Odlazeći hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u izjavi za Deutsche Welle usprotivio se uspostavi trećeg entiteta- federalne jedinice s hrvatskom većinom. Gotovo isti dan svoje protivljenje ponovio je i fra Luka Markešić predsjednik Hrvatskog narodnog vjeća. Koliko njihova argumentacija "drži vodu"?
piše: Milan Šutalo l dnevnik.ba
I jedan i drugi tvrde kako treći entitet "ne bi bilo dobro rješenje za Hrvate u BiH". Mesić ovako argumentira svoje protivljenje trofedaralnoj BiH: "Ako jedna trećina Hrvata živi u dijelu koji se nekad nazivao Herceg-Bosna, a najveći dio živi u Tuzlanskom bazenu, u Posavini, u središnjoj Bosni, u Sarajevu, čije pitanje onda rješavamo, jedne trećine Hrvata? Što je onda rješenje za one dvije trećine? To bi jednostavno bilo uništenje hrvatskog korpusa u BiH.", kaže Mesić.
Mesićevo protivljenje trećem entitetu, moglo bi uistinu biti opravdano da Mesić govori istinu. Nije, naime, istina da je u nekadašnja Herceg Bosna živjala samo jedna trećina bosanskohercegovačkih Hrvata, jer je ratna hrvatska federalna jedinica obuhvaćala ne samo prostor Hercegovine, već i općine s hrvatskom većinom u središnjoj Bosni i Posavini.
Druga Mesićeva ( i ne samo njegova) neistina, kojom se neprestano nastoji bosanske Hrvate okrenuti protiv hercegovačkih i ideje trećeg entiteta je da hrvatski političari u BiH zamišljaju treći entitet samo na prostoru Hercegovine, te Livna i Kupresa gdje danas živi oko polovica bh Hrvata. Kreševska deklaracija, koju su potpisali predsjednici šest hrvatski stranaka i koja se zalaže za federalnu BiH, koja će imati više od dva entiteta, sadrži i načelo teritorijalnog diskontinuiteta u formiranju federalnih jedinica. To znači kako potpisnici tog dokumenta, kada govore o trećem entitetu, u njemu vide i općine s hrvatskom većinom u središnjoj Bosni i Posavini.
Legitimno je, dakle pravo odlazećeg hrvatskog predsjedbnika da se protivi trećem entitetu. No, nije moralno da svoju argumentaciju potkrepljuje neistinama, niti je pošteno da se pri tom predstavlja kao dušebrižnik svojih sunarodnjaka u BiH, jer je kroz deset gpodinama svog predsjednikovanja dokazao da mu je do njih stalo koliko do lanjskog snijega.
Fra Luka Markešić, protivi se, pak, trećem entitetu, jer bi po njegovim riječima, “takvo ustavno uređenje BiH većinu Hrvata pretvorilo u nacionalnu manjinu u entitetima drugih dvaju naroda, dovelo u izolaciju u samom hrvatskom entitetu, a potom potaknulo iseljavanje i nestanak, ''što se i sada već događa''.
Dakle fra Luka priznaje "da se to i sada događa", ali ne vidi da se to događa upravo zato što Hrvati nemaju svoju federalnu jedinicu.
Fra Lukinina teorija, zvuči uvjerljivo, ali se sukobljava s osnovama logike. Ako su u dvoentitetskoj BiH Hrvati i Bošnjaci manjinski narodi u Republici Srpskoj, a Srbi i Hrvati manjinski narodi u Federaciji, kako onda u troentitetskoj državi Hrvati mogu biti nacionalna manjina u entitetima s bošnjačkom odnosno srpskom većinom.
U sadašnjoj dvoentitetskoj BiH Hrvati nemaju (većinsku) vlast ni u Federaciji ni u Republici Srpskoj, dakle, oni su sada 100 posto manjinski narod. Uspostavom trećeg entiteta, Hrvati bi i dalje, logika govori, ostali manjinski narodi ( a ne nacionalne manjine) u dva entiteta, ali bi zato postojali većinski u trećem entitetu. Taj treći entitet, prema nečalima Kreševske deklaracije, obuhvatio bi općine s hrvatskom većinom u BiH, u kojima živi oko 80 posto Hrvata, pa bi, postotak hrvatskog naroda koji bi bio manjinski u druga dva entiteta bi smanjen na 20 posto. E sada, je li bolje da svi Hrvati u BiH, kao što je to sada slučaj, budu manjinski nrod, ili je bolje da 80 posto Hrvata u BiH bude vićinski narod u jednom entitetu i ravnopravan narod na razini BiH ?
Hrvati ni u Federaciji BiH, a još manje u Republici Srpskoj, kao manjinski narod, nemaju mogućnosti presudno utjecati na svoju sudbinu, ili odlučivati, ako hoćete, o tome gdje će se usmjervati novac iz entitetskih proračuna. Postojanjem trećeg entiteta imali bi i entitetski proračun i nadležnosti, i time institucionalne istrumente kojima bi mogli određivati svoj gospodarski, infastrukturni, kulturni, obrazovni,... razvitak.
Ne samo financijski, već i načelom reciprociteta, stalno unaprijeđujući prava manjinskih naroda u svom entitetu, mogli bi poboljšavati položaj 20 posto svojih sunarodnjaka u druga dva entiteta.
Ako su Hrvati, u sadašnjoj dvoentitetskoj BiH, u kantonima i općinama, gdje su manjinski narod diskriminirani u dobivanju posla, a jesu, ako ih nema u administraciji, na direktorskim mjestima u javnim(državnim) poduzećima, uspostavom trećeg entiteta, ako ništa drugo smanji bi se postotak manjiiskih Hrvata u BiH, te istovremeno otvorile nove mogućnosti većeg zaposlenja Hrvata u državnoj administraciji tog entiteta, javnim poduzećima i ustanovama. Mogli bi primjerice imati svoju entitetsku televiziju, radio, graditi prometnu i drugu infrastrukturu novcima iz entitetskog proračuna ili dodjelom koncesija, razviti svoju političku scenu, na kojoj bi se pojavile i lijeve stranke, jer desnica više ne bi mogla tvrditi da su Hrvati. I da ne nabrajamo.I to ne da nebi štetilo, već bi koristilo i drugim dvama narodima u BiH
Jasno je da svi Hrvati u BiH, ne mogu biti obuhvaćeni trećim entitetom, ali svi Hrvati, dobili bi trećim entitetom ( federalnom jedinicom s hrvatskom većinom), puno više nego što imaju sada.
Fra Luka kaže kako bi treći entitet izolirao Hrvate u BiH. Ta tvrdnja jednako je logična kao i tvrdnja da Federacija BiH izolira Bošnjake ili RS Srbe. Treći entitet bio bi dio državne structure BiH u kojem bi važili svi propisi Bosne i Hercegovine koji se i sada primjenjuju u postojeća dva entiteta, a ne neki feremetički zatvoren prostor.
Nasuprot ideji troentitetske BiH, fra Luka, slično kao i Mesić, zalaže se za BiH kao državu koja bi imala tri razine vlasti, a na trećoj razini bi imala kantone ili regije, koji, kako kaže, ne bi imali svoju autonomiju već bi bili podređeni središnjoj državnoj vlasti.I jedan i drugi nude rješenje, koje je, možda bilo dobro 1990. A ovo je 2010.
Jasno ni uspostava trećeg entiteta, odnosno, uspostava trofederalne BiH nije moguća, ako u toj ideji druga dva naroda, posebice Bošnjaci, ne vide svoj interes i rješenje za očuvanje države BiH.
