Jesu li zločini muslimansko-bošnjačke vojske počinjeni nad Hrvatima pojedinačna nedjela pojedinaca, kao što nam to bestidno i politikantski potura Sarajevo, ili su ipak planirani, organizirani, sustavno provođeni, većinom naređeni, a svi prikrivani i to iz jednog centra? U intervjuu Dnevnom Avazu, umirovljeni general tzv. Armije RBiH Fikret Ćuskić, bivši komandant 17. krajiške brigade i zamjenik komandanta Sedmog korpusa, govoreći o ratnim zločinima koje je počinila muslimanska vojska, izjavio je slijedeće:
“Postoji i onaj aspekt u kojem je naše rukovodstvo propustilo prilike da na vrijeme procesuira izvršioce zločina, koji su bili pojedinačni, jer niko nama ne može reći da je Armija RBiH činila zločine sistemski, planirano i organizirano. Također, meni je neshvatljivo da smo mi u najgorim uvjetima rata nalazili rješenja i uspijevali opstati, a da sada niko nije mogao predvidjeti da će Ganić biti uhapšen u Londonu.”?! Drugim riječima, gen. Ćuskiću nije jasno kako je ratna vlast tijekom cijelog rata mogla kriti svoje počinjene zločine, a ratne zločince štititi od sudskog procesuiranja, dok danas u miru, sarajevska vlast nije u stanju zaštititi Ganića, inače sigurno ne bi bio pritvoren u Engleskoj zbog optužbe za počinjeni ratni zločin?! I ne bi to bio kraj BiH, da je ovo tek mišljenje malog broja umirovljenih lažljivaca, ali zato što Ćuskićevo stajalište dijeli i kompletna muslimansko-bošnjačka politička, intelektualna, vjerska i vojna elita, kraj Bosne i Hercegovine sve je izvjesniji. Pogotovu što po onoj narodnoj “Kud svi Turci tu i mali Mujica”, većina muslimansko-bošnjačkog naroda slijedi svoju elitu gutajući ovu zločinačku laž tako glatko i lahko kao da piju “živo” jaje.
Ispada, počinitelji zločina nad Hrvatima nekakve su sablasti koje umjesto glave imaju masku koja predstavlja tek neidentificiranog pojedinca. Međutim, karakter počinjenih zločina nad Hrvatima, odaje nam jednu „sablast“ koja nije pojedinac, nego se ispod maske kriju muslimansko-bošnjačke institucije političke i vojne vlasti! Činjenice su i previše tvrdoglave da bi ih netko mogao mijenjati po svojoj potrebi.
Podaci IDC-a (Istraživačko dokumentacijski centar), govore da je od 1991. do 1995. godine u BiH poginulo ili nestalo 7.762 Hrvata (poznata imena i prezimena žrtava). U HVO-u je poginulo 5137, u Armiji BiH 435, a u VRS-u 38 osoba hrvatske nacionalnosti. Od navedenog broja, uvjerljivo najviše Hrvata je poginulo ili nestalo u Središnjoj Bosni gdje je djelovala muslimansko-bošnjačka vojska, čak 2528 hrvatskih civila i vojnika. U Posavini je poginulo 1705, a u Hercegovini 1415 Hrvata. U Bosanskoj krajini u ratu je bilo 930 hrvatskih žrtava, dok je u Sarajevu poginulo 745 Hrvata. Medju stradalima je i 121 dijete. U tom istom razdoblju, muslimansko-bošnjačka vojska ili tzv. Armija BiH, izvršila je etničko čišćenje na prostoru kojeg su oni kontrolirali, protjeravši preko 170.000 Hrvata, dok je srpska vojska sa svojeg područja protjerala 142.000 Hrvata.
