Piše: Marko Antunović
Dok Srbi jačaju i vode ka samostalnosti Republiku Srpsku, Bošnjaci kukaju i mole međunarodnu zajednicu da to spriječi, pri tom nastojeći da ogade Federaciju BiH.
Umjesto da Federacija bude bolji dio BiH, oni rade sve da Milorad Dodik i srpska propaganda bude u pravu: RS je bolji dio BiH.
Umjesto da demokratiziraju i gospodarski jačaju Federaciju BiH, Bošnjačka elita ustavno i zakonski majorizira Hrvate i otima im novac. Loša poruka da lošija ne može biti ni Hrvatima ni Srbima ni međunarodnoj zajednici. Vlastitu poziciju ne popravljaju na taj način, već samo pokazuju svoju želju za surovom dominacijom. Ima li nečega lošijeg što bi izazvalo veći strah i gadljivost kod Srba od toga. Da im sutra, hipotetički, kao Hrvatima danas, ne daju tv kanal na srpskom jeziku, da proglašavaju svojim nacionalnim interesom da drugi narod nešto nema itd. Kao da se radi o atomskom oružju, a ne o legitimnom pravu na vlastite medije jezik, obrazovanje i raspolaganje vlastitim novcem u skladu s ustavom koji je ionako na strani Bošnjaka.
Prst u oko
Umjesto da shvate da bez ostvarenje potpunih prava Hrvata ne mogu imati Hrvate na svojoj strani, a teško da mogu više i na strani BiH, oni žele potpunu centralizaciju Federacije BiH po građanskom modelu. To je još jedan prst u oko Srbima u RS. Eto, vidite što bi i nama uradili da mogu, ovi Turci iz Teherana, rekao bi eresovski vožd Mile Dodik.
Umjesto da se ne miješaju u izbor hrvatskog člana Predsjedništva, dogovore i izaberu „svoga Hrvata“ u Predsjedništvo. I kažu, imate predsjednika.
Umjesto da shvate da su jedan od tri konstitutivna naroda u BiH i u skladu s tim se ponašaju, bošnjački politički lideri i (kvazi)intelektualci, novinari itd. jašu na ratnoj tezi „temeljnog naroda“ koji se mora pitati jer je on žrtva, jer je on najstariji, jer je on najbrojniji, jer su oni muslimani pa će svi muslimani svijeta zaratiti zbog njihove muke, jer su potomci Bogumila, jer imaju testament na državu Bosnu itd.
Inzistiranjem na predratnoj i ratnoj politici, bošnjačka politička elita daje za pravo Dodiku i ostalima da zaziva referendum u RS i trči k samostalnosti RS. Ma kako je to teško prihvatiti, ovakvom politikom oni umanjuju zločine Radovana Karadžića i Ratka Mladića, jačajući „ubeđenje“ svakoga Srbina da su se zločini morali raditi, jer da nismo mi njih oni bi nas poklali.
Frustriraju Hrvate
Umjesto da Tihić, Silajdžić, Lagumdžija, Cerić i ostali razvijaju odnose s Republikom Hrvatskom oni teferiče sa Stjepanom Mesićem, kojeg Hrvati u BiH ne podnose isto kao i on njih. Umjesto da rješavaju otvorena pitanja s Vladom Republike Hrvatske oni otvaraju nova, imaju teritorijalne pretenzije, pokušavaju kočiti hrvatske razvojne programe…, a time frustriraju hrvatski narod u BiH i pokazuju mu da ne drže do njega kao do lanjskoga snijega.
Umjesto da uvjere sve oko sebe u BiH i međunarodne faktore da su europski narod, oni svima pokazuju da je Mile Dodik u pravu, kad kaže da su oni Turci. Turci u Turskoj su se odrekli loših strana Otomanskog carstva, a u „Bosni“ se to carstvo slavi kao nacionalni izvor, sadašnjost i budućnost. Zar ima lošije poruke za Srbe i Hrvate, od glorificiranja njihovih višestoljetnih okupatora. Pa i za europeizirane Bošnjake.
