Tito i radijacija crnih titoističkih mitova

Ovih dana na HTV se prikazuje serijal-dokumentarac o Josipu Brozu zvanom Tito poznatog redatelja Antuna Vrdoljaka. Ako se zna da je Vrdoljak bio u mladosti jedan od omiljenijih Titinih redatelja onda uopće nije upitno ima li ovaj prava i kredibiliteta da ga prikaže onako kako bi trebalo kao i to dali se pri tome oslonio na pouzdane informatore tj. žive svjedoke iz vremena jednog od najvećih svjetskih diktatora. Tek iz ovog dokumentarca i nasječenih tema te iznešenih autentičnih dokumenata možemo samo nazrijeti svu maglovitost, beskrupuloznost jednog od najvećih agenata Staljinove kominterne koja je sijala smrt gdje god je stigla prema svojim neistomišljenicima. Iz dokumentarca je vidljivo da je Tito veći dio vremena u mladosti proveo u inozemstvu pod maglovitim okolnostima najprije u Moskvi gdje je bio oženjen ruskinjom sa kojom je imao sina a koja se ubrzo preudala za fotografa kominterne, iza toga je bio oženjen njemicom koja je smaknuta u Moskvi a i njegovo učešće u španjolskom građanskom ratu je bez pravih i pouzdanih tragova.Svjedoci tog vremena tvrde da je dobivao jasne naputke od ruske kominterne i Staljina ali ne da bi vladao nego da bi uspostavio veze i uvijek bio na dispoziciji. Tako je Tito u svojim izvještajima iznosio mišljenja o svojim prijateljima,suradnicima koje je vješto eliminirao sa par rečenica a mnogi od njih su i odmah iza toga i smaknuti pod nerasvijetljenim okolnostima. Za Tita čovjek, jedinka je bio ništavan, čak i u komunističkim okvirima a samo je bila važna partija.Svjedoci toga vremena tvrde da su gostovanja i sagledavanje uspostave idealističkog komunističkogu režima Rusiji morala biti po nalogu agenta kominterne Tita frizirana i da se to tako moralo prikazivati i na područjima bivše države.Iz dokumentarca je upravo vidljivo da je Tito kao doušnik kominterne uspostavio krvoloke tipa Đilasa u Srbiji, Leskovšeka u Sloveniji i sl. Tako je nakon svih ovih godina jasno zbog čega se nije smjelo prozboriti niti riječi o Bleiburgu, zbog čega Tito kao nekakav Hrvat nije spriječio tu tragediju i sudio onima koji su eventualno počinili zločine,zbog čega je gotovo svaka druga Hrvatska obitelj morala šaptom prijeći preko te tragedije i zaboraviti svoje najbliže kao što se danas to traži od Srebreničana. Nije jasno zbog čega Hrvatska i dan danas ne traži od Slovenije otkopavanje svih rudnika u kojima se nedavno otkrilo nalaze tisuće hrvatskih kostiju,zbog čega Hrvatska netraži prekopavanje slovenskih šuma u kojima pola metra ispod zemlje strše Hrvatske kosti a koje je diktator i komunista Tito nakon uspostave svoje komunističe tamnice zvane Jugoslavija zataškao i zanijekao upravo preko Đilasa, Rankovića i ostalih. Zbog čega je Tito kao Hrvat u gotovo 50 godina postojanja lažne tvorevine zvane Jugoslavija prešućivao i dopuštao da se na Hrvatsku prema vani lijepi etiketa ustaštva te da se izbriše činjenica da su Hrvati u odnosu na broj dali najviše boraca u Titin pokret od svih naroda lažne tvorevine. Svi se sjećamo kako smo kao školarci morali štovati lik i djelo „Zlatnog teleta“ i vjerovati u sve što nam se serviralo dok nas je to zlatno tele Tito promatrao sa zida svake učionice uz neizostavne parole po hodnicima tih istih škola. Danas nekima na zidovima smetaju raspela i križevi,na istim tim zidovima gdje se šepurilo zlatno tele kao poganski mitski lik nametnutog vjerovanja. Ti isti Titini sljedbenici koji su zajedno sa njim propagirali ateizam a ujedno štujući sebe kao samog Boga.Ostao je Tito po strani i kao da ga se to netiče kada su maltretirali kardinala Stepinca i kada su ga trovali u Jugoslovenskim zatvorima samo zbog toga što se nije slagao sa propagandom ateizma i što je želio očuvati duhovno biće hrvatskog naroda. Sjetimo se samo komunista i Titinih partijaša koje