U muslimansko-bošnjačkim logorima bilo je zarobljeno 14.444 Hrvata. Od tog broja zarobljenih, 623 Hrvata su ubijena. Ovim podacima treba dodati brojna silovanja Hrvatica i hladnim oružjem počinjena monstrouzna ritualna ubijanja Hrvata. Ako se ovom broju doda da je zbog institucionalnog i svakog drugog nasilja, pogotovu u mjestima pod muslimansko-bošnjačkom vlašću, od rata do sada BiH napustilo dodatnih preko 200.000 Hrvata, i sada ih umjesto prijeratnih 800.000 ima tek nešto više od 400.000, onda je vidljivo kako je sarajevska vlast nastavila svoj ratnih plan samo drugačijim metodama i sredstvima.
Jesu li ovi muslimansko-bošnjački brojni logori, masovna ubojstva i etničko čišćenje Hrvata uopće moguća kao djelo par nediscipliniranih pojedinaca među običnim vojnicima, kao što to želi podmetnuti Sarajevo?! Mogu li se negirati ili opravdati ovi počinjeni zločini nad Hrvatima?!
Osim Sarajevu i Haaškom tribunalu, svima je jasno; poubijati skoro 4000, ne računajući Hrvate koje su Muslimani pobili u Sarajevu i protjerati 170.000 Hrvata, nisu tek pojedinačni zločini koje mogu počiniti pojedinci, već je djelo organiziranog orkestra s napisanim notama i dirigentom! Ovoliki broj različitih i užasnih masovnih zločina kao i poslijeratno prinudno raseljavanje hrvatskog naroda, moguće je počiniti isključivo uz pomno planiranje, organizaciju i sustavno činjenje zločina naređeno iz vrha muslimansko-bošnjačke vlasti!
Sarajevska elita ne mora više tražiti piramide u Visokom jer već imaju do neba visoku, ali od zločina sagrađenu piramidu čiji arhitekti i izvođači radova kriju se i danas po muslimansko-bošnjačkim strankama, Predsjedništvu BiH, Parlamentu, raznim ministarstvima, vojsci, tajnim objavještajnim službama i policiji. Održati svima njima čistoću duha i savjesti, kao i onim koji ih podržavaju, pripalo je u amanet (naslijeđe) reisu Ceriću, koji zločine i zločince sveti svetom vodom, a pogrebe zločinaca obilježava govoreći:“svi koji su došli da isprate šehida (zaslužnog ratnika za Allaha) zasigurno osjećaju dug prema tom čovjeku čija smrt svjedoči o tome da pripadamo jedni drugima i da ničija zasluga za opće dobro neće biti poništena.”???!!!
Znači, neka se rahmetli zločinac ne plaši jer je čineći zločine nad Hrvatima, učinio opće dobro za muslimane-Bošnjake, i zbog toga Cerić neće dozvoliti da ga makar posthumno stigne zaslužena sudska presuda, nego mu za izuzetne zasluge (počinjene zločine) slijedi najviša odlikovanja “Zlatni Ljiljan” i "Orden slobode"?! Kojem li se đavlu moli ovaj hodža jer ovakvo blagosivljati zločince, to sigurno ne dolazi od Boga. Nakon “omekšavanja” efendija reis razguli recitalima licemjerno govoreći: "Danas smo ovdje na đenazi (pogrebu)..da znamo praviti razliku između istine i laži, da znamo razlikovati između ljubavi i mržnje, da znamo razlikovati između pravde i zuluma (nepravde)." ?! Vezivati istinu i ljubav za ratne zločince negirajući pri tom počinjen ratni zločin nad Hrvatima, ustvari je vrhunac Cerićevog recitiranja sotonskih stihova?!
Ono što zdrav razum žulja kao oštar kamenčić u cipeli je i činjenica da čim neki ratni zločinac umre, sarajevska elita u Domu OSBiH organizira Knjigu žalosti za muslimane-Bošnjake koji tugom shrvani mimohodom odaju posljednju počast svojim ratnim zločincima?! Ako u svakom zlu ima neke sreće, onda makar imamo na jednom mjestu potpise onih koji podržavaju muslimansko-bočnjačke ratne zločine i uspješno sprovedeno etničko čišćenje nad Hrvatima.
