LJUBLJANA - Ministri unutarnjih poslova Republike Srpske i Republike Srbije Stanislav Čađo i Ivica Dačić bez znanja bh. države razgovarali su 6. rujna 2008. godine u Banja Luci o unapređenju suradnje dvije policije. Tom prilikom nije razgovarano o uhićenju haškog optuženika Ratka Mladića, ali jeste o naoružavanju Republike Srpske putem MUP-a i policije, pošto je netransparentno naoružavanje posredstvom Oružanih snaga BiH gotovo neizvodljivo, jer su oformljene kao zajednička institucija i pod snažnim su monitoringom NATO-a, kaže se u analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane (IFIMES-a).
Tražili oružje od Slovenije
Proteklih mjeseci ministar Čađo sastajao se s ministrima unutarnjih poslova iz zemalja regije, bez znanja države BiH, a indicije upućuju na tajne aktivnosti RS-a u segmentu naoružavanja i priprema za osamostaljivanje. Zbog toga nije slučajno da je Dodikova medijska mašinerija snažno plasirala akciju razotkrivanja trgovine oružjem i eksplozivom sa policijama susjednih država kako bi se relativiziralo uhićenje visokih dužnosnika MUP-a RS-a od EUPM, a što je još važnije skrenula pozornost s naoružavanja policije RS-a.
Ministar Čađo je 22. kolovoza 2008. na Otočcu, ponovno bez znanja države BiH, razgovarao s slovenskim ministrom policije, pukovnikom Dragutinom Mateom, o suradnji u borbi protiv terorizma između slovenske i policije RS-a, koja je odgovorna za genocid u Srebrenici.
Tijekom osamostaljivanja Slovenije naoružavanje se odvijalo upravo preko policije. Slovenska iskustva pri naoružavanju prilikom osamostaljivanja dragocjena su za Republiku Srpsku, navodi IFIMES.
Reakcija nadležnih organa na naoružavanje, kao što su Odbor za obranu i sigurnost Narodne skupštine RS, EUPM i EUFOR, nije bilo. Reforma policije u BiH iako je formalno prihvaćena, nije uspjela, tri uvropska principa nisu primijenjena, jer su doneseni zakoni koje nije moguće provesti nego se samo cementira postojeće stanje, koje ugrožava sigurnost BiH, regije i EU.
Dodik i Silajdžić trgovci?!
Trgovina naoružanjem i vojnom opremom u BiH razvijena je djelatnost. Posrednici iz BiH izvoze (švercaju) oružje na raznim kriznim područjima, kaže se dalje u analizi i izdvajaju sve afere, od Orla do najnovije, navodne prodaje oružja Gruziji.
Opravdanim se postavlja pitanje odvija li se trgovina oružjem preko državnih kanala ili preko posrednika. Tko su posrednici? Kome odlaze provizije? Je li OHR upoznat s trgovinom (švercom) oružja? Trgovina oružjem na Balkanu već poprima zabrinjavajuće dimenzije, jer oružje može završiti u rukama terorista i kriminalnih skupina.
The South Eastern and Eastern Europe Clearinghouse for the Control of Small Arms and Light Weapons (SEESAC), koji ima mandat od United Nations Development Programme (UNDP) i The Stability Pact for South Eastern Europe (SCSP), prema pisanju Guardiana, istražuje trgovinu oružjem u koju su uključeni bh. zvaničnici s Dodikom i Silajdžićem na čelu.
U razotkrivanju trgovine oružjem hitno je potrebno istražiti ulogu i odgovornost vlasti oba entiteta u BiH i ulogu OHR-a, zaključuje svoju analizu o ovoj temi IFIMES.
29.9.2008.
Pincom.info
