Kardinal ističe da svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine.
U ovakvim prigodama se samo po sebi nametne pitanje katoličkog identiteta u BiH. I vi ste biskupi u nekoliko navrata izražavali svoj strah zbog “nasrtaja” na taj identitet. Postoje li uistinu razlozi za tako velike strahove za identitet katolika u BiH?
- Vrlo je važno definirati određeni identitet, bilo osobe bilo, kako se u posljednje vrijeme često kaže, kolektiviteta odnosno jedne zajednice - vjerske ili nacionalne. Ovih dana uputio sam Uskrsnu poruku u kojoj sam progovorio o našem katoličkom identitetu utemeljenom na vjeri u raspetog i uskrslog Krista. Slavlje mise nedjeljom je najjači izvor i uvir našeg identiteta. Osim Euharistije, to su i naši vanjski znakovi: križ kao znak i sadržaj, naša pobožnost Majci Božjoj i povezanost sa Svetom Stolicom. Ukoliko nije moguće jasno i slobodno živjeti u jednakopravnosti, onda se može govoriti o “ugroženosti” identiteta. Međutim, uz naš identitet katolika postoji i duboka povijesna ukorijenjenost u hrvatski identitet. Za jedan identitet narodnog bića ključni su jezik te kulturna i povijesna baština. Uz to se odmah povezuje i ljudsko dostojanstvo i građanska prava, odnosno jednakopravno i suvereno s drugima. Sve to je uvezano.
Nažalost, u razdoblju između Božića i Uskrsa dvije su katedrale bile meta pljački. I crkve su bile pljačkane. Otvoreno ste izrazili sumnju u lopovluk i više ste skloni tvrdnji kako se radi o smišljenim pritiscima i lošim porukama Vama i biskupu Komarici?
- Budući da su se provale dogodile u slijedu u dva dana, teško je bilo povjerovati da se radi samo o lopovluku pa tako se kod mnogih, a i kod mene, odmah pojavila sumnja u drukčiju pozadinu. U obje katedrale je znakovito da se više radi o oskvrnuću nego li o nekoj posebnoj krađi. Ne može se oteti dojmu da je riječ o nečem orkestriranom s ciljem da se nama katolicima, a posebno nama dvojici biskupa, pošalje određena poruka. Dok ne dobijemo povjerenje u učinkovitost službe sigurnosti i sudstva, bit ćemo opterećeni ovim sumnjama.
U jednom razdoblju nakon rata Crkva je zabilježila značajniji povratak Hrvata u Sarajevo. Sa žaljenjem ste prije nekoliko dana priznali kako oni ponovno napuštaju glavni grad BiH. Dodatno boli poražavajuća činjenica kako odlaze hrvatske obitelji i iz Središnje Bosne. Kako zaustaviti tu kalvariju ?
- To pitanje bi trebalo postaviti onima koji nose vlast i odgovornost, a ne nama predstavnicima Crkve jer mi nemamo mehanizme pomoći ljudima. Jedino što možemo jest da ih hrabrimo u nadi i budemo uz njih dok se bore za svoja prava. Ponajčešće nam je biti glasnogovornici tih koji su uskraćeni u svojim pravima. Ponosan sam na brojne svećenike, redovnike i redovnice koji hrabre ljude i dijele s njima njihovu svakodnevicu. S tugom u srcu moram reći da bi svi zajedno trebali i morali puno više učiniti na planu crkvenog i narodnog jedinstva u Bosni i Hercegovini, jedinstva koje nije jednoumlje nego zajedništvo na planu dobra, te nadići neke sitne interese i biti osobe širine i otvorenosti, osobe koje vole Boga, Crkvu, svoj narod i ovu zemlju, ali i osobe koje su otvorene za suradnju s drugima i koji vole ovu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i sve narode i sve ljude, i sve gradove i sva sela u njoj sa svim različitostima. Trebali bi se radovati jedni s drugima umjesto što se često veselimo nesreći drugoga. Na kraju, pitam se, zašto je međunarodna zajednica tako inertna kada su u pitanju Hrvati koji su najvećim dijelom katolici?
