Povijest pamti mnoge karikaturalne likove koji su se svemirskom zajebancijom, Jupiterom u ovnu ili tako nekom sličnom astrološkom budalaštinom ili jednostavno nasljednom čašću našli na čelu raznih oblika organizacija država ili feuda. Pa smo tako imali svima poznatog, ludog rimskog cara Kaligulu koji je svoga konja proglasio senatorom, imali smo onog bavarskog kralja Fridriha koji je bio opčinjen bajkama, pa je dao sagraditi one silne šiljate dvorce koje vidimo na kamenim odlomcima južne Njemačke a koje sad posjećuju tisuće turista, pa se ta u ono vrijeme suluda investicija koja je opelješila bavarsku državnu kasu čini i skoro pa vizionarska. Bilo je budalaša svih fela, ludih kraljeva, shizofrenika, perverznjaka svih vrsta ali ono što je zadesilo Hrvatsku zadnjih deset godina prevazilazi svaku pa i morbidnu maštu.
Naime na njezino čelo je došao "čovjek" koji je porušio sve skale mjerenja ljudske imbecilnosti, himbe i prijevare. Lik koji je najjeftinijim parolama o svojoj hinjenoj dobroćudnosti uspio prevariti većinu građana kiflanije, iako je sve samo ne dobroćudan, pozivajuć ih da zajedno srču kavu što je sitnozube primate toliko izbezumilo da su počeli u njemu gledati poluboga koji se spustio među smrtnike, da je počesto crna tekućina ostajala nepopijena u šolji, jer su primati opčinjeno gledali u bradato božanstvo potvrđujuć zorno onu Njegoševu da je "pučina, samo stoka jedna grdna"
I nikako čovjek da se privikne da je tako nešto moguće, da je to sve kao neki vic, da ljudi mogu toliko bit glupi da ne vide očigledno, da taj čovjek je bio sve samo ne ono za šta se izdavao. Tako kad je npr. galamio o krađi novca oni su mu vjerovali iako postoji snimka gdje prima ček od jadnih iseljenika, istih onih na koje je poslije pljucao, prima ček i smješka se servilno kao dijete na tuti kad obavlja onu stvar koja mu pruža olakšanje i ugodu.
Lik koji je tvrdio da je napustio Tuđmana zbog politike prema Bosni iako je izišao iz HDZ-ea nakon prekida rata s muslimanima i koji je u vrijeme svoje moći smjenjivao raznorazne Kljujiće i bio stranački poslušan do kraja.
Lik koji je pričao o privatizaciji a koji je dao izjavu kad su se lomila koplja, treba li ju provoditi u ratno vrijeme "političari moraju bit prvi u privatizaciji kako bi narod vidio da njegovi prvi ljudi imaju povjerenja u hrvatsko gospodarstvo" što je povijesna groteska kad se uzme u obzir šta je poslije pričao. Lik čija se imovina ni danas ne zna, kao ni to tko mu je financirao prvu kampanju i jesu li njegovi posjeti po Europi gdje lobira za muslimansku viziju BiH, kao i njegov posjet Kosovu par dana prije isteka mandata samo vraćanje davno preuzetih dugova.
Osoba koja je umješana u skoro svaku aferu, čija se obitelj besramno koristi njegovim položajem i o čemu nitko ne smije pisati. Pamti se i njegovo začepljivanje usta teškim lokotom svima onima koji su se usudili napisati nešto što njemu nije bilo po volji ili bi se netko usudio postaviti par pitanja, pitanja koja i danas lebde kao u zrakopraznom prostoru kao lelujave izmaglice u nekoj močvari i svi znaju da tamo spava zlo ali se nitko ne usudi zakoračiti tamo.
Zadnji diktator hohštapler na ovom prebijelom svijetu, teška laž, farsična prevara, osoba koja se proslavila "genijalnim doskočicama" tipa "institucije moraju funkcionirati", "resurse treba aktivirati" "transparentno u regionu" opčinjavala je nesretni narod koji je gledao u njega sa strahopoštovanjem kao što hipnotizirani kunić gleda u kobru koja je raširila svoj klobuk i sprema se na napad.
Odlazi cirkusant koji je nanio toliko štete svom narodu a pogotovo nama Hrvatima u ovoj nesretnom tamnom vilajetu, nikad nas nije posjetio, što na kraju uopće nije loše, slao nam je svoje imbecilne poruke o Sarajevu kao nekom gradu gdje se trebamo boriti za svoja prava kao da je to Sarajevo neki uljuđeni grad gdje su bitni zakoni i paragarafi a ne orijentalna kasaba gdje caruje najgori zadah iz Andrićevih romana, zadah zadimljene sofre gdje se čibuči i srče kavetina, zadah nerada, sile i zapta.
Moglo bi se o tome danima, o njegovom lažnom svjedočenju protiv vlastite države s kojim je kupio vlasititu amnestiju, o morbidnim vicevima koje je pričao po čemu je ušao u svjetske anale, o njegovim kriminalnim vezama, ali sve je to ionako sad bespredmetno, šteta je učinjena a narod je ostao jednako glup i povodljiv nalik glinenoj masi koju možeš oblikovati kako poželiš.
