JOZO LEUTAR - Utvrđene činjenice

Subota, 25 Travanj 2009 18:13

Budući da je slučaj ubojstva Joze Leutara u ovom vremenu kiselih krastavaca, kiselih života i kiselih ljudi postao ispolitiziran slučaj koji raznorazni "ljudi" bez imalo respekta prema obitelji dotičnog uzimaju u usta kako im prohtije sa ovim ili onim politikantskim i jednokratnim namjerama donosimo kronologiju utvrđenih činjenica o tragičnoj smrti ovog čovjeka. Tek da se ne zaboravi. Cave tibi a silente aqua et muto cane. (Čuvaj se tihe vode i psa koji ne laje) NAPAD NA JOZU LEUTARA I. Utvrđene činjenice: Dana 16. ožujka 1999. u Sarajevu, u Alipašinoj ulici (150-200 metara od Veleposlanstva SAD), u jutarnjim satima (07,45-07,52 sati), eksplodirala je eksplozivna naprava u motornom vozilu WW Golf A-3, registracijskih oznaka 345-E-390, vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova FBiH. U vozilu su se nalazili zamjenik ministra FMUP-a Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i djelatnik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo. Tom prilikom je Jozo Leutar zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih je 28.03.1999. godine preminuo (dana 29.03.1999. godine po nalogu istražnog suca Županijskog suda, u državnoj bolnici Sarajevo izvršena je obdukcija tijela Joze Leutara. Prilikom vršenja obdukcije bili su prisutni dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, ispred IPTF-a g. Bob Grand i g. Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar županijskog MUP-a Sarajevo Emir Tarić i operativni djelatnik FMUP-a Slađenko Čerkez. Prema usmenoj izjavi gore spomenutih doktora, smrt je nastupila uslijed teške povrede mozga (traumatskog šoka), dok su suputnici prošli s lakšim tjelesnim ozljedama. Na zahtjev Federalne Vlade statički dio uviđaja izvršili su pripadnici američkog FBI (jedan pripadnik FBI je došao iz Beča isti dan kad se dogodila eksplozija, dok su ostali došli dan poslije). U sklopu istrage su bili uključeni: istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O'Conel ). Dana 19. ožujka 1999. u zgradi Veleposlanstva SAD u Sarajevu, pripadnici FBI izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja, te su tom prigodom potvrdili slijedeće: * od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra, * na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na licu mjesta utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi, * eksploziv je postavljen na način da je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču), * vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi, * razina na kojoj je bio postavljen eksploziv je u razini koljena suvozača, eksploziv su postavili profesionalci, * najvjerojatnije se radi o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije. Djelatnici FBI izuzeli su odjeću Joze Leutara kako bi provjerili postoje li tragovi koji bi pomogli pri rasvjetljavanju nejasnih detalja. Utvrđeno je da je u napadu rabljena vrsta eksploziva “HEXOGEN”. Dana 16.04. 1999. godine prilikom kontrole m/v WW Passat GL, registracijskih oznaka 314-M-594, uhićeni su Mounir Hanouf, Muhamed Ebu Gazali i Murat Bas, poznati u javnosti kao "Igmanska grupa". Kod istih je pronađeno više predmeta koji ukazuju na organiziranost i povezanost s pojedincima, koji su osumnjičeni i optuženi za mnoge terorističke akte te ubojstvo policajca u Travniku, a što je vidljivo iz slijedećeg: * dana 12.07. 