Je su li točne informacije o osnivanju sveučilišta u Sarajevu na hrvatskome jeziku i podržavate li takvu ideju?
- Kada je u pitanju hrvatsko sveučilište, onda bi trebalo pitati hrvatske strukture vlasti u BiH jer su one za to nadležne. Ako se zanimate za katoličko sveučilište, onda je za to nadležna Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, odnosno mjesni biskup uz suglasnost Biskupske konferencije BiH. Katoličko sveučilište je moj san još od početka vršenja nadbiskupske službe, ali je još samo u sferi sna. Hoće li ikada doći do realizacije, ne mogu reći. Želje i htijenje postoje, ali često nije lako uskladiti želje i htijenje s mogućnostima.
U svemu su ipak lijepe vijesti o dobivanju dozvole za gradnju crkve na Grbavici u Sarajevu i za spomenik Svetome ocu Papi?
- Napokon, nakon devet godina dana je suglasnost za izgradnju župne crkve na Grbavici. Sada je valja realizirati sa svim potrebnim procedurama. Prvo treba Općina omogućiti da to zemljište postane crkveno vlasništvo jer se tek onda može graditi. Također valja dobiti i građevinsku dozvolu itd.. Htio bih što prije zakopati temelje te crkve i započeti gradnju. Spomenik sluzi Božjem papi Ivanu Pavlu II. nije samo crkvena akcija nego je uvezani projekt u kojem sudjeluju: Vrhbosanska nadbiskupija, HKD Napredak, općine Stari Grad, Grad Sarajevo i još neke druge strukture. Iako su svi izrazili svoju verbalnu suglasnost, nije lako uvezati toliki broj nadležnosti. Sada predstoji da se suglasnost pokaže na djelu.
Katolici dijele tešku materijalnu situaciju u BiH izazvanu posljedicama svjetske ekonomske krize. Osjeća li se siromaštvo kroz djelatnost karitativnih organizacija u BiH i je li Caritas spreman izdržati taj svojevrsni pritisak očajnih ljudi?
- Crkva sa svojim strukturama i svojom djelatnošću dijeli sudbinu naroda. Tako je i s ovom krizom koju su skrivili bankari, a koju će političari okajavati dok će narod trpjeti. Siromaštvo je stvarnost, ali ne smijemo gubiti nadu nego valja nam prihvatiti izazove života i biti solidaran te se nositi sa svagdanjim životom. Nažalost, društvene strukture općina županija i entiteta još nisu jednako uključile u svoj proračun crkvenu socijalnu djelatnost. Posebno trebaju priznati karitativnu službu jer upravo Caritas čini mnoge stvari koje je država dužna raditi.
Na političkoj pozornici se od Božića nije ništa konkretno dogodilo. Prema tome, ni položaj Hrvata u BiH se nije značajnije popravio. U jednom trenutku se nakon Prudskoga dogovora iznova produbio jal i nesloga među hrvatskim političkim strankama. Osjećate li i dalje tu hrvatsku političku nemoć i vlastite slabosti?
- Nažalost, teško uspijevamo 'vući kola u istom pravcu'. Nekada je to iz naše slabosti, a ponekad iz nečijih računica. Ne smijemo klonuti duhom. Valja uporno tražiti načina da ostvarimo jednaka prava. To nam nitko neće pokloniti, ako mi ne budemo istinski zauzeti. Duboko sam svjestan svih problema i svih nedaća koje nas pritišću. Ipak, imam dojam da smo slijepi na puno toga dobroga što imamo i što nam je na dohvat ruke. Zar nam itko brani činiti dobro, Bogu se moliti i izgrađivati sve pozitivne vrijednosti posebno u nekim krajevima ove zemlje? Zar se uistinu baš tako teško živi ako pogledamo slavlja gotovo u svakoj prigodi od krštenja, pričesti, krizme, ženidbe…? Koliko ih to danas hoda pješice i koliko ih nema auto, mobitel…? Tko se to danas ne može odjenuti pored tolikih velikih prodajnih centara i tako velikog izbora uistinu jeftine robe o čemu smo prije rata znali samo od onih koji su išli u inozemstvo? Nisu li oni siromašni pored nas siromašni i zato što su ih najbliži napustili tražeći lagodniji život ili su i pokazatelj naše nebrige? Nisu li se i u naše čisto katoličke sredine uvukle mnoge nemoralne stvari od krađe, alkohola, droge…? Nisu li mnoge invalidne osobe, mnogi branitelji uskraćeni i zato što veliki dio onoga što njima pripada uzimaju oni koji na to nemaju pravo i koji su raznim prevarama do toga došli? Smijemo i trebamo se žaliti na ono što ne možemo i što su nam drugi uskratili, ali nas to ne oslobađa odgovornosti da učinimo svatko na svom mjestu sve što možemo i što smo dužni učiniti.
