- Radom na Kosovu i u Albaniji nisam se pripremao za ovaj posao, međutim, to je jedno veliko iskustvo tim više što sam i na Kosovu, a posebno u Albaniji radio s ljudima različitih mentaliteta, s ljudima koji su posve drukčije gledali na stvarnost nego mi. U Albaniji sam imao jednu ulogu koordiniranja albanske Franjevačke provincije koja je bila skoro ugušena. Bilo je ostalo samo deset starih franjevaca iz preostale jake Franjevačke provincije i na neki način sam tu stjecao neka iskustva u vođenju provincije iako ne na izravan način. Mislim da mi je najviša pomoć za ovu novu službu koju obnašam to što sam, dok sam radio u Đakovici, u zadnje tri godine bio vjećnik Provincije Bosne Srebrene. Posao vjećnika mi je pomogao utoliko što sam iz bližeg upoznao probleme ove provincije.
Koja će biti Vaša glavna zadaća dok ste provincijal?
- Glavna zadaća svakog provincijala jest da koordinira rad braće franjevaca, dakle raspodjela svećenika franjevaca po župama gdje rade i po odgojnim ustanovama zatim povezivanje svih tih ustanova i povezivanje svih franjevaca. To je na prvom mjestu. Sve ostalo je manje važno. Promjene službi i osoblja moraju se događati i to nisu neke temeljne promjene. Mnogo toga je urađeno i urađeno je jako dobro i ide se dalje. Tamo gdje postoje problemi traže se izlazi uvijek u suradnj s ostalom braćom i općom Crkvom.
Što mislite o radu fra Petra Anđelovića i fra Mije Džolana?
- I fra Petar Anđelović i fra Mijo Džolan su imali vrlo važnu ulogu u Franjevačnoj provinciji Bosne Srebrene. Obojica su je vodili po devet godina. Fra Petar u ratu, a fra Mijo u miru i mogu reći da su svaki na svoj način hrvatskom narodu u BiH, pa mogu reći i šire, više nego što je to uspjela politika, doprinijeli da se BiH očuva kao cjelovita država i da ne bude okrnjena barem što se tiče vanjskih aspekata. Njihov rad je bio vrlo plodonosan i vrlo cijenjen, a mi ćemo ga nastaviti.
Što mislite o trenutačnom položaju katolika u Bosni. Hoće li nestati ili se asimilirati?
- S te strane Bosnu ne poznajem koliko bih je trebao poznavati. Svi ljudi imaju svoje poteškoće i svatko misli da je njegov problem veći nego što jest. Mi franjevci smo ljudi nade, ljudi vjere, ljudi koji znaju da povijest ne vodi čovjeka nego Bog, vrlo često i preko kriza i preko poteškoća. Preko onoga što nam izgleda kao zlo i nepoželjno Bog čini da iz krize uvijek izađemo jači i zbog toga ja nemam nekoga straha da bi Hravata katolika moglo nestati iz Bosne. Mislim da je veći problem u nama nego izvan nas jer ako jedan narod ima vjere i pouzdanja u Boga, ima čvrst oslonac na moralnim principima kršćanstva, a to su ljubiti bližnjeg kao samoga sebe, ljubiti svoje, poštivati tuđe, živjeti bratski sa svima, takav čovjek može živjeti svugdje i svugdje se osjećati dobro bez obzira što je negdje malo bolje negdje malo lošije, ali čovjek voli svoju domovinu makar u njoj bilo teško i živjeti. Zato se ja ne bojim da će Hrvata katolika nestati s ovih prostora.
Čini se da su u svijetu pa i kod nas izokrenute vrijednosti. Hoće li ova ekonomska kriza doprinijeti i krizi morala u društvu?
- Prema mom mišljenju ekonomska kriza ne uzrokuje moralnu ili duhovnu, nego upravo suprotno, duhovna kriza uzrokuje ekonomsku krizu. Da su ljudi pošteno upravljali novcem, da nisu podlegli lakomosti i želji da se na brzinu obogate ne bi došlo do ove svjetske ekonomske krize. Netko je zloupotrijebio tuđu lakomost, lakovjernost, tuđu želju da se preko noći obogati i to je uzrokovalo krizu. Vrlo često kad je čovjek egzistencijalno ugrožen, kad je u nevoljama onda se sjeti da postoji Bog, a u dobru često zaboravi da ima Boga. Ova ekonomska kriza samo može pomoći duhovnom rastu ljudi ukoliko zbilja želimo vidjeti koji su uzroci krize. Zbog toga prvi posao svakoga svećenika, a posebno nas u Franjevačkoj provinciji, počevši od provincijala pa do zadnjeg fratra jest da ojača krščansku svijest, prije svega u sebi živeći evanđelje, a onda svojim življenjem i svojim svjedočanstvom ojačat tu istu svijest u našem narodu. I kad se naš narod osloni na Boga i na moralne vrijednosti utemeljene na Božijim zapovijedima onda nas krize neće pogoditi kao kad nemamoduhovnog uporišta, a još nam se izmakne i materijalno.
Pretpostavljam da ćete nastviti rad na međureligijskom dijalogu?
- Naš princip je kao što sam rekao ljubiti svoje, a poštivati tuđe. Svakog čovjeka volimo i poštujemo ne na štetu bilo komu, ni sebi ni drugome. Nikad se nećemo pomiriti s time da ističemo jednu stranu na štetu druge i da vrednujemo bilo sebe bilo drugog na nečiju štetu. Ako smo otvoreni prema svima mislim da će se naći modaliteti dijaloga sa svima. Nismo mi politička organizacija, mi smo vjerska zajednica. Razumije se da je svaki čovjek, budući da je društveno biće na neki način i političko biće, ali prvi naš posao je utemeljen na vjerskom. Ono što radimo može biti obojeno na neki način i politički, ali nikako nesmije biti protiv kršćanskih načela bratskog suživota sa svima.
Piše: Mirela Zrno / dnevni-list.ba
