piše: Igor Zovko l dnevnik.ba
Dobro je stajati na svojim stavovima, no nije dobro sjediti na njima, kaže poslovica. Što se tiče Stipe Mesića, predsjednika RH koji će postati bivši, on niti je stajao, niti je sjedio na svojim stajalištima. On je lelujao. Bio je jako dobar, svestran glumac, koji bi često znao postati i nastran. Politički, naravno, na svoju stranu, ne mareći tko će zbog njega proći dobro a tko loše.
Komunist
Primjerice, Mesić je čovjek koji je 1967. napao Deklaraciju o hrvatskom jeziku kao napad na bratstvo-jedinstvo, te same tekovine narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, napustio je svoje stajalište o Deklaraciji i u Hrvatskom proljeću se priklonio Proljećarima, valjda misleći da će Proljeće uspjeti, a on opet biti neki, da ne budem prost, čimbenik. Završio je u zatvoru, a nakon zatvora opet je postao neki čimbenik, što je rijetkost i danas u političkoj kavgi, a kamoli onda
Ustaša
U nacionalnom buđenju 1990. priklonio se tijeku povijesti. Postao je ljuti Hrvat, pjevao je ustaške pjesme u Australiji (kasnije je rekao da nije pjevao nego da je otvarao usta), govorio da su ustaše bili borci za Hrvatsku, da se Širokobriježani mogu osjećati građanima Hrvatske, a da Srbi mogu nositi u Srbiju onoliko zemlje koliko su donijeli na opancima. Mesić je bio onaj koji je maknuo legalno izabrano vodstvo HDZ-a BiH i postavio one protiv kojih se kasnije svađao. Tako je splitski grafit "Mi smo oni na koje su nas upozoravali naši roditelji", Mesić preokrenuo u "Ja sam onaj protiv kojeg se borim".
Pučist
Bio je predsjednik i Hrvatskom državnog sabora. No, nakon neuspjela puča s Jožom Manolićem, Mesić je otišao iz HDZ-a a on je rekao da se odrekao HDZ-a jer se nije slagao s ratnom politikom RH u BiH, prvenstveno zbog rata s Bošnjacima. On je, podsjetimo, otišao iz HDZ-a 1994., kada je završio rat Hrvata i Bošnjaka u BiH.
Kako je europska politika u na optuženičkoj klupi htjela vidjeti Franju Tuđmana, predsjednika, ratnog ministra Gojka Šuška, Mesić je bio logičan slijed u toj želji po zapovjednoj odgovornosti. Tada je poxtao europejec, tolerantni moderni političar širokih vidika. Tada je Hrvatska postala agresor na BiH a Mesić zaštitnik države čiji je jedan dio i sam želio odcijepiti. Godine su prolazile, a nakon smrti prvog Hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Mesić se kandidirao za Predsjednika RH. Ankete mu u prvom krugu nisu davale više od 5 posto glasova, ali je, dok je američki velepolasnik u RH bio William Montgomery, postao predsjednik. Tada počinje politički šou na Pantovčaku.
Vicmaher
Prvi istup bio je vic i to na račun tada već pokojnog Franje Tuđmana. Tada je Francuzima pokušao ispasti smiješan govoreći da nema razlike između mrtvog Tuđmana i živog Miloševića jer nijedan ne može iz zemlje. No to Francuzima nije bilo jasno jer zemlja u francuskom jeziku, agronomski gledano, je terre, a politički pays. Rekao je da će smanjiti troškove Ureda, ali zaposlio toliko ljudi sumnjivih političkih povijesti, kakva je i njegova. U njegov su se ured udacili razni Perkovići, Budimiri Lončari, koji su prikazivani kao borci za Hrvatsku kao da su pripadnici Prve gardijske brigade a ne ostarjeli komunistički karijeristi. Razdijelio je državne tajne iz Ureda kao da su mu ćaćevina. Savjetnici su mu i savjetovali da se preorjentira na suradnju sa zemljama nekad nesvrstanih i to dok je Hrvatska željela ući u NATO.
Nije vratio ni lipe
On se pozivao na nezavisnost institucija pa je želio ishodovati kao da pomogne Gotovini. On je poslao Perkovića mlađeg kod Zagorca u Beč, jer mu ćaća nije smio, da ga ne uhite zbog umiješanosti u ubojstva hrvatskih emigranata. Uvijek se izvlačio da je želio dobro.
Obećavao je vratiti milijarde dolara opljačkanih od sirotinje, a nije našao ni jednu. Otvarao je tržišta a nijedno nije otvorio.
Prigovarao je Bandiću da ne zna Engleski iako ga sam ne zna beknuti. Svađao se s Crkvom, htio je smijeniti biskupa. Htio je da Crkvi plaćaju porez vjernici, a nije rekao da njegove troškove plate oni koji su ga izabrali. Smijenio je i generale zbog pisma koje je on prozvao pučem. Psovao je novinare, nazivao ih smećem, pametovao svima. Slao je vojsku koju je sam razmontirao, vojsku od koje bolje zrakoplovostvo ima skupina TNT.
Bauštelac kršćanstva
Nije ga to spriječilo da se petlja u unutrašnje stvari BiH, pa je stalno govorio što treba a što ne. Nikad nije došao u Mostar. U Široki nije otkad je rekao da su Širokobriježani građani RH. Uvrijedio je Bošnjake glumeći predziđe krćanstva u vrijeme dok u Europi doseljenici iz islamskih zemalja imaju više ljudi nego Hrvati ukupno u svijetu zadnjih pet generacija. Rekao je da su Bošnjaci opasnost jer mogu za 70 godina stvoriti terorističku državu.
Štedljivac
Mesić je čak spas za gospodarstvo našao u uštedi metaka koji bi se ispalili kao počasni plotun na pokopima umrlih branitelja. Novinari su ga znali kuditi. No, nitko ga nije izravno iznervirao kao novinarka RTL-a i to običnim pitanjem a on je odgovorio njemu običnim odgovorom – Dosta mi je tih sranja. Tako je s dužnosti otišao komunist, Proljećar, ustaša, antifašist, djelitelj pa prijatelj BiH, islamofob i – prostak. Dobar štof za povjesničare.