1999. od strane protudiverzijske zaštite FMUP-a izvršeno je vještačenje pronađenih predmeta prilikom pretresa stana i drugih prostorija Muhameda Ebu Gazalija (jedan iz tzv. Igmanske grupe), u kući vl. Hamdije Džihana u Hrasnici (Gazali je koristio prostorije u kući). Utvrđeno je da elektronski sklopovi i komponente mogu poslužiti za izradu terorističkih naprava; * elektronski sklopovi, uređaji za kodiranje signala i elektronski sklop, prijemnik sa dekoderom i sijalicom za indikaciju su identični sa sklopovima pronađenim prilikom pretresa m/v reg. ozn. 314-M-594, dana 16.04.1999. godine na Igmanu; * ručni radio uređaj “Yeasu FT-26” ima na 3 kanalu memoriranu frekvenciju 140,010 MHz, koja je identična radnoj frekvenciji sklopa prijemnika sa dekoderom pronađenog prilikom pretresa m/v reg. ozn. 314-M-594, dana 16.04.1999. godine na Igmanu; * elektronski sklopovi-prijemnici, hibridno kolo FX 4070 i trimer potenciometri od 20 kilooma identični su tragovima pronađenim prilikom pretresa stana korisnika Hanoufa Mounira, dana 30.04.1999. godine u ulici Sarajevska 77A, Zenica; * ručni satovi marke “Casio” na kojima su ispod poklopca izvedena po dva provodnika, su po tipu i načinu izvršenja dodatnih radova identični ručnom satu pronađenom prilikom pretresa stana Murisa Ljubunčića, dana 26.09.1998. godine i 19.10.1998. godine u ulici ZAVNOBiH-a br.155, Zenica, na kojem su vidljivi tragovi lemljenja provodnika na kontaktima za signal alarma; * ručna radio stanica “Yeasu FT-26” bez broja, na kanalu “U” ima memoriranu frekvenciju 150,000MHz, koja je identična memoriranoj frekvenciji ručne radio stanice “Motorola GP 300”, serijskog broja 133TTW7378 na kanalu 7, pronađene prilikom pretresa kuće Envera Delića iz Vinca, u ulici Mahale bb, Jajce, dana 26.09.1998. godine; * Muhamed Ebu Gazali je na graničnom prijelazu u zračnoj luci Sarajevo ušao u BiH, dana 15.03.1999. godine, a teroristički akt od čijih je posljedica podlegao Jozo Leutar dogodio se 16.03.1999. godine; * teroristički čin na Jozu Leutara izveden je protupješačkom minom s usmjerenim djelovanjem, a ovakvim sredstvima je 1997. i 1998. godine u više navrata na području Sarajeva napadano i oštećeno više vjerskih objekata RKC, kao i sjedište HDZ BiH Sarajevo; FMUP je nakon vještačenja dao slijedeće mišljenje: Na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na mjestu događaja utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi, postavljenoj ispod automobila, na prednjem veznom limu - nosaču motora, a pored ispušne cijevi. Vjerojatno je riječ o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije. U eksplozivnom dijelu improvizirane naprave smješten je veći broj čeličnih kuglica promjera 5,5 mm (iste kuglice korištene su u proizvodnji protupješačke rasprskavajuće mine usmjerenog djelovanja - MRUD, smještenih u tijelu mine, ulivene u plastičnu masu, ispred eksplozivnog punjenja). Komadi lima upućeni na kriminalističko - tehničko vještačenje najvjerojatnije potiču od alkalne baterije od 1,5 V, tip “Varta”. Komad žice duljine oko 28 mm i promjera oko 0,6 mm najvjerojatnije potiče od provodnika “električne detonatorske kapisle”; MUP FBiH je, u sklopu istrage o ubojstvu Joze Leutara uhitila grupu osoba, za koje se tvrdi kako su povezane s terorističkim grupacijama u svijetu. Prema, za sada, dostupnim navodima, uhićeni su: * Saleh Nedal, * Mounir Hanouf, * Muhamed Ebu Gazali, * Murat Bas, * Khalil Jarray i * Huseyn Engin. KOMENTAR : Od samog početka poduzimanja istražnih radnji pojavili su se problemi različitih razina koji su išli čak i do opstrukcija koje su činili bošnjački predstavnici u istražnim timovima. Npr. istražni sudac Šukrija Šljivo je pokušao sa mjesta događaja udaljiti inspektore krim. policije FMUP-a, Ivu Šaku i Ivana Treznera. Inspektori su ostali nakon intervencije pripadnika IPTF-a Harolda i reakcije djelatnice VP SAD Janice Elmore; Po konstataciji krim. inspektora FMUP-a Ive Šake, noć uoči eksplozije u Sarajevu je padala jaka kiša, a znakovito je da se svaka teroristička akcija