„Nije važno što je rekao već tko je rekao“ stara je i mudra poslovica koja na žalost u vremenu „globalnog sela“ sve manje vrijedi pa je činjenica da sve što se kaže ostavlja trag, a sve manje je bitno tko kaže.
_______piše: Lovro Šimić l poskok.info
Trag ostaje, pogotovo ako to kažu mediji čije informacije ili stavovi dopiru do širokih masa i tako imaju često ključan utjecaj na formiranje tobože vlastitog stava pa potom i javnog mnijenja.
Jedan od najpopularnijih internetskih portala u Hrvatskoj ovih dana nastavlja kontinuirane izljeve netrpeljivosti prema Hrvatima koji žive u BiH te tako pod uvredljivim naslovom „Uz Bandića samo seljaci i Herceg-Bosanci...“ omalovažava izborni rezultat predsjedničkog kandidata Milana Bandića izravno sugerirajući da su Hrvati koji žive na selu ili ne daj Bože u BiH (ili nama dražem nazivu iz njihovog naslova) manje vrijedni, manje pametni i shodno tome da njihov glas manje vrijedi.
Sve to događa se na portalu koji promovira toleranciju i različitost. Očito se ta tolerancija prema različitosti odnosi na pedere i lezbijke, ili na Rome, Srbe i crnce, ali nikako na one koji misle različito od Matije Babića & Co, pogotovo ako su Hrvati koji žive u ili potječu iz BiH
Zahtjev Bandićeva stožera za isprikom Babić je odbio, naglašavajući kako je iznio činjenice te kako je njegov portal ponosan što je protiv Bandića.
Međutim, činjenice govore da je Bandić dobio oko 50 tisuća „hercegbosanskih glasova“ te je razvidno da bi i bez njih bio u drugom krugu.
Činjenice govore i da je ovdje na izborima glasovalo tek 19% od mogućeg broja birača ili nekih 100 tisuća birača, pa je svim normalnim ljudima jasno da „hercegovačko marširanje na izbore“ kako ga je etiketirao jedan tjednik iz RH nije niti realno gledajući može posebno utjecati na rezultate izbora u RH, a i da može tu nema ništa sporno jer svi hrvatski državljani prema najvažnijem državnom dokumentu – Ustavu, su jednaki i njihov glas isto vrijedi.
Iz navedenoga možemo zaključiti i da predstavnici one struje koji se uvijek pozivaju na jednakost i zakonitost od predsjednika pa nadalje poštivanje zakona stavljaju pod upitnik samo kad su u pitanju „Hercegbosanci“.
(Ovo me podsjeća na žalosnu činjenicu da nam demokraciju tumače i u mnogim stvarima budućnost i sadašnjost kroje i predstavnici zemlje u čijem Ustavu stoji da katolik ne može biti premijer.)
Zastupnici ovih stavova također nam ovih dana serviraju priču o Vesni Pusić kao jednoj od pobjednika izbora. (!?) Kao, pozicionirala je stranku i sebe. Lažu. Hvale njezin poraz jer ona je lijevo i kao takva ne može izgubiti za razliku od Hebranga, Primorca itd. Dakle, ona se pozicionirala.
Vesnu Pusić, iako sam „Hercegbosanac“ poštujem kao osobu koja ima obrazovanje, stav i držanje i koja ostavlja dojam, po meni čak i za predsjednicu. Međutim, činjenica je da je ona osvojila glasova otprilike koliko i HNS na parlamentarnim izborima pa tu ne vidim neki pomak. Činjenica je i da je imala zapaženu i kvalitetnu kampanju koja nije dala rezultat kakav je očekivala što je na kraju krajeva i sama priznala.
S druge strane Miroslav Tuđman skoro bez ikakve kampanje, te doduše s mlakim nastupom i onda kad je mogao pokupiti još koji glas, usprkos sustavnoj medijskoj blokadi osvojio je 4 % glasova. Skromna brojka, ali ako je Vesnin rezultat pobjeda i ovo je Tuđmanova pobjeda.
Pred kraj, da se vratim na Bandića i medije. Kolumnist istog portala Bandića proziva zbog zaostalosti, nekulture, nepoznavanja engleskog i što još ne. Pritom mi padaju na pamet neke stvari: Stjepana Mesića nikad nismo čuli na engleskom ni ej, bi, si, ali to nije smetalo medijima s te linije (a takvi su skoro svi u RH) da od njega stvore omiljeni lik predsjednika. Također, kad je Bandić bio kandidat za gradonačelnika ispred omiljene stranke tada im nisu smetale njegove negativnosti i nisu se sjetili forsirati recimo Jasena Mesića iz HDZ-a koji ima sve ono što Bandiću po njima nedostaje.
Kad se sve to sagleda preostaje nam samo po tko zna koji put zaključiti da su „Hercegbosanci“ bili dobri dok su ratovali u Hrvatskoj ili dok osvajaju ATP turnire i sačinjavaju okosnice hrvatskih sportskih reprezentacija, s tim da se tada ne spominje odakle su, a u svakom drugom slučaju oni su dežurni krivci za sve loše u modernoj, europskoj i tolerantnoj Hrvatskoj.
Dokaz tome je da takvi mediji u RH - tolerantni, pažljivi, osjetljivi na prava ugroženih, ne znaju se sjetiti nevolja koje prolaze Hrvati u BiH, od izbora predsjednika, medija, preglasavanja, ustroja države.
Svi oni koji govore i pišu protiv nas znaju se pozvati na plaćanje poreza. Bilo bi dobro pogledati koliko takvi plate poreza, ali nevezano za to činjenica je da RH najviše zaradi na BiH, a njihove proizvode u BiH kupuju ili uvoze Hrvati. Ako kažu da je to zbog regionalne prepoznatljivosti neka usporede rezultate te prepoznatljivosti iz BiH s onima u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori ili Makedoniji. Mađarsku i Italiju da ne spominjem. Usput, poznato je da i na talijanskim izborima glasa inozemstvo i nitko ih ne pita gdje plaćaju porez.
Na kraju, iako ni blizu nisam Bandićev fan i nisam u nedjelju zaokružio njegov broj, pozivam sve Hrvate u BiH da svoj glas daju Milanu Bandiću. Zašto?
Između ostaloga, zato jer je protiv njega trula i antihrvatska medijska klika u RH. Zato što je protiv njega Vojislav Stanimirović, jedan od vodećih četnika u okupiranom Vukovaru kojemu RH danas daje plaću, dok Glavašu sudi. (Usput pročitajte njegovu retoriku na www.hic.hr/stanimirovic.htm ) Zato što su protiv njega HNS i IDS kao stranke koje Hercegovce smatraju manje vrijednim Hrvatima.
I zato što govoreći protiv Bandića lažu protiv svih nas Hrvata iz BiH i zato što govoreći o njemu lažu o svima nama.
