Sa apsolutnom se sigurnošću može ustvrditi kako su dvanaestorica širokobrijeških franjevaca pobijena i spaljena 07. veljače 1945. u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade. Riječ je o postrojbi koja se uz spomenuti zločin na Širokom Brijegu u nekolicini svjedočenja proziva i kao odgovorna za zločine na Kočevskom Rogu.
Sudeći prema izvorima citiranim na http://11brigada.blog.hr/ u sastavu ove brigade djelovali su Milka Malada (Planinc), Jerko i Stjepan Nobilo, Vuk Anđelinović (ujak Vesne Pusić), Albert Štambuk, Salamon Finci, Srećko Freundlich, Emil Goldstein, Branko Kadijević (brat Veljka Kadijevića), Adolf Dragičević (danas ugledni akademik i član HNS-a), Vojtjeh Ostojić, Jozo Bajić i mnogi drugi čija su prezimena identična prezimenima mnogih današnjih hrvatskih političara.
Detalji, kao i imena počinitelja ovog zločina, na žalost, ni danas nisu rasvijetljena. Međutim, svakim danom se mozaik sve više slaže. Tako je ovih dana na spomenutom blogu objavljen i plan napada 11. dalmatinske brigade na Široki Brijeg, kao i dobar dio tadašnje zapovjedne strukture ove postrojbe. Imena počinitelja ovog zločina naravno nisu izrijekom spomenuta. Međutim, pažljivom analizom plana napada na samostan i objavljenog dijela zapovjedne strukture ove postrojbe jednostavno se dolazi do zaključka gdje se tko od spomenutih nalazio u tim trenucima.
Naravno, spomenuta istraživanja svakako treba nastaviti te napokon doznati istinu o svakom ovom detalju. Međutim, utvrđivanje svih činjenica znatno otežava nedostatak dokumentacije.
Međutim, gdje se nalazi pismohrana ove postrojbe sasvim je nedvojbeno. Operativni dnevnik 11. dalmatinske brigade nalazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu i nosi oznaku K.1101A, br. reg. 28-1/11. Operativni dnevnici II. i III. Bataljuna ove brigade su, također, u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu i nose oznaku K.1101A, br. reg. 1-23/14. Kad bi ova problematika zanimala današnje hrvatske moćnike ne bi bio problem do nje i doći.
Drugi dio pismohrana dostupan je i nalazi se u Republici Hrvatskoj. Dio tog dostupnog pismohrana nalazi se u Institutu za historiju radničkog pokreta Dalmacije u Splitu.
Treći dio zasigurno treba tražiti kod privatnih osoba. Među njima svakako treba spomenuti dvojicu profesionalnih partizanskih povjesničara: Nikolu Anića, autora knjige Povijest Osmog korpusa i Slavka Družijanića, koautora knjige 11. dalmatinska udarna brigada. Koliko je poznato obadvojica su i danas živa i bilo bi dobro da dokumentaciju kojom raspolažu podjele sa širom društvenom zajednicom.
Ukoliko bi se dio spomenute dokumentacije sakupio na jedno mjesto te učinio dostupnim zasigurno bi to rezultiralo sa određenim brojem znanstvenih radova na ovu temu, što bi bacilo jedno sasvim drugo svjetlo na hrvatsku povijest 20. stoljeća. Međutim, očito je da upravo zbog ovih razloga ali i mogućnosti procesuiranja određena središta političke moći takvo mogućnost uporno opstruiraju.
Ante Božić l poskok.info