je novačila UDBA, OZNA i koji su bili raspoređeni u svakom selu te za sitne povlastice u vidu državnih stanova,tristaća,šefovskih radnih mjesta cinkarili i mijenjali sudbe svojih sunarodnjaka, a koji se i dan danas žale i bore za te izborene a „otete“ stanove. Od nas je pravio taj titoistički režim totalne idiote kada smo svaki proizvod sa zapada promatrali kao svjetsko čudo i bili ih željni kao indijanci šarenih klikera dok nam je taj isti režim trovao mozak da je sve jugoslovensko najkvalitetnije, najbolje, najsavršenije. U BiH se ta slika lažnog bratstva i jedinstva zrcalila bolje nego igdje u bivšoj komunističkoj državi jer je bila miks svih laži i spona dvaju mentaliteta istoka i zapada. Zbog toga se i danas Tito štuje u BiH kod ograničenih umova te su njegove slike i danas prisutne u mnogim uredima u Sarajevu, Tuzli i sl. te se Bošnjaci najviše i kunu u Titu što je i najsmješnije i najžalosnije. Isti ti Bošnjaci neće ili nežele shvatiti da je Tito upravo na njima preko Rankovića, Đilasa i ostalih najslikovitije naslikao ludilo u kojem je muslimanima kao sedamdesetih godina ustavnim promjenama dao status naroda ali ih je nastavio zvati muslimanima,što je lažno i neiskreno jer je musliman opći izraz za muslimane širom svijeta. Znači svrstao ih je u razvodnjenu kategoriju naroda bivše Jugoslavije pri čemu im isto tako nije dao pravo na vlastito pismo ili jezik. Vrlo lukavo, komunistički nema što. U BiH je bila i najizraženija tendencija širenja Titoizma i srpstva na zapad pod svaku cijenu pa su se masovno dovodile priučene učiteljice iz Šabca, Valjeva, Užica, Beograda, a u školama smo u knjigama učili ponajviše o mitološkom biću NOB-a, doktrinama NOR-a, srpskim ustancima,kosovskim lažnim bitkama i ćele kulama.Tim kadrovima dijeljeni su stanovi šakom i kapom,devalvirajući krediti, nicala su nova (čitaj projugoslovenska) naselja itd. Obrazovani hrvatski kadar je morao na bauštele tako da je takav scenario ostao ukorijenjen do današnjih dana gdje imate iznimno lijepe i naoko razvijene puste krajeve u kojima žive Hrvati zahvaljujući kapitalu izvana ali te ljepote nestaju i Hrvati cure vani a o njima ćemo za nekoh 500 god. čitati laži i gluposti koje će morati biti zacementirane na obali Save,Dunavu i u hercegovačkom kršu jer je očito da se nema snage niti volje oduprijeti ovoj tendenciji. Svi naši vrli biznismeni iz Broda, Dervente, Šamca popraviše čuda po inozemstvu ali nitko da taj silni i brzostečeni kapital vrati u voljenu Posavinu i da se bori za rodni kraj.Naprotiv mnogi od njih da bi zameli neke nečasne a mnogi i komunističke tragove, naprotiv rado plasiraju priče o prodajama i izdajama nesvjesni i iziritirani bolnom činjenicom da su upravo oni izdali svoj kraj pogotovu oni koji su stekli ogroman kapital zadnjih godina. Današnja Hrvatska politika kao da se nemože oteti titoističkoj pa smo imali jednog crtić transformera Stjepana Mesića, danas je na sceni Josipovićeva „tiha voda“ koja će možda i derati bregove. Zadnji događaj u predsjedničkim dvorima u ožujku kada Josipović između ostalih poziva i Tomislava Merčepa na prijam a zatim mu u posljednji tren plašeći se odjeka i reakcije „stranih očiju i ušiju“ na ulazu predsjedničkih dvora servira Predraga Matića Freda,Vukovarsku legendu i Josipovićevog savjetnika da ga uvede u susjednu prostoriju i zadrži sve dok prijam ne prođe objašnjavajući mu da zašto je to tako politikantski otkriva 2 muhe ubijene jednim udarcem i neulijeva nikakvu nadu ni povjerenje nego baš naprotiv asocira na titoizam. Od Freda je tim činom Josipović napravio režimskog čovjeka a sebe potvrdio kao bivšeg titoističkog gardistu s bijelim uprtačima iz mlađih dana te otkrio da ništa nije drugačiji od svojih prethodnika. Obojicu branitelja je i ponizio-jednim udarcem. Emanuel Jurić / http://www.posavski-obzor.info