Piše: Petar Miloš
Svugdje u demokratskom svijetu glasovanje je tajno, osim glasovanja dijaspore u RH. Doduše, tu glasači također glasuju tajno, ali ih konačni rezultati otkrivaju. Čim se objavi da je većina glasača npr. iz Hercegovine glasovala za određenog kandidata, to frustriranim ljudima u RH šalje političku poruku..
Netom završeni izbori za Predsjednika RH već treći put pokazuju kako se na jednostavan način može zasjesti na Pantovčak – naprosto se u kampanji unaprijed treba odreći glasova dijaspore, a Hercegovce po mogućnosti optužiti za sve nevolje u RH, što je u dva navrata veoma uspješno učinio Mesić. Doduše, Josipović nije imao potrebe blatiti glasače iz dijapore i BiH, jer mu je protukandidat bio podrijetlom Hercegovac. Sasvim dovoljno da glasači u Hrvatskoj zaokruže bilo koga, samo ne za čovjeka iz Pogane Vlake. No ovdje nije riječ o Josipoviću i Bandiću, nego o nečem drugom.
Nakon što je Mesić na krilima antihercegovačkih izjava dobio glasove, on se nije ponašao politički, nego ljudski. To znači da je zamrzio dijasporu, napose Hercegovce koji su mahom glasovali za njegova protukandidata, tj. protiv njega. I prigodom brojnih posjeta Sarajevu, Tuzli, Zenici… nikada nije našao vremena posjetiti Mostar, Široki, Livno, Orašje, Vitez, Jajce… ili barem kakvo hrvatsko kulturno-umjetničko društvo. Naprotiv, zalagao se za ukidanje glasovanja dijaspore i hrvatskih državljana u BiH. Novi predsjednik potječe iz stranke koja se također zalaže za ukidanje glasovanja dijaspore.
Svugdje u demokratskom svijetu glasovanje je tajno, osim glasovanja dijaspore u RH. Doduše, tu glasači također glasuju tajno, ali ih konačni rezultati otkrivaju. Čim se objavi da je većina glasača npr. iz Hercegovine glasovala za određenog kandidata, to frustriranim ljudima u RH koji razmišljaju po nametnutim stereotipima šalje političku poruku da su svi Hercegovci isti. Nu, Hercegovci nam hoće zapovijedati, misle oni da smo mi veslo sisali, kakvi su to Hrvati koji pametuju iz Mostara, Berlina ili Beča kad nisu porezni obveznici, još svoga čovjeka kandidiraju, kakav bezobrazluk…
Glasovanje dijaspore u svijetu je normalna stvar, posebice u državama koje imaju veliko iseljeništvo kao što su Italija, Irska, Izrael… No u Hrvatskoj je glasovanje dijaspore postalo kancerozno političko tkivo i predmet političkih manipulacija što dokazuje demokratsku nezrelost Hrvatske. Zbog nesmiljene borbe za vlast tu su mnogi spremni reducirati izborno tijelo, nesvjesni činjenice da time reduciraju hrvatske gospodarske, političke, športske, intelektualne i sve druge potencijale. A to reduciranje nema kraja. Nakon Hercegovaca, borci za vlast će istu stvar radi političke pragme učiniti (ili već čine) s Istrom, Slavonijom, Dalmacijom, Zagorjem…, pa će ostati samo Zagreb. Istinska politika ne bi se smjela baviti reduciranjem, nego integracijom.
Godine 1971. gastarbajteri iz moga sela predložiše meni i mojim kolegama studentima iz sela da bi se iz našeg vrela Studena mogao dovesti vodovod. Kao u Njemačkoj. No toj se ideji usprotivilo 90% kućnih domaćina, nazvavši nas đavlima. Jer, nemere voda priko brda. No voda je protekla nakon dvije godine. I danas «vrije u svakoj kući».
Hrvatska se politika «zamlila». Dolazi na mlinski kotač više žita nego ga može samljeti. I umjesto da popravi mlin, ona odbija mušterije, jer nema kapaciteta. I dok velike, moćne i «pametne» države asimiliraju čak i one strance koji ne znaju engleski i ne sviraju klavir, maloj Hrvatskoj je previše Hrvata.
PS: Ovaj tekst sam napisao na Božić 2009. godine, dakle prije rezultata predsjedničkih izbora.
dnevnik.ba