u srednjoj Bosni također dogodila nakon olujnog vremena; Jednostranost u radu na istrazi ubojstva Joze Leutara ispoljena je i u slučaju uhićenja tzv. Igmanske grupe (Mounir Hanouf, Muhamed Ebu Gazali i Murat Bas), o čemu su članovi istražnog tima iz reda hrvatskog naroda tek naknadno upoznati; Na sastanku održanom 02.06.1999. godine u FMUP-u, g. Luka Glibo je zatražio da i hrvatski predstavnici imaju pristup svim podacima, odnosno da im se prezentiraju i podaci o radu s Igmanskom grupom te sa Saleh Nedalom uhićenim 12.04.1999. godine u Bugojnu. II. Neprovjereni podaci: * Izvjesni “Talha” (vjerojatno se radi o Asimu Ramulju zv. Talha, ili o Mehrezu Amdouniju zv. Abu Talha, osoba s Interpolove tjeralice, uhićen s BH putovnicom u Istambulskoj zračnoj luci “Ataturk”), je među razvojačenim pripadnicima ABiH pokušavao naći osobu koja bi za određenu novčanu nadoknadu postavila eksplozivnu napravu negdje na području Sarajeva. * Među djelatnicima AID-a je kružila informacija kako je nalogodavac atentata na Jozu Leutara, bivši ministar obrane FBiH - Hasan Čengić * U sarajevskom kriminalnom miljeu je kružila informacija kako su za atentat odgovorni AID i izvjesni Ćelo (Ismet Bajramović ili Ramiz Delalić) i Kralj (nepoznat identitet) – svi pripadnici kriminalnog miljea u Sarajevu. * Pisana i telefonska anonimna dojava u kojoj se navodi da je stanoviti Marko Nedić povezan s ubojstvom Joze Leutara. FMUP je radio na provjeri ovih saznanja. Izvršena je identifikacija ove osobe, te je utvrđeno da je 15/16.03.1999. boravio u hotelu “Bosna” u Sarajevu. * Prilikom telefonskog razgovora Anđelko Živković (rođen 1950. u BiH, povezan s krijumčarenjem oružja i drugim kriminalnim radnjama) u razgovoru s izvjesnim Dragom navodi za Jozu Leutara “On je prva liga, međutim izgleda da su ga naši skinuli. Mislim da je imao problema s Tutinim ljudima, o čemu se pričalo po Zagrebu”. Na kraju je komentirao da niti Muslimani niti Srbi nisu mogli doći do Leutarovog vozila (informacija SZUP RH). III. Dezinformacije: Tijekom poduzimanja istražnih radnji pojavio se čitav niz dezinformacija kao što su: * veza Leutara sa slučajem “RENNER” (Jozo Perić zv. Tukeša), * veza Leutara sa uhićenjem Mladena Naletilića zv. Tuta, Vinka Martinovića zv. Štela i nekih dr. osoba (Žarko Andrić zv. Žuti - srednja Bosna), * veza Leutara sa poduzećem “Kristal” iz Čapljine i slično. Kao moguća dezinformacija navedena je i izjava Faika Lušije, pomoćnika ministra UP-a FBiH, koji je rekao da je par dana prije terorističkog akta razgovarao s Leutarom, koji mu je tom prilikom rekao kako u Srednjoj Bosni treba uhititi 10-tak Hrvata, pripadnika bandi koji zagorčavaju život Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima. U plasiranju dezinformacija korišteni su muslimansko-bošnjački mediji. Navodimo neke od naslova: Šuškovi puleni uzvratili udarac?, Sudije trebaju pratiti tisak, Možda limuzine kriju tajnu, Neugodni svjedoci? (Večernje novine, 20. i 21. 03. 1999.); Uhapšeni nemaju veze s atentatom, Jelavić uticao na proces istrage (Dnevni avaz, 20.03.1999.); Bošnjački vrh nikad nije bio umješan u terorizam (Dnevni avaz, 20.03.1999.); Dosje: Sarajevski atentat - smrt Federaciji (Slobodna Bosna, 20.03.1999.). Zanimljiv je i dopis koji je Jozo Leutar uputio 11.11.1997. tadašnjem komesaru IPTF-a Manfredu Seitneru, u kojem piše o jednostranom i neprofesionalnom odnosu policije prema mudžahedinima, a koji tisak BiH potencira kao mogući motiv za ubojstvo Joze Leutara. KOMENTAR: Plasiranim dezinformacijama željelo se i još uvijek se želi usmjeriti istragu u krivom smjeru. Akcije dezinformiranja i ometanja istrage su nastavljene. Najprije je muslimanska elita koncentrirana oko SDA, u suradnji s nekadašnjim