Možemo slobodno zaključiti. Na nesreću svih poštenih ljudi diljem BiH, u Sarajevu je na djelu zločinacka udruga sastavljena od političke, intelektualne, vojne i vjerske elite, čiji zadatak je, između ostalog, uništavanje dokaza i negiranje počinjenih zločina kao i zaštita zločinaca dok istovremeno urliču i na samu inicijativu utvrđivanja stvarnog broja ubijenih u Srebrenici na čijem spisku se nalazi i preko 500 živih ljudi?! A može li uopće biti drugačije kad u stranačkoj i državnoj vlasti sjedi većina muslimansko-bošnjačkih ratnih zločinaca čije ruke su do ramena krvave. Zato oni na đenazama, svojoj braći po zločinu, svečano postrojavaju tzv. Armiju BiH.
Čak im se po uzoru na svoje prethodnike pridružio i onaj “metar i žilet” Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko, koji kao i na sve druge nepravde nad Hrvatima, kao voskom zaliven šuti o peksinavom javašluku (neredu) sarajevskih zločinaca. On njih podržava nekad prešutno, nekad kamenodobnim dekretima koji inače ne bi prošli ni u jednoj demokratskoj zemlji svijeta. Da li bi Inzko i sarajevska elita dozvolili svečano postrojavanje Armije BiH i na pogrebu nekom Hrvatu koji je prethodno u Haagu optužen ili osuđen za ratni zločin i da li bi se i tom Hrvatu u Knjigu žalosti upisao vojni vrh tzv. Armije BiH na čelu s osumnjičenicima za ratni zločin Seferom Halilovićem i Atifom Dudakovićem, te reis Cerić, efendija Smajkić, Z. Komšić, Silajdžić, Tihić, Selmo Cikotić, B. Izetbegović, Bakir Hadžiomerović s Federalne (čitaj sramotno katastrofalne) TV, i ostali sarajevski šibicari?!
Pitam se samo tko će suditi haaškom sudu zbog jednostranog i političkim interesima motiviranog suđenja hrvatskom narodu? Za razliku od kompletnog hrvatskoga političko-vojnog vrha koji je optužen i uhićen za ratni zločin po tzv. zapovjednoj odgovornosti, a ni Srbi nisu prošli bolje, za istu zapovjednu odgovornost Haag nije osudio ni jednog muslimanskog vojno-političkog vođu i pored gore navedene brojke ubijenih i protjeranih Hrvata koji su u Središnjoj Bosni opstali tek u ponekoj enklavi. Iako je u ime tog istog Haaga, predsjedavajući sudskog vijeća i predsjednik haaškog suda Clode Jorda, čitajući sažetak presude Hrvatu Tihomiru Blaškiću 3. ožujka 2000. posebno naglasio:"Vijeće smatra da su izvedeni nepobitni dokazi o zvjerstvima počinjenim protiv hrvatskih civila na prostoru kojeg je kontrolirala Armija BiH. Počinitelje tih zločina mora se krivično goniti". I što danas imamo od toga što je Haag sam izjavio i dokazao?! Tresla se gora, rodio se miš. U Sud se umiješala politika i danas u Haagu nema uhićenog ni jednog muslimansko-bošnjačkog repa, a pogotovu ne nekog vojno-politickog vođe?! Je li takvo suđenje pravo i pravda?! Temelj za toleranciju i pomirenje u BiH?!
Ako je pravnu struku mnogima možda i teško razumjeti, ipak nepravdu i te kako osjećamo…. i to svi. Zato je zaštita Hrvata u BiH isto...kao u bazenu punom vode imati odjeljak za pisanje. I nisu za to kriva ova vremena jer nema loših vemena, već samo loših ljudi koji vremena čine lošim i nepodnošljivim.
Nema u BiH pomirenja bez sarajevskog potpunog osvješćenja za kojeg je neophodna bolna katarza bez koje nam ne vrijedi galopirati naprijed dok se, nejednaki u pravima, krećemo u pogrešnom smjeru.
Crovata/Posavski-Obzor.Info