Zašto se Katolička crkva u BiH i Vi osobno niste očitovali oko navodnog dogovora iz Pruda, a kasnije i iz Banje Luke, koji su išli u smjeru teritorijalnog preustroja BiH?
- Nije se lako izjašnjavati o nečemu što nije jasno. Jasno je da i predstavnici Crkve podržavaju razgovore i pregovore jer je bolje razgovarati i tražiti dogovor nego oružjem stvar rješavati. Trebalo bi u javnosti spustiti ton mržnje, a uvažavati da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i svaki narod treba imati jednaka prava. Također za svakog vrijedi ona evanđeoska da ne činiš drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi. Trebao bi svaki politički partner uvažavati da, ono što traži za sebe, to uvaži i za drugoga. Ne može se svoja sloboda i svoja prava graditi gazeći drugoga.
U BiH je za novog visokoga predstavnika došao austrijanac Valentin Inzko. Gajite li optimizam oko uspjeha njegove misije?
- Kao osobu i čovjeka vrlo cijenim gospodina Valentina Inzka jer ga poznajem iz vremena dok je bio austrijski veleposlanik u BiH te dok je djelovao u strukturama EU-a. Imam jedno ljudsko poštovanje prema njemu i povjerenje u njegove dobre namjere i zdrava načela. Međutim, svaki visoki predstavnik radi po mandatu. Pitanje je samo koji je zadatak dobio? Ovdje bih veći naglasak stavio na to što ćemo mi domaći učiniti jer tada će on biti od pomoći. On ne može rješavati stvari umjesto nas nego nam može samo pomoći. Zašto težište rješenja staviti na nekoga drugoga? Mi sami u svim strukturama moramo poštenije pristupiti rješavanju BiH.
Mora se ovim povodom progovoriti i o duhovnom, vjerskom i moralnom trenutku. Poruka u povodu Uskrsa?
- Nažalost, svaki put u razgovoru s novinarima pred velike blagdane uglavnom su pitanja vezana uz politiku. Moje poslanje je usredotočeno prije svega na duhovno, vjersko i moralno. Vrlo sam zabrinut stanjem morala u javnosti jer nas zapljuskuju vijesti o tolikoj agresivnosti u obitelji, na ulici, u školi… Nemoral na svim stranama uzima sve više maha što nije čudno ako se ima u vidu da se on, kroz agresivne reklame u filmovima, nameće kao javno mnijenje. Kada se zla dogode, onda se čudimo kako je to moguće? Slaveći Uskrs valjalo bi doživljavati jedno uskrsnuće iz tog beznađa, iz urušenog javnog morala; uskrsnuće dostojanstva i prava svakog čovjeka. Neka procvjeta radost života kao proljetna poruka Uskrsa. Svaki vjernik, koji se izjašnjava kao vjernik, pozvan je vjerska načela istinski utkati u javni život kako bi bilo više morala, ljudskosti, solidarnosti, pravde i istine. Svim katolicima želim sretan Uskrs u želji da ih obasja radosna vjera u uskrslog Krista i bude trajno uporište naše nade.
Razgovarao: Antun Mrkonjić/dnevni-list.ba