američkim generalom i predstavnikom UN-a u BiH Jacquesom Kleinom montirala politički proces protiv šestorice Hrvata. Sve optužbe zasnovane su na izjavi višestrukog silovatelja, duševno bolesnog kriminalca Merima Galijaševića. Kada je taj postupak propao, napravljena je nova konstrukcija. Prema izjavi Marija Miličevića Baje-opet kriminalca, koju je on navodno prenio još jednom istaknutom članu podzemlja Anti Prkačinu (kockaru i neformalnom generalu Armije BiH), iza atentata stoje Ante Jelavić i Stanko Sopta (opet) Baja. Očito se radi o još jednoj konstrukciji čiji motivi nisu samo prikrivanje istrage nego i pokušaj ucjene i iznuđivanje novca. Kada Jelavić nije reagirao na optužbe, Miličević je organizirao otmicu, te ga je u prtljažniku automobila provezao do rame (BiH) odakle je ovaj pobjegao i vratio se u Zagreb. Miličević i njegov sin su u zatvoru. Još nema ozbiljnih pokušaja da se otkriju i procesuiraju ubojice Joze Leutara. IV. Saznanja o osobama: Saleh Nedal - Abu Hašim, sin Mahmouda i Zehre dj. Muhamed, rođ. 01.03.1970.godine u mjestu Taiz, Jemen, državljanin BiH, s prebivalištem u Bugojnu, Udurlije bb. Prema neprovjerenim podacima u Bosnu je došao tijekom 1994. godine kao pripadnik humanitarne organizacije “Islamski Balkanski Centar”. Od rujna 1995. godine državljanin je BiH. Koristio se putovnicom BiH, br. BH 540929 i putovnicom Jemena, br. 0581247. Pripadnik je terorističke organizacije “GIA”, koja djeluje u Alžiru, Italiji i Francuskoj, te je zet Asima Ramulja zv. Talha. Dana 16.03.1996. Saleh je uhićen od strane MUP-a RH, prilikom čega je obavljen informativni razgovor nakon kojeg je pušten. Osoba se spominje vezano uz istragu eksplozije auto-bombe u Mostaru. Sredinom studenog 1997. otvorena je nova istraga na kantonalnom sudu u Zenici, vezano za grupu terorista koju je vodio Abu Hamza. Naime, u grupi je bio Saleh Nedal i 5 Bošnjaka. Osumnjičeni su za planiranje, pripremanje i izvođenje terorističkih akcija, miniranja, napade i ubojstva počinjenih u periodu od lipnja do sredine studenog 1997. Saleh Nedal je u međuvremenu osuđen zbog prikrivanja Abu Hamze. Navodno je zajedno sa Latif Ben Bussetom skrivao Hamzu u vikendici Ibre Kokića iz Travnika. Prikupljene su informacije o tijeku sudske istrage o podmetanju eksplozivnih naprava u kuće Hrvata, povratnika u županiju srednja Bosna. Zbog postojanja sumnje da su počinili navedena krivična djela, u FMUP Travnik, privedeni su i ispitani u vremenu od 25. do 27. rujna 1998. godine Muris Ljubunčić, Edin Mrkonja, Enes Kokić, Enver Delić i Hidajet Begović. Sva su petorica osumnjičenih povezani s odredom “El Mudžahedin” i “AIO” (Aktivna islamska omladina). U prikupljenim informacijama spominje se i Saleh Nedal. Tijekom 1998. uhićen je od strane talijanskih karabinjera u suradnji s FMUP-om, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu Khalilu. Dana 12.04.1999. godine uhićen je u Bugojnu. Dana 08.06.1999. operativni djelatnici FMUP-a BiH obavili su informativni razgovor sa predmetnim u KPD Zenica uz prisustvo odvjetnice Azijade Mujkić iz Zenice. (Saleh Nedal je prvi put uhićen u Bosni i Hercegovini 18. studenog 1997., u jednoj širokoj policijskoj operaciji koja je tragala za počiniteljima napada na katoličke objekte i hrvatske povratnike u srednjoj Bosni, te podmetnuta auto-bomba u Mostaru. Kao vođa terorističke grupe, za koju su federalni policajci i federalni tužilac sumnjali da je počinila najveći broj kriminalnih i terorističkih akcija u srednjoj Bosni, u svim izvještajima je navođen Karray Kamel bin Ali - Abu Hamza iz Guče Gore kod Travnika. Ali, tužitelji u Zenici i Sarajevu su vrlo brzo odustali od optužnice za terorizam u Središnjoj Bosni. Saleh Nedal i grupa Bošnjaka, protiv kojih je zbog toga bila započeta istraga pod ovom sumnjom, konačno su optuženi samo zbog nezakonitog držanja oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali, zvani Abu Hamza, postao je jedan od najpoznatijih bjegunaca u Bosni, a Saleh Nedal je osuđen u dva sudska procesa u Zenici zbog povezanosti s ovim Tunižaninom. U prvoj presudi općinskog suda u Zenici, od 8. 