Najviši status koji jedna osoba uživa u nekoj državi je status državljanstva. To je jedan poseban odnos kopi pojedincu i državi daju iznimna prava i obaveze. Taj status je u Republici Hrvatskoj do nevjerojatnih granica pogažen i u tjeku je razrađeni sustav disakriminacije unutar državljana Republike Hrvatske u medijima, ali i u nizu zakona.
piše: Mate Knezović, dipl. iur. l poskok.info
O tome u ovom članku ne mogu ozbiljnije razglabati, no osvrnut ću se na mit o plaćanju poreza kao ključnom kriteriju za pravo glasovanja na hrvatskim izborima.
U Republici Hrvatskoj postoji jedan uistinu koliko neuobičajen, toliko i neistinit pristup pravu glasa. Naime pravo glasa, prvo u medijima, a zatim i u politici, počelo se sve više vezati uz plaćanje poreza. Tako je stav: "Ako netko ne plaća porez u Republici Hrvatakoj nema što ni glasovati" već više od deset godina nametnut kao pravedan, pošten i na kraju onaj koji štiti nacionalne interese. Međutim, što o tome kaže Ustav, zakoni i same činjenice nikoga to i ne zanima. Prvo su s tim stavom izišli novinari, zatim oporbene stranke, pa predsjednik Stjepan Mesić, a na kraju gotovo nevidljivo i malo po malo tome je sve skloniji i HDZ kao vladajuća stranka.
Što o "plaćanju poreza" i navodno s njim vezanom pravu glasa navodi Ustav kao najviši pravni akt? Članak 14. st. 2. Ustava drsko (jer ne spominje porez) navodi : "Svi su pred zakonom jednaki". Ta jednakost bi morala postojati bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, naobrazbu, društveni položaj ili druge osobine. Prema tome i bez obzira ima li netko jajoliku ili ćoškastu glavu, okruglu ili izduženu, trokutastu ili romboidnu, za Ustav nije važno, dapače svi su jednaki. Međutim, u medijima često ističe da oni s "ćoškastom" (Hercegovci) glavom ne bi smjeli imati ista prava. Na tragu odredbe čl. 14. Ustava je daljnja razrada jednakosti u konkretnom, biračkom pravu, je odredba čl. 44. Ustava koja navodi: Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavlčjanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Ova odredba daje svakom državljaninu Republike Hrvatske pravo da se kandidira za bilo koju izbornu dužnost u Republici Hrvatskoj. Dakle, Predsjednik Republike može biti i onaj koji ima "ćoškastu" (živi i ima jedino prebivalište u Hercegovini) glavu i to mu nitko zbog oblika njegove glave ne smije predbaciti, a ako predbaci u sukobu je s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, pa bi se njime morali baviti oni koji su zaduženi za zaštitu zakona. Nakon toga čl. 45. st. 1. ponovno, bez obzira na izgled glave, navodi slijedeće: "Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom." Ovakva odredba Ustava je uistinu neobična. Ona je u sukobu s mnoštvom elektroničkog i pisanog crnila jer ono, pozivajući se na svoj visoki moral, smatra da se ova ustavna odredba treba trajno gaziti.
No što je s plaćanjem poreza? Piše li nešto Ustav o tom kriteriju za pravo glasovanja? Ne! Što je pak s praksom, odnosno plaćaju li porez oni hrvatski državljani koji žive izvan Republike Hrvatske, a najteži slučajevi neplaćanja su oni s "ćoškastom" glavom. Je li bar taj kriterij, kad bi uistinu bio uveden, dovoljan za eliminiranje dijaspore, a osobito "ćoškoglavih" iz izbornog procesa? Pitam svakog od "ćoškoglavih", primjerice onih iz Posušja, Gruda, Neuma ili Čapljine (može i iz Orašja) jesu li kod kupnje benzina u Imotskom, Metkoviću ili Pločama platili PDV, trošarinu, naknadu za onečišćenje .... Ako pogledaju na svoj račun koji su dobili primjetit će nešto nevjerojatno, usprkos činjenici da imaju "ćoškastu" glavu - morali su platiti njegovu visost POREZ. Ako su otišli do Konzuma, Merkatora ili neke druge trgovine, pa kupili namirnice, odjeću, igračku djetetu, pa su pogledali na račun primjetit će da im je Republika Hrvatska uredno naplatila POREZ. Pokušaju li na granici zatražiti povrat poreza, iako je carinik prilično uvjeren da je "ćoškoglavi" hrvatski državljanin, uredno će otići do svog kompjutora i "ćoškoglavom" drzniku reći: "Pa ti si naš!" i tom prilikom neće mu pasti na pamet usput spomenuti da ipak, jer ne plaća porez, da na idućim izborima ne bi trebao imati pravo glasa. Ako li slučajno imate vikendicu i za nju će te uredno platiti POREZ. Otvorite li tvrtku i poslujete, ma i bez obzira što nemate lažno prijavljeno prebivalište, smatrat će vas hrvatskim državljaninom i uredno će te platiti POREZ. Primate li mirovinu kao hrvatski ratni vojni invalid ili po nekom drugom osnovu, ako su ispunjeni zakonski uvjeti, opet će te platiti POREZ. Interesantno. Kriterij plaćanja poreza otpada. Predlažem Anti Tomiću, Stipi Mesiću, novinaru koji je zaboravio da je podrijetlom ćoškoglavi Mislavu Bagi, i drugom s istim djelovanjem amnezije - Matiji Babiću i svima drugima da nađu drugi kriterij za pravo glasa. Ovaj je otpao. Oni su inventivna vrsta - ili će moju preporuku ignorirati (što je vrlo vjerojatno) ili će naći drugi kriterij.
Iako bi se onima koji šire teorije o "ćoškastim glavama", "kamenjarima", "ognjištarima", "ruralnim" ili navodnim drugim osobinama pojedinih skupina hrvatskih državljana kao rasno, intelektualno, moralno inferiornima trebala baviti hrvatska policija i Državno odvjetništvo, a u konačnici pravosuđe u Hrvatskoj je to iluzorno očekivati. Naime, sve naprijed navedeno navodi na zaključak da u Hrvatskoj postoji sloboda činjenja kaznenog djela rasne i druge diskriminacije, koja je opisana i kažnjiva prema čl. 174. Kaznenog zakona. Na žalost nadležna državna tijela na te pojave ne reagiraju, a mnogi državni dužnosnici ih prešutno ili djelatno podupiru. Duboko vjerujem da uskoro dolazi vrijeme u kojem će se poštivati svaka osoba bez obzira na njeno podrijetlo ili druge osobine i da će pred zakonom svi biti jednaki, te da će prestati širenje rasne ili druge diskriminacije putem medija, političara ili nečinjenjem nadležnih državnih tijela.
