SARAJEVO - Trojica svjedoka Tužiteljstva, bivši pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ispričali su kako su se predali vojnicima Armije BiH 1993. godine i kako su nakon toga bili zadržani u zatočeništvu u Bugojnu, priopćio je danas BIRN.
Miroslav Marijanović se predao u srpnju 1993. godine, nakon čega je prvo odveden u bugojansku gimnaziju, a potom i u Salon namještaja.
“Tu je bilo stotine ljudi. Jednom sam izveden s grupom ljudi i pretučen. Sa mnom je bio i Mladen Havranek, koji je umro na licu mjesta. Ja sam odveden u bolnicu i nakon 15 dana prebačen na stadion 'Iskra'", ispričao je Marijanović.
Državno tužiteljstvo smatra Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića odgovornim za zločine nad civilima Hrvatima, kojih je više od 300 bilo zatočeno u logoru na stadionu "Iskra" tijekom 1993. i 1994. godine.
Prema navodima optužnice, Gasal je tad bio upravnik logora, a Kukavica zapovjednik osiguranja. Svjedok tvrdi i kako je tijekom zatočenja, nakon povratka iz bolnice, odveden “na kopanje rovova” u selo Prusac.
Marijanović smatra kako je upravnik logora to naredio, iako nije znao reći kako se ta osoba zvala. Marijanović je iz zatočeništva pobjegao 22. rujna 1993. godine, kad je bio odveden na prisilni rad.
Svjedok je istaknuo da ga na stadionu nitko nije maltretirao, ali da “zna” kako je bilo odvođenja i premlaćivanja, jer je viđao pretučene zatvorenike.
Svjedok Dražen Vučak prvo je bio zatočen u kulturno-sportskom centru u Bugojnu zajedno sa "oko 300 osoba, većinom civila". Nakon desetak dana prebačen je u Osnovnu školu "Vojin Paleksić", a potom na stadion "Iskra", odakle je također odvođen na rad.
“U Pruscu sam kopao rovove nekoliko mjeseci. Nakon povratka na stadion, predstavnici Međunarodnog Crvenog križa su me evidentirali. Poslije sam obavljao neke sitne radove u krugu logora”, ispričao je svjedok.
On je dodao kako je od drugih zatvorenika saznao da je upravnik logora bio Nisvet Gasal, a njegov pomoćnik Kukavica.
Vučak je razmijenjen 19. ožujka 1994. godine. Kako je ispričao u sudnici, za osam mjeseci boravka u logoru bilo mu je dozvoljeno tri puta da se okupa. U logoru je bio i njegov brat Stipo koji je imao 18 godina kad je u srpnju 1993., s još šest vojnika, zarobljen kao pripadnik Prve bojne HVO-a.
I on je u Pruscu “kopao rovove i tranšeje”, sve do listopada iste godine kad je prebačen na stadion.
“Tu nije bilo dovoljno hrane, pa su nam je donosili civili koji su bili kući. Nismo imali liječničku pomoć i higijenski uvjeti su bili loši. Ponekad je organizirano da desetak zatvorenika ide na kupanje u najbliže selo kod rodbine ili prijatelja. Ja sam do razmjene, 19. ožujka 1994. godine, išao dva puta”, ispričao je Stipo Vučak.
Svjedok je još rekao kako u prostoriji u kojoj je boravio s još oko 50 zatvorenika, nije bilo povrijeđenih, niti osoba kojima je trebala liječnička pomoć. Također je istakao da je za premlaćivanja na stadionu “čuo, ali da nije vidio”.
Suđenje se nastavlja 20. kolovoza.
9.7.2008.
Pincom.info / Fena