Umjesto da je islam vjera a muslimani vjernici, njihov stvarni svjetovni i svaki drugi lider reis Mustafa efendija Cerić Europu i svijet nastoji uvjeriti da su muslimani i islam posebna vrijednost za Europu i da ON SAM treba biti šef svim europskim muslimanima, inače, Europi se ne piše dobro.
Umjesto da u svom nacionalnom korpusu razvijaju demokratsko višestranačke, bošnjački lideri su privatizirali sve stranke od SDA, S BiH do SDP-a i vode ratove za ono malo prirodnog bogatstva što je ostalo: za zrak (mobilan telefonija) ugljen i vodu ( elektroenergija).
Privatizacija stranaka
Zbog toga unutarbošnjačkog rata nema razvoja ni Federacije BiH, a Hrvati su kolateralna šteta. Nema novih investicija, rasta ni razvoja. Lijepa preporuka Hrvatima da moraju zavoljeti svoju domovinu „Bosnu“!
Umjesto da razvijaju demokraciju u strankama, oni se priklanjanju pogubnoj srpskoj tezi da svaki narod treba imati jednog vođu oko kojeg će se okupiti i onda će ih on uvesti u dženet.
Umjesto rada i razvoja temeljno načelo bošnjačke politike jest nafaka-socijala. Svima po malo. Tako se raja drži u pokornosti, glasuje kako joj Reis kaže i čeka da netko drugi za njih riješi sve probleme. Federalni proračun se prazni, ali ništa zato, neće svijet dati da budemo gladni. Elita ne može ogladnjeti - ratno profiterstvo, privatizacija, korupcija je nagomilala bogatstvo za njih.
Umjesto čuvanja kardinala Vinka Puljića kao kap vode na dlanu, kao posljednjeg dokaza o mulitietičnosti i multikonfesionalnosti u Sarajevu, oni mu otimaju ono što su započeli komunisti. Krasna poruka katolicima, Hrvatima i svijetu. I Vatikanu, koji je nedavno zakitio odlikovanjima za dobra djela Tihića i Silajdžića.
Srljanje u katastrofu
Umjesto da zajedno s Hrvatima pripreme zajednički prijedlog novoga ustava, kompromisni, kakav drukčije, koji bi imao šanse za život, bošnjački političari, forsiraju model koji hrvatski narod ne može i neće nikada prihvatiti, osim možda neki korumpirani Hrvat. Na taj način bi i Srbi bili dovedeni za stol. I počnimo iz početka: predstavnici tri naroda i da vidimo hoćemo li i kako možemo zajedno. Ako im je stalo do BiH, onda će to napraviti, ali izuzev usamljenih glasova nekih novinara, koji vide da je sadašnja politika bošnjačke elite pogubna po njih, još nema ni naznaka da političari idu u tom smjeru. Upravo suprotno! Trajno podijeljeno herceg-bosansko društvo može u najoptimističnijem slučaju prihvatiti snažno decentraliziranu federativnu državu. No, još se gleda u Visokog predstavnika, u SAD, u Vijeće sigurnosti, u islamski svijet u razne (plaćene) lobije itd. I zaostaje se i srlja u katastrofu.
Ali nema odavno visokih i ostalih predstavnika koji unaprijed amnestiraju Bošnjake i daju im za pravo. Dodik je to shvatio i pokrenuo, davno započeti, a zastali projekt samostalnosti Republike Srpske. Gura još uvijek dobro. Potpora iz Sarajeva, ili Teherana, kako bi Dodik rekao, dolazi konstantno. Svjesno i nesvjesno. A i u svijetu ima onih kojima nije mrzak takav rasplet bh čvora.
I dok Bošnjaci završe s Hrvatima u Federaciji BiH, dotle će im Republika Srpska otići. Onda nema ni BiH, a ne može biti ni Federacije, onda će i Hrvati svojim putem. Ako su htjeli svoju malu državicu, onda su to davno mogli reći.
29.7.2008.
Pincom.info