Odlazi resurs efendija i kad se danas probudite pa kad se budete sjećali i stavite glave među šake kao poslije nekog ružnog sna i obuzme vas osjećaj sreće da ste se probudili i da je sve to bilo ružno snoviđenje, sjetite se barem jedne utješne...on odlazi a mi ostajemo tu, usprkos svim efendijama.
Naime na njezino čelo je došao "čovjek" koji je porušio sve skale mjerenja ljudske imbecilnosti, himbe i prijevare. Lik koji je najjeftinijim parolama o svojoj hinjenoj dobroćudnosti uspio prevariti većinu građana kiflanije, iako je sve samo ne dobroćudan, pozivajuć ih da zajedno srču kavu što je sitnozube primate toliko izbezumilo da su počeli u njemu gledati poluboga koji se spustio među smrtnike, da je počesto crna tekućina ostajala nepopijena u šolji, jer su primati opčinjeno gledali u bradato božanstvo potvrđujuć zorno onu Njegoševu da je "pučina, samo stoka jedna grdna"
I nikako čovjek da se privikne da je tako nešto moguće, da je to sve kao neki vic, da ljudi mogu toliko bit glupi da ne vide očigledno, da taj čovjek je bio sve samo ne ono za šta se izdavao. Tako kad je npr. galamio o krađi novca oni su mu vjerovali iako postoji snimka gdje prima ček od jadnih iseljenika, istih onih na koje je poslije pljucao, prima ček i smješka se servilno kao dijete na tuti kad obavlja onu stvar koja mu pruža olakšanje i ugodu.
Lik koji je tvrdio da je napustio Tuđmana zbog politike prema Bosni iako je izišao iz HDZ-ea nakon prekida rata s muslimanima i koji je u vrijeme svoje moći smjenjivao raznorazne Kljujiće i bio stranački poslušan do kraja.
Lik koji je pričao o privatizaciji a koji je dao izjavu kad su se lomila koplja, treba li ju provoditi u ratno vrijeme "političari moraju bit prvi u privatizaciji kako bi narod vidio da njegovi prvi ljudi imaju povjerenja u hrvatsko gospodarstvo" što je povijesna groteska kad se uzme u obzir šta je poslije pričao. Lik čija se imovina ni danas ne zna, kao ni to tko mu je financirao prvu kampanju i jesu li njegovi posjeti po Europi gdje lobira za muslimansku viziju BiH, kao i njegov posjet Kosovu par dana prije isteka mandata samo vraćanje davno preuzetih dugova.
Osoba koja je umješana u skoro svaku aferu, čija se obitelj besramno koristi njegovim položajem i o čemu nitko ne smije pisati. Pamti se i njegovo začepljivanje usta teškim lokotom svima onima koji su se usudili napisati nešto što njemu nije bilo po volji ili bi se netko usudio postaviti par pitanja, pitanja koja i danas lebde kao u zrakopraznom prostoru kao lelujave izmaglice u nekoj močvari i svi znaju da tamo spava zlo ali se nitko ne usudi zakoračiti tamo.
Zadnji diktator hohštapler na ovom prebijelom svijetu, teška laž, farsična prevara, osoba koja se proslavila "genijalnim doskočicama" tipa "institucije moraju funkcionirati", "resurse treba aktivirati" "transparentno u regionu" opčinjavala je nesretni narod koji je gledao u njega sa strahopoštovanjem kao što hipnotizirani kunić gleda u kobru koja je raširila svoj klobuk i sprema se na napad.
Odlazi cirkusant koji je nanio toliko štete svom narodu a pogotovo nama Hrvatima u ovoj nesretnom tamnom vilajetu, nikad nas nije posjetio, što na kraju uopće nije loše, slao nam je svoje imbecilne poruke o Sarajevu kao nekom gradu gdje se trebamo boriti za svoja prava kao da je to Sarajevo neki uljuđeni grad gdje su bitni zakoni i paragarafi a ne orijentalna kasaba gdje caruje najgori zadah iz Andrićevih romana, zadah zadimljene sofre gdje se čibuči i srče kavetina, zadah nerada, sile i zapta.
Moglo bi se o tome danima, o njegovom lažnom svjedočenju protiv vlastite države s kojim je kupio vlasititu amnestiju, o morbidnim vicevima koje je pričao po čemu je ušao u svjetske anale, o njegovim kriminalnim vezama, ali sve je to ionako sad bespredmetno, šteta je učinjena a narod je ostao jednako glup i povodljiv nalik glinenoj masi koju možeš oblikovati kako poželiš.
Odlazi resurs efendija i kad se danas probudite pa kad se budete sjećali i stavite glave među šake kao poslije nekog ružnog sna i obuzme vas osjećaj sreće da ste se probudili i da je sve to bilo ružno snoviđenje, sjetite se barem jedne utješne...on odlazi a mi ostajemo tu, usprkos svim efendijama.
HercegBosna.org
