većem gradu ili općini nisu apsolutna većina, izuzmemo li zapadnu Hercegovinu kao jednu cjelinu.
Kada je u pitanju nacionalna struktura zaposlenih u općinama, javnim ustanovama ili poduzećima može se kazati kako je uglavnom preslikana slika s terena. Za razliku od drugih gradova ili općina u Mostaru je koliko toliko zadržan nacionalni balans u odnosu na prijeratni, izuzev kada su u pitanju Srbi, jer taj balans je narušen. Kako bi sve ovo gore potkrijepili i konkretnim podatcima ovdje ćemo usporediti Mostar i Zenicu, općine s približno jednakim brojem stanovnika.
U općini Mostar prema popisu stanovništva iz 1991. bilo je 126 628 stanovnika, od čega 43 856 ili 34,6 posto Muslimana, 43 077 Hrvata ili 34 posto, 23 846 Srba ili 18,8 posto te 12 768 Jugoslavena ili 10,1 posto i 3121 ostalih ili 2,5 posto. U Zenici prema podacima iz popisa iz 1991. godine živjelo je 145 517 stanovnika od čega Bošnjaka 80.359 ili 55,22 posto, Hrvata 22 510 ili 15,47 posto, Srba 22 433 ili 15,42 posto te Jugoslavena 15 654 ili 10, 76 posto i ostalih 4561 ili 3,13 posto.
Danas u općinskoj administraciji u Zenici radi 310 uposlenih od čega je 211 ili 68,07 posto Bošnjaka. Hrvata je tek 24 ili 7,75 posto, Srba samo 10 ili 3,22 posto dok je ''ostalih'' više od jedne petine ili skoro dva puta više nego Srba i Hrvata zajedno, odnosno 65 ili točnije 20,96 posto.
U mostarskoj gradskoj administraciji broj Hrvata i Bošnjaka je približno jednak, dok je Srba znatno manji i kreće se oko pet posto. Međutim u rukovodećoj strukturi, načelnici i šefovi službi, taj broj je dobro izbalansiran, za razliku od drugih općina i gradova u BiH. Od pet načelnika odjela po dva su Hrvata i Bošnjaka, a jedan je Srbin. Tako je otprilike i odnos među šefovima gradskih službi.
U javnim poduzećima i ustanove u Mostaru, prema podacima koji su nedavno i objavljeni u pojedinim medijima, podjednak je broj Bošnjaka i Hrvata, dok Srba ima malo. U Zenici je to na štetu ikako Srba tako i Hrvata. Tako na primjer u Javnoj ustanovi za predškolski odgoj i obrazovanje od 73 zaposlena njih 61 su Bošnjaci, Srba je 8, a Hrvata 4. U domu zdravlja od 451 zaposlenog 394 su Bošnjaci, Hrvata je 35, Srba 18, a ''ostalih'' 4.
U JP RTV Zenica od 41 uposlenog njih 32 su Bošnjaci, Hrvata je 3, a Srba 5 i 1 iz reda „ostalih“. Drastičan primjer je JP Parking – servis gdje su od 43 uposlena svi Bošnjaci. Slično je i u veterinarskoj stranici gdje je od 10 uposlenih 8 Bošnjaka, a 2 su Hrvata. U upravnim odborima osim Bošnjaka, Hrvata i Srba praktično i nema. U devet javnih ustanova od ukupno 35 članova samo je jedan Hrvat i dva pripadnika Srba. Slično je i u nadzornim odborima. Od 12 javnih poduzeća od ukupno 36 članova nadzornih odbora samo je po tri Hrvata i Srbina. Ostalih 30 su Bošnjaci.
Kada su u pitanju direktori javnih ustanova situacija je još drastičnija na štetu druga dva konstitutivna naroda. Tako je od devet direktora sedam Bošnjaka, a jedan Hrvat i jedan iz reda ''ostalih''.
Najdrastičniji primjer kršenja nacionalne zastupljenosti, o kojoj se prilikom zapošljavanja u općinskoj upravi, javnim ustanovama i poduzećima čiji je osnivač Općina, te organima upravljanja i rukovođenja tih ustanova i poduzeća treba voditi računa, su direktori javnih poduzeća u Zenici. Od 12 direktora zeničkih javnih poduzeća, prema podacima Stručne službe Vijeća i Načelnika Općine s konca 2009. godine, ni jedan od njih nije Hrvat ili Srbin, odnosno svi su iz reda Bošnjaka.
Ovaj tekst mogli bi stoga zaključiti s onom: ''Bog te sačuvao srpskog junaštva, hrvatske kulture'' i dodati ''bošnjačke multietničnosti''.
(Bljesak.info)