1. 1998. osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog krivičnog djela “pomaganja počinitelju poslije izvršenog krivičnog djela”. Ovu presudu Nedal sada izdržava u zeničkoj kaznionici. Krivac zbog kojeg su tada kažnjeni Nedal i Tunižanin Latif Ben Busset bio je, naravno, Abu Hamza. Latif Ben Busset, zvani Salahudin, i Saleh Nedal su presudom Općinskog suda u Zenici proglašeni krivim što su “u periodu od kolovoza do prosinca 1997. na području općina Zenica, Travnik i Jajce, pružali pomoć okrivljenom Karrayu Kamelu Bin Aliju - Abu Hamzi, iako su znali da je za njim raspisana potjernica po naredbi bivšeg Višeg suda u Zenici zbog krivičnog djela ubistva Hišama Diaba”. Prema opisu iz presude, Salahudin i Hašim su Abu Hamzu, nakon ubistva Hišama Diaba 17. 1. 1997., ispred Islamskog balkanskog centra u Zenici (bivše kino “Metalurg”), prevezli u “golfu” travničke registracije iz Zenice do sela Kokići, općina Jajce, i sklonili ga u vikendicu, “donoseći mu u dva navrata veće količine hrane”. U međuvremenu, Abu Hamza je, prema neslužbenim informacijama iz policijskih i sudskih izvora, uhićen u Njemačkoj, i federalne vlasti pripremaju dokumentaciju kojom će zatražiti od njemačkih vlasti njegovo izručenje. Očekuje se kako će suđenje Abu Hamzi, zbog ubistva Hišama Diaba bude, nakon izručenja iz Njemačke, biti održano u Zenici. Federalne policijske i sudske vlasti nisu do sada službeno potvrdile kako traže izručenje Abu Hamze. Ukoliko dođe do suđenja Abu Hamzi u Zenici, ovaj slučaj će ponovo privući veliku pažnju lokalne i međunarodne javnosti. Upravo je Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza bio u središtu optužbe da je grupa od šest Bošnjaka, uz Saleha Nedala, nabavljala oružje, municiju i eksplozivna sredstva za “Džihad u jednoj trećoj zemlji”. U Zeničkom kantonalnom sudu, 16. 4. 1998., izrečena je presuda šestorici Bošnjaka-Muslimana: Hasibu Kovaču, Nihadu Kokiću, Evelu Manjušaku, Nihadu Kurtiću, Edinju Mrkonji i Hajrudinu Seferu, Salehu Nedalu zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih sredstava. Osuđeni su na jednu (Sefer, Kokić, Manjušak), dvije (Mrkonja) i tri (Kovač, Kurtić, Nedal) godine zatvora. Ova presuda još nije pravosnažna, jer se tek očekuje ishod slučaja pred Vrhovnim sudom FBiH. U tom cilju su se sastali u gradu Bolonji u Italiji Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza, Saleh Nedal i Nihad Kurtić (rođen 29.06.1970. u Travniku-BiH, nositelj putovnice BiH i RH, uhićen u Bolonji 26.09.1997.) u lipnju 1997. Dogovorili su se da Nihad Kurtić angažira više drugih osoba sposobnih za pronalazak, sakupljanje, preuzimanje i držanje oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza je predao Kurtiću “golf” italijanskih reg. ozn. BO D 54921. Kurtić je “golfa” dovezao u BiH i registrirao ga na svoje ime u Travniku. Kada je Saleh Nedal stigao na ovo područje početkom lipnja 1997., Kurtić mu je predao vozilo. Saleh Nedal je iz Bolonje donio 10 000 DM, dobivenih od Abu Hamze za kupovinu oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Kurtić je angažirao i Edina Mrkonju za kupovinu i nabavku oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Sredinom kolovoza 1997. u Travnik je stigao i Abu Hamza, te je ovaj plan dodatno razrađen, zapisano je u presudi kantonalnog suda u Zenici. (BH DANI, “Čuva Bosna svoje