Pišem ovaj tekst na vlastitu sramotu ponukan činjenicom da sam prije godinu dana prvi put čuo za Trusinu. Moja je osobna sramota utoliko manja što ta informacija do mene eto nije niti došla. Ni jedan medij mi ju, kao klasičnom gutaču informacija, nikada nije niti plasirao. Ili jest na neki neprimjetan način.
I dok sam se godinama gnušao nad zvjerstvima počinjenima u Srebrenici i Ahmićima pojma nisam imao da je na isti dan, točnije istoga jutra kada su neki recimo "naši" klali po Ahmićima, ona slavna Armija koju zovu patriotskom klala po Trusini. S tom razlikom da su Ahmiće počinile paravojne postrojbe divljaka a Trusinu regularne postrojbe Armije BIH pod direktnom kontrolom "rahmetli Oca nacije".
Zgrožen tom spoznajom, od tada pa do danas postavljao sam usputno jedno te isto pitanje hrvatskoj studentariji, tim nekakvim mladim stupovima hrvatskog društva, uglavnom u RH. Pitanje je bilo trodjelno i jasno: Jeste li ikada čuli za Trusinu, Grabovicu, Ahmiće?
Isto pitanje postavio sam na nekoliko hrvatskih foruma. Dakle pitanja su postavljana internet generaciji i studentima pa je za očekivati da bi poznavanje teme trebalo biti veće od prosjeka. Iako to nije niti može biti znanstveno utemeljena anketa rezultat tog mog usputnog ispitivanja bio je više nego šokantan.
Apsolutno nitko, od studenata Hrvata koji su rođeni i žive u RH nikada nije čuo za Trusinu. Vrlo malo njih čulo je za Grabovicu, i to preko vijesti o "nekakvim navijačkim parolama". Na pitanje da kažu nešto šire o Grabovici rezultat je ponovno bio šokantan : Veći dio njih odgovorilo je da misli da se radi o mjestu gdje su bili neki zločini "naših nad Bošnjacima". Odgovor na pitanje Ahmići je bio gotovo 100%-an. Gotovo svi su čuli za Ahmiće: "Mjesto u Bosni gdje je HVO spalio cijelo bošnjačko selo".
Da se ne bi puno filozofiralo oko ovoga zaključak je vrlo jednostavan. Mediji u RH nikada nisu smatrali potrebnim Hrvate u BIH predstavljati i kao žrtve. Slika nas Hrvata iz BIH u Hrvatskoj po nekoj medijskoj zadatosti slika je Morlaka , agresivnih ubojica, lopova i galamdžija koja je po nekoj čudnoj instrukciji morala ostati takva. Govoriti o ubijenim i zvjerski izmučenim Hrvatima u BIH ne bi se uklopilo u svakodnevni stereotip koji je u to vrijeme, a i danas, punio i odlično prodavao dnevni tisak i show program emisije u Hrvatskoj. Od čega bi uostalom živio jedan kompleksaš Denis Kuljiš? Treba čovjeka nahraniti. Lakše je bilo slušati priče o Ahmićima i hercegovačkim lopovima nego o Zagorcu, Guciću. Lori...
Taj kompleks hrvatske čistoće i pranja ruku od morlačke braće korijene ima u nekim pradavnim vremenima dok je Zagreb bio bečka konjušnica i dok je provincijalni duh cijele dalmatinske obale upijao mletačke poeme o barbarima s onu stranu Jadrana. U nedavnom dokumentarcu o životu Marije Jurić Zagorke iznešen je tako vrlo zanimljiv podatak. Zagorka se bunila pisati na njemačkom dižući glas protiv germanizacije navodeći i argument kako se u njemačkim bajkama djecu plašilo Hrvatima. Hrvate se predstavljalo kao ubojice koji jedu svoju djecu, te da je stoga došlo vrijeme da se kaže dosta dodvoranju istima. Ubrzo nakon toga zagrebačka kulturna krema izbacila ju je iz svih novina, knjižara , štandova...
Zagorka je živila na početku prošlog stoljeća. U toj našoj iskompleksiranoj metropoli pradjedovi onih koji danas vedre i oblače hrvatskim medijima pisali su i ćaskali na njemačkom i denuncirali sve one koji bi se tome pobunili. Što bi potomci tih istih danas zamarali pristojnu hrvatsku uljudbu nekakvim podacima o pobijenoj hrvatskoj djeci, didovima, i babama u Trusini, Grabovici, Vitezu, Zenici... kada je puno promićurnije i kudikamo europski dopadnije govoriti o zločinima koje su Morlak Hrvati načinili nad nevinim Bošnjacima.
U isto to vrijeme Sarajevo od Ahmića i Srebrenice, koliko god to grubo zvučalo, radi brend. Izvoz boli u svijet najuspješniji je dio postratne izvozne politike službenog Sarajeva. Zagreb to spremno prihvaća. Nesređeni računi Zagreba i Sarajeva rješavaju se preko leđa crne braće u Hercegovini i Bosni. Stvar štima ko po loju.
Rezultat toga je ono što imamo danas. Veliki dio hrvatske javnost zna samo da su Hrvati u BIH ubijali. Ne i da su ubijani. Brojka poginulih Hrvata u BIH komotno može biti najteže pitanje u Milijunašu. Teško da će ga itko pogoditi.
Hoće li itko ikada postaviti pitanje tko je odgovoran? Hoće li itko ikada odgovarati? Srami se HRT! Srami se medijska Hrvatsko!
Danas je 15.travanj.2010. Dayton prema kojem su Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda striktno jamči pravo svakom narodu na informiranje na vlastitom jeziku. Ja tog prava nemam. Netko mi ga je oduzeo. Taj netko se zove država BIH,uz pomoć države RH.
Svaki Hrvat u BIH trebao bi podići privatnu tužbu protiv BIH za 13 godina potiranja i duševne boli i zbog činjenice da u vlastitoj državi nemaju zakonom zajamčena prava.
Učinite to. Bacite državu koja vas smatra stokom na koljena. Neka plate za svoj šovinizam.
ecce homo l poskok.info