teroriste” Esad Hećimović br. 122., od 1.10.1999.). Asim Ramulj zv. Talha, rođen 11.11.1971. u Novom Travniku, s mjestom prebivališta u Zenici. Ekstremni islamista, vodio je operacije usmjerene protiv Hrvata u okolini Bugojna. Za vrijeme rata živio je u Zenici, te je bio pripadnik 7. muslimanske brigade. Pripadnik je “AIO” i član užeg vodstva organizacije. Navodno je odgovoran za više terorističkih djela, a pretpostavlja se da je i osobno postavljao eksplozivne naprave. Brat mu je djelatna vojna osoba u VF BiH, te se nalazi u Travniku. Mounir Hanouf, rođen 11.12.1970. u mjestu Jilel, Alžir, državljanin BiH. Uhićen je 25.09.1994. od strane HVO-a Žepče, s još 4 osobe, pripadnika odreda “El mudžahedin”. Dana 16.04.1999. uhićen je na Igmanu, s osobnom iskaznicom BiH br. 4481/95., koja je izdana od strane SJB Zenica. Muhamed Ebu Gazali Postoji mogućnost da se radi o osobi Mohamed Zitouni, poznat kao Abu Ghazi. Vjerojatno je postao državljanin BiH, jer se prema neprovjerenim podacima oženio u Bosni, te uzeo prezime supruge Perenda. Boravio je u RH kao djelatnik humanitarne organizacije “Al Haramain”. Pripadnik je odreda “El mudžahedin” u BiH. Dana 16.04.1999. uhićen je na Igmanu, s osobnom iskaznicom BiH br.5691/96., koja je izdana os strane SJB Tešanj. Za istim je raspisana tjeralica Interpola. Murat Bas Posjeduje putovnicu Republike Turske br. 31.1928011.98. Ranjen je iz vatrenog oružja, prilikom uhićenja 16.04.1999. na Igmanu te je prebačen u bolnicu Koševo gdje je zadržan na liječenju. Za istim je raspisana Interpolova tjeralica. Khalil Jarray zv. Abu Hamza, sin Ahmeda Mohameda i Shadliya Tijali Mealij, rođena 08.02.1969. u mjestu Sfax u Tunisu. Talijanski karabinjeri iz jedinice Giuseppe Garibaldi su u suradnji s policijom FBiH, dana 06.06.1999. u Hadžićima uhitili Jarraya, po mišljenju nekih, koji poznaju teroristički milje BiH, apsolutno “najkrupnija zvjerka” iz nimalo bezazlenog terorističkog podzemlja BiH. Talijanska policija smatra da je Jarray jedan od vođa GIA-e sa sjedištem u Bolonji, gdje se nalazi logistička baza za aktivnosti GIA-e u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Taj je ogranak GIA-e otkriven u rujnu 1997. Tijekom 1998. uhićen je i Saleh Nedal, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu. Prema neprovjerenim podacima Khalil Jarray bi mogao biti Abu Hamza. Navodno je Abu Hamza ranjen u desnu potkoljenicu i liječio se u Fojnici, a uhićeni Jarray ima istu prostrijelnu ranu. Mehrez Amdouni zv. Abu Talha Jedan je od bliskih suradnika Osame Bin Ladena, vođe organizacije “Al-Qaida” (Al-Qa’edah (baza)). Amdounijeva ratna biografija u BiH počinje 1994. godine kada se pod imenom Abu Talha borio kao pripadnik postrojbe “El mudžahedin”. Nakon rata nastanio se u selu Pohare, blizu Zenice. BiH je napustio sredinom 1998. godine te otišao u Italiju, gdje je uhićen u Bolonji, u kojoj se nalazi logistička baza za aktivnosti GIA-e u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Nakon bijega iz Italije, izvjesni period proveo je krijući se u Sarajevu. Uhićen je, temeljem Intepolove tjeralice, u Istambulskoj zračnoj luci “Ataturk”, a prepoznat je po nedostatku jednog prsta na ruci. Huseyn Engin, sin Mustafe, rođen 26.10.1970., JMBG 2610970173528, u mjestu Sanliurfa, Turska, Turčin, državljanin Turske i BiH, po zanimanju metalostrugar (bez završene škole), oženjen, otac jednog djeteta, s prebivalištem u Sarajevu-Stari Grad na adresi Obala Isa-bega Ishakovića br. 8, pripadnik A BiH od 15.06.1992. do 20.06.1995. postrojba “El mudžahedin”. Uhićen je 01.04.1999. od strane PU Kiseljak, kod kojeg su prilikom pretresa u vikendici pronađene veće količine streljiva, eksploziva i dr. eksplozivnih naprava. poskok.info